Menu
A+ A A-

Gljive kao lijek

  • Objavila:  Vanja Gunjak

gljive jestivePronalazak antibiotika izmenio je tok medicine, a za sve su zaslužne gljive. Uloga gljiva u savremenoj medicini danas je dobila potvrdu i u liječenju raka. Gljiva kordiceps nema štetne posljedice po ljude i osnova je za farmaceutsku industriju.

Godine 1928. naučnik Aleksandar Fleming vršio je istraživanje u bolnici „Sent Meri". Proučavao je bakterije iz roda stafilokoka i ostavio neke uzorke na stolu prije nego što je otišao na odmor, očekujući da će bakterija porasti i razviti se za to vrijeme. Međutim, kad se vratio, primetio je nešto sasvim neočekivano. Njegovi uzorci bakterije su uginuli. Gljive su ih potpuno uništile.

Fleming je nastavio da istražuje svoje uzorke jer ga je zanimalo zašto se to dogodilo. Shvatio je da je spora gljive, vjerovatno iz laboratorije ispod njegove, dospjela na razmaz na pločici i isklijala. Spora je brzo počela da se hrani sadržajem posude izgladnjujući bakteriju, koja je zatim ubrzo uginula. Fleming je shvatio značaj ovog otkrića.

To je mogao da bude nov način borbe protiv bakterijske infekcije unutar ljudskog tela. Njegovo otkriće dovelo je do stvaranja prvog antibiotika na svijetu-penicilina, a to se dogodilo samo zahvaljujući sićušnim sporama jedne gljive koju je donio povjetarac. Dr Mark Gilkrist, farmaceutski savjetnik u bolnici „Sent Meri" u Londonu kaže:

„Antibiotici su izuzetno važni u našoj borbi protiv infekcija. I do trideset odsto pacijenata u bolničkom okruženju može biti na antibioticima u svakom trenutku i oni se koriste za liječenje bolesti - od upale pluća, do jednostavnih infekcija kože ili mekog tkiva, kao i za sprečavanje infekcija rana nakon operacije."

Uloga gljiva u savremenoj medicini Uloga gljiva u savremenoj medicini danas je dobila potvrdu i u liječenju raka. Gljiva kordiceps (Cordyceps sinensis) je široko prihvaćena u kineskoj medicini, mada spada u vrstu endoparazita, što znači da napada pojedine insekte, pa pošto ih zarazi i usmrti, nastavlja svoj rast na mjestu koje je sama odabrala.

Na svu sreću, nema štetne posljedice po ljude, naprotiv, osnova je za farmaceutsku industriju. U kordicepsu postoje visoki nivoi kordicepina. To je jedinjenje koje se malo razlikuje od adenozina, uobičajenog jedinjenja koje se nalazi u svim ćelijama. Od njega se razlikuje za jedan molekul kiseonika. Iz nekog razloga, gljiva kordiceps stvara kordicepin, dok svi ostali organizmi stvaraju adenozin.

Doktorka Kornelija de Mur sa Univerziteta u Notingamu, u Velikoj Britaniji, koristi ovu pečurkicu u najsavremenijem tretmanu liječenja raka. „Radili smo na ćelijama raka dojke, tretirali smo ih kordicepinom kada smo uočili da on zaustavlja stvaranje dugog poli (A) repa. Šta je to značilo?

Gljiva kordiceps možda neće uništiti ćeliju, ali će zaustaviti rast ćelije raka, blokirajući mehanizam neophodan za njen rast. To je sasvim nov put kad je riječ o lijekovima za liječenje raka. Svi drugi lijekovi funkcionišu po sasvim drugačijim principima: oni ne sprečavaju poliadenilaciju. To bi mogla da bude prva vrsta lijekova koja ne bi služila samo za liječenje raka već bi liječila i inflamatorna oboljenja", objasnila je Kornelija de Mur.

 

 

 

 

Izvor: sarajevo-rs.com

nazad na vrh

Radio Sa-RS