Mile među pazarskim bulama – Pristao sam biću sve što hoće

Napišite komentar

Šta li se, žalosna mu majka, bješe svalilo na nejaku dušu Trifunovića Duška da napiše ovu pjesmu čiji je naslov identičan podnaslovu ove storije? Da, Duško je shvatio da će i kad proda dušu vragu svome ostati samo crna tačka, ali ne mrlja ili fleka, i pristao je na igru svjestan da će na njenom kraju da ga mirno slome.

kekin

Kad te mirno slome možeš i ti prijateljima bivšim, prijateljima budućim otpjevati – A sad nosim kako mi ga skroje, jer se ionako ni po tebi ništa neće zvati. Čak je i Duško, bar u pjesmi zablude prestao da broji, i shvatio da se sa rogatim ne valja bosti i da konja treba vezati đe ti aga kaže. A znamo kako je dobri Duško završio. Čak i da za sebe lažnu kompenzaniciju nađemo u narodnoj – Pametniji popušta, jednom se moramo zapitati dokle da budemo pametniji i zašto smo vazda Mi pametniji, daj jednom za promjenu Oni da budu pametniji, pa da vide kako je. Dotad, što bi jedan drugi pjesnik rekao: Mijo moj, u rupu trk!

A ozdo iz rupe, iz duvara preko mišolovke posmatramo kako su neki, niko ih ne imenuje, čisto probe radi nanijeli iz Unije u Srbiju nepoznat tiraž slikovnica Moja dugina obitelj koje, Bože me oprosti, kao kod Pavića imaju muški i ženski primjerak, da prostite. Dok je to tiskano gdje je tiskano, mora biti baš da je nešto fino i pametno, pa ćemo, biće brže bolje toga nanijeti i mi u našu Državičicu. Em je evropsko, em je na hrvatskom, a i u Srbiji se razjagmilo. Jer Pristali smo...

U Nemnjićima nam uče djecu kako je Prvi srpski kralj imao incestuoznu vezu sa svojom posestrimom. Posestrima je u srpskoj narodnoj poeziji više od sestre. Sa sestrom vas veže krvna, a sa posestrimom zavjetna veza, a čovjek se zavjetuje Bogu. Znaju to autori serije, znaju, kao što znaju da je kukuruz u Jevropu došao iz Amerike, i da raški prinčevi nisu izlazili u grad ili blejali kraj čobanica. Znaju, ali hoće da nas nauče nečemu novom. Novoj pameti. Prema toj novoj pameti srpski su vladari oduvijek bili beskrajno promiskuitetni ne samo u seksualnom nego i na političkom planu, pa su davali ko god je zatražio, zaprijetio, namignuo. Sjajan način da se opere ova neomodernistička kurvanjska ideologija. Nismo mi i ne bismo mi, ali nam ostalo od Nemanjića.

I zaista ne bi bilo u redu da u tim i takvim i s takvom namjerom snimljenim Nemanjićima ne bude bar neka homoseksualna veza. Ne moraju Nemanjići, ali dva dvorjanika da se zagledaju ili dva viteza. Kad su mogli Ahilej i Patrokle, što ne bi i neki Radoje i Dragoje strgnuli sa sebe oklope velikosrpskog zatucantizma. Treba mlade naraštaje vaspitati da smo mi oduvijek bili integralni dio velike evropske porodice, iliti obitelji.

Rambo mahniti, koji je ispjevao više oda Maršalu negoli mornar panonski, kune se u sve indijanske božje ugodnike – Bolje je bilo za vrijeme druga Tita. Sve je bilo bolje i kafa koje nije bilo i Super Rifle farmerke švercovane iz Trsta i voz do Trsta i crveni pasoš i odmaralište u Kaštel Šućuraju i dan đačkog samoupravljanja, kad smo mi đaci mijenjali nastavnike. Ja sam išao u jednu od najbjednijih sarajevskih škola i svi nastavnici od sve grdonjske i ine fukare izabraše mene da ih mijenjam taj dan. Kad su shvatili da bi rezultat toga bilo isuviše samoupravljanja, upravili su to tako što su svi izabrali druge samoupravljače za svoje zatočnike. Znalo je to da Po meni se ništa neće zvati...

Kakvi su to nastavnici bili, ovi sad nisu ni blijeda sjenka njihova. Bio jedan Ljubo, Bog da mu dušu prosti, imao u onom plakaru nastavničkom vazda flašu rakije. Kad bi nestalo zamoli mog nastavnika s/h da napustim čas i ostanem s njegovim đacima dok on ode u granap. Država je to bila, nije on mogao đaka zloupotrebljavati šaljući ga da mu u po časa ide po rakiju. Sam čovjek ode i vrne se do kraja časa i pita me: Znaju li išta moj Kneževiću? Znalo se desiti da me ostavi u starijem razredu i ja im recitujem Ropstvo Janković Stojana ili Stojanku majku Knešpoljku, a oni me slušaju i onda izlaze na tablu i pišu po dva tri stiha i izgovore ih. Nikad se nije desilo da neki jalijaš u pokušaju napravi incident, da izađe s časa, da neće da izađe pred tablu, a bilo ih je jedva napišu, sriču dok čitaju, djeca im se smiju, onda on mahalaški zaprijeti: Vid`ćeš ti kad zvoni? Nikad na času, a Ljubo se vrati raspoložen, odloži flašu i sjedne u praznu klupu. Nisam ranije o tome razmišljao, ali sada se sve češće zapitam – O čemu li je tada u svojoj mišjoj rupi razmišljao dobri Ljubo?

Bila je to sjajna država, bili smo treća vojna sila na svijetu, čudo smo bili, pobjeđivali na Olimpijadi, bili prvaci svijeta, kad smo gubili bili smo moralni pobjednici. Imali smo JNA u Galebovima i Orlovima i narodnu miliciju u fićama i tristaćima. Imali smo i zakone. Prema Članu 186, stav 2. Krivičnog zakona SFRJ, homoseksualni se čin, samo muški, kažnjavao zatvorom u trajanju od jedne godine, žene i tada nisu bile ravnopravne, pa je njihov odnos zakonodastvom iste države definisan kao bludna radnja i podlijegao je tek prekršajnioj prijavi. Nema podataka da je neko prema istom bio sankcionisan, što je i logično kad narodna milicija nije ni znala ko su ti homoseksualci, pedere su lemali đe i kad su stigli.

Homoseksualnost je zakonskim aktima najkasnije dekriminalizovana u oba entiteta BiH, tek 1998, cijelih dvadeset godina nakon što je isto učinjeno u civilozovanom dijelu Titine Jugoslavije – Hrvatskoj, Sloveniji, i naravno Crnoj Gori. Kokad smo vazda bili na repu događaja, u zadnjem vagonu svakog voza, dok do nas stigne, pa dok nama stigne iz... prođe voz, ali možda se ponekad treba zapitati moramo li se baš ko slijepci u svaki ukrcavati koji kraj nas naiđe, i kad vidimo da je na najuskotračnijoj pruzi, da vozi u nepovrat...

Kad nemamo za kartu mi ćemo se švercovati, varati lagati, k`о što nam preci u amanet ostaviše samo da ne zaostanemo za tom Evropom. Evo sad su i Vučić i Kirba skontali da se najlakše u Evropu u trenutnoj konstalaciji snaga može stići preko Turske. Jedan caru ide u čadore, a drugi se sprema da ih zarad njega razvija za njega po Sarajevu. A taj Erdoan je jedan evropejac, demokrata slavni i priznati koji je najboljeg turskog fudbalera svih vremena, velikog Hakana Šukura, protjerao iz domovine čiji je bio ponos – Hasan dakako. Dakle, kad Vučko projtjera Džaju, nema dalje.

Da ne bude zabune oko naslova. On je posljedično vezan za fotografiju uslikanu u toku Šarenice, one na RTS-u. Kad hoćeš da budeš i lijevo i desno, ja sa svima najbolji, ja sa svima fin, po principu budi se istok i zapad, dovedeš nesretnog Kekina¹, koji samo napušen može biti zen, u blesavu situaciju da za svoju apokaliptičnoproročku Vjeruj u mene kao prateće vokale ima prelijepe djevojke iz pazarskog hora Isa-beg² . Samo nek je veselo i multišarenično. Opet mislim i kad je ćimbur i kad je bosanski lonac mora se imati na umu da se ne pregoni. Jeste Beograd na ušću svetova, ali ne može se baš svaka reka u svaku uliti, nekad i preliva, nekad prosto nema smisla.

Kad smo kod Sandžaka, koji Srbi radije zovu Raška oblast, a Raška je prva srpska država u Srbiji, prije toga su Srbi imali državu u Crnoj Gori – tamo nam se i Nemanja rodi – a onda su se opametili i pobjegli kojekude. Đilas u svojim uspomenama nazvanim Revolucionarni rat ostavlja bilješku o pritužbi sekretara sandžačkog komiteta Rifata Burdževića kako su mu se vojnici iz srpskog bataljona potužili da je: „jedan Musliman, dobar vojnik i revnostan komunista peder“. Burdževićevu dilemu „da li da pogubi tu nakazu“ preduhitrila je vojnikova junačka smrt. Nesretnik se prije toga autovao pred Đidom pojasnivši kako je za njegovo zastranjivanje kriv neki beg, moglo mu se, znao je da će sirotnik pristati na sve što hoće.

Hoćemo li i mi zaista pristati na sve što hoće i čekati da nas mirno slome? Ne znam, ne vidim iz moje mišje rupe najbolje, ali se danima kuražim da izađem i prije nego me prva mišolovka poklopi ispravim kičmu i zapjevam – Ustajte, vi zemaljsko roblje...

 

 

 

_______________________________________________

¹ Ovaj njemačko-bosanski Hrvat najznačajniji je pank-rok autor u Hrvatskoj na razmeđu vijekova. Svoje simpatije prema četničkom pokretu pokazao je krađom melodije pjesme Sprem te sprem te četnici u uvodu svoje Pjevajte nešto ljubavno.

² Istini za volju u ovom horu ima i muških, ali ja kao rođeni Sarajlija, a Isa-beg Isaković je osim Novog Pazara zaslužan i za osnivanje Sarajeva, baš ne ljubim Sandžaklije, pa se uzdržavam svakog komentara na ovu temu.

Posljednja izmjena utorak, 08 Maj 2018 19:13
Napomena i uslovi komentarisanja
Napomena: Komentari čitalaca ne predstavljaju stav redakcije portala Sarajevo-RS.com. Za sadržaj i tačnost komentara čitalaca ne odgovaramo. Sadržaj se periodično pregledava i neprikladni komentari se uklanjaju. Sarajevo-RS.com zadržava pravo brisanja komentara, kao i blokiranja korisničkog imena bez najave i bez objašnjenja.
Uslovi komentarisanja: Strogo je zabranjen govor mržnje, uvrede na nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi i psovke. Administrator će izbrisati sve komentare koji na bilo koji način vrijeđaju druge ili svojim sadržajem nisu na adekvatnom mjestu.
Prijavite se napišite svoj komentar...
Prijavi se putem
ili ostavi komentar kao gost
Učitavanje komentara... Komentar će biti osvježen nakon 00:00.

Budite prvi i dodajte komentar.

Više iz kategorije: « Duh u oklopu
nazad na vrh