Menu
A+ A A-

Pismo načelniku opštine Nevesinje: Crnje vlasti poslije Turaka za nas nije bilo

  • Objavio:   Redakcija

lukavac selo nevesinje bunarRanko Grahovac, mještanin nevesinjskog sela Lukavac koje je ovog ljeta ostalo bez vode jer je presušio jedini izvor iz kojeg se selo napajalo, uputio je otvoreno pismo načelniku opštine Nevesinje Milenku Avdaloviću, koje prenosimo u cjelosti i bez izmjena.

Poštovani gospodine načelniče,

Pišem Ti o mom Lukavcu. O selu, o kome je napisan roman. Nepobitna je činjenice da se moj Lukavac nalazi na repu svijeta i da ćemo mi, njegovi stanovnici, ubrzo nestati. Samo će crkva i grobovi, jedno kraće vrijeme, svjedočiti da smo bili tu.

Za sudbinu mog sela krivi su mnogi znani i neznani jadnici i nesrećnici, a posebno vlastodršci od 1946. godine do ovih današnjih dana. Kraljevina je nešto davala, držala se određenih principa i zakona, komunisti su isto ponešto činili i pomagali, ali ova, kako je mi zovemo ''naša srpska vlast'', ne dade ništa nego ote i ono što je naše.

Crnje vlasti, što se mog sela tiče, nakon izgona Turaka, nije bilo. Lukavac, koji se u Dubrovačkom arhivskim spisima pominje još 1340. godine, a sigurno je selo mnogo starije od navedene godine, koji je bio poznat po živim vodama, poslije toliko godina postojanja, ostaje bez vode, kao osnovnog uslova za život. Ako nauka kaže da bez vode nema života, a međunarodni pravni propisi da je pravo na život jedno od osnovnih ljudskih prava, onda je nama uskraćno osnovno ljudsko pravo.

Kako bi rekao veliki srpski pjesnik i vladika ''strašilo je slušat što se radi''. Kaptiran izvor blizu zgrade srušene škole presušio je 5. avgusta ove godine (u prilogu je slika, vode nema ni 30. avgusta). U narodu ovaj izvor je, nakon kaptaže, poznat kao ''džandarska čatrnja'', pa ''zadružna čatrnja'', pa ''školska čatrnja'', a sad ga zovu samo čatrnja (nema ni džandara, ni zadruge ni škole).

Upućeni kažu da se rijetko dešavalo u poslednjih 60-70 godina da čatrnja potpuno presuši, kao što je to slučaj ove godine. Uz to, već godinu i po dana u vrelo ''Ljubica'' slabo ili nikako ne dotiče voda. Neki tvrde da je ovakvo stanje posledica velike suše, što može biti istina, drugi opet tvrde da se ispumpava velika količina vode iz jame ''Udbina'', te je to razlog što u našoj čartrnji i na izvoru ''Ljubica'' nema vode. Je li ovo tačno nije lako dokazati, ali takva mogućnost postoji. Vrelo ''Knežak'' treba da uredimo i kaptiramo ovih dana, međutim, ''dobra voda, ali pusta daleko''. Đuturumi u selu, sve s jednom nogom u grobu. Šta bi značilo da imaju vodu u kućama.

Kad je počelo da se planira korišćenje voda i rješavanje vodoprivredne problematike na ovom području, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka, u okviru projekta ''Gornji horizonti'', stručnjaci iz nadležnih institucija koji su vršili istraživanja, tako su meni pričali moji seljaci, obilazili su izvore u MZ ''Lukavac'' procjenjujući da je moguće da neki, ili većina izvora, u sušnom periodu godine, presuše, pogotovu što niko tačno ne zna kretanje i količinu podzemnih voda. Bilo im je poznato da će se, ako zaživi navedeni projekt, ispumpavati velika količina vode iz jame ''Udbina'', zato što su svi tadašnji industrijski objekti u opštini i veliki broj stanovnika, uključujući gradsko područje opštine Nevesinje, bili planirani da se priključe na vodovodnu mrežu iz jame ''Udbina''.

Iz navedenih razloga, a ne samo iz razloga što se jama ''Udbina'' nalazi na području MZ ''Lukavac'', (uslovno rečeno, to je naša voda, ali pošto je voda ošte dobro, trebalo bi da se tako i odnosimo prema opštem dobru i da ga koriste svi pod jednakim uslovima, a ne samo oni koji podržavaju ''narodnog poslanika''), prvo je bilo planirano da vodu iz jame dobiju zaseoci MZ ''Lukavac'' (Udbina, Rogače, Kljen, Jugovići, G. i D. Lukavac) Zbog navedenog, bazen je bio planiran na potpuno drugom, oko 130 metara (tako kažu) visočijem, mjestu u odnosu na sadašnju lokaciju. Uz to, pošto u pravilu vodovodne cijevi ide pored puta, iz više praktičnih i opravdanih razloga, ali ne samo zbog toga, planirana je bila i izgradnja i rekonstrukcija postojećeg puta prema Lukavcu.

Ništa od planiranog nije urađeno, ni voda ni put, i to iskljivo zbog političkih razloga, lopovluka i sramnog odnosa narodne, srpske, vlasti prema ovom selu. Određena lica i njihovi nalogodavci slagali su ovaj jadni narod. Ovaj sramni čin vlasti ostaće upamćen i zapisan u istoriji Lukavca i Nevesinja. ''Ako politika ne mora da bude poštena istorija mora''. Ako smo se nekad ponosili datom riječi, obrazom, hrabrošću, poštenjem i moralnim vrijednostima sada je sve obrnuto, kao da smo iz Lijevča, a ne iz Nevesinjskog polja.

Najodgovorniji lica što u MZ Lukavc nema vode su izrodi i neljudi nevesinjski koji su imali priliku i najviše mogli učiniti, zato što su istim na raspolaganju bile sve mogućnosti kao rijetko kome u poslednjih 200 godine, te su isti bili u prilici da pomognu, te se učine besmrtnim, bar što se našeg sela tiče. Nijesu pomogli, nego su svjesno odmogli, ''mlijeko ih srpsko razgubalo''. Oni koji su mogli, a nijesu htjeli pomoći su: narodni poslanik, jadnik Ilija Tamindžija i jad i čemer od direktora HE ''Dabar'' Radivoje Bratić. Nijesu se mnogo bolje ponijeli, prema našoj lukavačkoj muci u vezi sa vodom, ni Tvoji predhodnici na mjestu načelnika opštine.

Najtužnije od svega jeste činjenica da život jednog sela i njegovog malobrojnog naroda, ni krivog ni dužnog, ni Bogu ni narodu, zavisi od nekoliko nekorektnih i pokvarenih ljudi. Jednom od njih smo mi, rođeni Lukavčani, nemjerljivo pomogli da se dokopa poslaničkog mjesta u Osmom sazivu Narodne skupštine RS. Pomagali su svi Lukavčani, koji su na bilo koji način mogli pomoći, misleći naivno, pošto je naš komšija, naše gore list, ima roditeljske veze sa našim selom, da će, kako je više puta i obećavao, pomoći i omogućiti, sa pozicije narodnog poslanika, da se u selo dovede voda s jame ''Udbina'', te popravi i kvalitetno uradi i asvaltira postojeći put od Zovog Dola do D. Lukavca. Obećanje ludom radovanje, lijepo kaže naš narod.

Projektna dokumentacija u vezi sa projektom Gornji horizonti i HE ''Dabar'' bila je urađena od referentnih institucija još krajem 70-ih i početkom 80-tih godina prošlog vijeka. Ista je predviđala dovođenje vode i izgradnju puta u naše selo, što je podgrijavalo naše želje i nade da se selo neće ugasiti. Zbog obećanja, ovoga koga smo progurali za ''narodnog poslanika'', koja su bila realna, ali i nužna, te za što su bila obezbijeđena finansijska sredstva, mi smo istom oprostili dezerterstvo iz VRS, ne bi li nam pomogao, kako je i obećavao.

Stara narodna poslovica ''ko krade taj i laže'', obistinila se i ovog puta na našu veliku i nenadoknadivu štetu. Da su nesrećnici omogućili da MZ Lukavac dobije vodu i put, struju ima, možda bi MZ oživjela koliko-toliko, jer bi se stvorili preduslovi za povratak bivših stanovnika koji i onako ništa ne rade po gradovima jer fabrika nema, a mlađi stanovnici, koji tu još žive, stvarali bi uslove da bolji život, jer i onako ne znaju kud će na četiri dijela zemlje, zaludu išli u škole.

Sad ima još nešto ''gore od oboje''. Moje selo i ovo malo jadnog prevarenog i unesrećenog naroda ostaje na vjetrometini. (Samo u prvom, drugom i ovom odbrambeno- otadžbinskom ratu poginulo je blizu 130 Lukavčana (23+88+17), selo je dalo 22 solunska dobrovoljca, tri komunistička narodna heroja, itd., pa se pitam je li to malo Otadžbino? Je su li sve navedene žrtve bile uzaludne za sve vlasti: i kraljevu i komunističku i ovu sadašnju najgoru, koja se kao bajagi zove srpska).

Shvatajući svu težinu situacije koju su, nepotrebno, stvorili pokvereni pojedinci u aktelnoj vlasti, pokušao sam tražiti bilo kakvu mogućnost i način da se naša voda dovede u naše selo. Nedavno se pojavio zračak nade. (Zato Ti sve ovo i pišem) Moj drug mi je dao čvrsta obećanja da će pokušati da za dovođenje vode u selo obezbijedi, , bespovratan kredit od jedne strane države. Mi iz MZ morali bismo napraviti elaborat sa svim potrebnim elementima koji bi morao biti urađen od strane akreditovane i ovlašćene institucije. Naravno u svu tu priču trebalo bi uključiti i lokalni vodovod i nadležne opštinske organe.

Čini mi se da smo imali velike izglede da ovaj posao završimo kako valja. Kad sam krenuo da neposredno radim na realizaciji ove ideje, raspitujući se za sve moguće varijante, i iskustva drugih, meni je, od dobro upućenih lica, rečeno da je to nemoguća misija, čak i kad bi našli novac za izradu elaborata o izgradnji vodovoda do MZ Lukavca (elaborat košta 3-5% od ukupne investicije), te kad bi parlament dotične države sigurno odobrio bespovratni kredit, sve je uzalud. Upućeni kažu da je bazen koji se puni vodom iz jame ''Udbina'' i iz koga bi se vodila voda u MZ Lukavac na takvom nivou (visini) da voda ne bi ni pod kojim uslovima mogla teći slobodnim padom prema zaseocima MZ Lukavac. Misli sad o kakvom se ljudskom ništavilu radi kad su smislili i naredili da se uradili sve na štetu Lukavca. Za ovakvu situacije naš narod lijepo veli ''krepaj kenjče dok gora ozeleni''.

Sve ovo znači, pozdravi se narode lukavački sa mogućnošću da dobiješ vodu, da dobiješ put, da se neko vrati u selo, da selo oživi, da se razvije seoski turizam, da neko osnuje manju farmu krava ili ovaca ili kokoši, ili bilo šta pametno i dobro da se uradi. Došao je kraj svih naših nada i propalih iluzija.

Možda će silne bliskoistočne izbjeglice, tražeći spas, naseliti Lukavac, a onda će im naša ''čestita'' vlast morati uvesti vodu, izgraditi put i stvoriti uslove za miran i dostojanstven život.

Na našu ''sreću'' navedeni ''spasitelja'' mog sela i njihove sluge uzeše stvar u svoje prljave ruke, projektovaše bazen na''pravom'' mjestu i tako spasiše Lukavčane. Kako radili tako im i Bog pomogao.

Ja znam da za tihi nestanak i bezvodno stradanje mog sela nema Tvoje krivice. Vjerujem da si bio u prilici da se pitaš i da odlučuješ da ne bi dopustio ovaj neviđeni bezobrazluk. Pišem Ti samo da znaš. Znam ja da Ti ne možeš ništa popraviti i kad bi htio, ne daju obijesni srpski knezovi.( ko će graditi novi bazen, niko živ i nikad). Pošto si Ti načelnik svim stanovnicima opštine, i po prirodi stvari si dužan da vodiš brigu o narodu i da stvaraš uslove da ti narod bolje živi, želim da znaš i ovaj bezobrazluk.

Neka te u životu prati Božja milost i svako dobra sreća.

Ranko Grahovac

S. Lukavac
Zadnja pošta Zovi Do
Opština Nevesinje

P. S. Čuo sam da postoji Zapisnik sa sjednice MZ Lukavac od 19. 04. 1989. godine, koji se navodno nalazi kod odgovornih lica u opštini Nevesnje, osim ako nije izgubljen kao i Dejtonski mirovni sporazum ili sporazum Holbruk-Karadžić. Valjalo bi isti naći i pročitati. Vjerujem da nije uništen i Zapisnik sa sastanka održanog 9. 03. 2014. godine. Koga to još interesuje, ali neka se zna.

Možeš slobodno iskopirati ovo pismo i dati našem dragom ''narodnom poslaniku'', kako mu kafanski doušnici ne bi prenosili pogrešne i nepotpune informacije da je došlo neko pismo, a oni ne znaju od koga je niti šta u njemu piše, pošto ''naša nada'' nije čitao i ne zna ko je B. Nušić.

 

nazad na vrh

Društvo

Radio Sa-RS