Menu
A+ A A-

Maloljetnici - problemi i izazovi

  • Objavio:   Vladimir Vasić

vladimir vasic vaskeMnogo je razloga zašto je neophodno o mladim ljudima često govoriti. Govoriti, ne u okvirima političke demagogije kako su oni naša budućnost i kako trebaju, uprkos svemu, da ostanu u društvu haosa, kakvo je naše. Potrebno je, u ovom društvenom stanju, govoriti o mladim ljudima iz ugla njihovih potreba, njihove društvene adaptacije, problema sa kojima se susreću, ali i o problemima čiji su oni uzročnici, a koje čine iz ovih ili onih razloga.

Konkretno mislim na ispoljavanje antisocijalnih oblika ponašanja koja se često oblikuju zakonsim okvirima, najčešće, krivičnog zakona. Čak ni nauka nije dovoljno posvetila pažnje, u etiološkom i fenomenološkom smislu, maloljetničkom prestupništvu, kao posebnom vidu i obliku kriminala u cjelini.

Kriza društvene zajednice u tranziciji oštro utiče na mlade ljude te se njihova reakcija na takvo stanje manifestuje u vršenju nedozvoljenih radnji i djela za koje društvo, kao odgovor, ima određene sankcije. Kada govorimo o delikvenciji konkretno se misli na maloljetna lica, koja će, ako se adekvatno ne djeluje, preći iz statusa delikventa u status kriminalca, što je čest slučaj u praksi.

Nameće se pitanje ko je najodgovorniji za pojavu ovog negativnog ponašanja maloljetnika?

Mnogi bi kao odgovor na ovo pitanje, bez uvrede njima, koristili izlizane političke fraze, i pomalo skrivali odgovornost iza društva u cjelini, tačnije, kao razlog navodili bi nefunkcionalnost državnog aparata. Nisu daleko od istine, bar kada je riječ o državnoj disfunkciji.

No, ako hoćemo, a to moramo, da otvoreno govorimo o problemu maloljetničke delikvencije, onda moramo biti iskreni. Mišljenja sam da je ključ problema u porodici. Ona je ključan faktor, polazna stanica, svega onoga što mlad čovjek ispoljava dalje u društvu, i onog dobrog i onog što karakterišemo kao preddleinkventno i delikventno ponašanje.

U pogledu vaspitanja i uopšte socijalizacije porodica ima primarnu ulogu. Funkcionalna porodica predstavlja značajan faktor u preventivnom djelovanju na pojavu nedozvoljenih aktivnosti njenih najmlađih članova. U funkcionalnim porodicama uočljive su zdrave relacije među njenim članovima, što predstavlja odlične preduslove u pogledu prevencije svakih neželjenih radnji i djela za njene mlade članove.

U porodici je potrebno stvoriti takvu klimu da komunikacija ne smije biti marginalizovana pa i kada je riječ o najkompleksnijim i najosjetljivijim temama za razgovor. Roditelji trebaju da razviju sposobnost otvorene komunikacije sa svojom djecom, ali ne u smislu njihovog monologa nad njima već obostranog dijaloga. Dakle, upravo dijalogom, bez kojekakvih predrasuda, preventivno djelovati.

Stabilnost porodice, uslovljena je nizom faktora. Pored porodica koje su nestabilne u pogledu materijalne i finansijske situacije, tu su i, potencijalno nestabilne, tzv. nepotpune porodice (bez jednog ili oba roditelja). Šta još utiče na porodičnu nestabilnost? Učestale svađe, nemarnost roditelja, preokupiranost poslovnim ili nekim drugim obavezama, te kao vrhunac nestabilnosti, javljaju se sociopatološke pojave u vidu alkoholizma, narkomanije, pa i prostitucije.

Jasno se vidi da na porodičnu stabilnost utiče mnogo faktora, a sve to negativno utiče na njene mlade članove. Kriza porodice i njena, u krajnjem slučaju, totalna disfunkcija, indikator je zapravo haotičnog i disfunkcionalnog stanja društva. Ali, sa druge strane, kriza porodice dovodi u krizu i samo društvo, ako imamo u vidu njenu značajnu društvenu ulogu. Za porodicu možemo slobodno reći da je svojevrsan poligon za obuku mladog čovjeka koji se sprema za "borbu" i svoje mjesto u društvu.

Porodica, kao bio psiho socijalna zajednica, ima ključnu ulogu i polazna je tačka niza aktivnosti mladih ljudi. Pored nje, u procesu socijalizacije nadovezuju se škola, vršnjaci te u nekim slučajevima i adekvatne ustanove (Centri za socijalni rad, vaspitno-popravne ustanove). Ukoliko maloljetno lice ispoljava neki vid antiasocijalnog ponašanja, to je svojevrsan alarm za uzbunu, i pokazatelj da u sistemu nešto ne štima. Oprezno treba pristupiti, porodica snosi najviše odgovornosti za aktiviranje alarma uzbune, ali se nipošto ne smije kompletno društvo oglušiti na to i prepustiti problem samo na taj svoj dio.

Maloljetnička delikvencija nije samo problem pojedinca i njegove porodice, ona je problem društva u cjelini. Ona ne predstavlja samo pubertetsku eksploziju, nije zabluda apsolutne dominacije (čime su mladi u tom periodu zavedeni), ona je, alarm za uzbunu čitavog sistema, inicijalna kapisla za brzu i adekvatnu reakciju. Ne treba mladim ljudima "pritezati kaiš" niti ih sputavati u njihovim mladalačkim aktivnostima, ali ih treba usmjeravati i oblikovati tako da, u tim najosjetljivijim godinama, budu što dalje od antidruštvenih oblika ponašanja.

Usmjeravati ih ka zdravom načinu života i bitisanja u društvu kroz bavljenje sportom, kreativnim i opštekorisnim radom. Potrebno je kod mladih razbiti predrasude o sveopštem pesimizmu. Mladom čovjeku je potrebno pokazati da je i on važan član društva kao društveno aktivna osoba. Uključivanjem u društvena zbivanja, kroz omladinske saveze, mladi će vrlo lako da postanu društveno aktivni što je nasušna potreba društva. Društveno aktiviranje dolazi do izražaja, ili bi tako trebalo biti, posebno kod maloljetnih lica koja se bliže tom famoznom punoljetstvu, koje može biti itekakva odskočna daska, opštekorisna, ali i kamen spoticanja, opštepoguban. U tom periodu mladi imaju takvu percepciju stvarnosti da su potpuno spremni za samostalno bitisanje u društvu.

Njihovu spremnost i mladalačku energiju neophodno je adekvatno kanalisati, kroz maločas pomenute elemente, ali i na mnoge druge načine koji su opšteprihvatljivi i korisni svima nama. No, nažalost ako se u tom periodu, najosjetljivijem za njih, prepuste sami sebi, bez neophodne kontrole i usmjerenja, ulaznicu u svijet odraslih mogu skupo da plate, pa i lišenjem slobode u najljepšim godinama života.

Društvo, ali i oni koji ga vode, moraju da imaju sluha za mlade ljude u smislu stvaranja takvih uslova da mladi svoju energiju, kreativnost, inteligenciju, potencijal koji imaju, iskoriste na najbolji mogući način. Bosanskohercegovačko, postkonfliktno siromašno društvo u tranziciji, nažalost, ima visoku stopu rizika koji dovodi mlade ljude do raznih oblika neprihvatljivog ponašanja pa i do sukoba sa zakonom. U pogledu zakonskih okvira maloljetnici se posebno tretiraju.

Prvenstveno se potencira na preventivnom djelovanju, u smislu ukora i opomena, ali ako te mjere ne daju željeni efekat pristupa se oštrijim sankcijama. Kao najveći oblik sankcionisanja maloljetnog prestupnika može se izreći kazna zatvora u trajanju, maksimalno, do pet godina. Kazna zatvora se izriče za najteža krivična djela koja počini maloljetno lice. Presuđeno maloljetno lice se, na izvršenje kazne zatvora, upućuje u maloljetnički zatvor. Jedini takav zatvor u Republici Srpskoj, aekvatno kadrovski i funkcionalno osposobljen nalazi se u sklopu Kazneno popravnog zavoda Istočno Sarajevo.

Mišljenja sam da je svaka izrečena sankcija, bilo da je riječ o opomeni ili ukoru, ili čak izrečenoj kazni zatvora, zapravo zakasnila reakcija društva. Na vrijeme nije dešifrovana poruka koju mlada osoba vršenjem nedozvoljenih djela i radnji odašilje u etar.

Na sve izazove sa kojim se maloljetnici susreću potrebno je adekvatno odgovoriti, i na njihove zablude o samostalnosti, pubertetskim previranjima, željom i potrebom za preuzimanjem seksualne uloge, svim njihovim reakcijama, a sve sa ciljem preventivnog djelovanja i suzbijanja ne samo maloljetničkog već i opšteg kriminaliteta.

Roditelji, ne sputavajte, ono najvrednije što imate, u njihovim mladalačkim "ludovanjima", time samo stvarate neželjene posljedice i kontraefekte, stvarate antiroditeljstvo. Pružite vašoj djeci "kontrolisanu slobodu". Nikakve vaše svađe, kojekakve obaveze poslovne ili neke druge, ne smiju biti prioritetnije od vaše djece.

Svjesni smo raznih oblika krize, pa i ove ekonomske, kad svi hrlimo, a posebno roditelji, za tim novcem, koji je, vele, garant bolje budućnosti. Roditelji, vi koji jeste i mi koji ćemo biti, budućnost su vaša tj naša djeca, a vi, odnosno mi, snosimo najviše odgovornosti za tu budućnost.

Mi smo bili u njihovim (djece) godinama, oni u našim nisu. Pomozimo im i dozvolimo da uprkos svim izazovima rane mladosti, plahovite i turbulentne adolescencije, spremno zakorače u svijet odraslih koji je neuporedivo složeniji i izazovniji od onog iz kojeg izlaze i u koji se više nikada vratiti neće, ulazeći u ovaj "veliki" koji toliko žele.

 

 

Poslednji put izmenjenočetvrtak, 09 februar 2017 15:58

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
nazad na vrh

Radio Sa-RS