Menu
A+ A A-

Alijin mali

  • Objavio:   Redakcija

Bilo je to u jednoj zemlji seljaka na, znamo već kakvom Balkanu. U Bosanskom Šamcu svijet su ugledale nemirne oči budućeg oca nacije koja se tek imala roditi. Mali Aljo, sa sve porodicom, preseli se iz rodnog mu Šamca u Sarajevo te učeći mušku realnu gimnaziju realno postade antikomunista.  Od humanitarca koji je pomagao izbjegle muslimane u toku Drugog svjetskog rata do začetnika i osnivača SDA dijelilo ga je svega pedesetak godina. Humanista kakav je bio, nastavio je svoj rad kao volonter prvo u organizaciji Mladi muslimani (dok je bio mlad) a potom u zatvoru kojim ga je nagradila zahvalna multietnička, bratstvojedistvena SFRJ za pokušaj rušenja predrage nam domovine i tekovina revolucije. No, pošto izađe iz zatvora,  čovjek upisa poljoprivredni fakultet, te za dvije godine završi pravo, a onda ga premila i predraga pokojna domovina i otadžbina zaposli kao pravnog savjetnika kojekude. No ne lezi vraže. Takav kakav je bio, učen i pismen, napisa pomenuti gospodin Islamsku deklaraciju za koju mu cijenjena i nikad prežaljena SFRJ dodijeli jedinstvenu nagradu od 14 godina besplatnog smještaja, pun pansion, all inclusive. No da ne bude sam i da može da razvija misao i polemiše o istoj, sa njim u zatvor poslaše još dvanaest muslimanskih intelektualaca. Bio, izašao i taman dobrodošao da osnuje SDA (Sjedi Do Akšama) stranku koja se posebno istakla u razbijanju kako Jugoslavije tako i sna o jugoslovenstvu. Sveza Aljo barjak sa Tuđmanom i poče opštenarodno veselje. Ne zato što je Aljo volio rat nego rek’o čovjek jednom da bi žrtvovao mir zarad nezavisnosti Bosne. A Aljo je bio čovjek od riječi. Puc puc, ožeži ožeži, i dođosmo do kraja veselja. Kad su se pokupile čahure i prebrojali mrtvi vidjelo se da je rezultat pomršav. Ono jeste da je Bosna opstala, kakva god, ili što bi u mom (od Avaza često preimenovanom) manjem BH entitetu rekla pjesma narodna: Bosna cijela iz dva dijela. Prostom matematikom utvrdi se da je mrtvih previše al se i dalje radi na iskopavanju, prekopavanju i DNK analizama svih umrlih od dolaska Austro-Ugraske do danas. Bosnu podijeliše kako spada na pola-pola, a od ono druge polovine malkice otkinuše Hrvati (jedva 17%) što svede Bosnu jedinstvenu i nedjeljivu na 33% nečega. Trećina. Dobro, Turci su uzimali desetinu pa je ovo podobar zalogaj. Smiri se stanje, potpisaše vođe i vlastodršci Dejtonski sporazum i opa.....dođe mir. Od mira pa na ovamo ne sjećam se nijednog mirnog dana. Ja sam, iako protjeran iz svog grada, proglašen agresorom dočim su se od mene branile sandžaklije koje su se koperdfilskom magijom nekako u trenu stvorili u Sarajevu. Prvo su pobili nedužnu djecu u Dobrovoljačkoj a potom i ostalu nedužnu djecu, starce, žene i ostale kako su koga stizali. Bi šta bi. Jbg. E sad ja imam Republiku Srpsku. Fina, mala, simpatična republika u koju su se smjestili i nastanili Srbi. Je l nam malo?  Ma nije. Kome je malo orah - malo je i tovar. I kao i svaka čestita srpska porodica i Republika Srpska ima svoje dane koje praznuje. A šta praznovati kao nastanak nego dan kad su srpski parlamentarci u onoj i onakvoj BiH rekli ne otcjepljenju i proglasili Srpsku BiH. I dok mi praznujemo, Aljin mali, od milja zvani Baka, naslijedi svoga oca i krenu stopama babe svoga pa zajaši i stranku i državu. Dobro, za stranku mi nije bitno. Ma nije ni za državu. No da bi pokazao koliko je multietničan odluči Baka da pokaže svoje znanje iz arhitekture (jerbo je mali izučio pomenuti faks) te da razgradnjom moje Republike Srpske napravi bolju i ljepšu BiH. Kome treba BiH? Ne znam ja, al sigurno ima neko ko zna?! Elem da skratim priču, kaže Baka da mi ne bi smjeli slaviti Dan Republike. Niko ni da trepne okom. Reče Baka novinarima kako zločesti Srbi slave anamo neki svoj Dan. Opet ni treptaja. E onda se Baka odluči da se žali čikama iz Ustavnog suda BiH. I žalio se Baka. I sad će pomenuti svevišnji sud čija je zadnja u ovom tamnom vilajetu da kažu da li zločesti Srbi smiju da imaju Dan Republike u svojoj republici ili za to treba da traže slobodan termin i odobrenje od Bake, malog u Alije. A onda će Baka da se žali na to što Srbi slave Božić, Vaskrs, Krsne slave i vaskolike druge praznike. A onda će da u Sarajevo dođe Papa u katolika poznatiji pod imenom Sveti otac. Pa će onda Stepinac da bude proglašen za sveca. Pa će onda da se dogodi Veliki Prasak. Pa će da nastane naša galaksija. Pa zemlja, pa voda. Pa će onda nastati amebe. Pa Jevreji. Malo vjerovatno je l da. Ipak je ovo samo jedna mala zemlja seljaka na Balkanu sa tri seljaka na čelu, od kojih se jedan posebno ističe.

nazad na vrh

KOLUMNE

Radio Sa-RS