Menu
A+ A A-

Književno-promotivno veče u Istočnom Sarajevu

skud vojkovici plakat 2018Književno-promotivno veče uz učešće izvorno-pjevačkih grupa održaće se u četvrtak, 18. januara 2018. godine u Kulturnom centru Istočno Novo Sarajevo sa početkom u 18:00 časova.

Na ovoj večeri biće promovisane knjige "Tako je živeo i stvarao Dragiša Nedović", a o knjizi će govoriti autor knjie prof.dr Dragan Bataveljić i knjiga "Zdrav Srbine moj ponosu", autora Dragiše Simića, a o knjizi će govoriti i izdavač Miša Kojić, predsjednik Udruženja za zaštitu ćirilice "Dobrica Erić" Beograd.

Najbolji srpski zdravičar Dragiša Simić će u petak, 19. januara, na Bogojavljenje, nazdraviti plivačima i svim posjetiocima na Bogojavljenskom plivanju u Vojkovićima, opština Istočna Ilidža.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Očiju tvojih da nije, ne bi bilo neba u malom našem stanu

vasko popa1Na današnji dan, 5. januara 1991. godine preminuo je jedan od najpoznatijih pjesnika sa naših prostora, akademik Vasile Vasko Popa.

Popa je rođen u mjestu Grebenac u tadašnjoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, a svoje prve pesme objavio je u listovima "Književne novine" i "Borba", odmah nakon završetka Filozofskog fakulteta, gdje je diplomirao na odsjeku romanskih jezika.

Njegova prva izdata zbirka pod nazivom "Kora" smatra se početkom poslijeratne srpske moderne poezije, a sadrži čak 87 pjesama.

Upravo zbog ove zbirke, Vasko Popa je postao nadaleko poznat, jer su njegove pjesme izazvale različite polemike i rasprave, a ostavile su i snažan utisak na mlađe pjesnike.

Njegov stil pisanja bio je jednistven - pisao je jednostavne stihove bez rime i interpunkcije, a bio je volio je da se služi aforizmima i poslovicama.

Za života je objavio osam zbirki poezije, od kojih su najpoznatije "Kora" i "Kuća nasred druma".

Veliki pisac je preminuo na današnji dan prije 27 godina, ali njegova poezija i dalje živi i obožavaju je i starije i mlađe generacije.

 

Ovo su neke od najpoznatijih:

 

Očiju tvojih da nije

Očiju tvojih da nije ne bi bilo neba u malom našem stanu
Smeha tvoga da nema zidovi ne bi nikad iz očiju nestajali
Slavuja tvojih da nije vrbe ne bi nikad nežne preko praga prešle
Ruku tvojih da nije sunce ne bi nikad u snu našem prenoćilo

 

Daleko u nama

Ovo su ti usne koje vraćam tvome vratu
Ovo mi je mesečina koju skidam sa ramena tvojih
Izgubili smo se u nepreglednim šumama našeg sastanka
U dlanovima mojim zalaze i sviću jabučice tvoje
U grlu tvome pale se i gase zvezde moje plahe
Pronašli smo se na zlatnoj visoravni daleko u nama

 

Kosovo polje

Polje kao svako,dlan i po zelenila,
Mlad mesec kosi,pšenicu selicudva ukrštena sunčeva zrakaslažu je u krstine.
Kos naglas čitatajna slova rasuta po polju,
Božuri stasali do nebasluže četiri crna vetrasjedinjenom krvlju bojovnika.
Polje kao nijednonad njim nebopod njim nebo.

Promovisana zbirka pjesama "Pjesme iz lude glave" Nikole Lizdeka

NIKOLA LIZDEKPromocija zbirke pjesama "Pjesme iz lude glave" autora Nikole Lizdeka, održana je večeras u Kulturnom centru Istočno Novo Sarajevo.

Iako živi i radi u Banjaluci, odlučio je da održi promociju svoje prve zbirke pjesama u svom rodnom gradu. Pjesme su pretežno šaljivog karaktera, pune izmišljenih događaja, ali i stvarnih likova i istinitih priča.

Svojim djelima i vedrim duhom izmamio je osmijeh publici, što je i bila njegova zamisao.

"Mnogi ljudi su preopoznali ono što radim i konačno je došao pravi period da predstavim svoju zbirku pjesama", rekao je Lizdek za naš portal.

On je dodao da je napisao oko 170 pjesama, a da se u ovoj zbirci nalazi 70 pjesama.

Nikola Lizdek rođen i odrastao u Kasindolu, za koji ga vežu najljepše uspomene.

 

 

Vojnik ničije vojske

vojnik nicije vojske„Nagrade jesu lijepe, ali nisu ulaznica za vječnost“ rekao je jednom prilikom pjesnik Đorđo Sladoje i s tim bi se svi mogli složiti. Bilo je tokom istorije mnogih dobitnika raznih književnih nagrada, ali činjenica je da su mnogi od tih pisaca ostali sa svojim djelom i tim nagradama u vremenu u kom su ih dobili, odnosno u vremenu u kom su stvarali. Ne znamo da li će takva sudbina stići i dobitnike nagrade „Zlatna sova“ koju dodjeljuje Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Republike Srpske, ali u ovom trenutku to je nagrada koja osvjetljava jedno književno djelo i skreće pažnju, usuđujemo se reći na do sada nepoznate i nepriznate autore. Ove godine to je roman „Vojnik ničije vojske“ Ilije Gajice iz Beograda i sudeći prema komentarima na društvenim mrežama žiri i čitaoci slažu se da je ovo jedan od boljih objavljenih romana ove godine i zaslužuje da se preporuči.

Roman „Vojnik ničije vojske“ prvi je roman Ilije Gajice i mogli bismo reći da je najbliži generacijama koje su zaspale u jednoj, a budile se u drugoj državi. Mada gledajući na istoriju to na Balkanu nije ništa čudno. Sve nas to zadesi kad tad.

Kao što je Balašević u ime "svih nas rođenih pedeset i neke spjevao stih" tako i Gajica pjeva u ime svih nas rođenih sedamdest i neke u romanu "Vojnik ničije vojske".

Pošto nisu imali kome da se zakunu i da Mu spjevaju stih, jer već na prvim stranicama, prerano nas napušta Onaj za koga su vjerovali da besmrtan, roman prati odrastanje u predgrađu Beograda u kome se ne dešava ništa što se ne dešava u bilo kom drugom predgrađu, bilo kog drugog grada. Mlađi brat nikad nije uspio da postane Njegov pionir, a stariji je postao vojnik države koja se prestala da postoji, pa je i vojska postala ničija.

Roman „Vojnik ničije vojske“ napisan je u drugom licu, kao sjećanje starijeg brata koji se obraća mlađem bratu, koji trenutno nije sa njim. Priča, odnosno sjećanje počinje sedamdestih godina ili preciznije na Markovdan 1974. godine, na dan rođenja mlađeg brata, a završava početkom devedesetih. Ostala sjećanja od devedesetih do danas data su šturo u par rečenica, kao da i sam autor ne želi da ima bilo kakvo sjećanje na ovaj period. Odrasli na lažima i obmanama države na izdisaju, a nesvjesni toga, jedino što želimo jeste da "prespavamo" čitavu jednu deceniju, čuvajući u sebi samo iluziju srećnog djetinjstva.

Iako nema posebnu radnju, roman prati odrastanje na periferiji Beograda, ali koje nije bitno drugačije od odrastanja na bilo kom drugom mjestu nekada zajedničke nam države. Ono što ovo sjećanje razlikuje od nekih drugih sjećanja nije jugonostalgija, odnosno hvalospjevi zemlji Dembeliji i žal za onim što je prošlo, već sjećanje na nestašice, nepravde i urušavanje jednog sistema odmah nakon smrti najvećeg Sina naših naroda i narodnosti. Čini se da nakon takvog reda i poretka i nije bilo druge već da se završi onako kako se završilo, sa željom da se sve prespava i nikad se iz takvog sna ne probudi.

Slađana Bratić

Promocija zbirke pjesama "Pjesme iz lude glave"

nikolalizdekPromocija zbirke pjesama "Pjesme iz lude glave" autora Nikole Lizdeka, biće održana sutra, 29.12.2017. od 19:00 časova u Kulturnom centru Istočno Novo Sarajevo.

Autor zbirke pjesama Nikola Lizdek, rođen je i odrastao u Kasindolu za koji ga vežu najljepše uspomene iz djetinjstva.

U pjesmama je najviše zastupljen šaljivi karakter, a inspiraciju za pisenje nalazi u svemu što ga okružuje. 

Jedne od najvećih inspiracija su mu njegovo rodno mjesto, kao i njegova supruga Silvana Lizdek, koju od milja zove Bubana (Buba).

Većina njegovih pjesama su izmišljeni događaji, ali ima stvarnih likova i istinitih priča.

Bile maštovite ili istinite, sigurno je da će nam nabaciti osmijeh na lice jer je to zadatak ove priče i želja autora.

 

 

 

 

 

 

Nikolićev talenat za pisanje epske poezije veliki dar od Boga

sasa nikolic promocija pale sarsPromocija knjige "Pravoslavlje" autora Saše Nikolića iz Pala održana je večeras u skupštinskoj sali opštine Pale, a autor je istakao da je u ovoj knjizi opjevano 40 svetitelja, kao i značajne istorijske činjenice srpskog naroda.

"Prvo izdanje ove knjige je objavljeno na Đurđevdan ove godine, a odmah za četiri mjeseca je izašlo i drugo izdanje", rekao je Nikolić i dodao da je knjiga osvojila drugo mjesto na međunarodnom takmičenju u Ljubljani tekuće godine.

Nikolić kaže da je pjesma "Republika Srpska", koja se nalazi u ovoj knjizi je osvojila treće mjesto na istom takmičenju u Sloveniji. 

On već radi na novoj knjizi, koja bi svjetlost dana trebala da ugleda već početkom 2018. godine.

Jedan od recezenata knjige, protojerej stavrofor Momir Vasiljević kaže da je Saši Nikoliću Gospod Bog dao poseban dar da brzo pretvara svoje misli u stihove i pisanu riječ, te pogotovo da piše srpsku epsku poeziju.

"Gospod mu je dao da je revnosan vjernik i pored svih svojih obaveza, redovan je na bogosluženju i otuda ga je Gospod nagradio ovim divnim stihovima", kaže otac Vasiljević.

On kaže da je, vidjevši nekoliko pjesama, koje je posvetio vjeri pravoslavnoj, odlučio da mu pomogne i da to pretoči u jednu zbirku "Pravoslavlje", upravo, kako kaže, zbog toga što ima dar da je pogodio da pravoslavni Srbi vjeruju u Boga, idu u crkvu, slave krsnu slavu, ali da ne znaju mnogo o svojoj vjeri.

"Sreća je da je u školu došla vjeronauka, pa da djeca i omladina malo više znaju o svojoj pravoslavnoj vjeri, ali opet, čini mi se, običaje ne izučavaju toliko dobro, da bi običaje i tradiciju nekako uklopili", napominje otac Vasiljević.

Vasiljević dodaje da je Nikolić pogodio samu suštinu i srž kroz svoje epske pjesme, što su prepoznali književnici u Ljubljani, koji su ga nagradili diplomom i srebrnom plaketom, a onda i posebnom nagradom za pjesmu o Republici Srpskoj.

"Posebno mi je drago što on nije samo u stihovima revnosan, nego i na djelu svoje pravoslavlje brani. Vrijeme je praznika i krsnih slava, nije svejedno kako slavimo, nego da pridržavamo pravila naše svete pravoslavne crkve", kaže otac Vasiljević.

On kaže da svako od nas ima svoju ulogu i zadatak da čuva pravoslavnu vjeru.

U ime izdavača i recezent knjige Nedeljko Žugić novinarima je rekao se radi o vrlo interesantnoj knjizi, te da je autor epski i faktografski pjesnik koji je u svojim pjesmama opjevao pravoslavnu matricu.sasa nikolic promocija pale sars2

"Poslije Nikolaja Velimiroviča i Radovana Trebješkog, on je prvi čovjek koji je to radi uspješno", kaže Žugić dodavši da je pravoslavlje religija slobode i da su Srbi najbolji narod za druge, a da samo za sebe nisu dobri.

Žugić je napomenuo da on već duže vrijeme sarađuje sa Nikolićem i prati ga putem svoje internet televizije "Ljudi govore", koji je napravio 27 godina televizijskog programa.

Na promociji su učestvovali guslari Petronije Čolaković i Željko Pržulj, kao i mlada nada Đorđe Nikolić. Stihove su govorile Đurđina Gajović i Nevena Nikolić.

 

Autor Saša Nikolić rođen je 1975. godine u Olovu (FBiH), a sa 17 godina se priključio Vojsci Republike Srpske gdje je ostao do kraja rata i dva puta je ranjavan. Od 1996. godine pripadnik je MUP Republike Srpske, a živi na Palama sa suprugom i četvoro djece.

Do sada je objavio šest knjiga: Srbi - Drecelj i Dreceljani (2012), Život u pjesmi (2013), Crkva u Drecelju (2015), Paljanska policija (2016), Orlovi lavljeg srca (2017) i Pravoslavlje (2017).

Od Udruženja srpskih književnika Slovenije dobio je diplomu sa srebrnom plaketom SSDS u godišnjoj akciji "Zlatno pero Ljubljana 2017" i srebrni orden za knjigu "Pravoslavlje".

Na 5. međunarodnom takmičenju u Ljubljani "Zlatne gusle Ljubljana 2017" osvojio je treće mjesto sa pjesmom "Republika Srpska", koja je objavljena u knjizi "Pravoslavlje".

 

Novi roman Tode Nikoletića: "Tajna svetog koplja" potraga za dobrotom

tode nikoleticKnjiga za djecu "Tajna svetog koplja" je roman zapitanosti i stalne težnje za spoznajom ko smo i kako smo se obreli na ovoj maloj planeti u beskrajnom kosmosu. Ovaj roman ima za svrhu da nas uputi u samo središte sebe i svojih emocija prema svemu što čini ovu planetu živom. On u svojoj recepciji budi, kroz likove glavnih junaka, humanost, plemenitost, razumevanje, a ne samo uživanje nakon čitanja.

Ovim riječima književnik Tode Nikoletić upoznaje čitaoce sa svojom novom knjigom koju je objavila "Art scena" iz Banjaluke.

"Radnja romana se odvija u selima podno Mrkonjić Grada koja u sebi kriju mnogo tajni i neispitanih predela. Imajući u vidu da je u tim krajevima postojao život pre 2.500 godina i da su recidivi prošlosti tu, u pričama, arheološkim nalazištima, faktografiji, legendama, a samim tim i u usmenim predavanjima", kaže Nikoletić.

"Tajna svetog koplja" je, dodaje, priča za sve uzraste.

"Reč je o knjizi koja je etički vodič. Ona nas zapravo upućuje da budemo manje surovi, pogotovu prema svemu što čini ovu planetu različitom: biljkama, životinjskom svetu, vodi, vazduhu, samoj prirodi u celini. Motiviše nas da tražimo sveto koplje u sebi i da se odupremo alama modernog doba: zlu, mržnji, pljački, kocki, laži i drugim pošastima koje nas iskušavaju. U romanu sve ima važnost, svako biće predstavlja lanac u kojem svi zavise od svih", ističe književnik, uz napomenu da je njegov novi roman dijelom plod epske fantazije, a dijelom istinit.

Kritika je romanu dala veoma visoku ocjenu, najavljujući ga kao pravu poslasticu za čitaoce.

I književnik Uroš Petrović pohvalio je "Tajnu svetog koplja".

"Ne pamtim da je neko u savremenoj srpskoj književnosti za decu na ovakav način napravio splet Ćopićeve pripovesti o dečaštvu, tajnovitih likova i bića iz narodnih predanja, vešto naglašenih religijskih motiva i još veštije prikrivenih stvarnih događaja, te uvođenja endemičnih životinja u ulogu saboraca i, konačno, spasilaca ljudi", ocijenio je Petrović.

Poruke

Nikoletićevi motivi u romanu kreću se od realnih, životnih, preko autobiografskih zapisa, narodnih legendi i predanja, sve do fantastike. Sve te motivacione impulse Nikoletić majstorski povezuje u bajku sa porukom.

"Kada se obraća deci - poruka je: dobro uvek pobeđuje, a kada se obraća starijim čitaocima, sa naglašenim pesimizmom - poručuje: bitka za dobro još nije dobijena", kaže reditelj Božidar Kalezić.

 

Recenzija djela koje je napravilo bum u javnosti: "Četnikuša", romaneskna proza Emila Vlajkija

cetnikusa roman vlajkiKnjiga u savremenom društvu ne samo da je obezvrijeđena nego i ponižena. Knjižare se zatvaraju i pretvaraju u prodavnice robe široke potrošnje. Prema planetarnim statistikama velika većina ljudi u svijetu mjesecima i godinama ne pročita ni jednu knjigu.

Istraživanja u Srbiji i Republici Srpskoj pokazala su da od sto učenika osnovnih i srednjih škola samo njih osam pročita obaveznu lektiru, remek-djela svjetske književnosti: Homera, Dantea, Šekspira, Servantesa, Molijera, Puškina, Njegoša, Balzaka, Tolstoja, Dostojevskog, Ive Andrića, Miloša Crnjanskog, Miroslava Krleže, Tomasa Mana, Foknera, Borhesa i druge.

Ipak, knjiga, milenijumska riznica znanja i saznanja, ne posustaje niti odustaje, istražuje, bilježi, pamti i traje. To potvrđuje i nova knjiga Emila Vlajkija "Četnikuša". Bez usluga knjižara, sa novinskih izloga privukla je pažnju čitalaca i za mjesec dana rasprodato je prvo izdanje, a u pripremi je drugo, prevodi na strane jezike i dramatizacija za scensko prikazivanje.

Književna nauka, od Aristotelove poetike iz četvrtog vijeka Stare ere do novog rezalizma-psihoanalitičkog, nadrealističkog, poetskog i "čarobnog" našeg vremena, zastupa uvjerenje da pisci ne treba da prepisuju stvarnost nego da stvaralačkim postupcima i umjećem od stvarnosti stvaraju novu stvarnost stvarniju od stvarnosti, umjetničku istinu.

Ni Vlajki u "Četnikuši" nije prepisivao doživljenu sarajevsku ratnu stvarnost iz devedesetih godina prošlog vijeka. Epskim, lirskim, dramskim, esejističkim, ontološkim i metapoetskim stvaralačkim postupcima, jezikom stvarnosti i stvarnošću jezika, faktografiju je pretvarao u umjetničku literaturu, umjetničku literaturu u faktografiju.

U ljubavni okvir mozaične kompozicije, njen romantičarski početak i tragičan kraj, asocijativnom i uporednom metodologijom, urzočno-posledičnim zakonitostima, analitički i kritički, preslikan je sarajevski ratni pakao i zlo u čovjeku, porodici i društvu, vrijeme zločina i vrijeme smrti, od praistorije, Adamovog greha, "zlatnog teleta", Mojsijevog prokletstva, Isusovog žrtvovanja i stradanja na krstu, pa kroz vijekove, pehare i pokore do naših dana.

Po Planu "novog Svevišnjeg", novog svjetskog poretka, Srbi su proglašeni za nove Jevreje, krivce bez krivice, i po volji bjelosvetskih moćnika, njihovih plaćeničkih medija i "milosrdnih anđela" nemilosrdno su rušeni srpski gradovi, mostovi, poubijana nedužna srpska djeca i oteta sveta srpska zemlja.

"Četnikuša" se čita od naslovne korice, obojene u žuto, sa tamnim nijansama, boje nacionalnih obilježja, progona, patnje, ništenja i smrti, genocida, sinteze sadržaja, oblika i poruka. U gornjem zacrnjenom dijelu je ime pisca, u donjem, jarko crvenim slovima naslovljen je naziv knjige, simbolom ljubavi ali i krvoprolića. U pozadini se naziru brda, i "oni" gore, demonizovani, "loši momci". Dole je, gde se prepoznaju sarajevski gradski motivi, "bosanski lonac" u kojem se kuvaju "naši".

Autentični događaji i autentične ličnosti oblikovane su u autentičnu pripovijest, studiju naslijeđenog i obnovljenog zla. Obezvrijeđene vrijednosti postale su mera vrijednosti i vrijednost mere, crno-bijeli obrazac mišljenja i opstajanja. U podjednakoj mjeri nezavisna i zavisna poglavlja mozaične kompozicije jedna se na druga nastavljaju, osmišljavaju i uzajamno objašnjavaju.

Rada Hadžidedić, glavna junakinja, Jugoslovenka srpskog porijekla, univerzitetski profesor, predsjednik Crvenog krsta, četnikuša, borkinja i majka hrabrost, pjesma nad pjesmama, horski pjevana zbratimljenih naroda od Triglava do Vardara, u njima je postupno oblikovana spolja i iznutra, uporedo po srodnosti i citatima iz Biblije, Klaudijom, Jevrejkom, Pilatovom suprugom, sa njenim opredijeljenjem, za Hristove opšteljudske vrijednosti, Hristovom žrtvom, stradanjem na krstu i tragičnim antičnim junakinjama.

Slute se dodirne tačke sa čojstvom njegoševskim i likovima iz kritičkog i novog realizma, Gogoljevog "Tarasa Buljbe" i "Zločina i kazne" Fjodora Dostojevskog, Andrićevog "tamnog vilajeta" i Krležinih gubitničkih i dobitničkih "Zastava".

Stvaralački tragovi idu u i do Kafkinog "Procesa" i Eliotove "Puste zemlje".

Mnogo više i bliže Radu četnikušu određuju likovi iz knjige, njen suprug Mirasad, ljekar, koji je svoje ljudsko dostojanstvo branio rezultatima rada i Hipokratovom zakletvom. Bez nacionalističkih prebrojavanja krvnih zrnaca uspješno je liječio ranjenike svih zaraćenih strana, ali nije imao lijek za teško oboljelo društvo i porodične odnose, za iznevjereno "četnikušino" jugoslovenstvo i "prevaspitanog" sina Alena, vojnika "Zelenih beretki", ubice desetina nedužnih ljudi i svoje majke.

Za Srbe on je bio Turčin, za Bošnjake četnik. Patološkom mržnjom branio se od svega što je srpsko. Kad takav Alen stupi na scenu, napetost se usija i proključa. U žestokoj raspravi s majkom o pravdi i nepravdi, zločinima nad muslimanima, u progonu Srba i Hrvata u gradu na Miljacki, pljačkama, ubijanju ljudi, po zatvorima u privatnim kućama, vjerska i nacionalna mržnja progovorila je "mjerom bez mjere". Više od svega "na svijetu" Alen je poželio da se odrekne majke četnikuše: "volio bih više nego išta na svijetu da isiječem onaj četnički dio mene“.

Prihvata "historijsko uvjerenje" da je Bosna samo bošnjačka i da se po Alijinoj "Deklaraciji" mora braniti ratom protiv nemuslimanske braće.

U izbjegličkom konvoju pored majke Rade i desetina drugih građana minobacačkom granatom Alen je usmrtio i Zlatka Koena, Jevreja, rođaka po majci Alenovog oca. U bosanskom komunizmu i samoupravnom socijalizmu Zlatko je ubrajan u "ostale".

U građanskom ratu bio je "zaštićen" od jedne, druge i treće strane, pa i od "milosrdnih anđela". Tražio je da se ljudi vole i da se jedni protiv drugih ne bore. Na svoj način i on je odredio Radin lik na mestu zločina i ljudskog zatiranja.

Njih, potomke dva istorijska naroda, u sudbinskoj i sudbonosnoj ispovesti, sjedinila je istovjetna smrt. Mnogi domaći i strani pisci priznaju da u svojim književnim djelima kad govore o drugom, govore i o sebi. Ni Vlajki nije prećutao da je u lik junakinje Rade ugradio i dio svoje životne stvarnosti iz sarajevskog ratnog vremena kada je kao predstavnik Crvenog krsta stotine i stotine Srba i Jevreja preveo preko Drine u slobodu obećane zemlje.

Takvo uvjerenje potvrđuju i crtati, komentari i analize u "Četnikuši" preuzete iz drugih Vlajkijevih knjiga, pjesničkih i autobiografskih: "Biti i nebiti", "Lutajući Žid", "Druga Judina izdaja", "Lucifer u poremećenoj lutalici" i "Genocid".

Čitaocima ostaje mogućnost da "Četnikušu" dopričaju svojom istinom i da po pravu i pravdi odgovore na pitanje koje je Emil Vlajki u svojoj romanesknoj prozi postavio: zašto su nacionalne većine na teritorijama koje su u Bosni i Hercegovini kontrolisale diskriminisale nacionalne manjine?

I na pitanje svih pitanja: zašto se u Hagu nije sudilo i "međunarodnoj zajednici" i njenim "milosrdnim anđelima" koji su tako nemilosrdno rušili srpske gradove, ubijali nedužnu srpsku djecu i oteli svetu srpsku zemlju?

 

 

Roman "Radi ti, dijete, svoj posao" - žitije Svetog Vukašina

film promocija knjige sarsBiografski roman o životu i herojskom stradanju starca Vukašina "Radi ti, dijete, svoj posao", autora Momira Vasiljevića, promovisan je večeras u Kulturnom centru Istočno Novo Sarajevo.

U romanu je opisan herojski život i postradanje Novovjekovnog Velikomučenika Vukašina Jasenovačkog, koji je svojom smrću postao simbol stradanja Srba u 20. vijeku.

Naziv ovog romana je zapravo Vukašinova posljednja rečenica koju je izgovorio u trenutku kada se na njega "obrušila sva silina satanske mržnje ustaša i njihove crkve prema Srbima i pravoslavlju".

"Radi ti, dijete, svoj posao" je u srpskom narodu i u njegovoj novovjekovnoj istoriji postala "Najveća srpska riječ".

Roman je zasnovan na autentičnim dokumentima i svjedočanstvima koji su bili i istorijska osnova za crkvenu kanonizaciju Vukašina Mandrape za svetitelja.

Autorove književne intervencije i interpretacije dostupnih podataka su se strogo oslanjale na vjerodostojnost istorijskih činjenica, tako da je ovo svojevrsno "žitije" Svetog Vukašina.

U romanu veliki dio zauzimaju i autentični istorijski dokumenti, bez kojih je nemoguće shvatiti svu veličinu ovog svetitelja, kao značaj njegovog postradanja, na način dostojan Hristovom postradanju na Golgoti.

"Radi ti, dijete, svoj posao" je bila posrbljena Hristova molitva: "Oprosti im Bože, jer ne znaju šta rade"!

Sinod SPC je odobrio pisanje ove knjige, kao i korišćenje svih crkvenih dokumenata i odluka. Pisanju je prethodio dugotrajni istraživački posao autora.

Momir Vasiljević je rođen 1953. godine u Foči, gdje je završio osmogodišnju školu i gimnaziju. Fakultet političkih nauka je završio 1976. godine u Beogradu, a od iste godine je nastanjen u Sremskoj Mitrovici.

Radio je kao srednjoškolski profesor, novinar, urednik i direktor informativnih kuća, a već desetak godina se bavi isključivo književnim poslom.

Član je Udruženja novinara Srbije i Udruženja književnika Srbije.

 

 

Promocija zbirke epskih pjesama "Pravoslavlje" na Palama

sasa nikolic pravoslavljePromocija zbirke epskih pjesama "Pravoslavlje" autora Saše Nikolića sa Pala održaće se u sali Skupštine opštine Pale u ponedjeljak, 25. decembra sa početkom u 18:00 časova.

Na promociji će, pored autora, govoriti recezenti sveštenik Momir Vasiljević i književnik Nedeljko Žugić, u ime izdavača knjige.

Stihove će govoriti Đurđina Gajović i Nevena Nikolić, uz pratnju guslara Njegoša Pržulja, Petronija Čolakovića i Đorđa Nikolića.

Ova zbirka je na Međunarodnom takmičenju u Ljubljani ove godine osvojila drugo mjesto.

 

 

 

Promocija knjige "Radi ti, dijete, svoj posao" u Istočnom Sarajevu

knjiga radi ti dijete svoj posaoPromocija knjige "Radi ti, dijete, svoj posao" autora Momira Vasiljevića održaće se u Kulturnom centru Istočno Novo Sarajevo u četvrtak, 14. decembra, sa početkom u 19:00 časova.

Biografski roman o životu i herojskom postradanju Novovekovnog Velikomučenika Vukašina Jasenovačkog, koji je svojom smrću, (kao i ukupnim svojim zemaljskim bivstvom), postao simbol stradanja Srba u 20-om vijeku.

Zasnovan je na autentičnim dokumentima i svjedočanstvima, koji su bili i istorijska osnova za Crkvenu kanonizaciju Vukašina Mandrape, za Svetitelja.

I autorove književne intervencije i interpretacije dostupnih podataka, su se strogo oslanjale na vjerodostojnost istorijskih činjenica, tako da je ovo svojevrsno "žitije" Svetog Vukašina.

I sam autor je, tokom promocije knjige u julu ove godine, u Trebinju, podsjetio da je u pitanju biografski roman o životu i herojskom postradanju novovjekovnog velikomučenika Vukašina Jasenovačkog, koji je svojom smrću postao simbol stradanja Srba u 20. vijeku.

 

 

 

 

Svečano otvoren 16. Međunarodni festival poezije za djecu i mlade

festival poezije otvaranje sarsU organizaciji Forum teatra večeras je u Istočnom Sarajevu uručenjem plakete "Radoslavnica" mladom pjesniku Borisu Đoremu otvoren 16. Međunarodni festival poezije za djecu i mlade.

Đorem je u kategoriji do 30 godina pobijedio na konkursu za 16. Međunarodni festival poezije za djecu i mlade, koji se ove godine održava pod nazivom "Ala je lep ovaj svet – Jovan Jovanović Zmaj".

Plaketu mu je uručila pjesnikinja Dara Sekulić koja je podsjetila da se ova plaketa dodjeljuje u znak sjećanja na pjesnika Radoslava Samardžiju.

Direktor Festivala poezije za djecu i mlade Vitomir Mitrić rekao je novinarima da je cilj ove manifestacije da generacija značajnih i ostvarenih pjesnika za djecu iz Republike Srpske, FBiH, Srbije, Crne Gore i mladih pjesnici kojima tek predstoji umjetničko potvrđivanje, zajedno učestvuju na festivalu slaveći pisanu riječ i književnost za djecu.

"Festival konceptom, kvalitetom organizacije, kontinuitetom i tradicijom održavanja, postignutim rezultatima i efektima kod djece i mladih, prevazilazi sve druge književne manifestacije za djecu u ovom segmentu stvaralaštva", istakao je Mitrić.

On je plaketu "Blagodarnica", koja se dodjeljuje za doprinos i razvoj pisane riječi pjesnicima za djecu u Srpskoj, uručio Bori Kapetanoviću i Jovi Čuliću.

Na svečanoj akademiji povodom otvaranja festivala učestvovali su Dara Sekulić, Tode Nikoletić, Violeta Jović, Mirko Vuković, Miroslav Kokošar, Jovo Čulić, Boro Kapetanović i Nedeljko Zelenović, kao i mladi pjesnici Ana Babić i Boris Đorem.

U nastupu kantautora Branimira Rosića, koji je izvodio pjesme posvećene čika Jovi Zmaju uživali su učenici osnovnih škola "Petar Petrović Njegoš" iz Istočne Ilidže i "Sveti Sava" iz Istočnog Novog Sarajeva.

Tokom Festivala, već sutra, 13. decembra, održaće se program "Pjesme nagrađenih", a Dara Sekulić je i ove godine ocjenjujući prispjele radove, odabrala najuspješnije.

Takođe, u okviru Festivala biće proglašeni pobjednici konkursa festivala uz učešće nagrađenih sa prošlogodišnje manifestacije - Anje Spasić iz Vitine, Luke Stojkovića iz Kosovske Mitrovice, Katarine Cacanović iz Bijeljine, Gorane Đokić, Marije Petrović i Ivane Miličević iz Lopara.

U Omladinskom pravoslavnom centru Istočno Novo Sarajevo održaće se promocija knjige Mirka Vukovića "Svečava grožđica bebećeg lica", a posljednjeg dana festivala, u četvrtak 14. decembra, u Dječijem odjeljenju Matične biblioteke Istočno Sarajevo Sekulićeva će održati radionicu poezije "Đulići", posvećenu najznačajnijoj Zmajevoj zbirci pjesama, a nakon toga producent i režiser Aleksandra Mitrić Štifanić predstaviće interaktivnu multimedijalnu publikaciju "Pesme za decu, Jova Jovanović Zmaj".

Iz Forum teatra su rekli da je u okviru izdavačke djelatnosti festivala planirano je izdavanje audio-knjige nagrađenih mladih pjesnika sa konkursa objavljenih na 15. i 16. festivalu poezije.

Generalni pokrovitelj festivala je Ministarstvo prosvjete i kulutre Republike Srpske.

Generalni medijski pokrovitelj je Radio-televizija Republike Srpske (RTRS), a medijski pokrovitelji su Novinska agencija Republike Srpske - SRNA, kao i televizije "BN" i "Elta" i portali "Sarajevo-RS", "Palelive", "Katera" i drugi.

Nagrade je obezbijedila kompanija "Turuntaš" iz Istočnog Sarajeva.

 

Pretplatite se na RSS feed

Kultura

Radio Sa-RS