Umrla je ekologijia

Napišite komentar

ekologija kontejnerOvu fotografiju sam snimio jutros pred paljanskim fakultetima. Smećari me napadoše.  – Što to slikavaš, vi`š da ćemo mi to sad! – Neka ljudi, ja to za sebe.

Uslijedile su psovke, izlazak vozača iz kamiona, ali ja sam lagano odšetao, narodski rečeno – iskulirao. Nemam nikakav razlog da se žalim na rad komunalaca, nego reko` kad već kolumnišem da i ja malo zabiberim. Nećeš valjda na internetu slikati mlade sportiste koji osvajaju medalje, djecu koja osvajaju nagrade na takmičenjima iz fizike, koga to interesuje, daj nešto ružno, raja se pali na ružno. I ružno je estetska kategorija. Ružno je danas In. Kad nemaš ništa svoje pametno i lijepo za pokazati, ti se ufati tuđeg ružnog. A ružno je lako u svemu pronaći.

Evo vrijeme, na primjer. Taman dva dana zaproljećilo, visibabe stresle snijeg sa latica, kad ne lezi vraže. Ja se ponadao, dođem na posao, pjevam miriše zemlja koja je retko rodila. Tamo ozbiljne face, institucija! U instituciji se moraš ponašati u skladu sa veličinom institucije. Što je institucija značajnija, moraš biti ozbiljniji. Nema tu mjesta za manitog Momčila i njegov blagi bol u grudima. Ozbiljni ljudi ne pjevaju, oni se ne smiju `nako šege radi, zna se u kakvim se prilikama i na čije šale ozbiljnom čovjeku valja nasmijati. Namjeste svoje ozbiljne maske i krenu u svoju visoko ozbiljnu instituciju, da obavljaju svoje iznimno ozbiljne poslove. Obuku svoju dosadnu ozbiljnu odjeću, namjeste svoje dosadne frizure za ozbiljnost i ne osjete kako proljeće na moje rame sljeće. Jedan posebni sloj ozbiljnih ljudi, koji iskreno sažaljeva moje ludilo, nosi posebnu vrstu odjeće koju ja nazvah intelektualna korota. Tako kad žene osjete potrebu da se potpuno liše svih ljudskih slabosti i u potpunosti predaju svojim ozbiljnim dužnostima, one se autuju prema ostatku svijeta time što, a što je potpuno strano ženskom biću, napadno ne obraćaju pažnju na svoj spoljni izgled. Taj čin apsolutnog odseksualjenja je najviši čin ozbiljnosti i ja prema njemu i ovom prilikom iskazujem posebno divljenje.

Divljenja je zaista vrijedan i Vladimir Vladimirovič. Nisam siguran da bi Josif Visarionovič, recimo 1950, imao podršku 77 % stanovnika SSSR-a. A nije sad Rusija Norveška ili Švedska, recimo, Švajcarsku da ne spominjem. Njihovi profesori i ljekari u državnim bolnicama su potplaćeni kao i kod nas, mito, korupcija sastavni su dio ruskog društva, uveliko se osjećaju sankcije, infalcije nagriza sve slabiju rublju. Ali VV je iznad toga, on je prešao na jedan potpuno drugi nivo, on je postao Rusija. Svojim ju je krilom zakrilio, kako je slijepi Filip pjevao za Karađorđa. Pretpostavljam da je noćas AV hitno sazvao najuže rukovodstvo SNS-a i naredio hitno održavanje vanrednih predsjedničkih izbora sa samo jednim ciljem – 80%. Minimum! Naša je sreća da je ovaj naš srećo zadovoljan sa 50% +/ - jedan glas, sve dokle se da navući. Zamislite da MD dobije 77% glasova. Šta bi on s tim? Na Koševu bi pred frenetičnim navijačima svojim uzvikivao Beiha, Beiha, kao što se Moskvom orilo Ru-si-ja, Ru-si-ja! Ne znam, ali meni se čini da tu gdje 77% građana svoj glas da jednom čovjeku, demokratija nema šta da traži.

Da se razumijemo, ja i te kako nisam fan demokratije, čak ni parlamentarne monarhije, jer i tu imate seoske knezove koji muljaju i trangefrangaju kojekakve koncesije i prevare svake vrste. Pogledajte samo ove naše parlamentarce. S ponosom ističem da sam trajni apstinent. Sve dok se ne pojavi neko s imenom i prezimenom kome mogu da vjerujem. Naša politička scena je bolesno infantilna, oni se ponašaju kao bebe koje ukake pelene, mama ih obriše i baci i ništa se nije dogodilo. Oni kao pelene mijenjaju stranke za saveze, partije za hartije, nakon što jednu ukakaju, opere ih predsjednik nove svojim osmjehom punim poštovanje i vjere u izdajnika. Razumijem i da, samo što nije proljeće, varira pritisak, jede se masno, nije još stigla ovogodišnja mlada jagnjetina, ali moraju i oni imati neku mjeru da znaju kad laž postaje mjera svih stvari.

U moru laži do mene stiže i jedna vijest u koju sam apsolutno i bezrezervno povjerovao. Na spisku po državu opasnih organizacija stavljeni su i Četnici. Alal mu bilo ko god da je to namislio. Istina, pomislio sam da negdje nije zalutao neki davni spis proslijeđen drugu Starom, mislim na Đuru Pucara, a ne na onog Starog, ali znam da nije. Znam ja njih. A znaju i oni nas. Samo mi je zasmetalo što Četnike nisu nazvali starim dobrim imenom – Banda. Poslije onog rata Udba je deset godina ganjala bandu. Znate one scene iz partizanskih filmova kad četa mladih partizana iz đačke klupe uskače u kamion, komesari u džip i kreću da jure Bandu. Nema potrebe da nam se pojašnjava ko je Banda, sigurno nisu ustaše, oni su pobjegli, pobijeni, a najveći i najpametniji dio je `44. okrenuo ćurak naopako, ili naoposlom, zavisi s koje strane ćurka se nalazi onaj koji govori. Četnici nisu bili vojska, oni su bili svenarodni pokret, kao i partizani uostalom, jer da nije bilo tako ne bismo o njima imali toliko sačuvanih lirskih pjesama. Lirske pjesme pjevaju žene ili se pjevaju ženi, djevojci, majci. One nam prikazuju onu prikrivenu, ličnu stranu rata, čežnju, strah, sjetu i bol zbog gubitka. Ali što je još važnije Četnici su monarhisti i samim tim protivnici svake vrste republike i svake druge vrste vlasti u kojoj na čelu države može biti bilo ko. Zamislite vi državu čiju bezbjednost ugrožava dvije stotine poštovalaca lika i djela đenerala Draže okupljenih oko manastira u Dobrunskoj rijeci, koji pjevaju Istruli mi dunja u fioci. Kome, realno takva država može biti domovina?

Kad smo kod manastira, da se vratimo na stih iz istoimene pjesme Block Outa iz našeg naslova. Danima slušamo i gleduckamo kako se u Banjoj nam Luci larma okolo neke ekološke toplane. Na otvaranje iste došla je i Ana Brnabić. Banjolučki popovi nisu išli iza nje i osvještavali ulice i trgove, ali su izašli neki prevareni ojađeni radnici i policija ko policija učinila je sve da ne pokvare sjelo. To je sve politika, ali nas interesuje ekologija. U Banjoj, dakle, Luci izgradilo je Eko toplanu na drvo, jer je to u skladu sa evropskim tendencijama, kojim štedro stremimo kao društvo, a naročito kao pojedinci, a drvo se valjda broji u obnovljivi izvor energije, jer kad posječeš drvo, a na njegovo mjesto posadiš novo, za dvadeset, trideset, uvrh glave pedeset godina narašće novo i ljepše. Mi na Palama uvijek prednjačimo i kod nas odvajkada postoji Eko toplana čiji se učinak vidi na slici lijevo. Koliko košta grijanje – pretpostavljam da lože palmino lišće, a što se tiče ekologije – narodu koji trideset godina jede *ovna, svejedno je kakav će vazduh udisati.

Jarac Mudrijaš

Posljednja izmjena Srijeda, 21 Mart 2018 11:45
Napomena i uslovi komentarisanja
Napomena: Komentari čitalaca ne predstavljaju stav redakcije portala Sarajevo-RS.com. Za sadržaj i tačnost komentara čitalaca ne odgovaramo. Sadržaj se periodično pregledava i neprikladni komentari se uklanjaju. Sarajevo-RS.com zadržava pravo brisanja komentara, kao i blokiranja korisničkog imena bez najave i bez objašnjenja.
Uslovi komentarisanja: Strogo je zabranjen govor mržnje, uvrede na nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi i psovke. Administrator će izbrisati sve komentare koji na bilo koji način vrijeđaju druge ili svojim sadržajem nisu na adekvatnom mjestu.
Prijavite se napišite svoj komentar...
Prijavi se putem
ili ostavi komentar kao gost
Učitavanje komentara... Komentar će biti osvježen nakon 00:00.

Budite prvi i dodajte komentar.

Više iz kategorije: « Ambasador Duh u oklopu »
nazad na vrh