Menu
A+ A A-

Od grijeha prvorodnog do grijeha savremenog - gdje je čovjek?

  • Objavio:   Vladimir Vasić

isus hristos 1Pokajte se jer se približi Carstvo Nebesko, odzvanja glas vapijućeg u pustinji, pripremite put Gospodnji, poravnite staze Njegove – upravo ovako, ovim riječima još u ono vrijeme Sveti preteča i krstitelj Gospodnji Jovan govoraše koliko je blizu Carstvo Nebesko, koliko je blizu dolazak Hristov.

Pravoslavni Hrišćani svih vremena svoju dušu čiste od grijeha prolazeći kroz posebnu Svetu tajnu, koju je ustanovio sam Hristos, a to je sveta tajna pokajanja. Da bi se očistila duša u tajni pokajanja neophodno je spoznanje svojih grijehova i iskrenost prema samom sebi i svom grijehu.

Na samom početku potrebno je definisati šta je to prestup, u duhovnom smislu, odnosno šta je grijeh, koji su to grijesi koje činimo kao ljudi, koji su to najveći smrtni grijesi. Najjednostavniji odgovor na pitanje - šta je to grijeh?

Grijeh je klasična bolest duha, virus koji uništava duhovni dio čovjeka, a kroz urušavanje duhovnog uništava i tu njegovu tjelesnu stranu. Naši savremenici poput drevnih humanista, pokušavali su da objasne grijeh moralnim nesavršenstvom čovjeka, nesklada između uma i osjećanja, pojavom egoizma u društvenom životu, a ponekad i slučajnošću i greškom.

Oni vide razlog grijeha u nedostacima vaspitanja, nedovoljnom vaspitanju, lošim primjerima, socijalnoj nepravdi. Smatraju da je duša po rođenju čista, a da se tokom života uticajem spoljnih faktora podvrgla ''grehovnoj koroziji''.

Iz tog razloga oni su pokušali da isprave moralnost kroz određene društvene reforme, uz pomoć sociologije, psihologije i drugih humanističkih društvenih nauka. No, međutim, svi ovi pokušaji su pokazali kao utopija.

Savremeni liberalizam hoće da riješi pitanje o grijehu radikalnim sredstvima odnosno – uništiti samo shvatanje grijeha. Zato je potrebno uništiti shvatanje moralnosti, objaviti je za predrasudu i izložiti je sveopštem podsmijehu.

Nastoje da dokažu ljudima da je grijeh samo lažno shvatanje, izmišljeno radi državanja čovjeka u strahu, svezivanje i ograničavanje njegove slobode, njegovog lišenja radosti u životu.

Filozofski sistemi, počinjući od antike, pokušavali su da dokažu da je grijeh samo nedostatak dobra. Kao glavni smrtn grijesi navode se – gordost, srebroljublje, razvrat, zavist, neumjerenost u jelu i piću, gnjev, očajanje u lenjosti i nemarnosti prema svom vječnom spasenju. Pored ovih velikih smrtnih grijehova postoji i niz drugih ''sitnijih'' i ''manjih'' grijehova koje činimo, svjesno ili nesvjesno u znanju ili neznanju.

Potrebno je naglasiti činjenicu da svi mi nasljeđujemo tzv praroditeljski grijeh, odnosno onaj grijeh pada čovječanstva kada su praroditelji Adam i Eva prognani iz raja i kažnjeni smrtnošću. Dakle, to je tzv. naslijeđeni grijeh koji se ''sapira'' svetom tajnom krštenja koja je neophodna za svakog Hrišćanina.

Kao što je važno da držimo tjelesnu čistoću itekako je važno da ne zanemarimo čistoću svoje duše. Duša čovjekova se najviše prlja grijehovnom tamom, lošim djelima, mislima i osjećanjima. Da bi se duša očistila od duhovne svijeca i knjigaprljavštine, odnosno, da se duši olakša i da se oslobodi od griže savjesti, koja se javlja kao posledica učinjenog grijeha, Hrišćanska crkva predlaže tajnu pokajanja.

To je način da se duhovno rehabilitujemo tj. da čovjek doživi duhovni regenerizaciju. Grijesi koje činimo su raznorazni. Đavo, gospodar tame na razne načine pokušava da nevede čovjeka na grijeh. Đavo se u ono vrijeme u Edemskom vrtu preobliči u zmiju, bi đavo u obliku zmije i onda kada je kušao Isusa Hrista u pustinji.

No, u kakvom nam se to danas obliku javlja đavo, u ovo moderno i savremeno vrijeme. Umudrio se, uobličio, prilagodio se gospodar tame i smrti savremenom društvu, savremenom čovjeku, savremenom načinu života, moralnim i životnim vrijednostima. Pitamo se, kome se prilagodio?

Prilagodio se potomcima onih koji padoše u rajskom vrtu i kao kaznu dobiše smrt. U kakvom se to obliku satana javlja, kakvu masku laži i prevare navuče? Gle, java se u liku onih koji hoće svijet da urede bez Boga. Eto, vidimo kako ga uređuju, krv, ratovi, nesreće, bune i pobune. Nigdje mira ni spokojstva.

Danas, u ova smutljiva vremena, mnogo je lažnih proroka koji šire mir, ljubav i spokojstvo, a ustvari su vuci pod runom ovčijim. Šire mržnju, zlobu, nasilje, smrt, proljevaju krv, izvode na sudilišta i bojišta nedužni narod, nedužna čeda Božija, koja za krivicu imaju samo to što su spoznali Boga i što neće da ga se odreknu! Eto, to je krivica koja im se meće iznad glave napisana danas, engleskim, njemačkim, francuskim, arapskim i mnogim drugim jezicima.

Sve čeljusti su zinule da satru ljubav, a da utvrde mržnju! Šta nam se dešava u ovom svijetu stradanja? Ništa drugo nego iskonska borba dobra i zla, svjetlosti i tame, uzdržanja i predanja. Poludio svijet, poludjeli svjetski bezumnici i bezbožnici pa uređuju, kroje, šiju i sakivaju, deru i razdiru kožu zemaljsku ostavljajući za sobom krvave rane. Igraju se sa ljudskim životima, bacajući kocku, baš kao i vojnici Pilatovi, te međusobno dijele krvavi plijen.

Podrivaju se, satiru, uništavaju i progone sve vrijednosti ljudske a silom i nasiljem, na pijadestal slave guraju i penju truležne i ništavne ''vrijednosti''. Izrugiva se dobro, a kliče se zlu. Poklanja se satani, a sklanja od Boga. Opravdano se postavlja pitanje gdje je u čitavom ovom bunilu savremeni čovjek? Koji su to prestupi i grijesi od kojih se teško odupire?

Na testu su danas svi. Prvenstveno je ugrožena porodica kao osnovna baza i ćelija svakog društva. Neophodno je pomenuti ogroman grijeh koji je više nego ikad istaknut u savremenom društvu i u moderno uređenoj porodici. Naravno, riječ je o dijete-ubistvu tj. abortusu. Abortus, sem u izuzetnim medicinskim slučajevima, je klasično ubistvo.

hristos sa ucenicimaUbistvo nerođenog djeteta. Grijeh dijete-ubistva u današnjem vremenu još više dobija na snazi, u negativnom smislu, zbog konstantnog pada nataliteta i porasta mortaliteta. Ljudi pokušavaju da upotpune prazninu svime što u savremenom svijetu nalaze – utjehama, naukama, srebroljubljem, i opet, uprkos svemu, javlja se nezadovoljstvo i praznina.

Bez Boga mi ne možemo da izađemo na kraj sa nizom izazova i iskušenja koja nas okružuju u savremenom društvu u kojem živimo. Gnjev, neprijateljstvo, osuđivanje, uvijek dolazi od strane đavola koji je dobio mogućnost da utiče na nas poslije našeg pada.

No, ipak Bog svoja stvorenja ne ostavlja da bespomoćno srljaju u grijehu. Jer je On ljubav. Stradajući na krstu, podnoseći strašne muke i poniženja ni na koga se nije ljutio niti je osuđivao, naprotiv, molio se za one koji su Ga bez ijednog razloga na smrt osudili i razapeli.

Bezdušnost, netrepeljivost, uvrede, sve to truje naše srce. Moramo u svakom čovjeku da vidimo lik Božiji, da se bar potrudimo da i u onim ljudima koji nam žele zlo, koji ka nama nisu nastrojeni prijateljski, pokušamo naći neku crtu dobrote. Svaki od nas je rob nekog grijeha, neke strasti.

U Svetom Pismu Hristos nas opominje riječima: ''Zašto vidiš trn u oku brata svoga, a brvna u svome ne osjećaš?''. Na isti način se mi ponašamo ponekad pa prije nego li sagledamo svoje grijehe, svoju slabost, mane i nedostatke, pohrlimo da osudimo, oklevećemo, ogovaramo nekoga drugog koga smatramo lošijim od sebe.

Hristos nas opet uči Svetim Jevanđeljem navodeći priču o ženi bludnici govoreći: ''Ko je bez grijeha neka prvi baci kamen na nju''. Dakle, potrebno je koliko je god više moguće, truditi se da ne padamo na zamku đavolju i da ne donosimo sud i osudu o nekome prije nego li sagledamo dobro svoje stanje.

Siguran sam, svaki od nas je dovoljno loš da bi mogao biti bolji, i svako od nas ima dovoljno svoga grijeha da nema potrebe da gleda tuđi ili da nekoga osuđuje zbog njegovih prestupa. Činjenica je da živimo u itekako teškom i izazovnom vremenu gdje je sistem vrijednosti totalno poremećen.

Moralne norme i vrijednosti su marginalizovane i nisu ''u trendu''. Ali, uprkos svemu moramo da budemo svjesni činjenice da smo mi svi stvoreni po liku i naličju Božijem. Svi smo pozvani da svojim primjerom svjedočimo ljubav, istinu, pravdu, da svjedočimo postojanje Boga, bez obzira kako mu pristupali i na koji način i gdje mu se molili.

Pozvani smo da svojim ponašanjem i postupcima budemo što bliži Bogu i što sličniji Njemu, a ne da se trudimo da se primaknemo nekim prikazama i nakazama koje iznjedrava savremeni bezumni i bezbožni svjetski duh življenja. Kad bi samo svoj život usmjerili na dvije riječi, dva pojma, dva značenja – oprosti i hvala!

Sva je mudrost tu! Koliko smo spremni da kažemo OPROSTI, bilo bližnjem svom, prijatelju, neprijatelju, ili pak nekoj većoj onostranoj sili? Kako bi nam svima bilo bolje da spoznamo moć ljubavi pa da kažemo HVALA. Da, potrebno je da budemo spremni da u svakom momentu svoj život prožmemo nervom ljubavi. Da budemo spremni reći - oprosti i hvala!

Nije u ovom svijetu isčezla svjetlost, nije ugašeno kandilo vjere, nije satrveno sve što vrijedi, mnogo je dobra pod nebeskim svodom ovim. Svjetlost vaskrsenja je ovladala zemljom u ono vrijeme, ne dozvolimo da je zamjeni proždrljiva i pohotna tama današnjih ''graditelja Vavilonske kule'' koji hoće da svojom moći, silom i snagom zamijene Boga i ostvare apsolutnu kontrolu.

Posadimo i mi u srcima svojim drvo od poznanja dobra i zla te se uzdržajimo od činjenja svega onoga što nam nije na korist, a trudimo se da umnožimo samo dobre darove. Očistimo lozu života svoga te će nam ona dati blagorodne plodove.

 

 

 

 

 

Poslednji put izmenjenočetvrtak, 09 februar 2017 16:05
nazad na vrh

Moj stav

Radio Sa-RS