Jedini učesnik iz Republike Srpske 35. Atinskog maratona bio je sokočanin Pero Mijatović. Putovanje u Atinu se realizovalo putem agencije "Active Traveling" iz Beograda koja se isključivo bavi organizacijom prevoza na sve maratone koji se organizuju na svjetskoj mapi. Prvog dana po dolasku u Atinu sportisti su posjetili "Ekspo" sportski centar u Olimpijskoj dvorani gdje je bio priređen doček i podjela startnih paketa. Takmičari su se upoznali sa svim sportskim dešavanjima u narednom periodu, kao i sa najsavremenijom sportskom opremom i rekvizitima za trčanje, te jedinstvenom tehnologijom koja se primjenjuje na trkama u svijetu. Dan pred takmičenje, učesnici su posjetili kulturno-istorijske znamenitosti i turističke sadržaje Atine. Posjetili su Akropolj, 156 metara visoku liticu od krečnjaka koja kruniše grad, zatim Zapion park i botaničku baštu sa više od 600 vrsta biljaka. Dvanaestog novembarskog dana održan je 35. Atinski klasični maraton, koji se trčao na autentičnoj stazi, tako da će ostati u posebnom sjećanju svim maratoncima kao i turistima koji su se tih dana obreli u Atini. Organizacija je bila na zavidnom nivou. Na dan takmičenja svim učesnicima je obezbijeđen prevoz iz Atine do sela Maraton. Start je polazio sa Maratonskog polja, a trka se završavala na Olimpijskom Stadionu u Atini (Panathinaikon Stadium). Trasa je ista ona kojom se trčalo na prvim Olimpijskim igrama 1896. godine, kao i na Olimpijskim igrama 2004. godine. Sigurno su svi upoznati sa legendom o Filipidesu, grčkom vojniku, koji je prije 2500 godina pod punom ratnom opremom trčao 42 kilometra od Maratonskog polja do Atine da bi građanima Atine donio vijest da je grčka vojska savladala nadmoćne Persijance. Nakon što je uspio da kaže "radujte se, pobijedili smo", srušio se i potom izdahnuo. Duž cijele trase bilo je navijača svih starosnih dobi, a kako su se trakači približavali centru grada i cilju publika je bila sve brojnija, raznovrsnija i glasnija, što je davalo dodatnu snagu da se izdrži do kraja. Grčki učesnici maratona simbolično su sa sobom nosili grančice masline sa bijelom trakom. Pero je od 18.000 startera stazu od Maratona do Atine pretrčao u vremenu od 4 časa 15 minuta 47 sekundi čime je obezbjedio plasman među prvih 5.000 maratonaca od ukupno 15.000 onih koji su uspjeli proći ciljnu kapiju. Ukupan zbirni uspon ili visinska razlika na Atinskom maratonu je 320 metara, čime ga ubrajaju u teže svjetske maratone, pa se zbog takve konfiguracije staze i ne računaju svjetski rekordi. Pero posebno ističe da je organizacija takmičenja bila na vrhunskom nivou. Volonteri na okrepnim stanicama na svakih pet kilometara pružali su osvježenje trkačima. Fantastičnu atmosferu maratonskoj trci davali su zvuci nacionalne grčke muzike sirtaki, uz podršku orkestra garde vojske Grčke, te veličanstveno bodrenje publike tokom cijele trke. Zahvalnost za učešće i podršku da se nađe u Atini, Pero upućuje svojoj porodici, Planinarskom društvu "Glasinac" , preduzeću za saobraćaj i turizam "Kondor" , te brojnim prijateljima. I na kraju Pero ističe da je vrijedilo svakog koraka i svake kapi znoja, doći u Atinu, biti učesnik maratonske trke, te osjetiti čari prolaska kroz ciljnu kapiju uz čuveno Filipidesovo: "Pobijedili smo". Foto: opstinasokolac.net Autor: Vera Mijatović Tweet