TO JE VUK, TO JE VUK!

Napišite komentar

Ezopova didaktička pripovijest o tome kako su i koliko u laži/šali kratke noge ne može se primijeniti na BiH. Ovdje dok god čobani viču „To je vuk!“ ima magaraca da im u to povjeruju, čak i kad odavno nema njegovog stada. Nemaštovitost i neinventivnost naših političara je odavno otužna.

kolarov splavovi

Ništa novo da smisle, nikog novog da nam poture, da se ofarbaju, začešljaju na drugu stranu, da pokušaju nekom novom intresantnom laži da nam uljepšaju dan. Stari, izlizani, potrošeni slogani za koje im neke barabe naplaćuju velike pare. „Pod zastavom Srpske!“ Kao naslov filma iz zlatnih godina Holivuda sa Gregori Pekom i Džejn Mejnsfild. Kandidujete se za predsjednika BiH sa ovim sloganom. Sad zamislite da se Čanak za predsjednika Srbije kandiduje sa sloganom „Pod zastavom Vojvodine!“ Nije ni važno, važno je sa bine zapjevati „To je vuk, to je vuk!“

Protivteža dolazi sa druge televizije, kod nas je sve zasnovano na binarnim opozicijama, odakle nam javljaju da je „opozicija“ potpisala sporazum kojim se kune „rahmetom dedinim“ kako će u predizbornoj trci svojski podržati zajedničke kandidate. Ako malo razmislimo, nema u tome ničega spornog, mislim da im je veći problem da te koji ih podržavaju zadrže u svojim redovima nakon što budu izabrani. Zapravo ima i nešto sporno. Kako se opozicijom može nazvati družina u kojoj sjedi jedna glava troglavog predsjedništva BiH i još nekoliko funkcionera ove države! Ako nam je predsjednik države opozicija, onda je kod nas sve naopako.

A nije. Sve je pod kontrolom. Uzaludničkim sam poslom boravio u zgradi na Marijinom dvoru, ne u SSC-u, u onoj pored. Tamo sve funkcioniše kao po loju. Na svakom ulazu, a imaju tri, po tri policajca. Pitam jednog je li ovo naš ulaz. On pita, a koji smo to mi. Pa Srbi, zar se ne vidi. Objasnim mu da sam vidio tri ulaza i ušao na srednji prema brojčanosti i konstitutivnosti, a i učinilo mi se da su ona treća vrata pomanja. On se smije, misli zezam se. A mi gusle sa sobom ponijeli. Pitam onda koji je od vas naš, njima opet šega. Uozbiljio se kad je vidio gusle, zvao specijalu, sekretara Skupštine, Hazima iz obezbjeđenja. Nisu nam dali da zagudimo, jer je zasjedala Skupština, a u zgradi je udarena loša izolacija, ko kad je sve to pravljeno od humanitarne pomoći. Perifernim vidom šmeknem BB-a, onog što je bio prvi borac RS-a, pa malo tamo – malo vamo, uglavnom njemu vazda dobro, i velim da zovnem čovjeka da nam pomogne, on je vazda bio častan i pošten Velikosrbin, ali on se osmjehnu i uleti u lift. Vuk dlaku mijenja...

Nismo zapjevali, ali smo se svačega nagledali i najeli na račun UN. Sparina i sva vrata otvorena, a unutra u tim kancelarijama po šest, sedam žena, muškaraca, različite dobi i uzrasta, nacije, boje kože, ali pred svakim monitor, hrpa papira i šoljica kafe. Nema tu džabalebarenja, nego kafu srču uz rad. A zagušljivo, vidiš da su te prostorije projektovane za troje, uvrh glave četvero. Tako se moglo u socijalizmu, sada je obim posla mnogo veći, složeniji, traži veći broj zaposlenih, a i „svastikin mali je završio Informatiku u Travniku i ne znamo šta ćemo s njim“. Čim se naruši nacionalni sastav Mi moramo primiti „onu od kuma mi što je na masteru iz menađmenta na Sokocu“ i onda i oni dovedu jednog što „studira onlajn Univerzitet u Ogulinu“ i da ne bude raspar dovedoše jednog crnpurastog iz reda Ostalih, ili je to možda samo neka izbjeglica iz Pakistana koji je skonto da se skloni s vrućine dok ne dobije papire za Alemanju.

Ja sam mislio da je ovako samo tamo gdje vladaju ovi koji su pozicija, a da je tamo gdje vlada opozicija drukčije i da ćemo i mi glasanjem za tu opoziciju dati svoj glas za kvalitativnu promjenu, da ćemo sa reformi preći na promjene i sa agendi na delanje. Ko kad sam glup za diplomu. Da sam slušao shvatio bih da to niko od njih nije ni obećao i da su i oni složno vikali: „To je vuk, to je vuk!“ Ostaje mi da poslušam sina koji me je pitao imam li ja pravo glasa. Na moj pozitivan odgovor zamolio me da poput milion Egipćana i ja na listu dodam Mohameda Salaha i zaokružim njegovo ime. Salah je onaj grguravi što je cijelu sezonu igrao ko na drogama i onda u finalu LŠ, u sred Ramazana našao da se rve sa Ramosom. Kuš na Ramosa crni Salaše?

Dakle, fudbal! MK, a da nije Marko Kraljević nikada nigdje ne bi mogao biti selektor reprezentacije osim u Srbiji. Pravi trener odveo reprezentaciju na SP i onda njega izabralo da smijeni pravog trenera. Nije meni što je iz Zenice, nego kad ga vidiš, a pogotovo kad progovori... Sjetih se, davno nekad prije dvadesetak godina Bora i Nele – Nele i Bora, Zabranjena čorba i Riblje pušenje napraviše pred neki šampionat dvije pjesme „Pobedničku“ i „Gubitničku“. Znali su, sve ti džaba i Piksi i Dejo i Mijat i Miha, kad imaš Santrača. Nismo džaba tih godina nesretnog Miloševića vrijeđali uzvikom „Slobo Santraču!“ Đe ih nađu? Ko da smo ih na izborima birali. Vazda najgori od najgorih vode reprezentaciju u fudbalu. Vidi samo – u košarci Sale Đorđević, odbojci Nikola Grbić, vaterpolu Dejan Savić, u fudbalu Mladen Krstajić. Pošlo na SP i nije poveo Gaćinovića, kud ćeš bez Gaćinovića u boj! Ja mu predlažem da i ne ide, da se ne izlaže trošku, da se zbog „teškog nazeba“ vrati iz Austrije dok je još vrijeme. Oće li ti Rukavina čuvati Neimara crnjane, Grujić, koji ne igra ni u drugoj ligi će ti zaustaviti Šaćirija, Džaku i ostale Švajcarce, ovaj Karleušin će nadigrati Firmina i Seferovića? Sinoć se trećepozivci Čileanski igraju s njima, Mustafa te vadi iz bule, a on kaže vidjeli smo gdje smo. I mi smo, svi osim Kolarova koji još nije odmamuro. Kapiten koji je, u zao čas zamijenio pravog kapitena!

Kolarov kapiten. To je mjerilo vrijednosti. U zemlji u kojoj malinari - hljebotvorci štrajkuju, a premijer(ka) ne dozvoljava ministru ni da priča s njima, jer se pravila na Farmi moraju znati, gdje izmišljeni doktor nauka postaje ministar finansija, a glupi Bosanac selektor fudbalske reprezentacije Aleksandar Kolarov i jeste za Vođu. Zato u srpskom jeziku postoji jasna distinkcija između pojmova vođa i Vožd. Vođa je onaj Domanovićev, a Vožd je onaj iz Radovanjskog luga. Miloš, koji nije ni bio Obrenov, ali se nazvao Obrenovićem iz čega je postanula čitava lažna dinastija Miloševića, a ne Obrenovića, poslao je Đorđijevu glavu u Stambol. Da je bio pismen napisao bi na ceduljčetu sultanu „To je vuk, to je vuk!“

Jarac Mudrijaš

Posljednja izmjena utorak, 05 Juni 2018 13:37
Napomena i uslovi komentarisanja
Napomena: Komentari čitalaca ne predstavljaju stav redakcije portala Sarajevo-RS.com. Za sadržaj i tačnost komentara čitalaca ne odgovaramo. Sadržaj se periodično pregledava i neprikladni komentari se uklanjaju. Sarajevo-RS.com zadržava pravo brisanja komentara, kao i blokiranja korisničkog imena bez najave i bez objašnjenja.
Uslovi komentarisanja: Strogo je zabranjen govor mržnje, uvrede na nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi i psovke. Administrator će izbrisati sve komentare koji na bilo koji način vrijeđaju druge ili svojim sadržajem nisu na adekvatnom mjestu.
Prijavite se napišite svoj komentar...
Prijavi se putem
ili ostavi komentar kao gost
Učitavanje komentara... Komentar će biti osvježen nakon 00:00.

Budite prvi i dodajte komentar.

nazad na vrh