Menu
A+ A A-

Ima li bosanskohercegovačko društvo šansu za bolji život?!

  • Objavio:   Vladimir Vasić

bosna karta upitnikU bosanskohercegovačkom društvu jasno je uočljiva institucionalna složenost i specifičnost koja kao produkt ima neuređenost i otežanu funkcionalnost sistema. Takođe, uočljiva je institucionalna zatvorenost nadležnih za brigu o mladim ljudima.

Posljedica takvog, pasivnog, stanja države i njene nedovoljne odgovornosti jesu zabrinjavajuće statistike o sve većem broju maloljetnih prestupnika, što jasno ukazuje na patološko stanje društva.

Siromaštvo i loša materijalno – ekonomska situacija stanovništva kao preovladavajuće stanje društva, značajan je faktor za pojavu niza destruktivnih oblika ponašanja, kako djece i mladih, tako i starijih, punoljetnih i punopravnih članova zajednice.

Bosnu i Hercegovinu, u sami vrh rizika svrstava niz činjenica. Višenacionalna, tranzicijska, postkonfliktna i postratna zajednica, uz visoku stopu korupcije i kriminala, sa složenim državnim aparatom, plodno je tlo za pojavu niza sociopatoloških stanja koji ovu zajednicu čine disfunkcionalnom i otežavaju njen ravoj i ozbiljno prijete opstanku.

Globalni promet droga i oružja, trgovina ljudima, korupcija, konstantne migracije i kretanje stanovnika direktno pogađaju zemlje u traniciji, kakva je i Bosna i Hercegovina.

Dodatni problem predstavlja loša natalna politika. Natalitet je mnogo ispod mortaliteta i plus ako tome dodamo konstantan odliv stanovništva dobijamo anemičnu sliku. Bosnu i Hercegovinu napušta veliki broj mladih i obrazovanih ljudi u najproduktivnijoj životnoj dobi.

Takođe, problematika je i u unutrašnjim migracijama stanovništva, gdje je određen broj raseljenih i izbjeglih lica bio pimoran da se prilagodi novim uslovima i oblicima života i ponašanja, što se često negativno odražavalo na mlade ljude.

Dolazi i do značajnih promjena i poremećaja u porodičnoj sferi. Porodica, ta socijalizacijska komora sve više gubi svoju tradicionalnu ulogu socijalizacije pritisnuta modernim liberalnim trenodivma koje propagira savremeni stil života. Opterećeni socijalnim problemima i borbom za opstanak roditelji često zanemare vaspitnu ulogu djece te ih, preokupirani drugim problemima, prepuštaju same sebi.

Na pijedestalu slave danas je urušavanje pozitivnog sistema vrijednosti. Favorizuju se modeli ponašanja po kojima ljudi ne biraju sredstva kako bi došli do cilja. Makijavelizam na djelu. Sistem vrijednosti sve više nam se bazira na rijaliti formatima.

Nedostatak komunikacije između roditelja i djece, poremećeni bračni odnosi, škola koja ne ostvarje svoju vaspitnu ulogu a sve manje i obrazovnu, destruktivno ponašanje najmlađih članova društva, odlazak mladog i školovanog kadra, kriza u svim sferama zajednice, i više je nego dovoljan alarm za uzbunu i crvena linija koju smo kao zajednica prešli.

Obrazovani mladi ljudi, koji su potencijal za društvene promjene, odlaze i napuštaju državu, svoje znanje ugrađujući „tamo daleko“, ostavljaju nas, ovoj razjarenoj hobotnici što mladih što starijih čije ponašanje reguliše krivični a na posletku i zakon o izvršenju krivičnih sankcija.

Naravno, ne treba gledati „crno – bijelom“ tehnikom. Na svu sreću u ovom društvu ima mladih ljudi, čije ponašanje nije regulisano kaznenim odredbama, koji žele da grade stabilnu zajednicu, ugrađujući sebe i svoj kapacitet u bolje sutra svih nas.

U tom slučaju na ispitu su stariji „nosioci funkcija“ sistema, koji moraju da nama mladima obezbjede nesmetanu „konekciju“ sa sistemom, kako bi bez većih problema, znanje i kapacitet koji posjedujemo što lakše ugradili u zajednicu u kojoj smo bili, jesmo i bićemo – ako nam dozvolite.

Bosanskohercegovačko društvo, bez obzira na njegovu burnu prošlost i zabrinjavajuću sadašnjost ima šanse i može da ima bolju budućnost za sve njene članove. Višenacionalna podjeljenost koja ga je destrukcijom raslojila iraskomadala, u budućnosti bi trebala i mora biti samo mehanizam stabilnosti.

Mladi ljudi koji jesu i biće temelj ove zajednice moraju što prije da se uključe u društvene aktivnosti i da oni, kao obrazovan kadar, budu glas razuma u prevazilaženju niza problema koje su nam u amanet ostavili iz prošlosti. Uključivanje, direktno, u sistem mladi ljudi dobijaju šansu da dovedu do promjena. Jasno je, bilo koja pozitivna promjena neće ići preko noći, ali kontinuiranim i odgovornim radom, postepeno će doći do nasušne stabilizacije.

Osvrćući se na prošlost nikada nećemo doći do svijetle budućnosti. Ključ opstanka i bolje budućnosti ovog društva jeste u mladim ljudima koji moraju da smognu snage i „izbore se sa vjetrenjačama“ te udahnu novi pozitivni duh života na ovim prostorima.

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
nazad na vrh

Moj stav