Menu
A+ A A-

Tri karte za Čajniče

  • Objavio:   Goran Vračar

tri karte za holivudU jednoj maloj zemlji na brdovitom Balkanu postoji mjesto gdje se nekada davno uzgajao čaj za razne vladare, careve, kraljeve i drugu vlastelu, jer je tu najbolje uspijevao.

Rimski imperatori su taj kraj nazvali „tamo gdje čaj niče“ pa je taj topografski pojam pretočen u ime Čajniče.

Stanovnici Čajniča su, vremenom, prestali da se bave uzgajanjem čajeva i prešli na jednostavniji izvor prihoda.

Kako je šume bilo u izobilju, vrijedni uzgajivači čaja su zasukali rukave i pljunuli u šake pa sjekirom počeli da sebi krče put u bolju budućnost.

Jedan od pametnijih i ujedno vizionar tog vremena, organizovao ih je u elitne odrede drvosječa, a teritorij kojim su vladali nazvao je šumsko gazdinstvo „Viševica“.

Dolaskom demokratije na naše terene pa samim tim i na teritoriju Čajniča, u opštem interesu i ničim izazvani, učlanjeni su u jednu veliku firmu koja se zove „Šume Srpske“, a radi se o firmi koja je od ključnog značaja za razvoj i opstanak predrage nam otadžbine iz više razloga.

Prvo što, sve su prilike, šume nestati neće, drugo, što balvane niko ne broji i treće što i ako broji broji onaj koji je ovlašten da broji pogrešno.

Ipak, i u takvim uslovima Čajničani su uspjeli da zarade i da im pretekne, pa je njihov račun težak skoro milion i po maraka.

Nedopustivo s obzirom da su računi drugih šumskih gazdinstava ne samo prazni nego i u debelom minusu.

Kako je moguće da sječom samonikle šume šumarstva naprave milionske gubitke pitanje je za Riplija, ali da je moguće moguće je.

Zašto i s kojim pravom  „Viševica“ posluje sa dobitkom nejasno je svima u Srpskoj, a vlastima pogotovo pa su ministri, nakon neudobne vožnje tačkama do mjesta sastanka, stavili prst na čelo i zaključili da se radi o sabotaži narodne vlasti izabrane na legalnim, legitimnim i nadasve objektivnim izborima, pogotovo sada kada je neophodno obnoviti vozni park, jer su tačke postale neudobne.

Donesen je zaključak da je direktor „Viševice“, ostvarujući gore pomenuti dobitak, radio protiv narodne vlasti a samim tim i protiv naroda i da se isti ima smijeniti.

Na njegovo mjesto će doći sposobniji direktor koji će efikasnom ekonomskom politikom anulirati dobitke te dovesti „Viševicu“ u ravan sa drugim šumarstvima i na nivo dozvoljenih gubitaka.

Pošto su stanovnici Čajniča ipak išli u školu i znaju koliko toliko od matematike, odlučili su da se pobune i da pokušaju da zaštite nesposobnog direktora koji je, sram ga i stid bilo, ostvario neplanirani dobitak, a da o tome nije obavijestio nikoga iz vlasti.

Listom su im poručivali da se oni ne pitaju ništa, da neće oni odlučivati ko će biti direktor, da oni nisu svoji na svome nego na načijem tuđem i šta sve ne.

Međutim odlučni i ubjeđeni da su u pravu, radnici šumarstva su ostali istrajni.

Da bi se pokazalo ko je gazda nad gazdama, podignuta je i narodna milicija koja je prelaskom na ime policija prestala da bude narodna, i opsežnom i efikasnom akcijom, zauzela branjene objekte „Viševice“ i na vlast dovela onoga koga vlast preferira.

Srećom sve je učinjeno bez gubitaka na obje strane, a i da je došlo do sukoba u Čajniče bi, naravno u opštem interesu, bio doveden drugi, bolji narod jer ovaj narod ne valja.

Ono što je vlast uradila u Čajniču sasvim odgovara imenu gazdinstva, jer je stvar zaista Više od vica.

I sve drugo što vlast radi u cijeloj Srpskoj više je od vica. Ipak vlast je vlast pa je  Maleševiću kupljena „osmica“, direktor je zasjeo, policija se povukla, a stanovnicima Čajniča ostaje samo narodna pjesma:

„Milicijo oružana silo, da te nije lakše bi nam bilo“.

 

 

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
Više iz ove kategorije « U vražju mater
nazad na vrh

KOLUMNE