Menu
A+ A A-

Tako ti je mala moja kad ljubi Bosanac

  • Objavio:   Redakcija

Jednog lijepog dana, sto godina poslije Hrvatske i odmah poslije Srbije, i moja mala, napaćena i ratom opustošena zemlja, ući će u Evropsku uniju. Pod uslovom da EU bude postojala i tada. Biće to slavlje neviđeno na ovim prostorima. Dernek nad dernecima. Srbi će izvući svo ono nepredato oružje SFOR-u (podmazano i brižljivo zakopano deset koraka od šljive prema hrastu), Bošnjaci će pripremiti tone baklave a Hrvati će je sijeći na kockice. Šenlučenju nigdje kraja. Marljivo ćemo krkati baklave a svaki zalogaj proslaviti neselektivnom paljbom u nebo. I pokojeg komšiju. Četnici i ustaše će biti izumrla vrsta a vehabije će se do tada iseliti u Ameriku. Razdragana dječica podijeljena po etničkom, entitetskom, nacionalnom i svim drugim principima koji ovdje najbolje uspijevaju, pjevaće pjesmice o Evropi (Danke Deutschland) i proljeću. Muškarci će, ponosni na stogodišnji mir, razgovarati o tome ko je najzaslužniji što smo ušli u Evropu a žene će maštati o čemu inače maštaju. Žene su jedini pripadnici čovječanstva koje dnevnopolitičke zajebancije ne mijenjaju. Da je do Pariza u šoping, desetak parfema, haljina i cipeletina, tašni i drugih drangulija koje ime ’’cijenjenog i visokoštovanog’’ dizajnera poskupljuje najmanje 50 puta. Bila žena dama ili ’’šljegla sa planine’’ Coco Chanel je Coco Chanel. Mi ćemo konačno na sajam automobila u Frankfurt odakle se nećemo vraćati jer ćemo, potpuno neshvaćeni, u Njemačkoj tražiti azil. Ako ne upali u Njemačkoj još je sijaset drugih zemalja u kojima možemo skrasiti guzove i živjeti od socijalne pomoći (koja je, uzgred rečeno, tri puta veća od prosječne plate u BiH). Ostavićemo roditelje (ionako ne bi preživjeli toliki put) i zaboraviti odakle potičemo. Progovorili bi na jezicima svih naroda i narodnosti majčice Evrope samo ne bi ni za živu glavu nešto na našem. Da nas ne prepoznaju.  Kad se ugodno smjestimo u nekoj od obećanih zemalja ponovo ćemo se družiti kao nekada u Jugi. Ići ćemo jedni drugima na rođendane i razna slavlja, Bajrame, Božiće i sve što neko od komšija bude obilježavao. Praznik ili blagdan, biće nam svejedno. Družićemo se non stop i osnovati svoje male kolonije. Naselićemo kineske četvrti (kinezi će do tada imati cijele gradove) i nazvati ih po nekom od naših junaka. Iz istorije ili povijesti. Vremenom će se jedan dio stanovnika četvrti pobuniti (jer je bio nadglasan) i počeće demokratska rasprava. Demokratska rasprava (na bosanski način) prerašće u prepirku, prepirka u sukob a sukob u mali rat. Mali rat nikada ne ostaje mali jer će se stanovnici četvrti podijeliti po već pomenutim principima i novonastalim grupacijama pridružiće se vjekovni saveznici. Saveznici će u sukob uvući svoje saveznike i mali rat će da se rasplamsa. Na vatrama novih sukoba neko će, ponesen patriotizmom i kojom flašom rakije, a pošto ga pogodi pjesma, opaliti koju nuklearku i na nju dobiti brz odgovor iz komšiluka. Civilizacija kakvu poznajemo nestaće i samo će najsretniji da prežive. Pošto izađu iz skloništa i naprave prve primitivne alatke, ljudi će se vratiti poljoprivredi i majci prirodi. I konačno će da nastane sklad i harmonija. Evropu će naseljavati nekoliko plemena (romani, germani i slaveni) i sve će da krene ispočetka. Do novog Prvog svjetskog rata proći će milenijumi. Evropo, raduj se.  Tek našim dolaskom počeće sveopšti preporod i period vječnog mira. Tek našim dolaskom i poslije pomenutog malog rata koji i nije visoka cijena kad se uzme u obzir šta poslije njega slijedi. Jer, tako ti je mala moja kad ljubi Bosanac.!!!!

Foto: Ilustracija - defencegreece.com

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
nazad na vrh

KOLUMNE

Radio Sa-RS