Menu
A+ A A-

Rijaliti program- bolest medijske i društvene sfere

  • Objavila:  Ana Markovic

grafit 2 “Rijаliti TV” je noviji televizijski žаnr koji prikаzuje scene iz reаlnog životа ljudi: njihove običаje, ponаšаnjа, oblаčenje, inteligenciju i stаvove, ali u specifičnim uslovima. Kada kažemo “specifičnim” onda zapravo mislimo na iscenirane uslove. Najčešće je to zatvoren prostor sa puno ljudi koji se međusobno nisu poznavali prije početka šoua, koji su različitih ličnih karakternih crta, a koji će u određenom vremenskom periodu međusobno dijeliti boravišni prostor i hranu.

Produkcija, kao mozak ovog programa, zadaje učesnicima različite zadatke kako iz njih izvukla svakojake reakcije i na taj način utolila želju gledalaca (koji mene lično podsjećaju na one vazda budne komšinice koje znaju kad ste i sa kim došli kući, čak bolje od vas samih) za “zabadanjem” nosa u tuđi život. Ovаj televizijski žаnr je nаstаo u Holаndiji, u producentskoj kući “Endemol” kojа godinаmа prаvi ovаkve emisije.

Prvi i nаjgledаniji rijaliti šou bio je “Veliki brаt”, koji je prikаzivаn u mnogim zemljаmа svijetа gdje je dostizao ogromnu gledаnost. Vremenom, razvili su se i drugi rijaliti programi i što je najzanimljivije, upravo svaki je “najgledaniji”, ali po različitim agencijama (ne plaćaju svi istoj).

 

ZBOG ČEGA SE GLEDAJU RIJALITIJI?

Čitajući, guglajući, kopajući, ili kako god to nazvala, pronašla sam par “opravdanih” razloga koji ustvari predstavljaju odgovore na pitanje zašto se rijaliti tako mnogo gleda kod nas.

Kao prvi razlog navodi se to da Srbi nemaju para za izlaske ili putovanja. Dobro, u redu je, istini za volju nemamo visoke plate za gurmanske ručkove i večere po elitnim restoranima, za rezervacije popularnih “kifli” po kafićima gdje izlaze momci sa kajlama od po pola kilograma, roleksima, ajfonima i čudima. Gdje izlaze djevojke u najskupljim haljinama, ali koje vrlo lako možete da tužite ujutru kada se probudite i shvatite da to ustvari nije ona ista cica maca koju ste pokupili svojom iks “šesticom” sinoć iz izlaska, a koja je bila najljepša, sa trepavicama do čela, usnama do nosa, a grudima do brade… Ali, zar ne postoje i druge stvari koje sebi možete priuštiti bez mnogo novca, a u kojima ćete istinski uživati? Tu su vaša porodica, prijatelji, partneri sa kojima možete šetati, piti kafe. Tu su i biblioteke u kojima, sigurna sam (i potpisujem), svaki čovjek može pronaći knjigu u koju će se zaljubiti, iz koje može nešto naučiti, a još će i vrijeme pametno utrošiti… I to ono vrijeme koje bi proveo ispred televizora prateći i ne trepćući šta taj neko drugi radi pod budnim okom kamera: kad (i sa kim) ide u wc, šta jede, sa kim vodi ljubav (to se ni pod razno ne smije propustiti)! Da, nažalost, kod nas je zanimljivije i zdravije po par sati dnevno gledati televiziju i živjeti tuđi život.

Drugi razlog je dosta razumljiviji: Rijaliti programi postoje u većini zemalja (ne) razvijenog svijeta, ali ni u jednoj zemlji ne možete da uočite takvu menažeriju, takvu usklađenost, takvu persuazivnu moć koja bez problema uspijeva da svoju bolest donese u svačiju kuću. Pronašla sam izjavu pokojnog direktora RTS- a koja na najbolji način pokazuje ko su krivci, a ko žrtve u “operaciji bombardovanja rijaliti programima” na našim prostorima:

“Za to nisu krivi bolesnici (recipijenti)! Odgovorni su mediji koji ih biraju, stimulišu i posebno plaćaju svaku tuču ili seks... a, najporaznije od svega je da se sve to emituje na nacionalnim frekvencijama koje predstavljaju nacionalno dobro i ustupaju se pod strogim uslovima korišćenja” (Aleksandar Tijanić, bivši direktor RTS).

Kao nekome ko izrazito voli medijski prostor i medije, kao nekome ko je četiri godine svog života posvetio studiju žurnalistike, te kao nekome ko život planira provesti u tim vodama, priznajem, teško mi pada ovo uništavanje strukture programa na televiziji i uništavanje sadržaja novinskih strana… Znam, subjektivna sam, a to jedan novinar sebi ne može dopustiti. Ali, nije mi jasno… zašto je nekome bitno da li je i sa koliko djevojaka polni odnos imao neki manekenčić, učesnik tamo nekog rijalitija? Je li zaista zanimljivo slušati nečije svađe koje su obilne psovkama “majke, djece, roda i poroda”? Zar vam ne nedostaje ono vrijeme kada ste u novinama i na televiziji saznavali relevantne informacije? Kada ste na zdraviji način bili uključeni u javni život? Kada ste mogli da ostavite uključen televizor ne strahujući da vaše dijete može čuti ili vidjeti neku sramnu scenu? Kada je dnevna štampa imala svoje počasno mjesto u dnevnom boravku kako bi svi ukućani pronašli ono što ih interesuje, a časopisi sa “golim tetama” mjesto imali u dječačkim sobama, ispod kreveta? To su bila vremena!

Ono što me jako obradovalo jesu rezultati jednog istraživanja o rijaliti programima. Naime, istraživanje agencije "Nilsen" pokazalo je da se publika pomalo već zasitila zavirivanja u tuđe živote, ali da to ne znači da će ovaj format zabave uskoro potpuno zamrijeti. Međutim, kao uzrok njegovom postepenom nestajanju navodi se da će upravo to "bombardovanje" gledalaca rijaliti programima da se obije o glavu njihovim tvorcima, jer će samim tim ovaj format "pojesti" samog sebe.

Prije brzih dana, što bi stari ljudi rekli. Amin. 

 

 

 

Poslednji put izmenjenočetvrtak, 09 mart 2017 18:30

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
nazad na vrh

Radio Sa-RS