Menu
A+ A A-

Jesmo li ikona Božija?

  • Objavio:   Redakcija
I stvori Bog čovjeka po svojemu obličju, po obličju Božijemu stvori ga, muško i žensko stvori ih. Upravo ovim riječima u Prvoj knjizi Mojsijevoj, knjizi Postanja, u glavi prvoj, stihu dvadeset i osmom opisuje se kruna stvaranja neba i zemlje, savršenstvo razdvajanja svjetlosti od tame, svršetka utvrde zemlje na vodi – opisuje se stvaranje čovjeka. Pogledajmo kakve ljepote, kakvog ukrasa i uzvišenosti Tvorac udostoji ljudsko biće, jedino razumno i umno, pa ga stvori po liku i naličju svome. Zapovjedi Stvoritelj da čovjek bude gospodar „riba morskih i od svijeh životinja što se miču po zemlji“ (Postanje, 1:27). Dade Gospod čovjeku da vlada svim onim što On stvori, da uživa u svim blagodatima rajskim. No, jedno zabrani. Zapovjedi čovjeku da ne kuša plod zabranjeni. Bješe to drvo poznanja dobra i zla. Zabranjeno bi čovjeku kušati plod sa tog drveta da bi se učio uzdržanju i trpljenju. No, desi se da đavo u obliku zmije iskuša Evu, te ona omamljena i zbunjena navede Adama da kuša zabranjeno voće. Uze Adam tada jedini zabranjeni plod i tim potezom zajedno sa Evom kupi ulaznicu u ambis smrti, stradanja, ništavila i propadanja. Protjerani bjehu prvi ljudi iz Edemskog vrta, izgubiše blagodat besmrtnosti, povjerovaše služitelju smrti. Ne održaše riječ Gospodnju.
 
Iako ih liši prvobitnih darova, Gospod opet ne mogaše da prepusti krunu svog stvaranja da padne pod vladavinu satane. U ono vrijeme, kao što starozavjetni proroci prorekoše, posla Gospod Sina svoga Jedinorodnog da spase i od grijeha iskupi rod ljudski. „A kad se navrši vrijeme posla Bog Sina Svog Jedinorodnog“ (Gal.4,.). Zaista čudesno bi začeće i rođenje Spasiteljevo. Anđeo Gospodnji blagovjestio je Presvetoj Bogomajki „Raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti među ženama! (Lk 1, 28).“ Objavi Anđeo Gospodnji divnu vijest o Bogozačeću, o Bogorođenju o Bogospasenju i iskupljenju svih nas iz ropstva đavoljeg. „Ne boj se, Marija, jer si našla blagodat u Boga! I evo začećeš, i rodićeš sina i nadenućeš mu ime Isus. On će biti veliki, i nazvaće se Sin Višnjega, i daće mu Gospod Bog presto Davida oca Njegovog. I carevaće nad domom Jakovljevim vavek, i carstvu Njegovom neće biti kraja (Lk, st. 30-33).“
 
Opet Gospod pokaza neizrecivu i nesagledivu ljubav prema čovjeku te Sina svoga ljubljenog posla u svijet kao neugasivu svjetlost koja će obasjati grijehom pomračena i zatamljena srca ljudska. „Ja sam svjetlost svijetu, ko ide za Mnom neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života“ (Jovan, 8.12). No, i tad đavo nadvlada čovjeka, ovlada njime, te ga navede da ugasi svjetlost da zagasi kandilo života, da ubije Boga izbavitelja i spasitelja grijeha ljudskog. Ali ipak pobijedi svjetlost tamu svijetlim i slavnim vaskrsenjem Hristovim.
 
Mnogo je godina prošlo od ovih događaja, ali nažalost, svjedoci smo i danas, u ovo vrijeme, raznih laži i prevara, đavoljih zamki i podvala. Đavo se u ono vrijeme, u Edemskom vrtu, preobliči u zmiju, bi đavo u obliku zmije i onda kad kušaše Gospoda u pustinji. No, u kakvom nam se to danas, strašnom i od zmije strašnijem, obliku đavo javlja!? Umudrio se, uobličio se, prilagodio se gospodar tame. Prilagodio se, kome? Prilagodio se potomcima onih koji padoše u rajskom vrtu. Prilagođava se đavo savremenom čovjeku, modernom načinu života. U kakvom se to obliku satana javlja, kakvu masku laži i prevare navuče? Gle' javlja se u liku onih koji hoće svijet da urede i vode bez Boga. Eto, uređuju ga! Vidimo kako ga uređuju! Krv, ratovi, nesreće, bune, pobune. Nigdje mira i spokojstva...veli sveti Justin Ćelijski. 
 
U Svetom Pismu Gospod Isus Hristos nas jasno opominje i upozorava da se čuvamo lažnih proroka, lažnih mesija i mirotvoraca. „Čuvajte se lažnih proroka, koji vam dolaze u ovčijem runu, a iznutra su vukovi grabljivi“ (Matej, 7:15). Danas, u ova smutljiva vremena, mnogo je lažnih proroka koji, avaj, šire mir, ljubav i spokojstvo, a ustvari su vuci pod runom ovčijim. Šire mržnju, zlobu, nasilje, smrt, proljevaju krv, izvode na sudilišta i bojišta nedužni narod, nedužna čeda Božija, koja za krivicu imaju samo to što su spoznali Boga i što neće da ga se odreknu! Eto, to je krivica koja im se meće iznad glave napisana, danas, engleskim, njemačkim, francuskim, arapskim i ko zna još kojim drugim jezicima. 
Sve čeljusti su zinule da satru ljubav a da utvrde mržnju!
 
Šta nam se dešava u ovom svijetu stradanja? Ništa drugo nego iskonska borba dobra i zla, svjetlosti i tame, uzdržanja i predanja.
Poludio svijet, poludjeli svjetski bezumnici i bezbožnici pa uređuju, kroje, šiju i sakivaju, deru i razdiru kožu zemaljsku ostavljajući za sobom krvave rane. Igraju se sa ljudskim životima, bacajući kocku, baš kao i vojnici Pilatovi, te meusobno dijele krvavi plijen.
 
Podrivaju se, satiru, uništavaju i progone sve vrijednosti ljudske a silom i nasiljem, na pijadestal slave guraju i penju truležne i ništavne „vrijednosti“. Izrugiva se dobro a kliče se zlu. Poklanja se satani a sklanja od Boga.
 
Svi smo pozvani da svojim primjerom svjedočimo ljubav, istinu, pravdu, da svjedočimo Gospoda Hrista a ne nekakve prikaze i nakaze koje iznjedrava savremeni bezumni i bezbožni evropski i svjetski duh življenja.
 
Kad bi samo svoj život usmjerili na dvije riječi, dva pojma, dva značenja, dvije polazne tačke, dvije osovine ljubavi – oprosti i hvala! Sva je mudrost tu! Koliko smo spremni da kažemo OPROSTI, bilo bližnjem svom, prijatelju, neprijatelju, ili pak nekoj većoj onostranoj sili? Kako bi nam svima bilo bolje da spoznamo moć ljubavi pa da kažemo HVALA. Da, potrebno je da budemo spremni da u svakom momentu svoj život prožmemo nervom ljubavi. Da budemo spremni reći - oprosti i hvala! Ne da to bude lažno, farisejski, već iskreno i od srca, onako kako nas je utvrditelj ljubavi Gospod Hristos učio „Zapovijest novu dajem vam: da ljubite jedni druge, kao št oja vas ljubih, da i vi ljubite jedni druge. Po tome će svi poznati da ste moji učenici ako budete imali ljubav među sobom (Jn.13,34-35)“. Ne budimo licemjerni i ne lažimo sebe govoreći kako ljubimo Boga a na bližnjeg svoga škrgućemo zubima, i ne samo da ga ne ljubimo već gledamo kako i na koji način da „nadmudrimo“ i samog đavola te bližnjem svom naudimo. Učenik Hristov, sveti Apostol Jovan govoraše „Ako ko reče: Ljubim Boga, a mrzi brata svoga, laža je; jer koji ne ljubi brata svoga koga vidi, kako može ljubiti Boga, koga nije vidio? I ovu zapovijest imamo od njega: Koji ljubi Boga, da ljubi i brata svoga (1.Jn.4,20-21).“
 
Ne zaboravimo da smo stvoreni po liku i naličju Božijem, da smo pozvani da širimo ljubav i mir a ne razdor i nemir. Čovjek je ikona Božija. Ne zaboravimo da je On, koji ima vlast da nas zbriše sa lica zemlje i da nas ponovo stvori dao Sina svoga Jedinorodnog za iskupljenje grijehova naših.
 
Nije u ovom svijetu isčezla svjetlost, nije ugašeno kandilo vjere, nije satrveno sve što vrijedi, mnogo je dobra pod nebeskim svodom ovim. Slavnim i pobjedonosnim vaskrsenjem Gospodnjim pokidani su okovi smrti, razbijena vrata pakla, zemljom je zavladala sjetlost slavnog i pobjedonosnog Vasrksenja Gospoda i Spasa našega Isusa Hrista. Svjetlost vaskrsenja je ovladala zemljom u ono vrijeme, ne dozvolimo da je zamjeni proždrljiva i pohotna tama današnjih „graditelja Vavilonske kule“ koji hoće da svojom moći, silom i snagom zamjene Boga i ostvare apsolutnu kontrolu. 
 
Posadimo i mi u srcima svojim drvo od poznanja dobra i zla te se uzdržajimo od činjenja svega onoga što nam nije na korist a trudimo se da umnožimo samo dobre darove. Očistimo lozu života svoga te će nam ona dati blagorodne plodove, te ćemo tako postati najkrasnija ikona Božija.
„Ja sam čokot, a vi loze. Ko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogi plod. Jer bez mene ne možete ništa učiniti“ (Jovan, 15:5)
 
Foto: ilustracija - imgarcade.com

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
Više iz ove kategorije « Gdje su Srbi? Vaskrsenje »
nazad na vrh

KOLUMNE

Radio Sa-RS