Menu
A+ A A-

Aleksandar Sergejevič Puškin - otac moderne ruske književnosti

aleksandar puskinAleksandar Sergejevič Puškin (Moskva, 6. jun 1799 — Sankt Peterburg, 10. februar 1837) je bio ruski književnik. Mnogi ga smatraju za najboljeg ruskog pjesnika i oca moderne ruske književnosti.

Puškin je među prvima u Rusiji počeo da piše narodnim jezikom i distancirao se od romantičarske književnosti popularne u zapadnoj Evropi. Napravio je stil koji je mešao satiru, romantiku i dramu.

Puškin je rođen u neimućnoj, obrazovanoj, aristokratskoj porodici. Pradeda po majci mu je bio crni Etiopljanin, Ibrahim Petrovič Ganibal, koga je u Carigradu kupio srpski grof Sava Vladislavić Raguzinski, trenutno na poslu za cara Petra.

Grof Sava je njegovog pradjeda poklonio caru po povratku u Rusiju, koji ga je potom i prisvojio za svoje kumče Petra Velikog. U ranom djetinjstvu o Puškinu su se starale dadilje i učitelji francuskog jezika. Znanje jezika je razvijao među članovima nižih slojeva.

Godine 1811. je primljen u elitnu gimnaziju u Carskom selu, koju je pohađao do 1817. godine. Nakon škole, obezbjedio je mjesto u Savjetu spoljnih poslova u Sankt Peterburgu.

Puškin je brzo uplivao u liberalne političke vode i zbog revolucionarnih pjesama je poslat u egzil u južnu Rusiju (zvanično je samo premejšten po dužnosti), gdje je ostao od 1820. do 1823. Nakon toga je godinu dana proveo u Odesi, gdje mu je cvjetao društveni život, a upustio se i u dvije afere sa udatim ženama.

Međutim, pošta mu presreće pismo, u kojem iskazuje pozitivan stav prema ateizmu. Puškin je po drugi put protjeran, ovaj put u sjevernu Rusiju, na seosko imanje svoje majke – Mihajlovsko.

Decembra 1825. godine u Sankt Peterburgu su se održali protesti i kod puno učesnika su pronađene Puškinove pjesme. Iako on sam nije učestvovao u protestima, spalio je sav materijal za koji je smatrao da može da ga kompromituje.

Godine 1826. Puškin je napisao peticiju za puštanje na slobodu i nakon prijema kod cara Nikolaja I, pušten je. Car Nikolaj je odlučio da on lično postane cenzor Puškinovih djela. Iako je dobio de jure slobodu, Puškin nije dobio slobodu kretanja i pisanja.

Od 1826. do 1831. godine Puškinov društveni život se uozbiljio. Znalo da se da Puškin traži ženu i da cilja na neke od najljepših Ruskinja. Godine 1829. upoznao je Nataliju Gončarevu, kojom se i oženio 1831.puskin dvoboj

Dvije godine kasnije, Puškin je proglašen za Kamerjunkera. U pitanju je dvorski čin, koji se obično dodjeljuje mladim aristokratama. Ovo je uvrijedilo Puškina, između ostalog zato što je vjerovao da mu je taj čin dodeljen da bi njegova supruga mogla da odlazi na dvorske balove.

Puškin je ubrzo zapao u lošu finansijsku situaciju, velikim dijelom zbog rashoda svoje supruge. Uspio je da dobije pozajmnicu, zahvaljujući kojoj izdaje svoj žurnal 1836. godine, koji nije donio zaradu. Konačno, 1837. godine Puškin je izazvao D’Antesa na dvoboj, zbog sumnje da se udvarao njegovoj supruzi.

Dvoboj

Dvoboj je održan 8. februara 1837. Na jednoj strani je stajao slavni ruski pjesnik, Puškin, a na drugoj D’Antes, osoba koju je Puškin optužio za zavođenje njegove žene. Dvoboji su bili česta pojava u Rusiji i prihvatljiv način, iako godinama nezakonit, branjenja časti među ruskom aristokratijom. Prvo bi pucao jedan učesnik, pa zatim drugi, ukoliko je u stanju.

Prvi metak je opalio D’Antes. Pogodio je Puškina u stomak. Ovaj se uhvatio rukom za ranu i pao naprijed u sneg. Rukama se pridigao na koljena, uperio pištolj i pokušao da opali. Međutim, pištolj je bio pokvašen. Puškin je zatražio da zamijeni pištolj, što mu je i dozvoljeno.

Opalio je, ali je metak je samo okrznuo D’Antesa. Puškin je ubrzo prenijet u krevet, gdje je doktor pokušao da mu sanira ranu. Ipak, Aleksandar Sergejevič Puškin je preminuo dva dana kasnije, 10. februara 1837.

Izabrana dela

Puškin je objavio prvu pjesmu sa 14 godina, kao učenik u carskoj gimnaziji, u časopisu Evropski glasnik. Tokom školovanja je počeo da piše i svoje prvo veliko djelo, "Ruslan i Ljudmila", izdato 1820. Djelo je bazirano na bajkama koje je čuo od svoje babe.

Od 1817. do 1820. njegova politička aktivnost je uticala na njegova djela. Između ostalog, napisao je djelo "Oda slobodi". Zbog ovih djela je prognan. Tokom prvog izganstva (1820 — 1823) napisao je djela "Kavkaski zatvorenik", "Braća razbojnici" i započeo je "Česmu Bahčisaraja". Takođe je započeo rad na jednom od svojih najpoznatihijih djela "Evgenije Onjegin".

Tokom kratkog perioda slobode, završio je rad na "Česmi Bahčisaraja", i napisao je "Cigane". Tokom drugog perioda u egzilu (1824 — 1826), započeo je rad na "Borisu Godunovu". To djelo je izdao tek 1831. i pravo na to je dobio kao poklon za venčanje. "Jevgenija Onjegina" je izdao 1833. godine.

"Belkinove priče" (puno ime: Priče pokojnog Ivana Petroviča Belkina), izdate 1831, nisu postale posebno popularne za vrijeme Puškinovog života, ali su danas veoma cijenjene.

Smatra se da je ovim pričama Puškin pokazao šta misli o dotadašnjoj ruskoj prozi i da namjerava da napravi novu rusku književnu tradiciju.

 

back to top

Kultura

Radio Sa-RS