Menu
A+ A A-

Banjalučanin obišao Evropu sa 600 KM

  • Objavio:   Miljan Rasevic

aleksandar gluvic putovanje1Sa kružnog toka na Petrićevcu do Klašnica Aleksandar Gluvić (20) je započeo svoje putešestvije dugo 43 dana kroz 11 evropskih država. Do međunarodnog graničnog prelaza između BiH i Hrvatske, Gluvić je promijenio dva prevoza, a zatim krenuo pješice preko granice.

„Pješačio sam nekoliko kilometara prema naplatnim kućicama, usput dižući palac, ali niko nije stajao. Okrenem se, kad ide „Golf 2“ sa potkovicom na maski, znao sam da će mi stati. Put sa Lazom i Ljiljanom bio je kratak, ali veoma prijatan. Nisam dugo stopirao, ubrzo su me „pokupili“ Robert i Miran koji su išli prema Zagrebu. Izašao sam na 12. kilometru od centra uz detaljno upustvo kako da se „prošvercam“ do centra“, počinje Aleksandar svoju priču za naš portal.

Dolaskom u Zagreb, isto veče upoznaje tri djevojke od kojih na poklon dobija kartu za tramvaj ili autobus.

„Inače, takva karta u Zagrebu košta četiri kune i vrijedi za jednu vožnju u trajanju od pola sata. To vam je kao da od Banjaluke do Laktaša kartu platite 1 KM. U Zagrebu mnogo ljudi, prvi dan je lijepo prošao, upoznao sam zanimljive ljude i stigao na prvo odredište. To veče sam prespavao na deki, a sutradan krenuo put Rijeke“, kaže Gluvić.

Nakon jutra provedenog u Zagrebu, krenuo je ka izlazu iz grada i mjestu pogodnom za auto-stopiranje, ali nakon dvije ili tri stanice primjećuje paniku u tramvaju.

„Osmatrajući oko sebe uočio sam četiri kontrolora kako sa svih strana nadiru i pregledaju karte. Brzo ustanem i probijem se do vrata koja su bila najdalja, nadajući se da ću uspjeti živ izaći na stanici. Bilo je i uhvaćenih bez karte, najmanje dvoje putnika koje sam uspio vidjeti. Zahvaljujući njima i tome što su zadržali kontrolu, uspio sam se „izvući“ na idućoj stanici“, navodi Gluvić.

Na izlazu iz Zagreba, staju mu četiri Izraelca sa kojima je putovao ka planiranom Karlovcu, ali i dalje, do 50 kilometara udaljenih Rastoka.

„Rastoke su malo mjesto išarane predivnim slapovima i malim rijekama. Nakon kupanja uputili smo se na Krk, gdje smo u 22:00 časa konačno i stigli“, ističe Gluvić.

Prema njegovim riječima, večeri na Krku su zanimljive, to veče su nastupale Plave mažoretkinje, a nakon njih Maja Šuput.aleksandar gluvic putovanje3

„Šetajući obalom ispred jednog hotela, prije nepun sat ušao sam u priču sa jednim čovjekom iz Gradačca, koji živi u Rijeci a radi kao noćni čuvar hotela na Krku. Ima 70 godina i bivši je borac ABiH“, kaže Gluvić i dodaje:

„Pričali smo prošlosti, ratu, kao i sadašnjosti i budućnosti. Dao mi je svoje viđenje dešavanja na Balkanu od 90-tih do danas. Pričao mi je o stanju u Hrvatskoj, njihovim političarima i odlasku mladih. Šta je tu čudno? Čudno je to da smo se nas dvojica, iako pripadnici drugih naroda, druge vjere i velike generacijske razlike složili po svim pitanjima“.

Nakon kraće pauze, sa Krka je krenuo do Rijeke uz Jakuba, studenta građevine koji ga je povezao svojim automobilom.

Jakubov otac ima pekaru, proizvodi organski crni hljeb, on taj hljeb razvozi po okolini, a u povratku „naletio“ je na Aleksandra i povezao ga.

Dalje iz Hrvatske, ponovo auto-stopom kreće ka Češkoj, i dalje ka Holandiji, Francuskoj, obilasku Ajfelovog tornja i dalje ka Španiji.

„Obišao sam predivna mjesta. Nisam toliko obraćao pažnju na gradove, na znamenitosti, ali sam obraćao pažnju na ljude, na neka mala, meni i mom srcu draga mjesta. Recimo, kada sam bio u Njemačkoj, stopirao sam za Amsterdam, prilazi mi jedna starija žena i nosi mi kolač. Kaže, izvini ne možemo te povesti, puno nam je auto, ali nadamo se da ćeš uskoro naći prevoz. Pola sata nakon toga prilazi mi čovjek sa šeširom, sa dva sina, voze me i nude mi da ostanem kod njih tri dana. To je bilo u nekom prelijepom holandskom selu“, kaže Gluvić.

On ističe da novac, hrana i mjesto za spavanje nisu veliki problem.

„Veoma je lako. Pronađete kontejner sa kartonima, u Evropi je to sasvim normalno, sve je veoma dobro sortirano. Uzmete dva tri kartona, idete na mjesto gdje vas ljudi neće vidjeti, u neku šumicu, žbun, stavite karton i legnete“, objašnjava Gluvić.

hrana gluvicKaže da je za prvih mjesec dana potrošio sav novac i da posljednjih 15 dana nije imao novca, ali ističe da mu nije bio ni potreban.

„Nisam tražio ni od koga da mi pošalje i bilo mi je odlično. Cilj mi je bio da dođem do Portugala, nisam imao vremena i odlučio sam da se vratim nazad. Šetao sam jednim malim gradićem i vidio sam beskućnika kako prosi za alkohol i drogu“, kaže Gluvić.

On kaže da mu je taj beskućnik rekao toliko pametnih stvari, a onda je uzeo njegovu gitaru i svirao.

„Zaradili smo deset evra 10 evra i rekao je da nije mnogo, ali da je ovo za moje putovanje“, kaže Aleksandar.

On poručuje svim ljudima koji su željni avanture, da pokušaju nešto slično, da se oslobode straha da će im se nešto desiti, već da se opuste i da uživaju.

 

 

 

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
nazad na vrh

Radio Sa-RS