Menu
A+ A A-

Ili jesi ili nisi

  • Objavio:   Goran Vračar

17499741 1439690989408953 1837893397 oMa nema Bosne nigdje. Ovakva zemlja, ovakav narod… Da je nema trebalo bi je izmisliti. Ratovali po ko zna koji put a potom sjeli za sto da se dogovore pa ratovali na hladno po principu neću ja-nećeš ti, pa zatezali, ucjenjivali, ljutili se, blatili, pljuvali i psovali, potom nacionalno ispoljavali, srali pa lizali.

U međuvremenu zaposlili, svako svoje i po svojoj liniji, ko je koga imao. Braću, rođake, kumove, prijatelje i neprijatelje, gurali i trpali do besvijesti, izmišljali radna mjesta, izmišljali cijele firme, agencije i ko zna šta sve ne. Imenovali direktore i, uz fotelju im davali spisak partijskih drugova koje ovaj ima uhljebiti za mandata, a potom mijenjali direktore i dovodili nove sa novim spiskovima.

Gdje može jedan mogu i dva i tri i ko zna koliko. Najviše na željeznicu. Prvo jedan radnik po kilometru pruge, potom dva, tri, četiri, da bi se došlo do nadasve isplativog odnosa jedan prag - jedan radnik. Kako su pragovi česti, a bogami i plate matematika je pokazala da se teško može izdržati plaćanje tolikog broja radnika i neradnika pa je država, naša draga, jedna i jedina, počela malo da zateže na plaćanju.

To i ne bi bio neki poseban problem da radnici ne moraju da jedu. Neradnici takođe. Ljuti i gladni, željezničari i oni koji to nisu, ali žive od pomenute, prvo se dadoše u šetnje i proteste a potom i u štrajk. I to ne bilo kakav nego onaj za koji su vježbali godinama: štrajk glađu.

I tako oni gladuju jer su navikli, a Vladu baš briga jer je takođe navikla. Od jednog štrajkača dođosmo do dva, tri, četiri i vrlo brzo se u željezničkoj stanici okupi jedan omanji vod. Snimale ih kamere, obilazili novinari, on mjerili pritisak i čekali da se neko pojavi.

A Vladu baš briga. Ministra još i manje. Zauzeti državničkim poslovima i novim aranžmanima za još novije zaduživanje ne bi li, kako tako, napunili budžet koji pušta na sve strane, revnosni službenici naroda uhljebljeni i uvaljeni u preskupe kožne fotelje u još skupljoj zgradi Vlade Republike Srpske, o štrajku su se informisali putem medija i medijuma.

Nije prvi put da neko štrajkuje. Ni zadnji, na žalost. ’’Proći će’’ tješili su se što na srpskom što na engleskom i čekali da oluja prođe. A oluja ko oluja, zna da prođe a zna, bogami, i da se otme kontroli i napravi pravi haos. A taj haos je donijelo proljeće. To je ono godišnje doba koje prethodi ljetu i izmami vani sve ono što se sakrivalo što od snijega što od kiše.

Pošto je, po redu i po kalendaru, počelo proljeće i promolilo se sunce i, kako već rekoh sve izašlo vani, izađoše i radnici i posjedaše po šinama. Sjede radnici na šinama i gladuju jer su navikli a Vladu i dalje baš briga jer je, takođe, navikla.

No, zatalasa se javno mnjenje koje se i inače talasa za sve i svašta, ali ovaj put dođe do ozbiljnih valova. Iznenađeni dešavanjima i upornošću dosadnih štrajkača, hrabri predstavnici vlasti ne smjedoše izaći na megdan krvoločnim željezničarima nego to uradi predsjednik lično. Obeća on njima da će ''koliko je sutra'' dobiti plate koje su inače trebali dobiti prekosutra i radnici oduševljeno prekidoše štrajk.

Od svih zahtjeva koje su iznijeli zadržali su samo onaj da ''drug direktor ne dira organizatore štrajka'' što jasno pokaza hrabrost i predanost sindikalnih vođa. Uz krušku, sokove i pivo i to ono ''ili jesi ili nisi'' proslaviše i okupljanje i razilazak a od štrajka ostade par fotografija i video prilog na najobjektivnijoj medijskoj kući, našem dragom javnom servisu RTRS i još nekim TV kućama.

Tresla se gora – rodio se miš. Tako to biva kad se miševi okupe i pokrenu bunu. Čim malo šušne to se razbježi kud koji. Ali to i jeste odlika miševa kako običnih tako i onih sindikalnih. Čim se pojavi mačka to se razbježi kud koji. A i lav je mačka a lav ili jesi ili nisi.

 

Više iz ove kategorije « Šetnja za Zorana Istok »
nazad na vrh

Goran Vračar

Radio Sa-RS