Menu
A+ A A-

Krali smo istok i zapad

  • Objavio:   Redakcija

Najvjerovatnije pripadam narodu čija je sudbina ne samo neizvjesna nego i tragična sa svim elementima komedije. Drčni, kakvi jesmo, ne vidimo dalje od svog nosa a njega smo zabili u vrlo nezgodno mjesto. Osjećaj podređenosti ljudima manje inteligentnim, ali zato mnogo bolje finansijski potkovanim, dovodi me do stanja suicidne ravnodušnosti. Na sve strane, dobro našminkane, obučene u poslednje jauke mode, namještene i nacifrane, TV kamere hvataju sinove naroda kako se nesebično i grčevito bore za istorijske interese i dobrobit naroda iz kojih potiču. Ne prezaju junaci ni od otvorenih sukoba i jasno stavljaju do znanja nepoštenima da su nepošteni, lopovima da su lopovi a kriminalcima da su kriminalci. O ostalom se ne raspravlja. Nema se kada. U zemlji u kojoj možeš banku kupiti za jedan Euro, opljačkati desetine miliona maraka od izbjeglica, stotine miliona od drugih, i ne ostaje prostora da se priča o drugim stvarima. A i te druge stvari su manje više nebitne. Privreda je propala prije deset godina a danas je definitivno i crkla. I šta tu ima da se kaže. Da treba pokrenuti proizvodnju jasno je svakome ali kako da radi onaj koji je crkao. Nema tu reanimacije. Nema tu nijednog zdravog dijela koji može da se mrdne. Onaj ko je crkao crkao je za sva vremena. Plakati nad pokojnikom dozvoljeno je rodbini i prijateljima ali je neumjesno da nad grobom preminulog plače ubica. E to se nama dešava. Novine, štampani medij a u stvari gomila papira i žali bože drveta koje je svoj život položilo da bi se po olovom presvučenoj hartiji pisalo ovo što se piše, mjerodavne su samo u segmentu sporta. Rezultat je rezultat i on je konačan i neopoziv. Sve drugo je diskutabilno. Ko je ukrao i da li je uopšte ukrao pitanje je na koje je odgovor mutan i zamagljen a novinari, nezavisni i samosvjesni, pomažu da to otkrijemo. Tako ćete za iste novce imati više optuženih i okrivljenih koji će se putem novinskih stubaca častiti epitetima, pridjevima i drugim vrstama riječima prebogatog nam jezika a da li će iko otići u zatvor to je diskutabilno. I nebitno. Jer niti ko pare vraća niti ko kome pare traži. Kažemo da postoji manjak od nekoliko desetina ili stotina miliona, prozovemo ljude po pripadnosti partiji a onda ga partije štite. U ratnom okruženju, partije se namerače jedna na drugu i isplivaju na površinu i druge stvari pa one prve budu zaboravljene. Vremenom i među partijama dođe do vansudskog poravnanja, osnivanja koalicije ili kakvih partnerskih odnosa i zaboravi se šta ono bi povod da se oni onako. Nema veze. Bilo prošlo a Srbi su narod koji prašta. Toliko praštaju da su sad u koaliciji sa svima. A što smo se ono svađali niko više pojma nema. Ili možda ipak ima.....? A i da ima, baš me zaboli nega stvar (a dobro znamo koja) šta će biti sa ostatkom kad je sve što vrijedi pokradeno. A krali smo muški. Krali smo istok i zapad i samo smo u tome bili jednaki. Ovi napaćeni narodi bivše SFRJ, podijeljeni u tabore i naoružani do zuba, koji su spremno opleli jedni po drugima u ime ko zna koga. Sad, kad više nema šta da se dijeli možemo samo da dijelimo sirotinju. E nje su nam naši prvaci obezbijedili na pretek. I nje nam nikada neće manjkati. A njima, uredno ušuškanima u kožna sjedišta neka njihovih kula i gradova. Pale su imperije, pašće i oni. A ja imam kad čekati. Ionako nemam šta drugo da radim...!

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
Više iz ove kategorije « Counter Strike Kad si bajker »
nazad na vrh

KOLUMNE

Radio Sa-RS