Menu
A+ A A-

Radničke sportske igre SFRJ

  • Objavio:   Goran Vračar
Sve smo sjebali. Budala je budala. Da mu daš givikt i to bi pokvario. Jednostavno smo od takvog materijala skovani, a od govana se pita ne pravi. A prošlo je tek sto godina kako su naši preci ginuli u Prvom svjetskom ratu i izgarali na ideji stvaranja južnoslovenske države koja bi okupljala balkanske narode. Srbi u Nišu donose deklaraciju kojom se zalažu za ’’oslobođenje i ujedinjenje sve neoslobođene braće’’ a austrougraski emigranti u Parizu osnovaju Jugoslovenski odbor sa Antom Trumbićem na čelu. Kroz silne zajebancije koje su narodi ovih prostora prošli, ipak je na kraju dogovoreno da ime buduće države bude Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, da će biti ustavna, demokratska i parlamentarna monarhija na čelu sa dinastijom Karađorđević i da su Srbi, Hrvati i Slovenci jedan narod sa tri imena. Čuj sad to. Jedan narod sa tri imena. Jebem ti, koliko jedinstvo naših, danas zavađenih i zaraćenih naroda. I onda su počele monarhijske zavrzlame, buđenje radničke svijesti i osnivanje KPJ koja je dobar dio svog postojanja do Drugog svjetskog rata provela u ilegali. I tu su, rame uz rame, stajali ljudi koji se nisu prebrojavali po pročitanim djelima teološke literature no su, odano i s ljubavlju prema radničkom pokretu i pravima radnika, punili kraljeve zatvore. Potom je na svjetsku pozornicu izašao nestašni švabo austrijskog porijekla i odlučio šta je već odlučio. Počeo je opšteevropski vatromet kome se priključila i simpatična grupa japanaca sa svojim napadom na US(r)A. Zaigrala se djeca pa je to potrajalo 6 godina. Rusi krenuše u kontraofanzivu, Ameri se iskrcaše u Normandiju i krenu opšti napad na sile osovine. E onda Švabama dosadi da dobijaju po nosu a Japanci otkriše da su alergični na gljive otrovnice. Na kraju igre, kad su se neki podobro naljutili i jebali majku ovima drugima, prebrojaše se žrtve, osudiše pohvatani, podijeli Njemačka i Evropa na dva dijela. Poče hladni rat (sponzorisan od proizvođača rashladne opreme) i status quo, postignut na prostorima Evrope potraja do Svejugoslovenskih radničkih igara 1990.g. E za te radničke igre sam čuo da su planirane još 50-ih godina u postojbini Apača i Irokeza al da oni nisu mogli da se prihvate organizacije zbog specifičnosti problematike. Naši narodi, dobrodušni i uvijek spremni da pomognu, preuzeli su na sebe i organizaciju i održavanje radničke olimpijade. Kako je veliki Štrumpf umro 1980.a mali miševi (jer kad nema mačke...) izmigoljili iz rupa, pripreme su mogle da počnu. Prva prepreka (nacionalno ispred svega ostalog) prevaziđena je uvozom demokratije iz USA i EU čiji je prvi kontigent stigao sa ZOI ’84. Tada useljeni i vrbovani špijuni, saradnici i doušnici, temeljno su prodrmali ionako oslabljene redove SKJ a izostanak čvrste ruke koja je jednim potezom slala cijele grupe na višegodišnje ljetovanje na Golom otoku, samo je pomogla organizaciji timova za predstojeće takmičenje. Zbijene u priglupe ali nacionalno osvješćene i definisane redove, treneri su svoje ekipe pripremali za višeboj razvijajući u njima ne samo takmičarski nego fašistiški i neonacistički duh a sve u ime što boljih i interesantnijih sportskih dešavanja i u cilju postizanja što boljih rezultata. Ostalo je nerješeno samo pitanje u kom gradu će se održati Radničke sportske igre. Prvo zasjedanje demokratskog komiteta koje je trebalo da da odgovor na lokaciju održavanja Igara  održano je 1990.g.ali ni tada učesnici nisu mogli da se usaglase. Ono što je bilo izvjesno to je da će se kvalifikacije održavati na svim prostorima SFRJ. I tako su počele četvorogodišnje Radničke sportske igre u SFRJ. Tada neobični sportovi bez posebnih pravila koji se danas izučavaju u Hagu i gdje pokušavaju da se naprave revizije te utvrdi koliko je bilo nesprotskog ponašanja te  koliko su sudije uticale na sam tok takmičenja, postali su dio svakodnevnice. Streljaštvo (snajperom po golorukim, topovima po gradovima, haubicama po bilo čemu), automobilizam (prebacivanje jedinica transporterima, vožnja tenkovima kroz kuće, prebacivanje švercovane robe konvojima UNPROFOR-a) te borilački sportovi (ubijanje komšija, klanje po kućama, strijeljanje pohvatanih) postali su dio svakodnevnice na prostorima sportski nastrojenih bivših Jugo-republika. Sudije su ocjenjivale i tehniku i umjetnički dojam. I evo rezultata. Direktno se kvalifikovala Slovenija, Hrvatska u drugom krugu a Srbija i BiH će, možda u baražu. Ja sjedim i posmatram situaciju. Bolje što se nismo kvalifikovali. Kad se sjetim dva svjetska rata opravdano se bojim da će Evropske radničke igre biti mnogo jebenije od ovih naših. Da će se uvesti i neke nove discipline a dijeliti i medalje i teritorije. Kad zrelo razmislim, meni zemlja ne treba ni u saksiji a nije mi ni do medalja. Majke mi.
 
Poslednji put izmenjenopetak, 10 april 2015 00:24
nazad na vrh

Goran Vračar

Radio Sa-RS