Tužna sreća čika Jove Zmaja - 104 godine od smrti

Napišite komentar

Kaži mi, kaži, kako da te zovem. Kaži mi, kakvo ime da ti dam…možda su najpoznatiji stihovi ovog pjesnika, pravnika i ljekara. Najprije je bio poznat pod nadimkom Kiš Janoš, zatim Zmaj, a deca ga uglavnom znaju kao Čika Jova Zmaj.

jovan jovanovic zmaj

Rođen je 1833. godine u uglednoj građanskoj porodici u Novom Sadu. Rastao je u sjenovitoj Ulici Zlatna greda, i danas jednom od najtiših novosadskih sokaka u starom dijelu grada. U ovom gradu je završio srednju školu i započeo gimnazijske dane koje je nastavio u Halašu i Požunu.

Jovan Jovanović Zmaj se školovao u najljepšim gradovima Evrope. Studije prava upisao je u Pešti, a studirao je i u Beču i Pragu. U austrijskoj prijestonici upoznao je Svetozara Miletića, Đuru Jakšića i Branka Radičevića, koji je bio njegov najveći pjesnički uzor.

Nakon završenih studija, 1860. godine, vratio se u Novi Sad i postao jedan od najbližih Miletićevih saradnika u novosadskom magistratu. Ipak, ovaj posao ga nije ispunjavao. Napustio je magistrat i posvetio se književnom radu. Tada je pokrenuo književni časopis „Javor“ i satirični list „Komarac“.

ODAKLE ZMAJ?

Dobar poznanik autora čuvene Riznice pesma, Laza Kostić, pisao je da su Jovanovića zvali Kiš Janoš, što na mađarskom znači Mali Jovan. Tako su poznanici zvali i Jovanovog djeda zbog niskog rasta koji je naslijedio i njegov unuk.

Kasnije pjesnik dobija nadimak Zmaj. Ovom nadimku se Laza Kostić otvoreno čudio i govorio: Zar onaj omanji, vižljavi, lepuškasti, milokrvni mladić – i zmaj? U stvari, Jovan Jovanović je 1864. godine pokrenuo satirični list do čijeg je imena došao igrom riječi. Naime, 3. maj po julijanskom kalendaru bio je dan održavanja Majske skupštine 1848. godine, kada su Srbi u Sremskim Karlovcima dobili autonomiju kojom nisu bili zadovoljni.

Živjeli su u uvjerenju da ih je bečki dvor izigrao. Tako je 3. maj postao Zmaj, naziv jednog časopisa i vječiti nadimak jednog od najplodnijih pjesnika srpskog romantizma.

MUZA NA ZEMLJI

Zmaj je bio od onih muškaraca (danas rijetkih) koji su čvrsto stajali iza fraze „Voliš jednom u životu” i nije se libio da svoju ogromnu ljubav javno iskazuje. U nekim izvorima može se naći podatak da je Jovan, prije ženidbe, simpatisao dvije devojke, Manojlovićevu i Pintorovićevu, ali njegova jedina i najveća životna ljubav bila je njegova supruga Eufrosina Ruža Ličanin.

Njihova priča počela je jednog dana kad je Zmaj pošao u posjetu svojoj bolesnoj sestri od tetke, Pavi Nešković. Dok je sjedio pored sestrine postelje, na vratima bolničke sobe pojavila se njena drugarica. Umilna djevojka iz susjedstva sa čudnim, neobičnim i rijetkim imenom – Eufrosina Ličanin.

Ona je bila ćerka novosadskog trgovca Pavla Ličanina i njegove supruge Pauline. Pravo ime joj je bilo Eufrosina, mada se u nekim dokumentima može sresti i Rozina ili Jevrosima. Ipak, najpoznatije je ostala kao Zmajeva Ruža. Djevojka kojoj je posvetio stihove:

Al’ ja bih proveo
Čitav jedan vek,
Tražeći lepše,
Dičnije i slađe,
Milije ime,
Što još ne ču svet,
Da njim nazovem
Moj rumeni cvet.

U Ruži je Zmaj našao ženu svojih snova. Oduševljavala ga je nježnošću, odmjerenošću i velikom unutrašnjom duhovnom snagom za kojom je cijelog života žudio. O Ružinoj posebnosti govorio je još jedan velikan srpske umjetnosti – Đura Jakšić: ''Bila je nešto malo, lepuškasto, a pritom i lako i lukavo. Znaš, ja to kao moler (slikar) po vizionomiji slutim, a za drugo znaće Kiš'' (Đura je Zmaja zvao Kiš Janoš).

NESREĆA NE DOLAZI SAMA

Godinu dana nakon vjenčanja Zmaj odlazi u Peštu, gdje će biti upravnik Tekelijanuma, aktuar i djelovoditelj Matice srpske. Uporedo je u ovom gradu nastavio svoje obrazovanje, da bi krajem 1869. godine završio studije medicine.

Naredne godine vraća se u domovinu i počinje da radi kao ljekar u Novom Sadu i Pančevu. Ovaj period donijeće pjesniku nemjerljivu nesreću. Kao da se cijeli univerzum urotio da svu tugu spusti na pleća jednog čovjeka. Do 1872. godine umrlo je četvoro Jovanove djece – Mirko, Tijana, Sava i Jug.

Ni djetinjstvo nisu doživeli. Ubrzo nakon njihovog odlaska, iscrpljena tugom i bolešću umire pjesnikova muza i životna ljubav. Ruža je umrla u Pančevu 1872. godine ostavivši Jovu sa tek rođenom ćerkom Smiljkom, jedinim njihovim djetetom koje je nadživjelo majku.

Nakon velikih tragedija Jova usvaja dvije devojčice, Mariju i Anku. Sa svoje tri mezimice seli se u Futog. Ali, otac srpske dječje poezije kao da je nad svojom sudbinom nosio začarani krug nesreće, bola, tuge i nespokoja. Ne doživjevši drugi rođendan, umire i posljednje Ružino dete, Smiljka. Ako je i mogao da nađe utjehu za sve što ga je zadesilo, onda ju je pronalazio u Mariji i Ani. No, i njih će nadživjeti. Obje su umrle 1901. godine.

Čudno je to koliko čovjek nesreće može podnijeti. Jovan Jovanović Zmaj se od svoje branio pisanjem pjesama. Porodična tragedija bila mu je inspiracija za pisanje druge zbirke posvećene porodici. Đulići uveoci je zbirka elegičnih pjesama. Gorka, duboka, protkana lavinom emocija izazvanih nizom nemilosrdnih umiranja.

Kroz svoju liriku Čika Jova Zmaj usrećio je, vaspitao i odgajio generacije mališana, a nije imao bar malo zrnce sreće da uživa u odrastanju svoje djece i ljubavi njegove Ruže. Umro je u Sremskoj Kamenici 1904. godine.

 

Posljednja izmjena Četvrtak, 14 Juni 2018 00:39
Napomena i uslovi komentarisanja
Napomena: Komentari čitalaca ne predstavljaju stav redakcije portala Sarajevo-RS.com. Za sadržaj i tačnost komentara čitalaca ne odgovaramo. Sadržaj se periodično pregledava i neprikladni komentari se uklanjaju. Sarajevo-RS.com zadržava pravo brisanja komentara, kao i blokiranja korisničkog imena bez najave i bez objašnjenja.
Uslovi komentarisanja: Strogo je zabranjen govor mržnje, uvrede na nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi i psovke. Administrator će izbrisati sve komentare koji na bilo koji način vrijeđaju druge ili svojim sadržajem nisu na adekvatnom mjestu.
Prijavite se napišite svoj komentar...
Prijavi se putem
ili ostavi komentar kao gost
Učitavanje komentara... Komentar će biti osvježen nakon 00:00.

Budite prvi i dodajte komentar.

nazad na vrh

Kultura

Prev Next