Menu
A+ A A-

Studenti, što vas nema, sram da vas bude?

  • Objavio:   Redakcija

amfiteatar prazanNakon svršena tri upisna roka na Univerzitetima u BiH, najviše je odjeknula vijest o nedovoljnom broju studenata. Šta je sa tom omladinom, što se ne obrazuju? Sram vas bilo, omladino. Zbog takve omladine visokoškolske ustanove moraju da povećaju školarinu radi samoodrživosti. Ipak, postoje određeni, fundamentalni, problemi koji su marginalizovani od strane ministarstava prosvjete, kulture i obrazavanja i visokoškolskih ustanova Bosne i Hercegovine.

Krenućemo od demografske slike BiH koju nesposobna ministarstva prosvjete, kulture i obrazovanja konstantno zanemaruju. Zašto nesposobna? Dozvoliću sebi da iskoristim taj epitet, jer zanemarivanje osnovnih podataka koji se vežu za taj isti goreći problem „nedovoljnog broja studenata“, zapravo pokazuje nemogućnost ministarstava prosvjete, kulture i obrazovanja u BiH, da sagledaju jednu širu sliku. Gdje se upravo ta „nemogućnost“ vezuje za nekompetentnost nadležnih u gorenavedenim ministarstvima, a ne njihove želje da zanemaruju ove podatke.

Jedan obični popis stanovništva, koji treba da bude normalna pojava za jednu državu, u BiH „izaziva dodatne nervoze“, da citiram jednu od nekoliko vodećih političkih ljudskih pojava. Zbog međuentitetskih problema, nedavni popis stanovništva je pretvoren u neupotrebljivo anketiranje, ali je i kao takvo, donijelo korektan podatak o demografskoj slici u BiH.

Dijagnoza stanovništva Bosne i Hercegovine je duboka starost; trend koji nije nimalo neobična pojava, štaviše zastupljen je svugdje u svijetu, ali se ne smije zanemariti osnovni uzrok takve dijagnoze. Duboka starost stanovništva, kao trend u Evropskoj Uniji, proizilazi iz pokušaja pojedinca da ostvari svoju ambiciju, gdje se ne ostavlja dovoljno prostora za porodicu.

Dok je ovaj trend u BiH nastao iz ambicije pojedinca da preživi nepodnošljivu svakodnevnicu. Činjenica je da ljudi jedva mogu i za sebe da ostvare kapital, dok ostvarenje porodice izgleda kao nemoguća misija u nemogućem životnom standardu.

Podjednako, prema podacima sa popisa 2013. godine, Bosna i Hercegovina ima samo 12,7% stanovništva sa visokoškolskim obrazovanjem, što demantuje par mitskih izjava sa kojim se često srećemo:

  1. „Svako ga vala danas i studira!“
  2. „Svako ga vala danas i završava.“

Da rezimiramo ovaj dio: 12,7% stanovništva je „niko“ u odnosu na ukupan broj stanovnika u BiH. Kada se sagleda jedna šira slika, stvari su vrlo jednostavne; radi se o namjernom, sistemskom uništavanju obrazovanja u Bosni i Hercegovini, gdje se stvara povoljan teren za manipulaciju od strane političkih vodećih ljudskih pojava, tj. mnogo je lakše manipulisati neobrazovanim masama. Takođe, činjenica je i da najveći broj ljudi koji napuste BiH su ljudi sa visokoškolskim obrazovanjem.

            Sada, da se vratimo na prvopomenuti problem: gdje su ti studenti? Stvarno, gdje ste studenti, sram vas bilo, što se niste ni rodili?

Čak i ako isključimo demografsku sliku BiH iz kompletne jednačine u rješavanju ovog problema, postavlja se pitanje ponude visokoškolskih ustanova Bosne i Hercegovine (analiza koja slijedi bazira se na univerzitete Republike Srpske). Šta jedan mladi čovjek dobija od državnih univerziteta?

Disklejmer: Svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima je namjerna.

  1. Četiri godine studiranja

U prosjeku, mladi u BiH završavaju fakultet sa 26 godina. Obrazovanim ljudima iz Ministarstva prosvjete i kulture bilo je logično da uvedu devetogodišnju osnovnu školu, a nije im bilo logično da uvedu pravi bolonjski sistem na amfiteatar predavanja uceniciUniverzitete u RS. Dok jedan mladi čovjek završi fakultet, ima još 4 godine svoje mladosti u koje ulazi; sticanje iskustva, pronalazak posla, osnivanje porodice i rješavanje stambenog pitanja. Ne bih da vršim pritisak, ali to je nekako malo vremena.

  1. Tretman informacije

Odavno je već cijelom svijetu poznato da je informacija postala toliko lako dostupna, da je paradoks opterećivati svoj um konstantim skladištenjem određenih informacija. Obrazovni sistemi EU uče svoje polaznike kako da na najbolji način dođu do informacije, a zatim kako da je iskoriste. Kod nas se još uči knjiga od hiljadu strana napamet (problem o kom bi se dalo raspravljati u još jednoj odvojenoj kolumni).

  1. Pomoć i razumijevanje

Kada se pojaviš nekim profesorima na vratima kabineta, sa određenim problemom, odgovornost i uzrok problema se automatski prebacuje na studenta. Ne daj Bože da se taj problem pokuša riješiti. „Ko te jebe, što nisi učio na vrijeme.“ Uglavnom se u tom kontekstu razgovor završi, bez ispitivanja vanjskih uticaja na studenta i eventualnih problema sa kojima se suoči mimo fakulteta. Problem nastaje kada shvatiš da takvi profesori diktiraju tempo kompletnoj visokoškolskoj ustanovi.

  1. Fakultet u službi profesora, a ne u službi studenta

Svake godine se sprovede anketa o stepenu „zadovoljstva“ studenata koja daje rezultata koliko i referendum Republike Srpske. Sve ostane apsolutno nepromijenjeno. Situacija se mijenja samo kada određeni profesori treba da ispune normu časova. A to šta studenti žele, to nije bitno. Bitno je da se primi puna plata.

  1. Nevjerovatan pristup biblioteci

Nevjerovatna je činjenica da je studentu dozvoljeno da zaduži čak dvije cijele knjige, na nevjerovatnih sedam dana, u biblioteci koju uredno plati. Najbolje se čita pod pritiskom. Ne bih da pominjem nedostatak medijateke i videoteke, to je veliki trošak.

Vidite kuda idem sa ovim? Spisak je dug, a vaša pažnja je jako krhka, vrijeme dragocijeno zbog previše posla, a ja dosadan.

Nemojte me pogrešno shvatiti, postoje na univerzitetima jako kvalitetni profesori, sa dosta ideja i inovacija. Profesori koji nastoje da rade svoj posao, da se bore za omladinu i da im pruže adekvatno obrazovanje, ali su konstantno uslovljeni aminovanjem nekompetentnih (iliti politički podobnih) klimoglavaca. Završio sam fakultet i stekao obrazovanje na katedri koja više ne postoji, jer su moji profesori odlučili da se bore za znanje, ne obazirući se na političku „korektnost“. Hvala im.

            Prema tome, dragi studenti, nije problem što vas nema da se upišete na fakultet, problem nastaje što nestanete kada se upišete. Naučili su me da pozorište ne postoji bez publike koja će da gleda predstavu i obratno. Nemojte da vam govore da niste bitna karika.

Što dalje implicira: probudite se studenti, mijenjajte stvari prema svom senzibilitetu, ne prilagođavajte se senzibilitetu ljudi koji ne žele da vas razumiju. Za njih je fakultet postao samo sredstvo za gušenje društvenih nemira.

 

 

Više iz ove kategorije « Nepozvani gosti jedne Slavljenice
nazad na vrh

Moj stav

Radio Sa-RS