Menu
A+ A A-

Ljubav prema skijanju naslijeđena od oca Istaknut

  • Objavio:   Miljan Rasevic

Bosanskohercegovački reprezentativac u alpskom skijanju, paljanin Marko Rudić govorio je za naš portal.

SA-RS: Kako je nastala tvoja ljubav prema skijanju?

Marko: Ljubav prema skijanju mi je prenio moj pokojni otac, koji me je naučio prvim koracima na skijanju. Nisam ni slutio da će me to skijanje odvesti na neka mjesta, o kojima sam do tad samo mogao sanjati i maštati da ću ostvariti takve uspjehe.

SA-RS: Kada si osvojio svoju prvu medalju i sjećaš li se tog nastupa?

Marko: Prvi nastup sam imao u Crnoj Gori, na planini Bjelasici i to je bila bronzana medalja. Sjećam se da sam te godine imao šest godina i morali su da preprave moje godište, da bih uopšte mogao da se takmičim, jer je starosna granica bila sedam godina. Pa tako kad sam sledeće godine došao, prilikom pokazivanja rodnog lista imao sam problema, jer nisu mogli da vjeruju da sam prethodne godine imao tako dobru vožnju.

SA-RS: Ko ti je najveća podrška svih ovih godina koliko se profesionalno baviš skijanjem?

Marko: Definitivno porodica, jer oni su jednim dijelom na svojoj koži osjetili sve što sam prošao do sada, koliko sam putovao, velika novčana sredstva, koja su se odvajala za mene i moju karijeru. Ni u jednom trenutku sa njihove strane nisam imao nijednu primjedbu, uvijek su bili uz mene kad sam imao i dobre i loše periode, čak i u trenucima kad sam razmišljao da napustim skijanje u pubertetu, oni su bili moja velika podrška da prebrodim taj period. Dodao bih i pokojnog trenera, Dobrosava Šuka, koji je na neki način bio prekretnica u mom skijanju, kada sam ja odlučio da odem u Sloveniju i tamo nastavim karijeru. 

SA-RS: Da li si imao priliku nastupati za reprezentaciju Srbije?

Marko: Bilo je razgovora oko nastupa za reprezentaciju Srbije, dok sam još bio u mlađim kategorijama, ali uslovi koje su mi ponudili nisu bili zadovoljavajući, tako da sam odlučio da ostanem ovdje i nastupam za BiH. Mislim da nisam pogriješio, jer iza mene je dosta uspjeha, dvije Olimpijade, nastupi na svjetskim prvenstvima i kupovima, i jako dobri rezultati.

SA-RS: Kakvo je stanje u skijaškom savezu BiH i kakva su ulaganja države u skijanje?

Marko: Skijaški savez se dosta trudi da nam pomogne i olakša uslove za treniranje, putovanje i nastupe. Pokušava na svaki način da pronađe što više sponzora, da nam obezbijedi odlaske na svjetska prvenstva, kupove i druga takmičenja po Evropi. Što se tiče same države, tu stvarno nema nikakvog odziva već dugo. Otkad se bavim skijanjem ne sjećam se da je bila ikakva pomoć od strane države, bez obzira o kakvom takmičenju se radilo.

SA-RS: Na koji način generalno se obezbjeđuju sredstava za odlazak na takmičenja?

Marko: Jednim dijelom od pomoći sponzora, a drugim dijelom iz FIS međunarodne asocijacije. Na primjer, na osnovu svakog takmičara koji nastupi na Svjetskom prvenstvu, dobije se određeni novac koji se iskoristi za sledeće Svjetsko prvenstvo, a onda se ulaže u dalji radi skijaškog saveza.

SA-RS: Učestvovao si na dvije OI, možeš li opisati i prenijeti svoje utiske iz Vankuvera i Sočija?

Marko: Olimpijske igre su vrhunac karijere svakog sportiste. Dok nisam otišao na Olimpijadu, nisam ni znao kakav je to osjećaj, šta znači predstavljati svoju državu na najvećem planetarnom takmičenju koje postoji. Prvi put nisam bio ni svjestan samog svog odlaska na OI, trebao je jedan određeni period da prođe da bih ja shvatio šta sam u stvari uspio da postignem. Ispunio sam jedan svoj cilj, o kome sam kao dijete maštao, da ću jednog dana nastupati na OI. To je samo dokaz da sve što postavite samom sebi kao cilj, uz mnogo truda i volje možete to da ostvarite.

SA-RS: Da li ima nekih neobičnih situacija koje si doživio na OI?

Marko: Upoznao sam bob tim sa Jamajke, koji su bili prava atrakcija. Četiri super momka sa kojima su svi željeli da se slikaju, za koje je bilo neobično kako su uopšte uspjeli da se, kao tropska zemlja, kvalifikuju za takmičenje u zimskim sportovima, imali su veliku podršku pošto im je to bilo prvi put da se kvalifikuju. Svi su išli da ih bodre na nastupima, zaista jedna sjajna atmosfera.

SA-RS: Kakva je bila atmosfera na OI u BH nacionalnom timu i s kim ste se družili?

Marko: Atmosfera je bila sjajna, svi smo funkcionisali kako treba, što je bilo najvažnije i što se kasnije odrazilo i na pozitivne rezultate koje smo ostvarili. Što se tiče druženja, bivša ,,Juga'' je nekako bila najaktivnija, ali i sa takmičarima, koji su došli iz egzotičnih zemalja i kojima je samo učešće bilo u prvom planu. To su timovi koji se vode parolom ,,važno je učestvovati''. Upoznao sam momka sa Kajmanskih Ostrva, koji prije toga nije nikad vidio snijeg, a došao je da nastupa na zimskim Olimpijskim igrama, što je za mene bilo fascinantno. 

SA-RS: Da li si imao ozbiljnijih povreda, koje su mogle da ugroze nastavak karijere?

Marko: Najozbiljnija povreda mi se desila na prethodnom Svjetskom prvenstvu u SAD-u, zbog koje za mjesec dana moram na operaciju. Na trci slaloma sam pao i povrijedio koljeno, pa je to uticalo da završim skijašku sezonu nešto ranije ove godine. Naravno, planiram da se vratim za sledeću sezonu nakon operacije, motivacija postoji, moji bodovi će vjerovatno biti malo lošiji zbog izostanka sa određenih takmičenja. Trenutno sam među prvih 200. na svijetu, u disciplini slalom.  Sad treba da se okrenem oporavku, koji će trajati 2-3 mjeseca, da to prođe sve kako treba, a onda se vraćam treninzima.

SA-RS: Da li imaš neku medalju koja ima posebno značenje za tebe?

Marko: Ima dosta medalja, koje imaju neko posebno značenje za mene. Jedna od njih je svakako sa SP za mlađe kategorije iz Francuske, kada sam osvojio peto mjesto. To je bilo neočekivano, jer je cijela sezona bila dosta loša za mene. Taj dan mi se sve poklopio, od samog buđenja i doručka koji mi je odgovarao do te dvije vožnje, koje sam super odvezao. Takođe, medalja iz prošle godine sa Jahorine mi je jako draga, tada sam napravio najbolje bodove u istoriji muškog skijanja u disciplini slalom.

SA-RS: Ko ti je najveći uzor u skijanju?

Marko: Dok sam bio mlađi imao sam uzore poput Alberta Tombe i Bodi Milera, koji su fantastični skijaši i način na koji su skijali, a danas pokušavam sam sebi da budem uzor i sam sa sobom da se takmičim. Jednostavno da vidim gdje su moje granice, da li je to za nekih pet, deset mjesta bolji plasman ili pedeset, nije važno. Uvijek dajem sve od sebe i znam da mogu još više.

SA-RS: Moramo pomenuti da si osnovao ski klub ,,Jahorina'', kako vidiš napredak i budućnost kluba?

Marko: Taj klub, iako je nov, odmah prve godine izbacio je dva olimpijca koja su nastupila u Vankuveru, mene i Maju Klepić. Ja sam opet bio u Sočiju, ispred istog kluba. Imamo veliku podršku Opštine Istočno Novo Sarajevo, zaista svaki put su nam izašli u susret i pomogli nam u ostvarivanju ciljeva, kako za prošlu, tako i za sledeću sezonu. 

SA-RS: Da li možeš da izdvojiš nekoga, ko je po tvom mišljenju najtalentovaniji u ovom sportu?

Marko: Jako je teško govoriti o tome, dok su u mlađim kategorijama, jer je to jako promijenljivo. Možda nekad pred punoljetstvo, možemo da kažemo za nekoga da će uspjeti u karijeri. Ali sve je to neostvarivo bez jake podrške države ili sponzora, koji bi pomogli savezu teško je uspjeti. Nije realno očekivati neke ogromne uspjehe u ovom vremenu. Ali, generalno djeca iz BiH koja se bave skijanjem, imaju jako puno talenta i šansi da naprave uspješnu karijeru.

SA-RS: Da li vidiš svijetliju i bolju budućnost ski sportova u BiH za nekoliko godina?

Marko: Reprezentacija BiH u sadašnjim elitnim takmičenjima poput Svjetskog prvenstva i kupa bilježi sjajne rezultate u skladu sa nekim mogućnostima, koje su imale da se priprema za to takmičenje. U odnosu na Austriju ili Švajcarsku, koje se skoro četiri godine pripremaju za OI, u Bosni to traje oko pola godine do godinu dana, zbog finansijskih poteškoća. Zato je besmisleno očekivati, kad odemo na nekom takmičenje, da se vratimo sa zlatnom medaljom. Ulazak u prvih 30 reprezentacija bi bio fenomenalan uspjeh za nas.

SA-RS: Koje su tvoje buduće ambicije i planovi za naredni period?

Marko: Pa prije svega brz oporavak i ulazak među prvih 100 skijaša na svijetu. To možda sad zvuči kao veliki ,,zalogaj'', kada pričamo o tome, pošto sam trenutno povrijeđen, ali to je neki cilj za koji ja stvarno vjerujem da mogu da postignem. Posvetiću se tome maksimalno i nadam se da ću u sledećoj sezoni doći do tog cilja.

 

Izvor i foto: sarajevo-rs.com

Poslednji put izmenjenopetak, 12 jun 2015 23:59

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
nazad na vrh

Intervju

Radio Sa-RS