Menu
A+ A A-

Đurđevdan nije pjesma - Đurđevdan je priča

  • Objavila:  Ana Markovic

djurdjevdan ana markovicIako je ova pjesma zaštitni znak skoro svakog trubačkog orkestra, svake svadbe, krštenja, rođendana, mature, pjesma uz koju sve grmi i sijeva, ona krije tužnu priču. Priču o vozu smrti. Priču o pjesmi koja je u smrt odvela hiljadu duša. Ova pjesma, zapravo je priča.

Tog Đurđevdana, 1942. godine, iz Sarajeva je povezeno 3000 srpskih duša, pretežno mladih ljudi. Kako su im neprijatelji rekli, vode ih „na krvavi đurđevdanski uranak, na teferič u Jasenovac“.

Na mučnom putu, u vagonima koji su inače bili namjenjeni za po 40 ljudi, neprijatelji su utjerali po njih 200. Vazduha i prostora gotovo da nije bilo. Bilo je mjesta samo za crne misli. U jednom od zarobljenika, tada se nešto prelomilo. Znajući da vjerovatno ide u smrt, da se rijetko ko vrati sa jasenovačkog "teferiča", njegova duša je zapjevala. Iz tijela tog mladića više da se čuo krik, nego pjesma. Zapjevao je prvo tiho, a onda sve jače i jače: "...proljeće na moje rame slijeće, đurđevak zeleni- svima osim meni!"... Malo po malo, kako bi razbili strah i ružne misli, glasovi su se udruživali, te je voz odjekivao pjesmom duše... Ustaše su, čuvši pjesmu iz vagona, pozatvarali sve otvore i prozore na vozu, te na taj način usmrtili skoro 1000 ljudi. Ti ljudi su umrli prije smrti, prije mučenja u Jasenovcu.

 Trebali bismo da znamo svoju istoriju, to je neupitno. Ali, posebno pozadinu ove pjesme. Znate, u stihovima se nekada kriju velike poruke! Jer, ako mi ne poštujemo ove stradale, kako da tražimo od drugih da ih poštuju? Da poštuju i nas žive?

Ne ide. Sve to traži svoje.

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
nazad na vrh

Ana Marković

Radio Sa-RS