Menu
A+ A A-

Političari u Evropi najčešće koriste bicikl kao prevozno sredstvo

  • Objavio:   Redakcija

boris dzonsonJedan stari diplomata u Briselu, sa dugogodišnjim iskustvom iz Ženeve i Njujorka, rekao je kako u sjedištu UN-a znaju koliko je jedna država siromašna.

„Što je veći automobil ili limuzina kojom se vozi njihov ambasador, to je siromašnija država iz koje on dolazi“.

Političari i diplomate iz južne i jugoistočne Evrope voze veće automobile nego oni iz sjeverne. Da li je to stvar kulture, ekološke osviještenosti, političke senzibilnosti nego same štednje.

Međutim, mnogim visokopozicioniranim političarima u Evropi nije problem koristiti javni prevoz pa čak ni u Briselu.

U Holandiji vladini ministri i dalje često na posao idu biciklom. U Danskoj čak 63% zastupnika parlamenta ide na posao biciklom.

U Švedskoj javnost je bila u prilici da sretne premijera i ministre bez obezbjeđenja kako pješice idu ulicama gradom i dolaze na posao.

To je stvar njihove kulture i tradicije, od koje ne žele odustati iako je ta mirna i sigurna Švedska imala dva najveća politička ubistva u modernoj Evropi. Ubijeni su im predsjednik Olof Palme i ministar vanjskih poslova Ana Lindt.

Jedan švedski političar je rekao da nisu dopustili da im te tragedije mijenjaju stil života.

Premijer Finske nam je ranije tamošnjim medijima rekao kako on u Helsinkiju, kad god treba održati govor u parlamentu, iz sjedišta vlade ide pješice.

Bivši belgijski premijer Verhofstad je prije nekoliko godina vozio bicikl uz park bez obezbjeđenja, naravno. Kada ga je udario automobil, pao je i slomio lakat.

I bivši predsjednik Evropske komisije Romano Prodi znao je biciklom i javnim prevozom dolaziti na posao.

Ali svi ti visoki evropski političari ne žele nikome nametnuti svoje navike. Nije kultura svugdje ista. I sigurnost političara nije u svakoj državi ista. Njima bi vjerovatno bilo simpatično da neki političar na posao dođe i kočijom, iako bi to, na primjer u Briselu, bilo znatno skuplje nego nekim drugim sredstvom.

Jednom holandskom zastupniku u Evropskom parlamentu bilo je čudno kako je kolegama iz istočne Evrope, nakon proširenja 2004. godine, bilo smiješno što on na posao dolazi biciklom.

Šokirao se kada je čuo da bi nekima od njih to bilo ispod časti. I u samoj Evropskoj komisiji svi članovi nemaju iste navike korišćenja prevoznih sredstava.

Neki od njih voze aute koji zagađuju okolinu znatno više nego što Komisija preporučuje drugima.

Sam Baroso je na svojevrsan način odgovorio da „poštuje i slobodu izbora kao jednu od evropskih vrijednosti“.

Tekst je samo jedan od primjera koji pokazuje da su političari sasvim obični ljudi kao i svi ostali, te da ništa čudno nije to što u Evropi na posao, sjednice skupštine ili druge obaveze izvršavaju dolazeći biciklom, javnim prevozom ili pješice.

No kod nas je izgleda, preča kupovina skupocijenih limuzina za ministre i premijere, dok liječenje djece, skupljanje pomoći za porodice bez krova nad glavom i rješavanje stambenog pitanja, 22 godine nakon završetka rata, za porodice poginulih boraca i RVI može da sačeka.

nazad na vrh

Društvo

Radio Sa-RS

facebook_page_plugin

Sarajevo-RS.com