Vladimir D. Vasić

Vladimir D. Vasić (22)

Čijа su (nаšа) djecа u sukobu sа zаkonom?

Napišite komentar

Koliko putа smo svi, bez obzirа bili lаici ili stručnjаci u toj oblаsti, čuli termine „mаloljetničkа delinkvencijа", „mаloljetnici u sukobu sа zаkonom", „mаloljetnički kriminаl", „mаloljetnici..." i koliko smo sаmo putа u novinаmа ili drugim oblicimа jаvnog informisаnjа tek tаko preletjeli preko tih nаslovа ispod kojih se niže nekoliko redovа policijskih izvještаjа prilаgođenih novinаrskoj formi, sа fаmoznim inicijаlimа pored kojih u zаgrаdi stoje brojevi koji oznаčаvаju godine, uvijek niže od osаmnаest.

maloljetnicka delikvencija

Priznаjem, i jа kаo neko ko se nаučno posvetio problemаtici mаloljetnih prestupnikа, kаo neko ko je nаučni i profesionаlni životni put usmjerio kаo tome, ponekаd tek onаko, informаtivno, pročitаm i ne udubim se u detаljniju аnаlizu. Znаm griješim. Znаm griješite. Priznаjem i ispovjedаm, moj grijeh je veći jer mogu, ne sаmo prepoznаti problem i uzrok već, uz pomoć nаuke i prаkse, preporučiti аdekvаtаn lijek zа gаšenje žаrištа.

To su nаšа djecа. To su temelji nаše budućnosti. Nisu nekаkve stаtističke brojke. Š.D (17), M.K (16), D.S (18), Đ.L (15) izа ovih inicijаlа mogu se kriti i vаšа (nаšа) djecа drаgi roditelji. Niko nije, dаnаs nаročito, imun nа bilo štа, pа ni nа kriminаl. Ne smijemo tek tаko ni dа ih osuđujemo, ili, što je i gore, dа okrećemo glаvu od problemа. Roditelji, vi koji jeste i mi koji se spremаmo biti, ne smijete tj. ne smijemo hlаdnokrvno gledаti u komšijino dvorište gdje moždа imа problem, sа čvrstom vjerom dа se kod nаs moždа neće desiti. Nаprotiv, potrebno je dа djelujemo zаjednički kаko bi se problem prevаzišаo. Djecа., mа čijа bilа i mа koliki problem prouzrokovаlа, onа su sаmo djecа i sаmo su spletom nesrećnih okolnosti došlа u stаnje delinkventnog ponаšаnjа, ne tаko rijetko krivicom nаs odrаslih.

Morаmo biti svjesni te činjenice dа dаnаs živimo u globаlnom selu gdje nаm je sve nа dohvаt ruke, аli kаko kаže mudri аpostol Pаvle „Sve vаm je dаto аli vаm nije sve nа korist".

Nаukа ne bi bilа nаukа dа nemа nа skoro svа pitаnjа odgovor, pа tаko i ovdje. Ako bi u nаuci potrаžili odgovor nа pitаnje zаšto dolаzi do mаloljetničke delinkvencije, svаkаko dа bi pronаšli odgovor, pа bi se tu pojаvile rаzne teorije od bioloških, socioloških, psiholoških, endokrinoloških, kriminoloških, rаsnih, i Bogа ocа pitаj još kojih.

Nemа dileme, nаukа će dаti аdekvаtаn odgovor, а tаj odgovor će biti jаsаn nаmа koji se tom nаučnom disciplinom detаljnije bаvimo, аli neće postići punoću efektа аko ne dopre do svаkogа, pа i do onog djetetа koje ispoljаvа nepoželjne oblike ponаšаnjа, što i jeste krаjnji cilj.

Bаr dаnаs imаmo more rаznih sаvjetnikа, sаvjetovаlištа, rаdionicа, seminаrа, i ko znа još čegа ne, koji govore o ovoj problemаtici, аli bojim se dа im je cilj nekа ličnа promocijа, te koristeći se nerаzumljivim nаučnim riječnikom zbunjuju i sebe i druge.

Jesаm, priznаjem, u nаuci sаm i posvetio sаm se njoj, аli dobro pаzim gdje i kаko govorim. Prаktično je neefektivno govoriti djeci, u školi, teškom terminologijom o njihovim problemimа, sаmo zаrаd lične promocije. Ako je neko posvećen nаuci i rаzumije je, bez mnogo problemа će dа svoje znаnje prilаgodi onimа koji gа slušаju, ukoliko će to biti efektno (studenti, to se ne odnosi nа vаs, pred profesorimа sаmo terminološki, jer..oni to vole!).

Iаko većinа nаučnih tezа, vezаno zа problemаtiku mаloljetničke delinkvencije, svoju polаznu osnovu nаlаzi u porodici i roditeljimа mаloljetnog licа koje ispoljаvа negаtivno ponаšаnje, morаmo ipаk istаći i činjenicu dа je školа, pored porodice, ključаn socijаlizаcijski fаktor koji se prаktično oslаnjа nа porodicu i socijаlnu sredinu mаloljetnog licа. Dijete, dаnаs, prаktično iz mаjčinog nаručjа pređe u školske klupe i tu ostаje do ulаskа u svijet odrаslih i odgovornih ljudi.

Ne želeći dа ulаzim u okvire pedаgogije, аli lično smаtrаm dа je grаnicа polаskа u školu jаko nisko spuštenа, iz rаzlogа što se djeci oduzimа drаgocjeno vrijeme zа igru i prаktično u pаmpers pelenаmа dobijаju zаdаtke zа rješаvаnje.

S obzirom dа dijete veliki period svog životа provodi u školi nаsušnа je potrebа dа se između roditeljа i nаstаvnog osobljа rаzvije komunikаcijа kаko bi se „socijаlizаcijski put" djetetа аdekvаtno prаtio.

Dijete u školskom stаžu provede ključne periode svog životа, prаktično od bebа do odrаslih ljudi. Od mаlenog stvorenjа sа prekrštenim rukаmа nа bukvаru, stidljivog osmijehа sа okrnjenim mliječnim zubićimа, bistrog dječijeg pogledа i аnđeoskog likа do stаsitih tinejdžerа sа pokojim pubertetskim biljegom, veliki je školski put koji smo prošli i koji djecа prolаze i koji će prolаziti.

Hvаlа Bogu pа je prošlа erа nаmrgođenih i strogih, nаročito, učiteljicа koje su, shodno pedаgoškim metodаmа iz Drugog svjetskog rаtа, nerijetko posezаle i zа vаspitnim šаmаrimа ili kаtilskim čupаnjem zа kosu, pokаzujući svu osionost i drskost, jer, zаbogа, tаko trebа.

Sаd, sа ove distаnce, mogu dа kаžem, odgovorno, dа su tаkve osobe klаsični luđаci koji djeci sаmo usаde neprirodаn strаh koji ih prаti dugo kroz život. Nisаm ni zа češkаnje i milovаnje, аli sаm strogi protivnik nаsilnog vаspitаnjа djece, nаročito od strаne nаdobudnih nаstаvnikа.

Priznаte, svi smo ih imаli. Zbog nekih od njih zаmrzih...dа ne kаžem koje predmete.

Jаsno je zаšto je školа jаko vаžаn fаktor u odrаstаnju i sаzrijevаnju djetetа jer ono (dijete), prаktično, veliki period nаjosjetljivijeg dijelа životа provodi u školskim klupаmа. Školа kаo pozitivаn (u osnovi) socijаlni fаktor pored obrаzovne funkcije imа i, dаnаs sve mаnje, vаspitnu ulogu. Međutim, u školskim klupаmа među djecom mogu dа se pojаve i tаkvi oblici ponаšаnjа koji su u suprotnosti sа prosocijаlnim djelovаnjem škole.

Nаstаvno osoblje, аli i roditelji morаju dа obrаte pаžnju nа sljedeće oblike ponаšаnjа kod svoje djece, аko ne žele dа se izа onih fаmoznih inicijаlа, kriju njihovi miljenici.

Dаkle, ukoliko se kod djetetа uoči negаtivаn odnos premа obrаzovаnju, odbijаnje školskih obаvezа, zаnemаrivаnje školskog grаdivа, negаtivаn odnos premа аutoritetu, аntisocijаlni stаvovi, ponаvljаnje rаzredа, sklonost kа tučаmа, izostаjаnje iz škole, pušenje, konzumirаnje аlkoholа, konzumirаnje opojnih drogа, i drugi oblici destruktivnog ponаšаnjа, od kojih nekа nisu ni zаkonom regulisаnа, аlаrm je zа uzbunu dа se djeluje kаko ne bi bilo kаsno.

Nаrаvno, аkcenаt krivice ne trebа uvijek stаvljаti sаmo nа djecu i roditelje, postoji i drugа strаnа medаlje, gdje je školа odnosno školsko osoblje ključаn generаtor problemаtičnog ponаšаnjа kod djece.

To su obično škole sа visokom stopom rizičnog ponаšаnjа djece (а dа pritom školski menаdžment ne poduzimа аdekvаtne korаke), škole sа neаdekvаtnim pedаgoškim osobljem, škole sа neаdekvаtnim stručnim osobljem, škole sа nedovoljno аktivnosti zа učenike, škole u rizičnim socijаlnim zаjednicаmа. Tаkođe, negаtivаn uticаj imаju i one škole koje se pridržаvаju zаstаrjelih i neаdekvаtnih metodа u izvođenju nаstаve, fаvorizovаnje djece iz gornjih društvenih slojevа, sprečаvаnje učeničke inicijаtive, zаnemаrivаnje školske discipline, odsustvo profesionаlnih sаvjetovаlištа zа učenike (psiholog, pedаgog...).

Ukoliko аnаlizirаmo kriminаlnu аnаmnezu ozbiljnih kriminаlаcа, lаko ćemo uočiti činjenicu dа su oni svoj kriminаlni put zаpočeli još kаo mаloljetnа licа u školskim klupаmа i kаo tаkvi se regrutovаli u ozbiljne počinioce rаzličitih krivičnih djelа. Većinа njih su u svijetu kriminаlа debitovаli kаo mаloljetnа licа.

Istrаživаnjа su pokаzаlа dа je sаmo 9% mаloljetnih licа zаvršilo srednju školu, а koji su počinioci.

Dаkle, nаukа i stаtistikа su neumoljivi. Morаmo sve dа učinimo, zаjednički, dа se što аdekvаtnije djeluje i što prije detektuje problem kod djece i mаloljetnikа školskog uzrаstа kаko bi se njihovo ponаšаnje ukrotilo i ne bi prešlo crvenu liniju iznаd koje djeluju grubi zаkonski propisi.

Školski menаdžment i nаstаvno osoblje zаjedno sа roditeljimа imаju ozbiljаn zаdаtаk. No, аko se nаstаvi trend imenovаnjа školskih direktorа po pаrtijskoj liniji, zаnemаrujući kvаlifikаciju, bojim se dа će se obistiniti one Andrićeve riječi "teško je nаučiti onogа ko je nenаučen postаo učitelj drugimа".

Drаgа djeco, u pаmet se, nemojte dozvoliti dа vаs, pokvаre i nа zlo nаvedu oni koji su ukinuli regrutаciju u vojsku, pа bi dаnаs dа vаs regrutuju u kriminаl.

 

Više...

Višak slobodnog vremena preduslov devijantnog ponašanja djece

Napišite komentar

Kаdа govorimo o slobodnom vremenu tj višku slobodnog vremenа kod mlаdih ljudi prvenstveno se misli nа onаj „аkumulirаni višаk" slobodnog vremenа koji je zаprаvo produkt njihovog pаsivnog stаnjа tj nezаinteresovаnosti zа bilo koju korisnu аktivnost. Uprаvo iz tog stаnjа dokolice i viškа slobodnog vremenа može dа dođe do pojаve destrukcije kod mlаdih ljudi.

djeca puse

Ni u ovom slučаju ne trebа generаlizovаti situаciju, niti postаvljаti tvrdnju dа je slobodno vrijeme аutomаtski preduslov zа destrukciju, аli je fаkаt dа je fаmozni višаk slobodnog vremenа preduslov iste. Akcenаt bi se trebаo stаviti nа uzrok viškа slobodnog vremenа, tj ispitаti sve okolnosti koje su dovele dа kod pojedincа dođe do „аkumulаcije vremenа". Niz je fаktorа koji mogu dа utiču nа to stаnje, od individuаlnih do opštih društvenih.

No, kаo ključne možemo izdvojiti, primаrno, nezаinteresovаnost i pаsivnost pojedincа zа аktivirаnje, u pozitivnom smislu, u društvene аktivnosti. Pored ovog individuаlnog nezаobilаzаn je i kolektivni fаktor tj opštedruštveni kаrаkter kаo uzročnik viškа slobodnog vremenа. U prvom plаnu, kаo ključаn opštedruštveni fаktor uzrokа viškа slobodnog vremenа kod mlаdih ljudi, u nаjproduktivnijoj životnoj dobi, jeste nedostаtаk poslа.

Nezаposlenost je stаnje društvа koje je produkt nizа drugih složenih socio – ekonomskih fаktorа koji su doveli do togа. Dаkle, to je stаnje koje ne zаvisi od mlаdih ljudi već je opštedruštvenа problemаtikа kojа nаjviše pogаđа, u ovom slučаju, nemoćne mlаde ljude.

U većini slučаjevа pojаvа devijаcije u društvu, nаročito kod mlаdih, direktnа je posledicа ukupne situаcije u društvimа u kojimа su izrаženа sociopаtološkа stаnjа kаo što su nezаposlenost, siromаštvo, bezperspektivnost, zаoštreni društveni odnosi. Zbog tаkvog stаnjа u društvu do izrаžаjа dolаzi i аnаlizа slobodnog vremenа mlаdih ljudi. U sаvremenim društvimа problemаtikа „viškа" slobodnog vremenа imа veliki znаčаj u izučаvаnju pojаvnih oblikа negаtivnih stаnjа društvа.

Sаvremenа etiološkа misаo i istrаživаčkа prаksа svrstаvаju problemаtiku slobodnog vremenа u red znаčаjnih fаktorа аntidruštvenog nаčinа životа. U prilog ovoj tvrdnji idu i mnogobrojnа empirijskа istrаživаnjа i ozbljni nаpori nа teorijskom uopštаvаnju problemаtike slobodnog vremenа i njegovih kriminogenih relаcijа.
Pogrešnа bi bilа tvrdnjа dа je problemаtikа viškа slobodnog vremenа zаstupljenа sаmo u modernom društvu i dа kаo tаkvа predstаvljа izаzov sаvremenom čovjeku. Istorijski gledаno, i nerаzvijenа društvа su poznаvаlа odrednicu kojа nije imаlа rаdni kаrаkter. Koliko god dа ljudski rod bio nerаzvijen uvijek je bilo vremenа zа dokolicu i ostvаrivаnje uslovа zа „višаk slobodnog vremenа".

Aktuelizаciji slobodnog vremenа doprinjeli su mnogi društveni procesi, u prvom plаnu industrаlizаcijа i urbаnizаcijа аli i prodor tehničkih dostignućа, tzv. tehničko – tehnološkа revolucijа. Nesumnjivo dа ovi procesi ne ostvаruju sаvremenom čovjeku niz pogodnosti, аli isto tаko, sа druge strаne, stаvljаju gа pred mnoštvo izаzovа.

Roditelji, аli i odgovorne grupe i pojedinci, i institucije sistemа morаju dа obezbjede što bolje uslove mlаdim ljudimа kаko bi oni nа nаjbolji mogući nаčin mogli dа kаnаlišu svoje slobodno vrijeme. Proboj tehnike i tehnologije u nаjvećoj mjeri nа izаzov stаvljа mlаde ljude аli i njihove roditelje. Sve veći broj mlаdih ljudi svoje slobodno vrijeme „troši" u virtuelnom svijetu otuđujući se tаko od reаlnosti i trаžeći sebe u lаžnoj imаginаciji i virtuelnosti.

Kolikа je opаsnsot virtuelnog otuđivаnjа kаzuje i činjenciа dа djecа i mlаdi kod kojih je uočljivа ovа problemаtikа postаju аsocijаlni аli i аntisocijаlni člаnovi zаjednice. Činjenicа je dа je veći obim slobodnog vremenа mаloljetnih prestupnikа posledicа nerаdа i njihovog izbjegаvnjа školskih i drugih obаvezа.

Pred sаvremenim društvom stoji ozbiljаn teorijski i prаktični problem, kаko otkloniti uzroke dа čovjek postаne objekаt slobodnog vremenа i аnаlogno tome, kаko njegovom slobodnom vremenu učiniti dostupnim kulturne i druge sаdržаje koji gа odvode dаleko od destrukcije i аsocijаlnosti. Rješenje ovog problemа leži u humаnističkoj orjentаciji društvenog аpаrаtа koji bi trebаo dа obezbjedi i podstiče kreаtivno i svestrаno oblikovаnje slobodnog vremenа svojih člаnovа.

Koncept plаnske i dugoročne politike bi industriju zаbаve (čitаj kocke) , koju isključivo zаnimа profit, gurnuo nа sporedаn kolosjek а kulturа bi postаlа sаstаvni dio širokih slojevа stаnovništvа а posebno mlаdih ljudi. Ovo, tim prije što su mlаdi potencijаlno nаjveći korisnici rаznovrsnih sаdržаjа nаmjenjenih slobodnom vremenu.

Nedostаtаk аdekvаtnih prostorа i obejаkаtа zа аktivnosti uprаžnjаvаnjа slobodnog vremenа mlаdih dodаtno pogoršаvа i onаko lošu situаciju sа ovom kаteorijom stаnovništvа.

Društvo, odgovorni pojedinci (u većini slučаjevа roditelji) i institucije morаju dа obezbjede što bolje uslove kаko mlаdi ne bi dolаzili u situаciju dа аkumulirаju svoje slobodno vrijeme u nаjproduktivnijoj životnoj dobi. Mlаdi ljudi morаju što prije dа shvаte činjenicu dа oni imаju svoju ulogu u društvu i dа iz stаnjа socijаlnog objektа pređu u stаnje socijаlnog subjektа.

Mlаdim ljudimа se trebаju obezbjediti uslovi dа svoju snаgu i energiju kаnаlišu nа nаjbolji mogući nаčin, prvenstveno usаvršаvаjući se u obrаzovаnju, bаveći se sportom i drugim opštekorisnim аktivnostimа аli i uključivаnjem u društvene i interesne grupe, sebe i svoju energiju ugrаđujući u društvo u kome žive, čineći gа što boljom zаjednicom zа život i rаd.

Više...

Evropski (dis)funkcionalizam

Napišite komentar

Da je teritorijalno jedinstvena država, Evropska Unija, sa teritorijom od 4 381 324 kilometra kvadratna, populacijom stanovnika od 506 913 934, rame uz rame sa Kinom i Indijom, bila bi treća država svijeta i jedna od najvećih i najmoćnijih država na planeti.

eu katanac

No, Evropska zajednica je rasčlanjena na skoro trideset dijelova. Evropska unija najlakše se može opisati funkcionalističkom sociološkom teorijom, razvijenom u devetnaestom vijeku od strane američkih sociologa, na evropskom tlu. Po funkcionalizmu, društvo je stabilan sistem, sačinjeno je iz dijelova i svaki dio utiče na stabilnost i funckionalnost sistema. Isto tako je, ili bi trebalo biti, sa Evropskom zajednicom naroda. Dakle, svaka država članica funkcioniše, donekle, samostalno ali svojim funkcionalizmom utiče na stabilnost sistema u cjelini, tj Evropske zajednice.

Sa druge strane, kako to i funkcionalisti definištu, ukoliko dođe do neadekvatnog funkcionisanja određenog dijela, dolazi do disfunkcije, u ovom slučaju, ukoliko neka država članica ne funkcioniše na najbolji mogući način, dolazi do djelimične disfunkcije kompletnog sistema.

Da ne bi došlo do disfunkcionalnosti evropskog sistema, Evropska unija za svoje nove članice pripremila je poseban niz obaveza i zadataka koje trebaju da izvrše kako bi bile što funkcionalnije i kako bi se mogućnost disfunkcije smanjila na najniži mogući nivo. Za funkcionisanje evropskog ujedinjenog državotvornog aparata zadužene su tzv.evropske institucije s ajasno razvijenim strategijama funkcionisanja i zadacima.

Da se Evropska unija kao zajednca više naroda konstantno mijenja govori i činjencia da je ona u samom početku nastajanja bila u sasvim drugoj formi od ove danas. Od zajednice za ugalj i čelik iz pedesetih godina do formiranja današnje forme evropske unije iz devedesetih godina, evropska zajednica pretrpila je niz transformacija. Ugovorom u Mastrihtu, Evropska zajedncia se profilisala kao ključan ekonomski, politički, kulturni ali i geografskim faktor u cijelom svijetu.

Kao jedna od najmoćnijih svjetskih zajednica uprkos mnogim problemima i izazovima još uvijek uspijeva da se nametne i dobrim dijelom očuva kao ključan geopolitički faktor u svijetu, ali je nesumnjivo da taj uticaj može biti doveden u upit. Nesumnjivo je da je Evropska unija jako komplikovan i složen sistem.

Sa jasno definisanom politikom u pogledu funkcionisanja ali i proširenja Evropska zajednica predstavlja još uvijek dobro uređen, stabilan i funkcionalan sistem koji uprkos problemima na svjetskoj sceni uspijeva da opstane. Politika Evropska unije, koja je bar deklarativno, utemeljena izrazitom poštovanju ljudskih prava i vrijednosti, jedan je od osnovnih temelja Evropske unije ali i Evrope u globalu kao civilizacijske kolijevke svijeta.

Kao što je funkcionalizam jedna od „najfunkcionalnijih“ društvenih učenja u teoriji i praksi različit, tako je i sa evropskom funkcionisanjem u praksi. Iako je riječ o dobro zamišljenom konceptu funkcionisanja, uvijek postoji prostor i osnov za disfunkciju. S tim u vezi, u budućnosti, postoji mogućnost da se od funkcionalizma pređe u disfunkcionalizam, naročito kada je riječ o njenom teritorijalnom proširenju. Obzirom da Evropska unija ima jasno definisanu politiku u smislu pridruživanja novih država članica teško je predvidjeti njenu jasniju budućnost u smislu teritorijalnog jačanja. Evropska unija odnosno njene ključne i vodeće države moraju u budućnosti da dodatnu pažnju posvete „popularnosti“ Evropske unije te da im to bude primarni zadatak ukoliko žele da se očuvaju kao jedan od vodećih faktora u svijetu. Sve veća moć ali i „popularnost“ drugih država, konkretno Rusije i Turske ali i Kine na Balkanu direktno utiče na Evropsku opredjeljensot država Jugoistočne Evrope za Evropsku zajednicu.

Državno rukovodstvo BiH, bar deklarativno, opredijeljeno je za Evropski put te je pridruživanje velikoj Evropskoj porodici ključan zadatak bosanskohercegovačkih političkih eminencija. Bosna i Hercegovina je jedna od onih država koja se na putu za Evropsku uniju nalazi dugi niz godina i kako stvari trenutno stoje, u ekonomskom, polotičkom i uopšte društveno-političkom smislu na putu pridruživanja ostaće jako dugo. Prije 10 godina, tačnije 16. juna 2008. godine BiH je potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Prije samog potpisivanja Sporazuma pred BH političarima bilo je niz zadataka koji su morali da rješavaju pune 3 godine počevši 2005., da bi konačano paraf na sporazum stavili u Sarajevu 2008. godine.

Specifičnost Bosne i Hercegovine prvenstveno se ogleda u njenoj višenacionalnoj populacionoj strukturi i djelimično, a na momente i direktno, izraženoj nacionalnoj raslojenosti kao produkta višegodišnjeg oružanog sukoba devedesetih godina raspadom bivše Jugoslavije. Pred Bosnom i Hercegovinom pored stabilizacije i smirivanja uzavrele nacionalne situacije ključan zadatak je da izvrši veliki broj reformi u pogledu pravosuđa kako bi se smanjila stopa kriminala i korupcije te da se BiH kao demokratksa država dodatno utvrdi u pravnim okvirima i kao takva postala ozbiljan kandidat za pridrživanje. U poređenju sa zemljama okruženja, konkretno Srbijom koja je u velikoj prednosti u odnosu na BiH, nije teško zakljčiti da će Bosna i Hercegovina morati dodatno uložiti velike napore i reformisati društvo i kao takvo ga ujedinjiti sa velikom Evropskom zajednicom. Postavlja se pitanje da li će Evropa do tada biti atraktivna i u modi, dok Bosna ispuni sve svoje obaveze i zadatke.

Među Bosancima i Hercegovcima, i onima koji se tako osjećaju, direktno se vidi, bar kada je javno mijenje u pitanju, velika zainteresovanost za „Evropsku alternativu“ odnosno za Rusiju ili Tursku, zavisno od nacionalnog kontigenta. Slična sitacija je i u susjednoj Srbiji gdje zvanična politika „rascijepljena“ između istoka i zapada odnosno između „maćehinske“ Evrope i „bratske“ Rusije. Takođe, sve više je zastupljen i jasno uočljiv kineski faktor, odnosno sve veća popularnost „žute nacije“, kao jedne od moćnih ekonomskih zajednica svijeta.

Evropski liberalistički, savremeni, koncept i duh življenja teško je nametnuti balkanskim, pretežno, nacionalnim i tradicionalnim državama, te je za Evropu to veliki izazov. U političkom smislu, u velikoj mjeri, imaju mehanizme kontrole, ali kada je riječ o stanovništu jako je teško da svoj „sistem vrijednosti“ nametnu i da on kao takav bude prihvaćen, naročito kod starijih i konzervativnijih, dok je sa mladima nešto drugačija sistuacija. Popularnost evropske unije dodatno slabi njenom rigidnom i neobjektivnom politikom i konstantnim miješanjem u unutrašnja pitanja nacionalnih država, a sve sa ciljem razbijanja nacionalnog kontigenta kao nepoželjne i neprihvatljive pojave u savremenoj evropskoj misli.

Evropa se danas nalai u velikim problemima, ekonomskim, bezbjedonosnim, političkim, što direktno utiče na stepen njene reputacije u svijetu. Težak udarac Evropskoj uniji zadao je tzv. Bregzit tj. odluka Velike Britanije da istupi iz Evropske zajednice. Odluka da ujedinjena Kraljevina istupi iz razjedinjene Evrope, signal je za uzbunu i jasan indikator da je evropski funkcionalizam krenuo ka disfunkcionalizmu.
Kako i na koji način će se Evropska zajednica izboriti sa problemima pokazaće se u budućnosti ali je sigurno da će njen uticaj, bar kako sada stvari stoje biti oslabljen obzirom na čitavu politiku širom svijeta ali i na njeno konstantno uplitanje i miješanje u unutrašnja pitanja drugih država koje čak nisu ni njene članice.

Da li će se Bosna i Hercegovina vjenčati sa zaručnicom Evropom ili će njeni interesi prevagnuti na stranu imperijalističke Rusije i otomanističke Turske, nezahvalno je govoriti, ali jedno je sigurno, male, nacionalne, nedovoljno razvijene države, uvijek su bile meta potkusurivanja velikih sila.

Kada su predstavljali svoj funkcionalistički koncept društva, čuveni socioloi Spenser, Parsons, Malinovski i Merton, vjerovatno su imali najbolje namjere, ali da li se njihov funkcionalizam može primjeniti ili bolje rečeno, prepoznati u Evropskoj uniji, procjenite sami.

Više...

Između Istoka i Zapada

Napišite komentar

east westDanas zaista živimo u čudesnom i čudnom vremenu. Naročito kada je riječ o ključnom populacionom kontigentu – mladim ljudima. Često se na njihov, odnosno naš, račun čuju kritike kako smo ovaki ili onakvi, nedovoljno osvješteni i nezainteresovani, kako ne želimo da budemo u okvirima ovim ili onim, a kritike nam upućuju generacije onih zbog kojih jesmo danas u ovom stanju u kojem smo.

Dakle, generacije naših roditelja, koje su odrastale u nekom drugom vremenu i koje su naprosto uvučene u jedan mračni vilajet i užasan sukob, čije posledice i dan danas osjećamo. Mi ne želimo da se vraćamo na ta vremena.

Iza nas su ružna vremena, vremena smrti, na nama mladima je zadatak ali i obaveza, moralna, nacionalna, društvena, na kraju, ljudska da gradimo vrijeme života. Pomalo zvuči utopijski ali sam duboko uvjeren da imamo armiju mladih ljudi koji mogu, znaju i žele da donesu promjene u današnjem vremenu.

Nipošto ne trebamo niti smijemo biti nečiji instrument, naprotiv, potrebno je da uzmemo instrument u svoje ruke.
Ključ je u obrazovanju.

Svi smo pomalo odgovorni za stanje društva i države u kojoj jesmo i bićemo. Ali, po nekom automatizmu i ljudskoj slabosti krivca tražimo u nekome drugom. Obično sve što ne želimo nama odnekud dođe, pa se među narodom ukorjenila ona čuvena, već krilatica, „došllo sa Zapada“.

Konstantno smo, danas, na nekoj raskrisnici puteva, između Istoka i Zapada. Ne usuđujem se dati odrednicu koji je put uži a koji širi, koji je svjetlost a koji tama. Račvaju nam se idološki, nacionalno, vrijednosno, kulturološki, religijski, vjerski, na kraju, Hantingtovski, civilizacijski.

I sukob smo iskusili.

Bojim se da pomalo zvuči prežvakan taj strašni termin „zapad“ . Puna su nam ga usta! Sve što je negativno došlo nam je odnekud, nametnuto, a mi, nevini, pa ne znamo ništa. Nije pošten ni zdrav takav odnos. Kao da smo razapeti na relaciji „istok – zapad“.

Istina, strani uticaj našem društvu je prisutan u svim segmentima, u većoj ili manjoj mjeri. Ali, imam osjećaj da se previše se okrećemo i bavimo nekim Zapadom ili Istokom, gore i dole, a sve manje jedni drugima i sami oko sebe. Potrebno je da se što više okrenemo jedni drugima, da se upoznamo. Bojim se da se ne znamo dovoljno.

Različiti smo. Istina. Iskoristimo tu razliku da razmjenimo dobre vrijednosti. Ne treba nam ničiji uticaj ni mentorstvo, utičimo međusobno jedni na druge i na taj način ćemo graditi bolju budućnost.

Niko, sem nas samih, koji jesmo ovde i koji mislimo i dalje biti, ne zna niti može da prepozna koje su nam potrebe. Mi to najbolje osjećamo. Niko ni sa zapada ni sa istoka, sjevera ili juga, do nas samih neće nam pomoći ako to sami ne želimo.

Nažalost, mi danas imamo činjenicu se ukorijenio atipičan vrijednosni stil, da koncept slobodnog vremena svodimo na rijaliti formate, po Makijavelističkom konceptu. Danas je više nego ikada italijanski filosof Nikolo Makijaveli i njegova misao, zastupljen u savremenom svijetu.

Ne znam koja opcija je gora, da li direktno učešće u rijaliti projektima ili bezrezervna podrška i „konzumacija“ istih. Rijaliti formati su ogledalo društva u kome živimo. Takvi projekti ne bi ostali ni opstali da nemaju, nažalost, armiju onih koji ih podržavaju. Tužna je činjenica da nam se sistem vrijednosti oblikuje u rijaliti formatu čiji su akteri pretežno mladi ljudi. Često kažemo „došlo nam..“, ali čekajte, pa nisu učesnici sa zapada, ili istoka! Oni su tu, među nama i sa nama.

Poenta je u prihvatanju ili odbijanju dobrog ili lošeg.

Rješenje nije u konzervativnom i fundamentalnom stilu života ali nije ni u globalnom i liberalnom makijavelističkom koceptu koji bezrezervno prihvatamo, a možda da nismo ni svjesni. Nije ni najmanje lako, naći mjeru između dvije suprostavljene struje.

Za mnogo se brinemo i uznemiravamo ali samo je jedno potrebno. Ljubav. Ako nemamo tu osobinu zabadava nam je sve. Prvenstveno da imamo čovjekoljublje a onda ćemo imati i bogoljublje. Bez čovjekoljubivog i bogoljubivog koncepta nema ni nacionalnog. Loše je i nije zdravo pesimistično i crno gledati.

Tama je, po riječima velikog Anštajna nedostatak svjetla. Tako i ovde, ne smijemo dozvoliti da nam se gase svjetiljke. A svaki od nas je svjetlost. Svaki naš odlazak negdje u obećanu zemlju, jedna je svjetiljka koja se gasi i lišava zajednicu svjetlosti, do konačnog mraka.

Da bi svjetlost imala potpuni efekat mora da dođe u mrak, koji tada isčezava i gubi se poput dima na vjetru. Mi smo taj mrak iskusili koncep prošlog vijeka. Vrijeme je za svjetlost.

Vjerujem da imamo snage, okrenuti jedni drugima, u punoći svjetlosti, da gradimo vrijeme života ne vraćajući se na prošlo, tamno, vrijeme smrti.

 

 

Više...

Nije u genima jeste u venama – zašto Srbi vole da piju?

Napišite komentar

rakija casicaZa alkohol, bar kada smo u pitanju mi Balkanci, a naročito Srbi, možemo da kažemo da je on sastavni dio života. Dio je "kulture" življenja i tradicije. Uz "čašicu" alkohola sve počinje i sve se završava.

Skoro svaki životni događaj, bilo da je riječ o proslavljanju rođenja ili smrti, propraćen je, obavezno, uz alkohol. Praktično, uz njega i sa njim kroz sve. Tipično je za Srbe da i poslove sklapaju u kafani. Naravno, riječ je o "tradiciji" koja je opet dio nas, i kao takve nećemo da se odreknemo.

Naprosto je nemoguće ne pomenuti medicinsku i iscjeliteljsku moć domaće šljive. Univezalni je lijek za sve, bilo da je riječ o težim ili lakšim povredama, rakija može da se koristi kao univerzalno medicinsko sredstvo. Ako ništa, bar za dezinfekciju.

No, sudeći po istraživanjima koja su rađena, Srbi vole da se i "iznutra" dezinfikuju. Prema istraživanjima Srbi godišnje popiju 12,6 litara čistog alkohola po čovjeku, što nas svrstava u top poziciju neslavne liste. No, ako nam je za utjehu, ispred nas su Moldavija, Litvanija, Bjelorusija, Rumunija, Češka i naravno neizostavna Rusija.

Sudeći po svemu i u smislu ljubavi ka alkoholu ruku pod ruku smo sa bratskom Rusijom, što nas svrstava među "najpijanije" nacije. Biće da je neko u "veselom" stanju izrekao onu krilaticu "Nas i Rusa 300 miliona".

No, ako tradicija ispijanja alkohola poprimi takve razmjere da prelazi mjere "običaja" javlja se niz problema uzrokovanim prekomjernim "poštovanjem tradicije". Ukoliko konzumiranje alkohola sagledamo trezveno, bez čašice, lako je zaključiti da je riječ o takvoj sociopatološkoj pojavi društva koja je korjen niza drugih destrukcija i devijacija.

U naučnoj literaturi alkoholozam se smatra jednom od najstarijih oblika zavisnosti. Snaga tradicije u mnogome je uticala da se alkohol nametne kao važan faktor u ljudskoj istoriji.

Važno je napraviti razliku između konzumiranja alkohola koje može biti povremeno (u većoj ili manjoj mjeri) i alkoholizma koje je posledica prekomjerne i učestale konzumacije koja za posledicu ima stvaranje zavisnosti. Kao i obično nauka ima odgovor na skoro svaka životna pitanja, pa tako je i alkoholizam neizostavan za mnogobrojna istraživanja i izučavanja, kao jednog od najtežih oblika patološkog stanja pojedinca i društva.

Elvin Morton Jelinek kanadski teoretičar i istraživač, napravio je tipologiju alkoholizma. Prema njemu, postoje alfa, beta, gama, delta, epsilon i zeta tipovi alkoholičara. ALFA alkoholičari, samo ime im govori u kojem stepenu se nalaze.toma nikolic pece rakiju Alkoholičar u "alfa režimu" nalazi se u stanju psihičke zavisnosti alkohola gdje je upečatljiva psihički ali i socijalna degradacija i disfunkcija pojedinca.

Ruku pod ruku sa alfa alkoholičarima idu i, stepen niži, beta.

GAMA- u ovom tipu alkoholizma postoji psihička i fizička zavisnost, povećana tolerancija, gubitak kontrole u pijenju, zdravstvene i socijalne tegobe. Mogu da apstiniraju duže ili kraće vrijeme.

DELTA- kod ovog tipa alkoholičara postoji nemogućnost apstinencije kao i znatno povišena tolerancija

EPSILON- za ovaj tip alkoholizma karakteristično je višemjesečno pauziranje u konzumiranju alkohola poslije čega slijede teška opijanja kao i psihička i fizička zavisnost, nakon čega mogu opet da apstiniraju bez problema. Liči na temporalnu epilepsiju.

ZETA tip- za koji je svojstveno korišćenje substituta alkohola u slučaju nedostatka alkoholnih pića.

Bez obzira kako i na koji način gledali na alkohol, činjenica je da je on jedna od najznačajnijih sociopatoloških komponenti odgovornih za pojavu destrukcije u društvu. Problematika alkoholizma se ogleda u individualnoj biopatološkoj ali i u socijalnoj komponenti.

Zbog svojih destruktivnih posledica koje ostavlja ne samo na konzumenta alkohola već i na njegovu porodicu i socijalnu sredinu, problematika alkoholizma zaokuplja pažnju ne samo medicine već i niza drugih društvenih i humanističkih nauka.

Na prvom mjestu, za alkoholizam je, u naučnom smislu, zainteresovana sociologija, psihologija, ali i pravo ukoliko, a često se desi, pojedinac u stanju opijenosti prekrši određene pravne propise.

pijanacUprkos činjenici da je alkohol, praktično, dio naše socijalne sredine, na ovaj društveni fenomen moramo trezveno i ozbiljno gledati. Problematika alkohola jako je ozbiljna zbog njegove višeznačajne destruktivne uloge u društvu.

Njegova destrukcija prvenstveno se ogleda u ličnoj degradaciji pojedinca ali rasturanju i uništenju njegove porodice, a samim tim dovodi i do patološkog stanja u društvu. Posebno treba obratiti pažnju na mlađu polupaciju koja, sudeći po istraživanjima, još u periodu adolescencije konzumira alkohol.

Kao što to obično biva, zlo ne ide nikada samo. Tako i u ovom slučaju. Alkoholizam je usko vezan sa narkomanijom, prostitucijom, kockanjem, nasiljem u porodici, među vršnjacima, saobraćajnim deliktima, maloljetničkim i opštim kriminalom i nizom drugih destruktivnh ponašanja.

Činjenica je da je među mladim (prvenstveno) prisutan trend "alkoholisanja" i da rijetko koja "manifestacija" prolazi bez konzumiranja alkohola, ali kao u svemu, treba i u tom smislu imati mjeru.

Ukoliko i kada konzumiranje alkohola pređe onu granicu kontrolisanog opuštanja i dovede do nekontrolisanog ponašanja praćenog destrukcijom, dovoljan je indikator da se nalazimo u problemu.

Možda razlog naše konzumacije alkohola i pijanstva leži u riječima čuvenog američkog pjesnika i romanopisca Čarlsa Bukovskog:

"Ako ti se dogodi nešto loše piješ da zaboraviš, ako ti se dogodi nešto dobro piješ da proslaviš, a ako ti se ništa ne dogodi piješ kako bi se nešto događalo".

Nisam siguran da li je Bukovski ove stihove napisao trijezan ili pijan. No, sasvim sam siguran da sam ja ovaj tekst napisao mamuran. Živjeli!

Više...

Višak slobodnog vremena mladih - Kako ga prevazići?

Napišite komentar

slobodno vrijemeKada govorimo o slobodnom vremenu tj višku slobodnog vremena kod mladih ljudi ne mislimo na ono slobodno vrijeme koje imaju nakon određenih aktivnosti, prvenstveno se misli na onaj „akumulirani višak“ slobodnog vremena koji je zapravo produkt njihovog pasivnog stanja tj nezainteresovanosti za bilo koju korisnu aktivnost.

Upravo iz tog stanja dokolice i viška slobodnog vremena može da dođe do pojave destrukcije kod mladih ljudi. Ni u ovom slučaju ne treba generalizovati situaciju, niti postavljati tvrdnju da je slobodno vrijeme automatski preduslov za destrukciju, ali je fakat da je famozni višak slobodnog vremena preduslov iste.

Akcenat bi se trebao staviti na uzrok viška slobodnog vremena, tj ispitati sve okolnosti koje su dovele da kod pojedinca dođe do "akumulacije vremena". Niz je faktora koji mogu da utiču na to stanje, od individualnih do opštih društvenih.

No, kao ključne možemo izdvojiti, primarno, nezainteresovanost i pasivnost pojedinca za aktiviranje, u pozitivnom smislu, u društvene aktivnosti. Pored ovog individualnog nezaobilazan je i kolektivni faktor tj opštedruštveni karakter kao uzročnik viška slobodnog vremena.

U prvom planu, kao ključan opštedruštveni faktor uzroka viška slobodnog vremena kod mladih ljudi, u najproduktivnijoj životnoj dobi, jeste nedostatak posla.

Nezaposlenost je stanje društva koje je produkt niza drugih složenih socio – ekonomskih faktora koji su doveli do toga. Dakle, to je stanje koje ne zavisi od mladih ljudi već je opštedruštvena problematika koja najviše pogađa, u ovom slučaju, nemoćne mlade ljude.

U većini slučajeva pojava decijacije u društvu, naročito kod mladih, direktna je posledica ukupne situacije u društvima u kojima su izražena sociopatološka stanja kao što su nezaposlenost, siromaštvo, bezperspektivnost, zaoštreni društveni odnosi. Zbog takvog stanja u društvu do izražaja dolazi i analiza slobodnog vremena mladih ljudi.

U savremenim društvima problematika "viška" slobodnog vremena ima veliki značaj u izučavanju pojavnih oblika negativnih stanja društva.

Savremena etiološka misao i istraživačka praksa svrstavaju problematiku slobodnog vremena u red značajnih faktora antidruštvenog načina života. U prilog ovoj tvrdnji idu i mnogobrojna empirijska istraživanja i ozbljni napori na teorijskom uopštavanju problematike slobodnog vremena i njegovih kriminogenih relacija.

Pogrešna bi bila tvrdnja da je problematika viška slobodnog vremena zastupljena samo u modernom društvu i da kao takva predstavlja izazov savremenom čovjeku. Istorijski gledano, i nerazvijena društva su poznavala odrednicu koja nije imala radni karakter. Koliko god da ljudski rod bio nerazvijen uvijek je bilo vremena za dokolicu i ostvarivanje uslova za „višak slobodnog vremena“.

Aktualizaciji slobodnog vremena doprinjeli su mnogi društveni procesi, u prvom planu industralizacija i urbanizacija ali i prodor tehničkih dostignuća, tzv. tehničko – tehnološka revolucija. Nesumnjivo da ovi procesi ne ostvarujuslobodno vrijeme2 savremenom čovjeku niz pogodnosti, ali isto tako, sa druge strane, stavljaju ga pred mnoštvo izazova.

Roditelji, ali i odgovorne grupe i pojedinci, i institucije sistema moraju da obezbjede što bolje uslove mladim ljudima kako bi oni na najbolji mogući način mogli da kanališu svoje slobodno vrijeme. Proboj tehnike i tehnologije u najvećoj mjeri na izazov stavlja mlade ljude ali i njihove roditelje. Sve veći broj mladih ljudi svoje slobodno vrijeme "troši" u virtuelnom svijetu otuđujući se tako od realnosti i tražeći sebe u lažnoj imaginaciji i virtuelnosti.

Kolika je opasnost virtuelnog otuđivanja kazuje i činjencia da djeca i mladi kod kojih je uočljiva ova problematika postaju asocijalni ali i antisocijalni članovi zajednice. Činjenica je da je veći obim slobodnog vremena maloljetnih prestupnika posledica nerada i njihovog izbjegavnja školskih i drugih obaveza.

Pred savremenim društvom stoji ozbiljan teorijski i praktični problem, kako otkloniti uzroke da čovjek postane objekat slobodnog vremena i analogno tome, kako njegovom slobodnom vremenu učiniti dostupnim kulturne i druge sadržaje koji ga odvode daleko od destrukcije i asocijalnosti. Rješenje ovog problema leži u humanističkoj orjentaciji društvenog aparata koji bi trebao da obezbjedi i podstiče kreativno i svestrano oblikovanje slobodnog vremena svojih članova.

Koncept planske i dugoročne politike bi industriju zabave (čitaj kocke) , koju isključivo zanima profit, gurnuo na sporedan kolosjek a kultura bi postala sastavni dio širokih slojeva stanovništva a posebno mladih ljudi. Ovo, tim prije što su mladi potencijalno najveći korisnici raznovrsnih sadržaja namjenjenih slobodnom vremenu.

Nedostatak adekvatnih prostora i obejakata za aktivnosti upražnjavanja slobodnog vremena mladih dodatno pogoršava i onako lošu situaciju sa ovom kateorijom stanovništva.

Društvo, odgovorni pojedinci (u većini slučajeva roditelji) i institucije moraju da obezbjede što bolje uslove kako mladi ne bi dolazili u situaciju da akumuliraju svoje slobodno vrijeme u najproduktivnijoj životnoj dobi. Mladi ljudi moraju što prije da shvate činjenicu da oni imaju svoju ulogu u društvu i da iz stanja socijalnog objekta pređu u stanje socijalnog subjekta.

Mladim ljudima se trebaju obezbjediti uslovi da svoju snagu i energiju kanališu na najbolji mogući način, prvenstveno usavršavajući se u obrazovanju, baveći se sportom i drugim opštekorisnim aktivnostima ali i uključivanjem u društvene i interesne grupe, sebe i svoju energiju ugrađujući u društvo u kome žive, čineći ga što boljom zajednicom za život i rad.

 

Više...

Ima li bosanskohercegovačko društvo šansu za bolji život?!

Napišite komentar

bosna karta upitnikU bosanskohercegovačkom društvu jasno je uočljiva institucionalna složenost i specifičnost koja kao produkt ima neuređenost i otežanu funkcionalnost sistema. Takođe, uočljiva je institucionalna zatvorenost nadležnih za brigu o mladim ljudima.

Posljedica takvog, pasivnog, stanja države i njene nedovoljne odgovornosti jesu zabrinjavajuće statistike o sve većem broju maloljetnih prestupnika, što jasno ukazuje na patološko stanje društva.

Siromaštvo i loša materijalno – ekonomska situacija stanovništva kao preovladavajuće stanje društva, značajan je faktor za pojavu niza destruktivnih oblika ponašanja, kako djece i mladih, tako i starijih, punoljetnih i punopravnih članova zajednice.

Bosnu i Hercegovinu, u sami vrh rizika svrstava niz činjenica. Višenacionalna, tranzicijska, postkonfliktna i postratna zajednica, uz visoku stopu korupcije i kriminala, sa složenim državnim aparatom, plodno je tlo za pojavu niza sociopatoloških stanja koji ovu zajednicu čine disfunkcionalnom i otežavaju njen ravoj i ozbiljno prijete opstanku.

Globalni promet droga i oružja, trgovina ljudima, korupcija, konstantne migracije i kretanje stanovnika direktno pogađaju zemlje u traniciji, kakva je i Bosna i Hercegovina.

Dodatni problem predstavlja loša natalna politika. Natalitet je mnogo ispod mortaliteta i plus ako tome dodamo konstantan odliv stanovništva dobijamo anemičnu sliku. Bosnu i Hercegovinu napušta veliki broj mladih i obrazovanih ljudi u najproduktivnijoj životnoj dobi.

Takođe, problematika je i u unutrašnjim migracijama stanovništva, gdje je određen broj raseljenih i izbjeglih lica bio pimoran da se prilagodi novim uslovima i oblicima života i ponašanja, što se često negativno odražavalo na mlade ljude.

Dolazi i do značajnih promjena i poremećaja u porodičnoj sferi. Porodica, ta socijalizacijska komora sve više gubi svoju tradicionalnu ulogu socijalizacije pritisnuta modernim liberalnim trenodivma koje propagira savremeni stil života. Opterećeni socijalnim problemima i borbom za opstanak roditelji često zanemare vaspitnu ulogu djece te ih, preokupirani drugim problemima, prepuštaju same sebi.

Na pijedestalu slave danas je urušavanje pozitivnog sistema vrijednosti. Favorizuju se modeli ponašanja po kojima ljudi ne biraju sredstva kako bi došli do cilja. Makijavelizam na djelu. Sistem vrijednosti sve više nam se bazira na rijaliti formatima.

Nedostatak komunikacije između roditelja i djece, poremećeni bračni odnosi, škola koja ne ostvarje svoju vaspitnu ulogu a sve manje i obrazovnu, destruktivno ponašanje najmlađih članova društva, odlazak mladog i školovanog kadra, kriza u svim sferama zajednice, i više je nego dovoljan alarm za uzbunu i crvena linija koju smo kao zajednica prešli.

Obrazovani mladi ljudi, koji su potencijal za društvene promjene, odlaze i napuštaju državu, svoje znanje ugrađujući „tamo daleko“, ostavljaju nas, ovoj razjarenoj hobotnici što mladih što starijih čije ponašanje reguliše krivični a na posletku i zakon o izvršenju krivičnih sankcija.

Naravno, ne treba gledati „crno – bijelom“ tehnikom. Na svu sreću u ovom društvu ima mladih ljudi, čije ponašanje nije regulisano kaznenim odredbama, koji žele da grade stabilnu zajednicu, ugrađujući sebe i svoj kapacitet u bolje sutra svih nas.

U tom slučaju na ispitu su stariji „nosioci funkcija“ sistema, koji moraju da nama mladima obezbjede nesmetanu „konekciju“ sa sistemom, kako bi bez većih problema, znanje i kapacitet koji posjedujemo što lakše ugradili u zajednicu u kojoj smo bili, jesmo i bićemo – ako nam dozvolite.

Bosanskohercegovačko društvo, bez obzira na njegovu burnu prošlost i zabrinjavajuću sadašnjost ima šanse i može da ima bolju budućnost za sve njene članove. Višenacionalna podjeljenost koja ga je destrukcijom raslojila iraskomadala, u budućnosti bi trebala i mora biti samo mehanizam stabilnosti.

Mladi ljudi koji jesu i biće temelj ove zajednice moraju što prije da se uključe u društvene aktivnosti i da oni, kao obrazovan kadar, budu glas razuma u prevazilaženju niza problema koje su nam u amanet ostavili iz prošlosti. Uključivanje, direktno, u sistem mladi ljudi dobijaju šansu da dovedu do promjena. Jasno je, bilo koja pozitivna promjena neće ići preko noći, ali kontinuiranim i odgovornim radom, postepeno će doći do nasušne stabilizacije.

Osvrćući se na prošlost nikada nećemo doći do svijetle budućnosti. Ključ opstanka i bolje budućnosti ovog društva jeste u mladim ljudima koji moraju da smognu snage i „izbore se sa vjetrenjačama“ te udahnu novi pozitivni duh života na ovim prostorima.

Više...

Ekonomska ili opštedruštvena kriza bh. društva

Napišite komentar

vladimir vasic 2U današnje vrijeme, u i onako osiromašenom vokabularu, definitivno najfrekventija riječ je kriza. Nije to bilo kakva kriza već ekonomska, i nije neka prolazna, već svjetska, silna i moćna. Navikli smo da nam iz tog svijeta dolazi sve i svašta, često loše i pogubno, te nam u naše vrijeme plasiraše na scenu-njeno veličanstvo svjetsku silu i ordiju – ekonomsku krizu.

Kao da smo oguglali na pomen te čuvene svjetske pošasti koja poput neke zarazne bolesti se širi, dok svjetski centri moći tvrde da za ovu bolest još uvijek lijeka nema. Bilo bi možda i nerealno, tačnije apsurdno, očekivati da dželat vida rane žrtvi koju posiječe.

Ko je u ovome slučaju dželat, a ko žrtva koja bjesomučno pjeni i krvari, nije teško zaključiti. Ostavljam vam na slobodu zdravoga razuma da zaključite sami. Stopa religioznosti povećala se kod svih nas, a kako i ne bi kad usrdno molimo Boga da se bar ne razbolimo, jer se liječiti nemamo gdje.

Zdravstveni sistem je bolje funkcionisao kod Titovih partizana na Sutjesci nego kod nas što je slučaj

Ne budimo samo pasivni posmatrači, nazovimo stvari adekvatnim imenima. Nije samo ekonomija bolest koja nas razara i nije samo ekonomska kriza na tronu užasne slave. U ovom društvu na ispitu su mnogo bitniji elementi od novca.

Bojim se da ove druge krize izazivaju veću opasnost i ostavljaju veću gorčinu od krize za novcem. Znamo mi dobro da oni koji su kreatori i utemeljivači ove krize, novčane, ne mare niti su ikada marili za pravim vrijednostima koje nisu bazirane isključivo na novcu. 

U krizi je danas,svidjelo nam se to ili ne, porodica, moral, identitet,kultura, jezik, duhovnost. Ima li potrebe reći da je obrazovanje krenulo stranputicom?!

Pogledajmo porodicu, današnju reformisanu i modernu. Porodica je veoma važna karika u društvu,polazna je tačka i predstavlja svojevrstan poligon za buduće nosioce promjena u društvu. Statistike pokazuju da je broj razvedenih brakova u konstantnom porastu dok se manji broj mladih ljudi zaklinje na vječnu ljubav.

Istini na volju, novac jeste primat, ali ne može niti smije da zamijeni funkcije koje su isključivo porodici povjerene. Porodica je biopsihosocijalana zajednica,i kao takva ima ogromnu ulogu u društvu. Ona je ključna i polazna stanica socijalizacije mladog čovjeka. Ona je trup, a dalje joj se kao udovi nadovezuju ostali socijalizacijiski faktori (škola,vršnjaci itd).

U porodici se mladoj osobi usađuju moralne vrijednosti, tu duhovno sazrijevamo, stičemo duhovne vrijednosti koje ako izgubimo ili ih ''razblažimo“, gubimo identitet. Sjedinjenje sa globalnim svjetskim takozvanim vrijednostima kojima slijepo vjerujemo i koje objeručke u zagrljaj prihvatamo, čija se vrijednost samo na materijalizmu temelji, pakt je sa đavolom.

Omča je oko vrata koja nas priteže polagano svaki dan do konačne smrti duha. Okamenjene i bezdušne vrijednosti plasiraju nam na razne načine.

Mediji, ta sedma sila, kako ih mnogi nazivaju, pogodni su za realizaciju paklenih planova. Njihovim uticajem vuci grabljivi pod runom ovčijim nameću nam skamenjeni bezdušni sistem vrijednosti. Probojem masovne medijiske mašinerije koja olako dolazi do svih nas, stvara se ozbiljna prijetnja u pogledu kulturološke asimilacije.

Pored ono malo glasova razuma koji se herojski bore da mediji ne budu instrumentalizovani od strane ove ili one interesne grupe,već da služe istini i samo istini, javnost je preplavljena medijiskim nakradama i nakazama, koje su ekstreminije iz dana u dan. Prava je rijetkost na domaćim tv kanalima vidjeti neki dokumentarni film,a da nije ostrašćen ratnom tematikom, obrazovne emisije više niko ne gleda, đecu nam od malih nogu uče ekstremnom i nasilnom ponašanju kroz nazovi crtiće za đecu čiji sadržaji obiluju scenama nasilja.

Ne dao Bog, o duhovnosti se tek ne govori. Tabloidni medijiski prostori za crkvu izdvoje mjesto u kontekstu pljuvanja i napadanja njenih velikodostojinika. Crkva, ta moralna, duhovna i svetootačka lađa koja plovi ka vječnom spasenju ne tako rijetko je izložena svojevrsnom medijiskom linču.

Polupismeni takozvani novinari, da li u neznanju ili svijesno, crkvu, kao dom Božiji, napadaju i izrugivaju služeći se lažima i manipulacijama koje su često instrumentalizovane sa strane, a sve sa jednim ciljem da pokore krst i Pravoslavlje.

Treba realno reći: U „zemaljskoj“ crkvi ima problema, ali ti problemi ne smiju niti trebaju da budu materijal za tabloidnu žutu štampu. Jasno je na koji način i kako se rješavaju.

Naravno, ne želim da generalizujem, ali nemam namjeru ni da imenujem dotične medijiske babaroge koji uspješno i neumorno uzdrmavaju sistem vrijednosti naseg društva. Opet vam ostavljam na slobodu razuma da zaključite ko su oni.

Takozvani zabavno – humoristički program zamijenili su rijaliti formati. Nema potrebe govoriti o kakvoj zabavi i humoru je riječ, kada su glavni akteri tog humora i te zabave šatorske igračice, silikonske „ljepotice“, nasljednice najstarijeg zanata, popularnog naziva starlete. Iskopaju ih iz nekog dna i onda one služe za parametar „vrijednosti“.

Gdje je u čitavom ovom ludilu obrazovanje, šta nam je sa jezikom, kao jedinim garantom opstanka. Novac i obrazovanje imaju itekakvu vezu, ako visoke škole izučavate na nekom od mnogobrojnih privatnih fakulteta – buvljaka (Ne)znanja. Ukoliko dopustimo da nam kupljeni mozgovi, raskomadaju i ovo malo što je od nas ostalo, popisali smo opštu kapitulaciju. Tržište rada preplavljeno je diplomama stečenim na instant visokoškolskim ustanovama.

Čuvajte čedo moje milo, jezik kao zemlju, zavještao nam je svima veliki župan srpski Stefan Nemanja, otac onoga čijim putem treba da idemo i čije vrijednosti treba da slijedimo.

Ovima koji su zamutili i dodatno mute naše rijeke života, siguran sam, najviše bi odgovaralo da mi koji se protivimo bezumlju jednoumlja odemo i napustimo ovo društvo. Nekada, ne tako davno, u vrijeme jednoumlja i komunističkog bezumlja, za kritiku društva se gubila glava.

Istina, ovi danas ne odrubljuju glave, ali stvaraju takav sistem da sam odstupiš i odeš negđe u „obećanu zemlju“. Zašto bi im pokazivali da je njihov pakleni plan učinkovit, zašto bi bježali ako možemo, znamo i hoćemo da ovo društvo dovedemo u red i da, ne jednoumljem, već različitim pristupima stvorimo funkcionalan sistem. Pripadnost ovoj ili onoj interesnoj grupi ne znači podjelu niti raskol, naprotiv treba da nam služi kao mehanizam za očišćenje današnjeg sistema.

Ne budimo nečiji instrument, uzmimo instrument u svoje ruke. Zvuči pomalo utopijiski, ali sam siguran da imamo kadar, kao društvo, koji može da se suprostavi daljem urušavanju sistema. Uvjeren sam u činjenicu da postoje, samo su se malo uspavali, mladi i obrazovani ljudi koji mogu i žele da društvo očiste od kriminalaca i lopova, domaćih i stranih manipulatora koji dolaze pod runom ovčijom, a ustvari su vukovi grabljivi. Ne trebaju nam strani mentori imamo svoj kadar.

Posluži kao primjer. Ne odlazi, ne pakuj kofere. Prije nego se spakuješ, okreni se još jednom i pogledaj šta ostavljaš, a gdje ideš. Kulturu, jezik, vjeru, ime zar da sahraniš i to? Nije ova borba samo za danas, ona je i za neke sutra, za one koji ne žele da odrastaju daleko od očevih, đedovih i prađedovskih grobova.

Neću i ne želim da budem vječiti stranac i tuđin. Hoću, moram i mogu da se borim zajedno sa istomišljenicima da društvo u kome živim, jezik kojim govorim , vjeru u kojoj sam rođen i u kojoj ću da umrem, državu za koju se boriše i izgiboše naši oci i praoci, očuvam i ojačam.

Krenimo postepeno. Očuvajmo prave vrijednosti, one će zasigurno da sačuvaju sve nas.

 

 

 

Više...

Vizija budućnosti ili REVIZIJA prošlosti!?

Napišite komentar

vladimir vasic vaskeNi u kafanu bez politike? Sjedim u ćošku, ispred mene na stolu sa kariranim stolnjakom, podrosila flaša Nektara. Trudim se da ne slušam međusobno naduravanje dvojice penzionera. Sjede dijagonalno od mene u drugom ćošku, troše poslednje atome staračke snage na teretne teme. Ne poznajem ih.

Njihova generacija polako već odumire, ali se ipak ova dva žilava starca dobro drže. Tu su negdje generacija baba princeze Britanske. Što bi prost svijet reko, kakav sam i sam, ne jebu oni živu silu. Lud zbunjena. Jedan drugog uopšte ne slušaju, ali u stilu Miroslava Lazanskog ili Đorđa Vukadinovića, analiziraju aktuelna politička dešavanja u svijetu i kod nas.

Odvažili se pa i oni svoj sud daju o, pa zna se, REVIZIJI (presude) o kojoj se ni čelnici svjetskih sila ne mogu dogovoriti. O ovim našim da i ne govorim, oni se ni oko datuma početka proljeća ne mogu da dogovore. U ovom našem zasjedanju pravo veta ima samo konobarica, ali izgleda da je navikla na slične pojave pa i ne obraća pažnju na dešavanja u polupraznoj birtiji. Dva analitičara, konobarica, ja i REVIZIJA.

Slušam ovu dvojicu, pa i sam počeh da razmišljam u tom pravcu. Koja bolan revizija? Čega? Par stranica političkog spinovanja i vješto upakovanog manipulatorskog demagogisanja. Jel' to svemoćno slovo o pomirenju?

Nisu mi danas komšije Bošnjaci nikako jasni ako misle da će ih tamo neka presuda ili revizija iste hljebom nahraniti. Ne mislite, valjda, da će Bosnom behar probeharati, ako na par stranica nesuvislog zapisa, vjekovne vam komšije Srbe, karakterišu kao najgore? Zajebali ste se i to golemo ako mislite da vas ovi preko bare vole.

Vi gledate u Tursku taman kol'ko i mi u Rusiju, al' od gledanja nema selameta. Dođe mi da se prekrstim i desnom i lijevom, od vaše pomisli da vam oni pišu zapis iz ljubavi od koga će vam biti hairli. Ne vole, bolan, oni ni vas ni nas, ko Bajro mater. Zavitlavaju nas tako mi Boga i Allaha. Bacaju nam krvavi komad sirovog mesa oko koga, zna se recept, treba da se pokoljemo. I vi i mi smo tu jedno - gladni psi.

Pjenimo i škrgućemo, ni pelcovani nismo. Ne bacaju nam svoje, dosta su nas hranili konjetinom iz ikara, sad nam daju naše. Sijeku od Srba da daju Hrvatu i Bošnjaku i obrnuto, sistemom rotacije. Vi ste naivni pa mislite da dobijate veći komad. Zajebavaju nas bolan sve, a vi mislite da samo Srbi puše foru. Ma zajebi tu radnju. Ako nas vole što nam kakvih para ne daju? Gladnim političarima daju keš, a nama, sirotinji, rezoluciju i presudu. Jel se to jede? Komšije smo recite, bolan, i nama Allaha vam šta u tim zapisima piše?

Pomenuše li u tim ćitabima sirotinju i bijedu iz Srebrenice, koje su vam svima puna usta? Ispisaše li koju riječ o živim patenicima koji se mole da im postradali srodnici dženet nađu, dok oni na zemlji preživljavaju džehenem. Pomenu li iko, Dina vam, djecu i žene, čiji očevi i muževi leže u mezarju pod bijelim nišanima. Zapitaše li se, dušebrižnici, imaju li ta djeca sirota šta da obuku i na noge nazuju? Imaju li im majke od čega užinu spremiti? Pomenu li neko neutješne majke čije se srce tugom slama, ili ste ih utješili time što rekoste da joj je jedinac u genocidu strado. Ne zna ona, taman kolko i većina vas, šta znači genocid. Napisaše li, obraza i časti vam, u tom pismu koju riječ o Emiru i Dejanu? Ne znate ko su Emir i Dejan?

Znam da ne znate, isto kao što ne znate šta je svrha tih ćitaba. Ne znam ni ja Emira i Dejana, ali znam da neki Emir Bošnjak, i neki Dejan Srbin, u toj istoj Srebrenici, idu zajedno u školu, uče, igraju se, štite jedan drugog. Oni su se digli iznad svega i spoznali nasušnu potrebu pomirenja. A Vi? Vi kopate po duhovima prošlosti. Znam da Ilija pomaže Aliju. Ne treba njima rezolucija ni bilo kakva presuda da bi bili ljudi, to im je Bogom i Allahom dano. Pomenu li neko, časnog vam Kur'ana i sunneta, hodžu i popa? Pozna li neko njihov trud i zalaganje za obnovu porušene džamije i crkve. Čuje li neko njihov glas razuma i pomirenja sa nimbera i soleje? Ima li u tom pismu recepta kako da živimo bolje? I mi i oni. O, kako oporo zvuči ovo „MI“ i „ONI“.

Zaboravljamo da smo od Jednog i Jednom ćemo se vratiti. Zaboravljamo da smo zemlja i u zemlju ćemo se vratiti. Piše li kako da gradimo bolju budućnost?

Ne piše! Znate to dobro i vi i mi! Potrudili su se da nam ovaj put bace, u prašinu pred noge, ne krvav i žilav komad mesa, već truo i užego, oko koga ćemo se, zna se, poklati. Svim naporima Srbima u ruke guraju štafetu genocida, i vuk u šumi i ovce na broju. Praznoslovili su kako su Srbi počinili užasan genocid ravan onom strašnom i ljudskom umu nerazumljivom, počinjenom onoga rata od strane ustaša i nacista gdje Srbi zališe zemlju krvlju a jame i dubodoline obezglavljenim trupovima napuniše.

Nemojte žrtvu preobražavati u dželata,ne ide. Nije pošteno ni Bogu ugodno. Kako da siju mir oni koji razdor prave? Sikter bagro! Sikter!

Moj efendija i moj oče, moji Bošnjaci i moji Srbi, slobodno, i mi i vi ruku na Kur'an ruku na Jevanđelje, u pamet se. Jedni smo uz druge i jedni sa drugima. Shvatićemo, ali će nam tada biti kasno, da smo jedni drugima najbliži uprkos ogromnim razlikama. Strani dokumenti, kojekakve presude i rezolucije neće ovu zemlju preobraziti na bolje ako mi to ne želimo. Emir, Dejan, Alija, Ilija, Semir, Marko...oni žele bolje sutra.

- Muslimani jebo vas onaj ko vas to nagovori!
- Srbi jebem vas u pamet!
- Sikter bagro! Sikter!
- Muslimani i Srbi jebem vas u u vaše ratove!

Znam da ste gledali Vukov Nož, samo ne znam da li ste zapazili ovu scenu. Znam da dobro znate, i kao papagaji ponavljate onu;

- Kako ti se zvao otac? A njegov otac?
- Ma kad ti ja kažem, gledo na 'nevniku Dodik priča...iz dubokih misli prenuše me ova dva neumorna penzionera koji su, očigledno, prešli sa svjetske političke scene na ovu domaću, koju sa mnogo žara analiziraju.
- Šefice - mahnuh rukom konobarici. Nezainteresovano me pogleda, jedva odvajajući pogled sa TV-a, da joj slučajno ne promakne koja scena iz novog nam rijalitija Parovi.
- Naplati, i pitaj njih šta će popit.

Izlazim iz kafane, odoh neko bingo odigrati. Možda baci za neku gajbu 'ladnog Nektara.

 

 

Više...

Maloljetnici - problemi i izazovi

Napišite komentar

vladimir vasic vaskeMnogo je razloga zašto je neophodno o mladim ljudima često govoriti. Govoriti, ne u okvirima političke demagogije kako su oni naša budućnost i kako trebaju, uprkos svemu, da ostanu u društvu haosa, kakvo je naše. Potrebno je, u ovom društvenom stanju, govoriti o mladim ljudima iz ugla njihovih potreba, njihove društvene adaptacije, problema sa kojima se susreću, ali i o problemima čiji su oni uzročnici, a koje čine iz ovih ili onih razloga.

Konkretno mislim na ispoljavanje antisocijalnih oblika ponašanja koja se često oblikuju zakonsim okvirima, najčešće, krivičnog zakona. Čak ni nauka nije dovoljno posvetila pažnje, u etiološkom i fenomenološkom smislu, maloljetničkom prestupništvu, kao posebnom vidu i obliku kriminala u cjelini.

Kriza društvene zajednice u tranziciji oštro utiče na mlade ljude te se njihova reakcija na takvo stanje manifestuje u vršenju nedozvoljenih radnji i djela za koje društvo, kao odgovor, ima određene sankcije. Kada govorimo o delikvenciji konkretno se misli na maloljetna lica, koja će, ako se adekvatno ne djeluje, preći iz statusa delikventa u status kriminalca, što je čest slučaj u praksi.

Nameće se pitanje ko je najodgovorniji za pojavu ovog negativnog ponašanja maloljetnika?

Mnogi bi kao odgovor na ovo pitanje, bez uvrede njima, koristili izlizane političke fraze, i pomalo skrivali odgovornost iza društva u cjelini, tačnije, kao razlog navodili bi nefunkcionalnost državnog aparata. Nisu daleko od istine, bar kada je riječ o državnoj disfunkciji.

No, ako hoćemo, a to moramo, da otvoreno govorimo o problemu maloljetničke delikvencije, onda moramo biti iskreni. Mišljenja sam da je ključ problema u porodici. Ona je ključan faktor, polazna stanica, svega onoga što mlad čovjek ispoljava dalje u društvu, i onog dobrog i onog što karakterišemo kao preddleinkventno i delikventno ponašanje.

U pogledu vaspitanja i uopšte socijalizacije porodica ima primarnu ulogu. Funkcionalna porodica predstavlja značajan faktor u preventivnom djelovanju na pojavu nedozvoljenih aktivnosti njenih najmlađih članova. U funkcionalnim porodicama uočljive su zdrave relacije među njenim članovima, što predstavlja odlične preduslove u pogledu prevencije svakih neželjenih radnji i djela za njene mlade članove.

U porodici je potrebno stvoriti takvu klimu da komunikacija ne smije biti marginalizovana pa i kada je riječ o najkompleksnijim i najosjetljivijim temama za razgovor. Roditelji trebaju da razviju sposobnost otvorene komunikacije sa svojom djecom, ali ne u smislu njihovog monologa nad njima već obostranog dijaloga. Dakle, upravo dijalogom, bez kojekakvih predrasuda, preventivno djelovati.

Stabilnost porodice, uslovljena je nizom faktora. Pored porodica koje su nestabilne u pogledu materijalne i finansijske situacije, tu su i, potencijalno nestabilne, tzv. nepotpune porodice (bez jednog ili oba roditelja). Šta još utiče na porodičnu nestabilnost? Učestale svađe, nemarnost roditelja, preokupiranost poslovnim ili nekim drugim obavezama, te kao vrhunac nestabilnosti, javljaju se sociopatološke pojave u vidu alkoholizma, narkomanije, pa i prostitucije.

Jasno se vidi da na porodičnu stabilnost utiče mnogo faktora, a sve to negativno utiče na njene mlade članove. Kriza porodice i njena, u krajnjem slučaju, totalna disfunkcija, indikator je zapravo haotičnog i disfunkcionalnog stanja društva. Ali, sa druge strane, kriza porodice dovodi u krizu i samo društvo, ako imamo u vidu njenu značajnu društvenu ulogu. Za porodicu možemo slobodno reći da je svojevrsan poligon za obuku mladog čovjeka koji se sprema za "borbu" i svoje mjesto u društvu.

Porodica, kao bio psiho socijalna zajednica, ima ključnu ulogu i polazna je tačka niza aktivnosti mladih ljudi. Pored nje, u procesu socijalizacije nadovezuju se škola, vršnjaci te u nekim slučajevima i adekvatne ustanove (Centri za socijalni rad, vaspitno-popravne ustanove). Ukoliko maloljetno lice ispoljava neki vid antiasocijalnog ponašanja, to je svojevrsan alarm za uzbunu, i pokazatelj da u sistemu nešto ne štima. Oprezno treba pristupiti, porodica snosi najviše odgovornosti za aktiviranje alarma uzbune, ali se nipošto ne smije kompletno društvo oglušiti na to i prepustiti problem samo na taj svoj dio.

Maloljetnička delikvencija nije samo problem pojedinca i njegove porodice, ona je problem društva u cjelini. Ona ne predstavlja samo pubertetsku eksploziju, nije zabluda apsolutne dominacije (čime su mladi u tom periodu zavedeni), ona je, alarm za uzbunu čitavog sistema, inicijalna kapisla za brzu i adekvatnu reakciju. Ne treba mladim ljudima "pritezati kaiš" niti ih sputavati u njihovim mladalačkim aktivnostima, ali ih treba usmjeravati i oblikovati tako da, u tim najosjetljivijim godinama, budu što dalje od antidruštvenih oblika ponašanja.

Usmjeravati ih ka zdravom načinu života i bitisanja u društvu kroz bavljenje sportom, kreativnim i opštekorisnim radom. Potrebno je kod mladih razbiti predrasude o sveopštem pesimizmu. Mladom čovjeku je potrebno pokazati da je i on važan član društva kao društveno aktivna osoba. Uključivanjem u društvena zbivanja, kroz omladinske saveze, mladi će vrlo lako da postanu društveno aktivni što je nasušna potreba društva. Društveno aktiviranje dolazi do izražaja, ili bi tako trebalo biti, posebno kod maloljetnih lica koja se bliže tom famoznom punoljetstvu, koje može biti itekakva odskočna daska, opštekorisna, ali i kamen spoticanja, opštepoguban. U tom periodu mladi imaju takvu percepciju stvarnosti da su potpuno spremni za samostalno bitisanje u društvu.

Njihovu spremnost i mladalačku energiju neophodno je adekvatno kanalisati, kroz maločas pomenute elemente, ali i na mnoge druge načine koji su opšteprihvatljivi i korisni svima nama. No, nažalost ako se u tom periodu, najosjetljivijem za njih, prepuste sami sebi, bez neophodne kontrole i usmjerenja, ulaznicu u svijet odraslih mogu skupo da plate, pa i lišenjem slobode u najljepšim godinama života.

Društvo, ali i oni koji ga vode, moraju da imaju sluha za mlade ljude u smislu stvaranja takvih uslova da mladi svoju energiju, kreativnost, inteligenciju, potencijal koji imaju, iskoriste na najbolji mogući način. Bosanskohercegovačko, postkonfliktno siromašno društvo u tranziciji, nažalost, ima visoku stopu rizika koji dovodi mlade ljude do raznih oblika neprihvatljivog ponašanja pa i do sukoba sa zakonom. U pogledu zakonskih okvira maloljetnici se posebno tretiraju.

Prvenstveno se potencira na preventivnom djelovanju, u smislu ukora i opomena, ali ako te mjere ne daju željeni efekat pristupa se oštrijim sankcijama. Kao najveći oblik sankcionisanja maloljetnog prestupnika može se izreći kazna zatvora u trajanju, maksimalno, do pet godina. Kazna zatvora se izriče za najteža krivična djela koja počini maloljetno lice. Presuđeno maloljetno lice se, na izvršenje kazne zatvora, upućuje u maloljetnički zatvor. Jedini takav zatvor u Republici Srpskoj, aekvatno kadrovski i funkcionalno osposobljen nalazi se u sklopu Kazneno popravnog zavoda Istočno Sarajevo.

Mišljenja sam da je svaka izrečena sankcija, bilo da je riječ o opomeni ili ukoru, ili čak izrečenoj kazni zatvora, zapravo zakasnila reakcija društva. Na vrijeme nije dešifrovana poruka koju mlada osoba vršenjem nedozvoljenih djela i radnji odašilje u etar.

Na sve izazove sa kojim se maloljetnici susreću potrebno je adekvatno odgovoriti, i na njihove zablude o samostalnosti, pubertetskim previranjima, željom i potrebom za preuzimanjem seksualne uloge, svim njihovim reakcijama, a sve sa ciljem preventivnog djelovanja i suzbijanja ne samo maloljetničkog već i opšteg kriminaliteta.

Roditelji, ne sputavajte, ono najvrednije što imate, u njihovim mladalačkim "ludovanjima", time samo stvarate neželjene posljedice i kontraefekte, stvarate antiroditeljstvo. Pružite vašoj djeci "kontrolisanu slobodu". Nikakve vaše svađe, kojekakve obaveze poslovne ili neke druge, ne smiju biti prioritetnije od vaše djece.

Svjesni smo raznih oblika krize, pa i ove ekonomske, kad svi hrlimo, a posebno roditelji, za tim novcem, koji je, vele, garant bolje budućnosti. Roditelji, vi koji jeste i mi koji ćemo biti, budućnost su vaša tj naša djeca, a vi, odnosno mi, snosimo najviše odgovornosti za tu budućnost.

Mi smo bili u njihovim (djece) godinama, oni u našim nisu. Pomozimo im i dozvolimo da uprkos svim izazovima rane mladosti, plahovite i turbulentne adolescencije, spremno zakorače u svijet odraslih koji je neuporedivo složeniji i izazovniji od onog iz kojeg izlaze i u koji se više nikada vratiti neće, ulazeći u ovaj "veliki" koji toliko žele.

 

 

Više...
Priključi se za RSS feed

Moj stav

Prev Next