Lideri u Srpskoj i (ne)istina: Vjerujte njima, a ne svojim očima Istaknuto

Napišite komentar

Kada političari u RS i BiH svjesno govore laži, znajući da njihove retoričke egzibicije nemaju nikakve veze sa realnošću, to se može nazvati rutinom. Međutim, kada to čine sa uvjerenjem da je sadržaj njihovih govora apsolutno utemeljen u stvarnosti, situacija već postaje ozbiljna.

politicari glasanje

To je, definitivno, korak dalje u odnosu na standardne demagoške epizode, a pred novim prilozima za biografije aktera sa takvim opservacijama nemoćna je bilo kakva politička analiza, budući da se radi o profesionalnom terenu na kojem su se, prema tvrdnjama poznanika, prije rata sasvim dobro snalazili Radovan Karadžić i pokojni Jovan Rašković.

U aktuelnom periodu, sa vodećih mjesta unutar dvije najuticajnije stranke u RS mogle su da se čuju izuzetno ilustrativne rečenice u ovom fahu. Jedna je prošla potpuno nezapaženo, s obzirom na priliku u kojoj je izgovorena, dok je druga izazvala mnogo prašine, ali bez osvrta na njeno značenje u ne tako davnoj prošlosti, što je čak zanimljivije od peripetija sadašnjosti i bliske budućnosti.

Kada lideri SNSD-a i SDS-a izgovaraju besmislice sa uvjerenjem da su utemeljene u stvarnosti, to je korak dalje u odnosu na standardne demagoške epizode

Naime, predsjednik RS i SNSD-a Milorad Dodik, obraćajući se skupu mladih socijaldemokrata u Gradišci, 9. jula, prvo je iznio konstataciju kojoj niko ne može da “odbije pero”.

Svojevrsni sektaški mentalitet

– SNSD želi da svojim mladim otvori prostor da jednog dana budu predsjednici, ministri, načelnici i direktori – rekao je Dodik, što niko racionalan u RS ne može da ospori, ukoliko procijeni da je akcenat u ovom obećanju na izrazu “svojim”.

Jer, u ljeto 2018, nakon 12 godina kontinuirane vladavine, među nizom hipoteka koje su opteretile neprikosnovenu dominaciju te stranke, sigurno se izdvaja svojevrsni sektaški mentalitet. Zasnovan je na otvorenom favorizovanju ponosnih vlasnika članskih karata ove partije, u odnosu na stotine hiljada ostalih nevoljnika u RS, čije su startne pozicije u životu i poslu daleko skromnije. Iako se sve to zna, nakon ovakvog, shvatljivog uvoda, u Dodikovom izlaganju pred juniorima uslijedio je neočekivani, skoro šokantni preokret.

– SNSD je partija običnog svijeta, koja živi svaku ljudsku muku i želi da ljudima čini dobro – poručio je Dodik.

Moguće je da su zatečeni omladinci u Gradišci rezonovali da “šef valjda zna šta radi”, kada daje ovakve povode za nevjericu. Međutim, van sala u kojim se održavaju ovakvi skupovi, sve je manje razumijevanja za osobe iz crnih limuzina i velikih kabineta, dok tvrde da “žive svaku ljudsku muku” i “čine dobro” pripadnicima šarolike populacije, nerijetko nazivane “obični svijet”. Pri tome, podizanje obrva ne stiže samo od političkih neistomišljenika ili apstinenata, već i od dosadašnjih entuzijasta, kojima aktivizan u podobnim strankama nije donio Eldorado o kakvom su sanjali.

Famozni Radule Vuković

Jedan od takvih je i famozni Radule Vuković iz Gacka, koji je krajem prošle sedmice počeo da štajkuje glađu ispred kapije lokalne termoelektrane. Razlog? Želi da mu kćerka dobije posao u ovom javnom preduzeću. Ništa sporno, pomislili bi mnogi, pretpostavljajući da su u pitanju čovjek i porodica koji su, kako bi se reklo rogobatnim jezikom nadležnih struktura, “u stanju socijalne potrebe”. Ali, prema svim dostupnim saznanjima, ništa od toga nije u opticaju. Jer, u RiTE Gacko već su zaposleni i Radule i njegova supruga, sa platama u zbiru većim od 2.000 KM.

I ne samo to, već u istoj firmi radi i kćerkin suprug. Ovaj čudni poduhvat ipak ima “olakšavajuću okolnost”, a to je činjenica da Radule, osim nezbrinute kćerke, ima još pet djece. I dok Vuković kao izuzetak od dve prisutnijeg pravila “bijele kuge” zaslužuje pohvale, još nije smišljena adekvatna reakcija na njegovo shvatanje da je rješavanje egzistencijalnih pitanja svih članova vladajućih stranaka – privilegija koja se podrazumijeva.

 Zadnjih osam godina me vuku za nos, ucjenjuju, obećavaju. Ja sam poturio leđa da bi neki zasjeli u fotelje RiTE

Jer, Radule se pozvao na činjenicu da je godinama bio aktivista SNSD-a i da je u ime partije učestvovao u ispraznim obećanjima kako bi se obezbijedili tzv. sigurni glasovi. Ojađeni Vuković se tokom štrajka javno izvinio onim porodicama kojima je obećao da će im bar jedan član biti zaposlen ako daju svoje glasove kandidatima SNSD-a. Dodao je objašnjenje od kojeg će im, bez dileme, biti lakše – prevarili su i njega.

– Zadnjih osam godina me vuku za nos, ucjenjuju, obećavaju. Ja sam poturio leđa da bi neki zasjeli u fotelje RiTE – istakao je Vuković, objašnjavajući da je od šestoro djece “troje visokoobrazovano i stasalo za posao, a nijedno nije zaposleno u RiTE, iako je imao obećanja od svih”.

Krećući u “pobunu”, Radule je najavio da se ona neće završiti na individualnom činu, već će prerasti u svojevrsni pokret.

– Obećavali su familijama u kojima niko nije zaposlen da će dobiti posao i ništa nisu ispunili. I te porodice će mi se, verujem, pridružiti narednih dana. Ja ne odlazim dok me hitna ne odveze odavde – naglasio je Vuković.

Saga sa nizom simptomatičnih detalja

I zaista, u prvi mah, pridružile su mu se još dvije osobe, od kojih je jedna sa sličnim iskustvom. Branko Čalija je došao zbog sina, mašinskog tehničara, koji je na birou već deceniju. Kap mu je prelila čašu kad je u RiTE Gacko primljen sin odbornika SNSD-a koji je prošle godine završio srednju školu.

– Šta ja da radim, mene niko i neće da primi. I sin i ja smo se učlanili u SNSD, ali sad više ni to nema veze. Spiskovi se prave i poslovi završavaju u kafani. To je način rada ovog rukovodstva – rekao je Čalija.

Ovu sagu je, sa nizom simptomatičnih detalja, zaokružila uprava termoelektrane, iznoseći podatak o iznosima za koje rade Vuković i njegova supruga, ali i tvrdnju da je Radule skoro deceniju na bolovanju!?

– Vuković je proteklih devet godina bio oslobođen radnih zadataka po osnovu invaliditeta i u tom periodu isplaćivana mu je puna plata – naveli su iz RiTE, dodajući da je Vuković, na vlastiti zahtjev, početkom ove godine raspoređen na radno mjesto koje ne iziskuje velike fizičke napore, jer je riječ o kancelarijskom poslu.

A da i kancelarijski rad ipak zna da bude težak, pokazuje slučaj izvršnog direktora za finansije u RiTE Gacko. Iz prostog razloga što nema računar, telefon, sto, pa čak ni stolicu. Bar tako tvrdi republička centrala DNS-a, koja je zagrmila zbog okrutnog i ignorantskog ponašanja SNSD-ovog direktora termoelektrane Srđana Milovića prema njihovom kadru u Gacku. Naravoučenije – vrh SNSD-a zaista “živi svaku ljudsku muku”, ali samo se, recimo, zovete Srđan Milović.

S druge strane, Radule u trenucima između dva protesta može tek da čita onog Engleza koji je objašnjavao da su “sve životinje jednake, ali neke jednakije od drugih”. A i DNS-ovom direktoru, po svemu sudeći, preostaje slična zanimacija.

Bosić vs Govedarica vs Petrović

Za razliku od glavne vladajuće stranke, u ključnoj opozicionoj partiji u RS, SDS-u, nemaju previše takvih problema, pošto su im resursi za zapošljavanje lojalnih znatno skromniji. Ipak, i oni imaju kamenje spoticanja, o čemu svjedoči nedavna ramjena otrovnih strelica u trouglu Mladen Bosić – Vukota Govedarica – Obren Petrović. Uvod je poznat – Govedarica je nedjeljama držao na tihoj vatri Bosića i Petrovića, vagajući koga će odabrati da bude nosilac liste za Parlament BiH u izbornoj jedinici u kojoj su i Doboj i Brčko. Na kraju je odabrao gradonačelnika Doboja, a bivši predsjednik SDS-a, koji je imao presudnu ulogu u dovođenju Govedarice u sopstvenu fotelju, prvi put je zakukao zbog nasljednika, ali i progovorio o vlastitom odnosu prema Petroviću.

– Svima je poznato da smo Obren Petrović i ja dva sasvim različita profila, kako politička, tako i ljudska i svjestan sam da se predsjednik Govedarica opredjeljujući za Petrovića, opredijelio i za sistem vrijednosti koji njegovo ime nosi sa sobom. Ne mogu da prihvatim da budem na listi i podržavam vrijednosti koje nosi nosilac te liste – rekao je Bosić.

Vjerovatno jeste “svima poznato” da su Bosić i Petrović različiti u ljudskom smislu, ali, ovo je prvi put da je uzdržani Brčak direktno, u medijima, progovorio o svojim političkim razlikama sa dobojskim makijavelistom.

Naravno, pažljivijim posmatračima političkih kretanja u RS bilo je poznato da je na toj relaciji godinama trajala tiha tenzija, koja je za posljedicu imala Bosićevo odbijanje da Petrović 2014. bude nosilac iste te liste koja mu je pripala 2018. Nije tajna ni da je 2016. Petrović imao bitnu ulogu u Bosićevom svrgavanju – mada bi on to nazvao dobrovoljnim odlaskom – sa liderske pozicije u SDS-a nakon izbornog poraza. Ali, sve to su spoznaje koje je imao promil građana Srpske i ni izbliza nisu bile predočene najširoj populaciji.

A njoj je tek preostalo da se iščuđava nad Obrenovom nedodirljivošću, u situaciji kada je Bosić godinama navodno zagovarao nacionalnu politiku vjernu izvornim principima SDS-a, a Petrović otvoreno govorio da je probosanski političar i zagovornik članstva BiH u NATO-u. Što je, možda, u skladu sa funkcionerskim mjestom u SDP-u ili SDA, ali ne i sa pozicijom u vrhu partije koja ga toleriše već 16 ljeta, od 2002, kada je postao gradonačelnik, do danas.

Zajednička spona – sklonost falsifikatima

Sve zarad navodno sigurnih 25 000 glasova, od čega 8 000 bošnjačkih, kako je transparentno objasnio Petrović. Pri tome, prva postava SDS-a uvijek mu je vjerovala na riječ kada je tvrdio da su to personalni, a ne stranački glasovi, a ni Bosiću nekada, kao ni Govedarici sada, uopšte nije palo na pamet da provjere da li je to tačno.

Odnosno, da ga isključe iz stranke, u ime stvarnih ili navodnih “različitih političkih profila”, pa se onda suoče sa rizikom potpunog kolapsa ili novog uspona u dobojskoj regiji. A danas Bosić, kao gubitnik u predizbornim nadgornjavanjima, kuka o nekakvim razlikama, ne nudeći ni riječ objašnjenja – zašto ih šut-kartom za

Obrena nije efikasno poništio, onda kada je to još mogao?

Poenta ova dva slučaja, SNSD-ovog i SDS-ovog? Ma koliko treći akter, Mladen Ivanić, vjerovatno s razlogom, ovih dana tvrdio da je “netačno da su svi političari isti”, dvije vodeće stranke u Srpskoj imaju bar jednu sponu – sklonost falsifikatima. I da, što je najluđe, pri tome apsolutno vjeruju da se radi o originalima.

To što kod prvih više materijala za tu mustru ima u sadašnjosti, a kod drugih u prošlosti, ne znači da od mnoštva onih čija se “svaka muka razumije” neće dobiti priliku da to, ne trepćući, čine i u budućnosti.

 

Autor: Saša Bižić / Srpskacafe.com

Posljednja izmjena Nedjelja, 15 Juli 2018 15:58

  • Izvor: srpskacafe.com
Napomena i uslovi komentarisanja
Napomena: Komentari čitalaca ne predstavljaju stav redakcije portala Sarajevo-RS.com. Za sadržaj i tačnost komentara čitalaca ne odgovaramo. Sadržaj se periodično pregledava i neprikladni komentari se uklanjaju. Sarajevo-RS.com zadržava pravo brisanja komentara, kao i blokiranja korisničkog imena bez najave i bez objašnjenja.
Uslovi komentarisanja: Strogo je zabranjen govor mržnje, uvrede na nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi i psovke. Administrator će izbrisati sve komentare koji na bilo koji način vrijeđaju druge ili svojim sadržajem nisu na adekvatnom mjestu.
Prijavite se napišite svoj komentar...
Prijavi se putem
ili ostavi komentar kao gost
Učitavanje komentara... Komentar će biti osvježen nakon 00:00.

Budite prvi i dodajte komentar.

nazad na vrh

Republika Srpska

Prev Next