Menu
A+ A A-

Austrijski milijarder leti Titovim avionom

avion tito douglasUnikatni avion "Daglas DC-6", proizveden daleke 1958. godine za tadašnjeg predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita, danas je dio bogate kolekcije aviona i drugih letjelica austrijskog milijardera Ditriha Matešica, inače vlasnika megakompanije "Red Bull".

Jedan od onih koji brine o održavanju hangara i kruga, pa i samih letjelica u kolekciji "Flying Bulls" je Sanjanin Adnan Siječić, pa upravo on brine i o tzv. Titovom avionu.

Siječić kaže kako mu se na ovaj način ispunio davnašnji san.

"Od malih nogu sam zaljubljen u avione i maštao sam da jednog dana budem pilot. Nažalost, san mi se nije ispunio, ali je lijepo biti u njihovoj blizini", kaže Siječić.

Objašnjava kako je Matešic zaljubljenik u sve vrste letjelica, a posebno u stare avione, a na njegovom privatnom aerodromu i hangarima u Salcburgu nalaze se brojne dakote, migovi, tupoljevi, pajperi i drugi oldtajmeri.

Jedan od aviona koji zbog svoje istorije privlači veliku pažnju je avion kojim je nekad letio Tito.

Siječić kaže kako je proizvedeno svega nekoliko ovakvih aviona, a jedan od njih je direktno s proizvodne trake dostavljen jugoslovenskoj avio-kompaniji JAT.

Tito je naredio da se ovaj avion preuredi i pretvori u svojevrsnu leteću rezidenciju za njegove potrebe, što je i učinjeno. Avion je koristio sve do 1975. godine, kada je prodat zambijskom predsjedniku Kenetu Kaundi.

Modernizacija avio-industrije i uvođenje mlaznih motora u avionski putnički saobraćaj doprinijeli su da Kaunda izgubi interesovanje za ovaj avion, koji je bio parkiran u nekom zapećku aerodroma u Lusaki, gdje je dugo stajao.

Novi život mu je udahnut kada ga je zapazio Kris Šat, vlasnik male avio-kompanije iz Namibije, koji ga je kupio za male pare i pretvorio u letjelicu za panoramske letove iznad afričkih savana.

Nešto kasnije, Šat je zbog poslovnih promašaja bio primoran da proda avion, a prodajni oglas u jednom časopisu sasvim slučajno zapazio je Zigi Agnerer, glavni pilot u "Red Bullu", te je avion naposljetku završio na aerodromu u Salcburgu.

Tokom restauracije potpuno je rastavljen i ponovo sastavljen, a ispostavilo se da je bio u mnogo gorem stanju nego što se pretpostavljalo. Ugrađeni su mu novi motori i stručnjaci kažu kako je sada možda u boljem stanju nego kad je kupljen.

"Avion se nalazi u hangaru "osam" i ponekad se koristi. Nekoliko puta sam prisustvovao njegovim poletanjima i, vjerujte, kada zabruji motorima i pojuri po pisti, to je nezaboravna pjesma", oduševljeno kaže Siječić, prenose "Nezavisne".

 

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Čerčilova cigareta prodata za 12.000 dolara

cercil cigaraCigara koju je do pola popušio nekadašnji britanski premijer Vinston Čerčil tokom puta za Pariz 1947. godine, prodata je za nešto više od 12.000 dolara na internet aukciji.

Ostatak cigare, dugačak 10 santimetara, sinoć je kupio neimenovani kolekcionar iz Palm Biča na Floridi, saopštila je aukcijska kuća "Ar-Ar" (RR Auction) iz Bostona.

Aukcijska kuća je navela da je Čerčil baš tu cigaru pušio 11. maja 1947. godine na tada glavnom pariskom aerodromu L Burže.

Uz cigaru je prodata i fotografija Čerčila s cigarom na aerodromu, na kojoj je i potpis čuvenog premijera.

Cigaru je sačuvao britanski pilot Vilijam Alan Tarner, koji je upravljao avinom kojim su Čerčil i njegova supruga Klementajn putovali do Pariza i nazad.

 

 

 

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Predstavljen „Global 7000“ - najveći privatni avion

global 7000Najveći privatni avion koji je ikad napravljen, model „Global 7000“ kanadske kompanije „Bombardier“, uspješno je završio četvrti testni let.

Unutar ovog aviona koji košta 72,8 miliona dolara nalaze se četiri luksuzne prostorije koje mogu primiti 19 putnika, a sadrži i prostor za odmor posade.

Maksimalan domet aviona je 13.679 kilometara, što znači da može letjeti direktno od Londona do Singapura ili od Njujrka do Dubaija, piše „bankar.me“.

Putnici mogu izabrati u kojoj od četiri luksuzne prostorije će uživati, a na raspolaganju su im klupski apartman, apartman za konferencije, za zabavu te „master“ apartman.

Konferencijski apartman je pogodan za održavanje poslovnih sastanaka dok letite visoko iznad zemlje, a apartman za zabavu je opremljen velikim TV ekranom i dobrim ozvučenjem i idealan je za putovanje s porodicom.

Navodno, Global 7000 je već rasprodat do 2021. godine

 

 

 

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

„Fejsbuk“ i „instagram“ nakratko blokirani u BiH

drustvene mreze„Fejsbuk“ i „instagram“ su velikom broju korisnika nakratko bili nedostupni. Društvene mreže su se srušile u popodnevnim satima, nakon čega su korisnici počeli prijavljivati da ne rade.

Milioni korisnika koji su u posljednjih nekoliko sati pokušali otići na stranicu dobili su samo prikaz prazne stranice na kojoj se ništa nije učitalo.

Drugi su pak javljali da mogu učitati samo određene dijelove stranica ili aplikacija. Problemi su uočeni širom svijeta, iako ne i za sve korisnike.

Najviše su zahvatili korisnike u Sjedinjenim Državama i Evropi, a i u Bosni i Hercegovini je bilo određenih problema s pristupom „fejsbuku“.

Rijetko se događa da mreža koju koristi više od milijardu ljudi širom svijeta ovako kolabira, a bilo koji incident može biti izuzetno značajan.

Stranica „Down Detector“ pokazala je hiljade korisnika koji se žale na probleme.

„Fejsbuk“ je saopštio kako su svjesni da neki ljudi trenutno imaju problema s pristupom na društvenim mrežama, ali da rade na tome da stvari vrate u normalu.

 

 

 

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Iskopao tunel od kuće do kafane

tunel iracVodoinstalater iz Irske iskopao je tunel od svoje spavaće sobe do lokalnog paba koji se nalazi 800 metara od njegove kuće.

Za to mu je trebalo punih 15 godina, a na ideju je došao nakon što je odgledao film „Bjekstvo iz Šošenka“.

Njegova supruga neopisivo mnogo hrče.

„Moja supruga ima probleme s hrkanjem. Nakon što sam odgledao film „Bjekstvo iz Šošenka“ 1994. godine, odlučio sam da preduzmem nešto u vezi sa tim, pa sam počeo da kopam rupu ispod kreveta u pravcu paba“, izjavio je Petsi za „Tiron tribjulešens“.

„Koristio sam sve moguće vrste alata, od kašičice do bušilice za tunel koju sam uspio da odnesem u rupu kada je žena bila u kupovini. Tek sam 2009. godine uspio da izađem na drugu stranu, i to u ženski ve-ce i ostavu“, dodao je.

Petsi je prethodnih pet godina svako veče odlazio u pab u 11 sati uveče i vraćao se u jedan sat poslije ponoći.

Njegova žena nije ni slutila šta njen muž radi i gdje ide kada ona zaspi.

„Da budem iskren, drago mi je što sam uhvaćen. Žena je uvijek ujutro osjećala da mirišem na alkohol, a ja sam joj odgovarao da je to moj prirodni miris. Bilo je samo pitanje vremena kada će me neko uhvatiti“, objasnio je.

„Vlasnik paba se uvijek pitao kako uvijek dolazim niotkuda u isto vrijeme, i kako nestajem iz ženskog toaleta“, izjavio je Irac.

Tunel je otkriven nakon što je izbio problem s kanalizacijom koji je izazvan pucanjem cijevi koju je Petsi slučajno udario dok je kopao rupu.

 

 

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Banjalučanin obišao Evropu sa 600 KM

aleksandar gluvic putovanje1Sa kružnog toka na Petrićevcu do Klašnica Aleksandar Gluvić (20) je započeo svoje putešestvije dugo 43 dana kroz 11 evropskih država. Do međunarodnog graničnog prelaza između BiH i Hrvatske, Gluvić je promijenio dva prevoza, a zatim krenuo pješice preko granice.

„Pješačio sam nekoliko kilometara prema naplatnim kućicama, usput dižući palac, ali niko nije stajao. Okrenem se, kad ide „Golf 2“ sa potkovicom na maski, znao sam da će mi stati. Put sa Lazom i Ljiljanom bio je kratak, ali veoma prijatan. Nisam dugo stopirao, ubrzo su me „pokupili“ Robert i Miran koji su išli prema Zagrebu. Izašao sam na 12. kilometru od centra uz detaljno upustvo kako da se „prošvercam“ do centra“, počinje Aleksandar svoju priču za naš portal.

Dolaskom u Zagreb, isto veče upoznaje tri djevojke od kojih na poklon dobija kartu za tramvaj ili autobus.

„Inače, takva karta u Zagrebu košta četiri kune i vrijedi za jednu vožnju u trajanju od pola sata. To vam je kao da od Banjaluke do Laktaša kartu platite 1 KM. U Zagrebu mnogo ljudi, prvi dan je lijepo prošao, upoznao sam zanimljive ljude i stigao na prvo odredište. To veče sam prespavao na deki, a sutradan krenuo put Rijeke“, kaže Gluvić.

Nakon jutra provedenog u Zagrebu, krenuo je ka izlazu iz grada i mjestu pogodnom za auto-stopiranje, ali nakon dvije ili tri stanice primjećuje paniku u tramvaju.

„Osmatrajući oko sebe uočio sam četiri kontrolora kako sa svih strana nadiru i pregledaju karte. Brzo ustanem i probijem se do vrata koja su bila najdalja, nadajući se da ću uspjeti živ izaći na stanici. Bilo je i uhvaćenih bez karte, najmanje dvoje putnika koje sam uspio vidjeti. Zahvaljujući njima i tome što su zadržali kontrolu, uspio sam se „izvući“ na idućoj stanici“, navodi Gluvić.

Na izlazu iz Zagreba, staju mu četiri Izraelca sa kojima je putovao ka planiranom Karlovcu, ali i dalje, do 50 kilometara udaljenih Rastoka.

„Rastoke su malo mjesto išarane predivnim slapovima i malim rijekama. Nakon kupanja uputili smo se na Krk, gdje smo u 22:00 časa konačno i stigli“, ističe Gluvić.

Prema njegovim riječima, večeri na Krku su zanimljive, to veče su nastupale Plave mažoretkinje, a nakon njih Maja Šuput.aleksandar gluvic putovanje3

„Šetajući obalom ispred jednog hotela, prije nepun sat ušao sam u priču sa jednim čovjekom iz Gradačca, koji živi u Rijeci a radi kao noćni čuvar hotela na Krku. Ima 70 godina i bivši je borac ABiH“, kaže Gluvić i dodaje:

„Pričali smo prošlosti, ratu, kao i sadašnjosti i budućnosti. Dao mi je svoje viđenje dešavanja na Balkanu od 90-tih do danas. Pričao mi je o stanju u Hrvatskoj, njihovim političarima i odlasku mladih. Šta je tu čudno? Čudno je to da smo se nas dvojica, iako pripadnici drugih naroda, druge vjere i velike generacijske razlike složili po svim pitanjima“.

Nakon kraće pauze, sa Krka je krenuo do Rijeke uz Jakuba, studenta građevine koji ga je povezao svojim automobilom.

Jakubov otac ima pekaru, proizvodi organski crni hljeb, on taj hljeb razvozi po okolini, a u povratku „naletio“ je na Aleksandra i povezao ga.

Dalje iz Hrvatske, ponovo auto-stopom kreće ka Češkoj, i dalje ka Holandiji, Francuskoj, obilasku Ajfelovog tornja i dalje ka Španiji.

„Obišao sam predivna mjesta. Nisam toliko obraćao pažnju na gradove, na znamenitosti, ali sam obraćao pažnju na ljude, na neka mala, meni i mom srcu draga mjesta. Recimo, kada sam bio u Njemačkoj, stopirao sam za Amsterdam, prilazi mi jedna starija žena i nosi mi kolač. Kaže, izvini ne možemo te povesti, puno nam je auto, ali nadamo se da ćeš uskoro naći prevoz. Pola sata nakon toga prilazi mi čovjek sa šeširom, sa dva sina, voze me i nude mi da ostanem kod njih tri dana. To je bilo u nekom prelijepom holandskom selu“, kaže Gluvić.

On ističe da novac, hrana i mjesto za spavanje nisu veliki problem.

„Veoma je lako. Pronađete kontejner sa kartonima, u Evropi je to sasvim normalno, sve je veoma dobro sortirano. Uzmete dva tri kartona, idete na mjesto gdje vas ljudi neće vidjeti, u neku šumicu, žbun, stavite karton i legnete“, objašnjava Gluvić.

hrana gluvicKaže da je za prvih mjesec dana potrošio sav novac i da posljednjih 15 dana nije imao novca, ali ističe da mu nije bio ni potreban.

„Nisam tražio ni od koga da mi pošalje i bilo mi je odlično. Cilj mi je bio da dođem do Portugala, nisam imao vremena i odlučio sam da se vratim nazad. Šetao sam jednim malim gradićem i vidio sam beskućnika kako prosi za alkohol i drogu“, kaže Gluvić.

On kaže da mu je taj beskućnik rekao toliko pametnih stvari, a onda je uzeo njegovu gitaru i svirao.

„Zaradili smo deset evra 10 evra i rekao je da nije mnogo, ali da je ovo za moje putovanje“, kaže Aleksandar.

On poručuje svim ljudima koji su željni avanture, da pokušaju nešto slično, da se oslobode straha da će im se nešto desiti, već da se opuste i da uživaju.

 

 

 

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Hrvati riješili problem tri prsta kralja Zvonimira

kralj zvonimirKorisnici društvenih mreža primjetili su nešto neobično na tabli koja se nalazi na ulazu u Knin. Na njoj je predstavljen kralj Zvonimir sa natpisom „Kraljevski grad Knin – dobrodošli“.

Međutim, prikaz kralja Zvonimira se razlikuje od originala po tome što su na njegovoj desnoj šaci doslikana dva prsta.

Inače, u Kninu se redovno održava manifestacija „Zvonimirovi dani“, tokom koje se posjetioci upoznaju sa baštinom tog grada, a dva prsta koja se vide na tabli, mali i domali prst, nisu ispružena na originalnom prikazu.

Organizatori navode da cijeli događaj vraća Knin u atmosferu iz doba kralja Zvonimira, tačnije u kraj 11. vijeka, a u tom gradu otkriven je i spomenik kralju Zvonimiru 2009. godine, rad šibenskog akademskog vajara Aleksandra Ale Guberine, prenosi RTS.

I ranije su mediji pisali o spornoj tabli u Kninu na kojoj su kralju Zvonimiru docrtana dva prsta.

„Izgleda da se nekome nije svidjelo da Zvonimir dočekuje posjetioce Knina sa ispružena tri prsta, što je kao srpski pozdrav od 1990. godine često koristio predsjednik SPO Vuk Drašković, a potom je i šire prihvaćeno, naročito među srpskim borcima u ratovima od 1991. godine do 1999. godine“, prenose mediji.

Dmitar Zvonimir je bio ban, vojvoda i kralj Hrvatske. Prvi put se javlja u izvorima kao vladar sjeverne Hrvatske, tj. Slavonskog Banata.

Da bi ojačao svoj položaj i učvrstio dobre odnose sa Arpadovićima, Zvonimir sklapa vjeridbu sa Jelenom, ćerkom ugarskog kralja Bele Prvog.

Umro je 1089. godine, a pitanje na koji način je njegov život okončan jedno je od kontroverznijih u hrvatskoj istoriji.

Jedni smatraju da je Zvonimir umro prirodnom smrću, a drugi da je ubijen. Teorija o nasilnoj smrti zasniva se na priči u kojoj su Hrvati ubili svoga kralja na Kosovu Polju kod Knina 20. aprila 1089. protiveći se njegovom pozivu da, po papinom nalogu, krenu u krstaški rat.

Taj podatak je u 14. vijeku uvršćen u hrvatsku redakciju Letopisa popa Dukljanina, kao i u neka kasnija djela.

 

 

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Penzioner „ogrebao“ 50.000 KM

jovan teslic trecasrecaJovan Janković (1959), penzioner iz Teslića, osvojio je glavnu premiju od 50.000 KM na grebi „Treća sreća“ Lutrije Republike Srpske.

Vidno raspoložen zbog vrijednog novčanog dobitka, rekao  je kako redovno kupuje grebalice i obično ih ne ogrebe odmah. U ovom slučaju je nakon 15 dana odlučio da provjeri ima li neki dobitak.

„Kupujući na kiosku, tražio sam da mi za kusur daju različite grebalice i kada sam vidio da ih je devet, zamolio sam prodavačicu da zaokruži na 10 komada. Deseta mi je i donijela sreću i 50.000 KM“, rekao je srećni dobitnik.

Osvojeni novac će iskoristiti za kupovinu skutera i zemljišta za vikendicu.

 

 

 

 

Foto: atvbl.com

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

U Crnoj Gori se održava „Takmičenje u ležanju“

sveti stefan plazaOvogodišnje „Takmičenje u ležanju“, koje etno selo „Montenegro“ iz Gornjih Brezana u Pivi organizuje već šestu godinu zaredom, počelo je u 10 sati, a titulu najvećeg džabalebaroša „juri“ 10 takmičara.

Najuspješniji džabalebaroš će dobiti 200 evra, dok je za drugoplasiranog obezbjeđen vikend u pomenutom etno selu, a trećeplasiranog rafting Tarom, piše portal „Onogošt“.

Čast Nikšićana brani četvoročlana ekipa u sastavu Bojan Bigović, Veljko Bojanić, Tanja Božović i Dejan Todorović koji su odlučili da timskom igrom dođu do pobjede i podijele nagradu, prenosi „Mondo.me“.

Danas se u Nikšiću organizuje 12. Međunarodna izložba oldtajmera koju organizuje oldtajmer klub „Montenegro“ u saradnji sa lokalnom turističkom organizacijom, a pre revijalne vožnje, koja će biti održana u gradu pod Trebjesom, karavan oldtajmera će boraviti u etno selu „Montenegro“ pa su organizatori jedinstvenog takmičenja odlučili da i gostima ponude priliku da se izležavaju.

„Vlasnici oldtajmera imaće priliku da se takmiče ležeći u svom automobilu. Za svakog „ležača u autu“ koji izdrži duže od četiri sata obezbjedili smo, kao nagradu, rafting Tarom“, poručili su organizatori.

Problem je jedino što će „automobiliski ležači“, ukoliko odluče da se takmiče, propustiti revijalnu vožnju.

Rekord u ležanju drži Podgoričanin Marko Đurović koji je 2014. godine ležao čak 37 sati.

 

 

Foto: RAS Srbija

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Vozio u rikverc ispred tramvaja

voznja u rikverc sarajevoSnimak na kojem se vidi kako se automobil kreće u rikverc u Sarajevu, na relaciji iz pravca Skenderije prema Marijin Dvoru nastao je ovih dana, a završio je i na „Jutjubu“.

Vozač „Fiata“ kretao se po šinama ispred tramvaja i to u rikverc, a u jednom trenutku okrenuo je automobil, potom presjekao tri trake i ušao u sporednu ulicu u pogrešnom smijeru.

Iako je ova situacija izazvala smijeh u tramvaju, neki nisu ostali spokojni na ugrožavanje bezbjednosti.

Video snimak pogledajte na linku ovdje.

 

 

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Paraglajderom preletjeli od Romanije do Zlatibora

paraglajder visegrad letČlanovi paraglajding kluba „Extreme Sport Sarajevo“ ostvarili su zavidan rezultat u cross country paraglajdingu preletjevši zavidan teren s planine Romanije iznad Mokrog preko Istočne Bosne u pravcu Višegrada pa do Zlatibora u Srbiji.

Mirvad Zenuni preletio je 100,2 kilometra sa slijetanjem na Zlatibor, Adnan Pezo 62,5 sa slijetanjem u Višegrad i Jasmin Zajko 26,3 sa slijetanjem u Hrenovicu.

„Dan prije smo pogledali prognozu koja se činila idealnom za prelet u ovom pravcu koji još niko do sada nije ispitao te je nekolicina nas odgodila sve dnevne obaveze da bi pokušali napraviti let prema Srbiji. Nije baš sve bilo kako smo planirali, posebno dio nakon polijetanja, dugo smo ostali jedriti iznad Romanije koja nas nije puštala na visinu veću od 1.900 metara sve do 14:15 sati kada su trebali probili na visinu veću od 2.500 metara što nam je bilo potrebno da preletimo prvi plato Romanije. Iskoristili smo prvi signal te smo Pezo, Zajko i ja odlučili krenuti na prelet. Pezo i ja smo krenuli skupa dok je Zajko donio odluku za prelet malo kasnije i odabrao je drugu rutu što je ispalo kao lošiji izbor“, naveo je Mirvad Zenuni.

Nakon preleta preko platoa Romanije letjeli su u pravcu Rogatice pa kasnije ka Višegradu birajući povremeno padine koje su se često nalazile dosta bočno pa su značajno gubili na visini, ali je to bio jedini izbor za prelet ka Višegradu s ciljem da izbjegnu doline.

„Sve vrijeme smo imali komunikaciju radiovezom i nismo mogli kriti uzbuđenje kada smo došli iznad Višegrada. Ja sam imao sreću da sam iznad Višegrada doletio s visinom od 2.600 metara i nisam gubio mnogo vremena već sam razmišljao koju rutu kasnije da odaberem, pravac Priboja ili Zlatibora, dok je Pezo javljao da planira sletjeti u Višegrad“, kazao je Zenuni.

Njegov let se završio 10 do 15 kilometara poslije Zlatibora, a najviše zbog pogrešne procjene. Kada je prišao Zlatiboru, letio je ka osunčanim padinama letišta Vojska, ali kako termika nije radila, vrlo brzo je izgubio visinu i krenuo ka magistralnom putu na slijetanje.

„Sletio sam blizu jednog restorana te nazvao Pezu telefonom da provjerim kako je on završio. U tom trenutku javili su nam se Ahmed i Miroslav koji su vozili ka nama da nas pokupe“, rekao je Zenuni i dodao kako ga je vrlo brzo našao lokalni paraglajding pilot Petar Panić i sve ih odveo na Zlatiborsko jezero na večeru.

 

 

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Prepješačio pustinju u dužini od 150 kilometara

australija pustinjaNakon što je doživio saobraćajnu nesreću u australijskoj divljini, mladić je pješke prešao više od 100 kilometara tragajući za pomoći, prenijeli su australijski mediji.

Muškarac Tomas Mejson (21) vozio se automobilom daleko od naseljenog mjesta kada se, iznenada, pred njim pojavila kamila, koju je on udario, nakon čega se prevrnuo.

Iako nije bio povrijeđen, pred Mejsonom je bio put dalek 150 kilometara od najbližeg grada u Sjevernoj Teritoriji, prenosi BBC.

„Više od dva dana je hodao i morao je da pije vlastiti urin prije nego što je spasen“, pišu tamošnji mediji.

„Znao sam da je izbor na meni - ili ću ostati tamo gdje sam se zatekao i umrijeti ili ću se vratiti na put i pokušati da se spasim“, rekao je Mejson medijima.

 

 

 

 

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
Pretplatite se na RSS feed

Radio Sa-RS