Menu
A+ A A-

Azbuka dovela u Rogaticu mladu sa obronaka Urala

rade natalija ruskinja rogaticaLjubav je iz dalekog i milionskog Perma, ispod Urala kao granice evropskog i azijskog dijela velike Rusije, Nataliju Kalinjinu dovela i ostavila u malu Rogaticu na istoku Srpske, a "krivac" za to je Rogatičanin Radislav Jovković, koji je, odlučivši se na ženidbu, izabrao Ruskinju.

"Sudbina je to i božje davanje. Kako sam, sticajem okolnosti, "propustio" vrijeme za ženidbu u mladalačkim danima i sa djevojkama iz moje generacije, a da ne bih ostao neženja, morao sam hvatati "zadnji voz". "Dovezao" me je do interneta i pravoslavnog sajta 'azbuka' ", počinje svoju ženidbenu priču ovaj Rogatičanin, vlasnik privatnog računskog centra.

Zahvaljujući sajtu, dodaje Rade, kako ga u gradu zovu, saznao je da ima djevojaka u Rusiji koje žele prijateljstvo sa Srbima.

"Ušao sam u kolo i prihvatio igru. Pošao sam od toga da sam na jednom pokloničkom putovanju u Rusiju stekao utisak da braća Rusi vole Srbe i da su ruske djevojke pobožne i streme braku i porodici. Pošto sam i ja vezan za crkvu i Jevanđelje, a izvršavajući zavjet dat roditeljima da neću ostati neženja, "azbuka" mi je pomogla da nađem djevojku u Rusiji. Na prvo viđenje 12. jula 2016. godine na Petrovdan putem "skajpa" sa sada već mojom, Natalijom, odmah sam "zagrizao". I tako nekih mjesec i po svakodnevnog "gledanja" i razgovora, odlučujem da idem u Rusiju da se uživo vidim sa Natalijom. Iskoristio sam novo pokloničko putovanje i dogovorio se sa njom da se sretnemo u gradu Divjevu, negdje na sredini evropskog dijela Rusije", priča on.

Nažalost, do susreta tada nije došlo.

"Bio sam razočaran i ubijeđen da je sve propalo, da joj se ne sviđam i kao slamku spasa predložio sam joj da se za moju "biografiju" raspita preko svog duhovnog oca jeromonaha Kirila u njenom mjestu i moga duhovnika Maksima koji služi u manastiru Grgeteg na Fruškoj gori", priča Jovković.

I upalilo je. Izmijenjeni kontakti među duhovnicima dali su rezultate i Natalija mu je priredila iznenađenje.

"Javila mi je da dolazi u Srbiju gdje treba da se vidimo. U prvi mah nisam mogao vjerovati, ali sam ipak pošao u Beograd. Da bude zanimljivo, ovoga puta ja sam zakasnio. Njen avion je sletio prije mog dolaska više od sat", prisjeća se ovaj Rogatičanin.

Natalija ga je čekala, a kako kaže, bio je to susret koji nikad neće zaboraviti.

"Poslije popijene kafe, iz Beograda pošli smo pravo u moju Rogaticu. Propade njena povratna karta", priča Jovković. Da prikupe potrebne papire za vjenčanje trebalo im je oko mjesec.

"Svjetovno "da" rekli smo u Rogatici 25. septembra, a duhovno u hramu Svetog Jovana Bogoslova u Dobrjanki kod Perma 30. oktobra prošle godine, gdje je Nataša rođena i gdje joj žive roditelji, u koju mi sada odemo s vremena na vrijeme, a i oni nama dođu", veli ruski zet iz Rogatice.

Nakon nešto više od godinu nakon vjenčanja Rade kaže da mu se potraga za mladom isplatila, jer je, prije svega, na kraju četvrte decenije života dobio životnog saputnika.

"Iako je sve išlo netipičnim putem, ja sam više nego srećan čovjek. Na primjeru moje Natalije, koja mi, hvala Bogu, nosi i prinovu u porodici, pokazalo se da su Ruskinje dobre supruge i domaćice koje puno vode brigu o porodici", veli Rade.

Natalija, znatno mlađa od njega, dodaje on, pomogla mu je da ispuni zavjet dat roditeljima da će se oženiti.

"Otac, nažalost, nije doživio da vidi snahu. Umro je 2015, a majka je živjela sa nama do 16. decembra prošle godine", priča on.

Rade ima poruku za sve neoženjene momke u Srpskoj.

"Ako nema nevjeste na domaćem tržištu, ima u Rusiji. Moj primjer je za to najbolji. Ruskinje će svakog usrećiti", uvjeren je Rade.

Vrač

Rade se prisjetio i nekoliko anegdota koje su izazvale riječi koje na ruskom i srpskom zvuče isto, ali imaju potpuno druga značenja.

"Kad je moja Nataša, kako mi zovemo Nataliju, na ruskom jeziku, jer srpskog nije ni riječi znala, pričala majci koga ima i šta ko radi, za brata je rekla da je vrač. To se majci nije svidjelo, bojeći se da nisu na mene bačene kakve čini pa sam se njom oženio. Kad smo raščistili da je vrač na ruskom doktor, onda je došlo do obostranog smijeha", priča Rade.

Slično se desilo i sa riječju "vrijedan".

"Moja majka pohvalila je Natašu rekavši da je vrijedna, a ona je, držeći se značenja te riječi na ruskom, shvatila da je lijena i da loše radi, pa je došlo do plača. I opet stupa na scenu prevod te riječi i opet smijeh i obostrani poljupci", sjeća se Rade.

 

back to top

Život i stil

Radio Sa-RS