Iz Pariza s ljubavlju o zavičaju

Napišite komentar
Rade Adamović rodjen je 1948. u Velikoj Jasenici kod Bosanske Krupe. Živi i stvara u Parizu. Novom knjigom ,,Dva prazna groba" sa prethodnim ,,On i ja" i ,,I ovdje i tamo" autor zaokružuje trilogiju o sebi, životu, ljudima oko sebe i vremenu u kome živi. Roman ,,On i ja" preveden je na francuski jezik. Objavio je i zbirku pjesama ,,Hrastov gaj". Od nedavno je na čelu pariškog ogranka SPKD „Prosvjeta“.
 
SA-RS: Do sada ste se čitalačkoj javnosti predstavili poezijom i prozom. Kako sebe više doživljavate. Kao pisca ili pjesnika?
 
Ne smatram se ni piscom ni pjesnikom. Počeo sam da pišem u poznim godinama za svoju dušu, kako bi ostavio mome potomstvu tragove o nama i našoj istoriji i kulturi.
 
 
SA-RS: Kroz Vaša dosadašnja književna djela pokazali ste vezu emigranta i njegovog zavičaja. Nostalgija ili nešto drugo?
 
Moje rođenje i odrastanje kao djeteta je bilo burno, na žalost to se odrazilo i kroz moj cijeli život:  bijeda, siromaštvo, okolina - tamo u domovini i ovdje u Francuskoj, politička previranja, porodica, posao... Sve je imalo uticaja na moje pisanje.
 
 
SA-RS:  Kakva je to veza između Adamovića i hrasta, jer primjetno je da korice Vaših knjiga upravo krase fotografije ovog drveta?
 
Hrastov Gaj.  Moji  su preci došli iz Drvara početkom osamnaestog vijeka u Veliku Jasenicu i naselili se u Hrastov gaj. I danas u istom tom gaju ima  nas Adamovića. Hrastovi  koje pominjete su stari prego 300 godina i ima ih jos tridesetak. Oni su na neki način simbol korica mojih knjiga.
 
 
SA-RS: Na kom jeziku više objavljujete – srpskom ili francuskom?
 
Pišem na srpskom,a moja prva knjiga, „ON I JA“  je prevedena na francuski jezik, a sada prevodim i drugu „I OVDJE I TAMO“, a u planu je i treća „ DVA PRAZNA GROBA“.
 
 
SA-RS: Kako su Francuzi doživjeli vašu knjigu. Da li mogu razumjeti tu našu emociju i priču?
 
Oni koju me poznaju, a pročitali su neku moju knjigu odusevljeni su. Mada mi Francuzi često  kažu da ih podsjeća na Bibliju, jer sadrži veoma mnogo imena.
 
 
SA-RS: Da li se često okupljaju u Parizu srpski književnici, umjetnici. Da li ste organizovani kroz neke klubove i koliko ste često u prilici da organizujete ili prisustvujete događajima u kojima se predstavlja srpska kultura ?
 
Okupljamo se uglavnom u mojim prostorijama, u kojima često održavamo skupove, promocije knjiga, večeri poezije, izložbe slika,razna druženja, upriličimo partije šaha ili bilijara, itd. Uglavnom se okupljamo, družimo i razgovaramo o raznim temama.
 
 
SA-RS: Ako se ne varamo na čelu ste pariskog ogranka SPKD “Prosvjeta”. Koji su Vam planovi za ovu godinu?
 
Da, jesam. Na čelu sam ogranka SPKD „PROSVJETA“ u  Parizu. Program za ovu godinu je trenutno u fazi izrade i biće objavljen u maju. Naravno, blagovremeno ćemo vas obavjestiti. 
 
 
SA-RS: Koliko često posjećujete zavičaj i da li možemo u RS očekivati promociju Vašeg posljednjeg romana “ Dva prazna groba”? 
 
Moja Bosanska Krupa je pripala Federaciji BiH. Idem često tamo u moj „Hrastov Gaj“. Za prvu i drugu knjigu sam imao promocije u Prijedoru. Pozivali su me da mi naprave promociju i za treću knjigu, a tu je poziv iz Banjaluke, no nisam im još potvrdio jer sam trenutno zaokupljen radom na novom romanu.
 

Funkcionisanje bolnice najveći prioritet i najčešće pitanje Istaknuto

Napišite komentar
Poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske iz Istočne Ilidže Marinko Božović je jedan od političara mlađe generacije pred kojim je zasigurno uspješna karijera, jer je dobio povjerenje birača sa ove izborne jedinice pored mnogo iskusnijih i starijih kolega. Marinko je rođen 1985. godine u Sarajevu, nastanjen je u Istočnoj Ilidži i član je Srpske demokratske stranke. U Narodnoj skupštini Republike Srpske član je Odbora za revizijiu, Odbora za trgovinu i turizam i Odbora za finansije i budžet, a nastupa u okviru Kluba poslanika SDS-SRS. Marinko je aktivan poslanik ali i prisutan na svim značajnijim događajima u gradu i upućen u problematiku našeg društva. U više navrata je postavljao poslanička pitanja ali i predlagao određene amandmane...
 
SA-RS: Bolnica Kasindo je veliki problem u našem gradu i regiji. Neophodna je izgradnja nove bolnice i na dodatno zalaganje obavezuje vas i rezolucija koju je prošle sedmice donijela Skupština Grada Istočno Sarajevo, ali i prije toga Vi ste predlagali određene amandmane u vezi tercijalne zdravstvene zaštite u ovom dijelu Srpske. Na koji način će te usmjeriti svoje aktivnosti u vezi bolnice i šta očekujete?
 
Mogu slobodno da kažem da je izgradnja nove bolnice u Kasindolu prioritet svih prioriteta koji je u ovom momentu neophodan građanima Istočno Sarajeva, ali i šire regije. Više puta sam govorio o ovom problemu, a iskoristio sam priliku u NSRS prilikom usvajanja budžeta za 2015. godinu da upozorim Vladu da postoje razlika između Ekonomske politike RS za tekuću godinu i plana budžeta, te da ono što je predviđeno u prvom dokumentu nije planirano u drugom. Takođe sam predlagao da se dio sredstava koji je namjenjen za izgradnju i adaptaciju bolničkih objekata u RS direktno odvoji za bolnicu Kasindo. Ni jedan od šesnaest amandmana SDS-a nije prihvaćen, a napomenuo bi da je osam direktno bilo vezano za Istočno Sarajevo.
  
SA-RS: Nedavno su Vas bivši radnici RAOP-a zamolili za pomoć. Na koji način im možete izaći u suret?
 
Situacija u kojoj se danas nalaze radnici RAOP-a je klasičan primjer ne funkcionisanja sistema u RS. Obratili su mi se zahtjevom za pomoć i obećao sam da ću u skladu sa mogućnostima opozicionog poslanika uvijek izaći u susret i pokušati pomoći pronalaženju rešenja njihovog problema. Konkretno ću tražiti na uvid sve ugovore o privatizaciji ovog preduzeća od 2006. godine do danas i tražiti da se sve preuzete obaveze prema radnicima izmire u skladu sa istim.
 
SA-RS: Dosta nedoumica u posljednje vrijeme u ovdašnjoj javnosti izazvala je tema vraćanja kredita za studentske domove na Palama. Vi ste već u Narodnoj skupštini predlagali određene amandmane u vezi Univerziteta?
 
Funkcionisanje Univerziteta Istočno Sarajevo je dovedeno u pitanje i to je situacija u koju se nismo smijeli dovesti bez obzira na poziciju i opoziciju. Tražio sam putem amandmana da se u tekućoj godini planiraju sredstva za vraćanje ovog duga otvaranjem novih budžetskih stavki, te da se od naredne godine obaveza vraćanja kredita prebaci na Vladu po potpuno istoj proceduri kao što je urađeno sa Univerzitetom u Banja Luci. Vlada u tom momentu nije imala sluha i danas imamo blokiran račun UIS-a.
  
SA-RS: Jedan od Vaših amandmana odnosio se i na RTV istočno Sarajevo o čijoj se sudbini odlučuje upravo ovih dana jer ističe rok za odluku o stečaju. Ima li spasa za ovu medijsku kuću?
 
Prilikom predlaganja amandmana sam se trudio da dam što više predloga koji će na direktan ili indirektan način pomoći građanima Istočnog Sarajeva, a i cijele RS. Jedna od njih je i pomoć RTVIS, a uzimajući u obzir zaključak NSRS iz 2013. godine kojim je ista obavezala Vladu RS da pronađe mogućnosti za rješavanja problema u ovoj medijskoj kući. Mislim da treba iscrpiti sve mogućnosti i kapacitete lokalne vlasti kao i republičke kako bi se sačuvao ovaj kolektiv (ili bar njegov zdravi dio), koji svima nama treba.
 
SA-RS: U javnost su procurile neke informacije o eventualnoj privatizaciji Famosa od strane jedne BH i jedne njemačke firme. Imate li više saznanja o tome?
 
Svima nam je poznato da već duže vrijeme Vlada RS traži strateškog partnera za privatizaciju FAMOS-a. Nadam se da će na zadovoljstvo svih učesnika naći adekvatnog kupca kapitala ovog preduzeća, jer ne želim da sumnjam u njihove namjere mada svi dosadašnji pokušaji privatizacija širom RS daju osnovu za to. Čuo sam da se radi o dvije firme koje su spremne uložiti svoj kapital u FAMOS i da je jedna strana, a druga domaća. Ostaje da vidimo šta će se desiti.
 
SA-RS: Pretpostavljamo da Vam se često građani obraćaju za pomoć i da je riječ o različitim problemima. Koja su najčešća pitanja i apeli koje Vam postavljaju?
 
Svakodnevno sam u prilici da razgovaram sa svojim sugrađanima. Vrijeme u kojem živimo i situacija u koju smo dovedeni ne svojom voljom je zaista nezavidna. Pored ličnih problema koji se prije svega odnose na zaposlenje, najveći problem građana Istočnog Sarajeva je rešavanje problema bolnice Kasindo. To je najčešće pitanje i najveći prioritet u ovom dijelu RS.
 
SA-RS: Iz našeg grada u Narodnoj skupštini sada imamo četiri poslanika iz tri različite stranke. Kakva je saradnja između Vas i možete li usaglasiti stavove o nekim bitnim pitanjima vezanim za našu regiju?
 
Naša regija je pored nas četvoro iz Istočnog Sarajeva dala dva poslanika iz Rogatice koji takođe dijele istu sudbinu kao i mi. Svi smo u svoji predizbornim obećanjima rekli da ćemo raditi u interesu naših sugrađana. U svoje ime mogu da kažem da ću podržati svaki projekat koji je dobar za naš grad, a smatram da saradnja neće izostati ni kod ostalih kolega.
 

Novi izazov - Đurđevdanski festival Istaknuto

Napišite komentar
Basics škola djeluje kao muzički projekat koji ima svoj finalni ishod, a to je promocija kvaliteta i talenta. Za nepune dvije godine od nastajanja postali su vodeći brend u regiji. Iza njih je veliki broj zadovoljnih učenika, koncerata, saradnji sa uglednim profesorima te javnim ličnostima sa BH i regionalne muzičke scene. Dovoljno razloga da posjetimo ovu jedinstvenu školu smještenu u Istočnom Sarajevu i razgovaramo sa osnivačem i direktorom Basics-aa Đorđem Jovančićem. 
 
SA-RS: Nedavno vas je posjetio poznati hrvatski izvođač Jacques Houdek. Kojim povodom i šta to za vas znači?
 
Neizmjerno je zadovoljstvo bilo ugostiti Jacquesa Houdeka u našu školu, upravo u ovom trenutku kada je, nakon duže pauze u karijeri, ponovo u jeku svoje popularnosti u Hrvatskoj i regiji. Tome je posebno doprinijelo njegovo učešće kao jednog od mentora u popularnom pjevačkom show takmičenju - The Voice! U toku svih priprema oko pomenutog takmičenja, uspješne karijere i spremanja solističkog koncerta u Dvorani Vatroslava Lisinskog, mnogo cijenimo da je pronašao vremena i došao do nas da podijeli svoje bogato znanje i iskustvo sa našim učenicima. Jacques je neosporno najbolji muški glas mlađe generacije na ovim prostorima, vokalni autoritet i poznavalac materije. Sve ovo govori koliko smo bili počašćeni njegovim dolaskom.

 
SA-RS: Ovo nije prvo poznato lice sa muzičke scene s kojim sarađujete?
 
Istina. Cilj naše škole jeste ponuditi učenicima sve ono što će sutra, kao budući pjevači, trebati znati. Neke praktične finese i tajne niko im neće bolje reći nego ljudi sa dugogodišnjim iskustvom na muzičkoj sceni. Imali su priliku stati pred publiku i pjevati sa imenima kao što su Željko Bebek, Dalal, Deen, te mlađim pjevačkim generacijama, Maidom Hećimovićem, Dušanom Svilarom, Mirzom Selimovićem i dr.
SA-RS:  Polaznice škole učestvuju u jednom on line takmičenju. Na koji način to funkcioniše?
 
Dvije naše učenice, Tamara Malidžan i Maja Buha, takmiče se na on-line muzičkom takmičenju "U šaci me imaš" Aleksandre Kovač. Nije lako interpretirati pjesme naše najbolje kantautorke, Aleksandre Kovač, te je velika stvar da su dobile priliku učestvovati u njenom takmičenju i dobiti njen sud. One su snimile cover za njen novi single "U šaci me imaš" i isti možete pronaći na YT kanalu. Takmičenje je još uvijek u toku i čekamo rezultate. Oni učesnici koji budu imali najviše pregleda ući će u uži krug i uz ocjenu stručne komisije dobiti jednu od vrijednih nagrada.
 
SA-RS: Očekuju li vas još neka značajna takmičenja u narednom periodu?
 
U narednom periodu nas očekuje Republičko takmičenje muzičkih škola u Banjaluci, gdje će se takmičiti naši učenici u dvije kategorije - klavir i solo pjevanje. Naš najmlađi učenik na odsjeku za klavir, Danis Begović takmičiće se u pretkategoriji za klavir solo, a učenica Maja Buha u pretkategoriji za solo pjevanje. Osim toga, i ove godine imamo predstavnicu na internacionalnom "Đurđevdanskom festivalu" dječije pjesme u Banjaluci. Naša učenica sa odsjeka za pop i jazz pjevanje, Tea Senić, učestvovaće na Festivalu 13. maja u dvorani Borik sa jednom mojom novom autorskom pjesmom "Kad sam srećna mogu sve".
 

Loša edukacija u društvu u vezi dijabetesa Istaknuto

Napišite komentar
Udruženje dijabetičara Istočno Sarajevo ovih dana useljava u novoopremljene prostorije, gdje će moći u boljim uslovima obavljati svoje djelatnosti. O radu ovog udruženja razgovarali smo sa potpredsjednikom ovog udruženja g. Daliborom Mojevićem.
 
SA-RS:  Udruženje useljava u nove prostorije. Koliko će to olakšati dalje aktivnosti udruženja?
 
Udruženje dijabetičara grada Istočno Sarajevo postoji već četiri godine i aktivno radi na prostoru svih opština. Broji oko 300 članova  iz svih opština sa potpisanim pristupnicama. Prostorije smo dobili od opštine Istočno Novo Sarajevo i nalaze se na adresi Vojvode Radomira Putnika br. 100. Prostorije su bile neuslovne, ali smo ih uspjeli urediti i nabaviti namještaj, kako bi mogli normalno funkcionisati. Ovim smo uspjeli dobiti prostor u kojem ćemo moći pružati osnovne informacije osobama sa dijabetesom TIP 1 TIP 2 kojih je više od 3500 na području našeg grada, kao i razne radionice edukativnog karaktera, preglede iz različitih oblasti medicine, a koje su  vezane za dijabetes, različita mjerenja, ŠUK-a, HBA1C, TM, TT, nabavka trakica i različitih brošura.
 
SA-RS: Koje su trenutne aktivnosti u Vašem udruženju ?
 
Udruženje radi na izradi članskih kartica kako bi imali bolji uvid u situaciju svih dijabetičara i kako bi im obezbjedili neke pogodnosti. U 2014-oj smo realizovali projekat besplatnog mjerenja hba1c ili glikoliziranog hemoglobina po svim opštinama, a u saradnji sa domovima zdravlja i našim doktorima, što takođe radimo i ove godine. 
svjetski dan borbe protiv dijabetesa14 novembar obilježili smo u 2014. godini, a planiramo i ove godine. Svakako da i mi imamo svoj program rada za ovu godinu i u planu nam je i to da napravimo elektronsku verziju svih oboljelih, zatim razne radionice kako bi dijabetičari stekli bolje znanje o sebi i svom dijabetesu, planirane su  i preventivne kontrole ljudi i djece školskog uzrasta do 14 godina i mnoge dr. aktivnosti.
 
SA-RS: Da li imamo dovoljno ljekarskog kadra koji može pravilno savjetovati dijabetičare u vezi ishrane, aktivnosti i načina liječenja i koliko smo generalno edukovani o bolesti dijabetesa?
 
Na vase pitanje odgovor je dosta složen. Mi imamo dobre doktorice i dobru saradnju sa njma, ali i njih su dvije zadužene za područje cijelog grada i šire regije. Imamo i medicinske sestre koje nam pomažu svim srcem ali njihov posao im ne dozvoljava svakodnevni rad sa dijabetičarima. Na našu žalost, nemamo dijabetologa –pedijatra, koji nam je i vise nego potreban. Naša djeca su primorana ići u Banja Luku ili bolnicu Kosevo na kontrole. Iz ovoga se moze zaključiti da su naši dijabetičari i njihovi bliži članovi loše edukovani, Ako bi to  gledali na skali od 1-10,  našli bi se tek nešto vise 1.5 - 2. Na žalost.
 
SA-RS: Kakva je saradnja sa ostalim udruženjima dijabetičara iz RS i BiH?
 
Što se tiče saradnje sa drugim udruženjima Republike Srpske i Bosne i Hercegovine može se reći da je i više nego dobra. Zahvaljujući nekima od njh, uspjeli smo sve ovo uraditi. Ušli smo u savez dijabetoloških udruženja RS, pa u krovni savez BiH, a samim tim smo pristupili i međunarodnoj dijabetološkoj fondaciji IDF i sa njima ostvarili dobre kontakte kao i sa udruženjima iz regiona. 
 

Skuplji plin zbog problema u F BiH Istaknuto

Napišite komentar
Tokom februara mjeseca ekipe Sarajevo-gasa radile su na zamjeni brojila potrošačima na području Istočnog Sarajeva. Zbog toga su za protekli mjesec nekima od građana došla po dva računa, što je neke od njih iznenadilo.  Takođe, mnogi su zabrinuti da li situacija između „BG gasa“ i federalnog „Sarajevo gasa“ može uticati na snadbjevanje naših potrošača. Objašnjenje smo potražili od gospodina Slava Krajišnika, direktora preduzeća „Sarajevo gas“ a.d. Istočno Sarajevo.
 
SA-RS: Mogu li problemi u Federaciji BiH između „BH gasa“ i tamošnjeg distributera „Sarajevo gas-a“ uticati na snadbjevanje potrošača u Istočnom Sarajevu ?
 
Imamo problema zato što mi gas dobijamo preko gasne mreze KJKP „Sarajevo-gas“, a oni u slučaju smanjene isporuke (redukcije), a što je često na snazi, teško obezbjeđuju radni pritisak u mreži i potrebne količine gasa prema nama.
Ono što je takođe nepovoljno za nas je to što smanjenjem količina gasa koje  se transportuju prema Sarajevu iz pravca Zvornika mi imamo manji prihod od transporta prirodnog gasa. Da pojasnim, Sarajevo-gas a.d. Istočno Sarajevo je vlasnik transportnog gasovoda od Karakaja (Zvornik) do međuentitetske granice u blizini Kladnja i mi za tu uslugu naplaćujemo transportnu taksu.
Treća stvar koja je nepovoljna je što se BH-Gas zbog neredovnog plaćanja prema njemu od strane KJKP „Sarajevo-gas-a“ zadužuje u bankama po komercijalnim, skupim kreditima i na taj način svima nama prodaje skuplji gas.
 
SA-RS: Nekim potrošačima su stigla po dva računa za prethoodni mjesec, pretpostavljamo da je to zbog zamjene brojila? Je li to redovna aktivnost?
 
U slučaju redovnog baždarenja mjerača (svakih pet godina) ili u slučaju vanrednog baždarenja mjerača (na zahtjev potrošača) i u slučaju kvara ili zamjene mjerača izdaju se dva računa. Prvi je informativni da se vidi koliko je potrošeno do tada (po njemu se ne plaća), a drugi je zbirni i po njemu se vrši uplata za potrošeni gas.
 
SA-RS: Očekujete li promjene cijena gasa ?
 
Očekujemo promjene cijene gasa i to na niže u većem iznosu. Trenutno nisam u mogućnosti da kažem koliko. Kao osnovni razlog za pojeftinjenje je niža nabavna cijena gasa od strane Gasproma i mi smatramo da je već sada bilo razloga za pojeftinjenje, međutim cijena gasa koja je ulazna prema distributerima je potpuno netransparentna i mi neznamo na osnovu kojih parametara se utvdjuje.
 

Ponovo "Intimno" sa Katarinom Ninkov Istaknuto

Napišite komentar
Predstava "Intimno" biće odigrana na sceni Kulturnog centra Pale u nedjelju 15. marta. Tim povodom, uoči predstave, razgovarali smo sa našom mladom glumicom Katarinom Ninkov.
 
SA-RS: Ponovo na sceni u KC Pale "Intimno"! Riječ je o tvojoj diplomskoj predstavi, koja je aktuelna nekih godinu dana. Kakvi su utisci nakon odigranih predstava, kako vas je publika prihvatila ?
 
Predstava je premijerno odigrana 15. maja prošle godine i od tada do danas, predstavu je imalo prilike da pogleda oko 1000 ljudi. Ideja kojom sam se vodila kada sam spremala svoj diplomski rad, u kojem mi je veliku podršku pružila starija koleginica Tamara Vukić je bila da predstava izadje sa Akademije i da nastavi svoj život pred publikom. Planirana turneja je tada zbog katastrofe koja nas je zadesila bila malo odgođena, ali smo se u junu organizovali i odigrali je u humanitarne svrhe u nekoliko gradova u Republici.  Priča koju smo željeli da dočaramo naišla je na zanimljive reakcije publike. Naime, riječ je o životu dvije djevojke, ne sa asfalta, već sa betona koje se bore, svaka na svoj način, sa poremećenim sistemom vrijednosti. Tema je aktuelna, teška, govori o devijacijama u društvu, a ipak, publici smo uspjeli da zadržimo pažnju. Gotovo u svim gradovima u kojima smo predstavili “Intimno”, za vrijeme predstave čuo se muk, a poslije aplauza kada se upale svjetla, žene su izlazile uplakane. Doprijeti do publike, razmijeniti energiju i izazvati emocije, to je ono čemu svi umjetnici teže. Aristotel je rekao da je katarza estetičko očišćenje duše onoga koji posmatra neko djelo. Ponovo igramo predstavu u Palama 15. marta, a zakazali smo je zbog velikog interesovanja publike.
 
SA-RS: Koliko je za tebe zahtjevno kad igraš pred svojim sugrađanima? 
 
Iskreno, sam sebi nametneš taj osjećaj odgovornosti kad igraš pred svojom publikom. Prvi put je bilo teško, emotivno, jer od kada sam upisala Akademiju nisam igrala u Palama. Poslije četiri godine ljudi su mogli da vide moj napredak i promjenu, a ovakvu predstavu nisu očekivali. Ta pozitivna trema koja je glumcu potrebna pred izlazak na scenu, nestaje kad poslije prve replike osjeti publiku. Energija, a kasnije i kritike koje sam dobila od svoje publike su dragocjene, jer me tjeraju naprijed da budem još bolja.
 
SA-RS:  Da li si angažovana u još nekoj predstavi ?
 
Za sada igram samo „Intimno“, ali je u pripremi jedna dječija predstava koja treba da bude završena do kraja maja i jedna cjelovečernja komedija, ali o tome kada izađu premijere.
 
SA-RS: Čime si trenutno okupirana, nastavila si sa postdiplomskim studijima? 

 
Jedan od razloga zbog koji turneja ide malo sporije je i to što sam upisala master studije iz oblasti odnosa sa javnošću i advertajzinga. Preselila sam se u Beograd, jer je to grad koji svima nudi mogućnosti i veće su šanse za zaposlenje. Važno je da se krećeš u profesionalnim krugovima i izboriš za sebe. Pronašla sam se i u radu sa djecom i prihvatila sam poziv Jezičkog centra IN da budem gost predavač u English drama club-u.
 
SA-RS: Da li si razmišljala i da li je bilo ponuda da postaneš stalni član nekog pozorišnog ansambla? 
 
Gumačka trupa u kojoj igram je Teatar Ubuntu iz Bijeljine sa kojim spremam pomenute predstave, a naravno da bih voljela u skorijoj budućnosti da postanem dio ansambla nekog ozbiljnog pozorišta.
 
SA-RS: Koliko imaš ambicija da se samostalno upustiš u produkciju neke predstave ili monodrame, da preuzmeš na sebe i režiju?
 
Samostalna produkcija je veliki zalogaj i moglo bi se reći da je moja diplomska predstava u neku ruku bila takav projekat. Prošla sam kroz to i iscrpilo me je, a da nije bilo prijatelja koji su mi pomogli i porodice koja me u svim momentima podržavala, nisam sigurna da bi danas sve izgledalo ovako. Za sada nemam u planu neki samostalan projekat, ali ko zna kakve se ideje mogu roditi već sutra. (osmijeh) Ja bih režiju ipak ostavila režiserima, jer tuđe (rediteljsko) oko mnogo bolje vidi scenu u cjelini i objektivnije pristupa tom zadatku od glumaca koji igraju komad. 
 
SA-RS: Jesi li daleko od svog cilja zacrtanog u karijeri ili se polako krećes ka njemu?
 
Postavila sam u životu veliki cilj, ali na tom putu, svakodnevno postavljam i savladavam male ciljeve. Vodim se tim da je bitniji kvalitet od kvantiteta. Meni je važno da se krećem, da ne stojim u mjestu, učim, napredujem i gradim karijeru stabilno korak po korak, a uspjeh će doći sam. 
 
Izvor: Sarajevo-RS
 

Krstović: Poštujemo pravo pacijenta! Istaknuto

Napišite komentar

Dom zdravlja Istočno Sarajevo osnovan je 1996. godine fuzijom dva doma zdravlja (Dom zdravlja Srpska Ilidža i Dom zdravlja Srpsko Sarajevo). Obavlja djelatnost zdravstvene zaštite stanovništva primarnog nivoa lokalnih zajednica Istočno Novo Sarajevo i Istočna Ilidža. U okviru Doma zdravlja posluju i dislocirane ambulante u Lukavici, Miljevićima i Vojkovićima, te Centar za fizikalnu terapiju i rehabilitaciju koji je smješten na Kuli. U toku je proširenje centralne zgrade Doma zdravlja u ulici Stefana Nemanje na kojoj radove izvodi građevinska kompanija "Marvel". Odlučili smo provjeriti kako napreduju radovi i koje su to još aktuelnosti vezane za rad ove zdravstvene ustanove. Razgovarali smo sa direktorom Doma zdravlja Istočno Sarajevo, gospodinom Draganom Krstovićem.

SA-RS? Kako napreduju radovi na izgradnji nove zgrade Doma zdravlja i šta slijedi dalje! Imate li obezbjeđena sredstva za sljedeću fazu radova?
 
Poznata je činjenica da je centralni lokalitet Doma zdravlja "Seljo" u dosadašnjem periodu u više navrata rekonstruisan i adaptiran, te da je dobrim dijelom ovaj lokalitet prilagođen potrebama ostvarivanja zdravstvene zaštite za stanovništvo koji gravitiraju na ovim prostorima.
Iako su u proteklom vremenu za rekonstrukciju ovog prostora uložena značajna sredstva postojeći prostor u suštini nije adekvatan i nije u skladu sa važećim standardima vezanim za prostore.
S tim u vezi, odnosno polazeći od pretpostavke da Dom zdravlja ima potrebe za dodatnim prostorom predstavnici  lokalnih zajednica Istočna Ilidža i Istočno Novo Sarajevo zaključili su tokom 2013.g. sporazum o dogradnji postojećeg objekta Doma zdravlja i time iskazali zajedničku zainteresovanost za ovaj projekat.
Realizacija ovog projekta počela je u oktobru 2014.g. I shodno dogovoru prestavnika lokalnih zajednica dinamika  proširenja Doma zdravlja, podjeljena je u dvije faze.
Prva faza koja je u toku i za koju se očekuje da bi trebala biti završena u skorom vremenskom periodu i za koju su obezbjeđena finansijska sredstva u cjelosti, dok druga faza predstavlja fine građevinske radove, a sredstva u daljem periodu za realizaciju ove faze izgradnje očekuju se od Vlade RS.
 
SA-RS: Proteklih godina Dom zdravlja je imao određenih finansijskih problema u poslovanju. Kakva je situacija danas, da li ste uspjeli sanirati te probleme ?
 
Da, Dom zdravlja je u proteklom periodu odnosno u periodu prije mog dolaska na čelo ove ustanove, imao problema kako finansijskih, tako kadrovske i tehničke prirode, što je sve zajedno negativno uticalo na konkurentsku poziciju Doma zdravlja.
Međutim, menadžment ove ustanove je kreativnim razmišljanjem, doveo do toga da smo promjenili poziciju Doma zdravlja tj. da je sada Dom zdravlja finansijski uspješna zdravstvena ustanova, koja već nekoliko godina za redom posluje sa pozitivnim finansijskim rezultatom, što je koliko je nama poznato rijetkost, odnosno nije zabilježeno u zdravstvenim ustanovama RS.
Dakle, finansijska uspješnost (dobitak) je rezultat procesa u kojem su se svi zalagali na ostvarenje određenih ciljeva postavljenih od strane menadžmenta, i u tome smo uspjeli.
 
SA-RS: Mogu li građani očekivati nova kadrovska rješenja u Domu zdravlja, prije svega vezana za ljekare?
 
JZU Dom zdravlja "I.Sarajevo" u kadrovskoj strukturi zaposlenih radnika zapošljava i raspolaže sa svim kadrovima koje predviđaju standardi i normativi zdravstvene zaštite.
Ukupan broj zaposlenih u Domu zdravlja je 102 zaposlena radnika od čega je 81 zdravstveni radnik i 21 radnik nemedicinske struke, odnosno od čega je 21 doktor medicine različitih grana specijalnosti i 5 doktora stomatologije.
Postojeći kadar u potpunosti zadovoljava sve potrebe ostvarivanja zdravstvene zaštite stanovništva koji gravitira na ovim prostorima i u narednom vremenskom periodu neće biti posebnih potreba za angažman dodatnog kadra pa ni posebnih potreba novog broja doktora medicine.
 
SA-RS: Dom zdravlja obavlja funkciju Hitne medicinske pomoći. S obzirom da se grad širi i povećava broj stanovnika, da li tehnički i kadrovski možete adekvatno i blagovremeno odgovoriti na svaki poziv građana?
 
Služba Hitne medicinske pomoći kao posebna organizaciona jedinica Doma zdravlja ima posebno mjesto i značaj u organizacionoj strukturi medicinskih službi Doma zdravlja. 
Ova služba organizovana je sa radnim vremenom od 0 do 24 časa sa posebnim medicinskim ekipama (ljekar, medicinske sestre-tehničar i vozač sanitetskog vozila).
Pruža i obezbjeđuje hitnu medicinsku pomoć pacijenata u urgentnim stanjima za sve građane ovih prostora. 
Trenutno, postojeći način organizacije procesa rada u kadrovskom i tehničkom nivou ispunjava uslove predviđene standardima, dok uslove vezane za prostor u potpunosti ne ispunjava, jer postojeći objekat Doma zdravlja ("Seljo") sa prostornim kapacitetima koji su u funkciji ne obezbjeđuje prostor i mogućnost za rad ove službe.
Završetkom projekta proširenja Doma zdravlja rad službe HMP-a biće organizovan u mnogo boljim prostornim uslovima i u tom vremenskom periodu ova služba sa postojećim medicinskim kadrom, tehničkim sredstvima i prostornim kapacitetima će u potpunosti moći odgovoriti na svaki poziv građana.
I u sadašnjim uslovima ova služba velikim dijelom odgovara na sve pozive i potrebe građana ovih prostora.
 
SA-RS:  Privatno - javno zdravstvo (sve više je privatnih ordinacija koje obavljaju poslove iz domena porodične medicine). Kako se ovo može odraziti na rad Doma zdravlja ? 
 
Ovo pitanje izaziva buru jer sigurno da postoje jaki interesi u čijem sudaru mogu stradati samo građani.
Mi kao predstavnici Doma zdravlja jesmo za pravo pacijenata, da odlučuju gdje će se liječiti, ali veliko je pitanje da li se iz obaveznog zdravstvenog osiguranja mogu finansijski obezbijediti sva prava pacijenata.
Dakle, problem je u različitim interesima svih aktera od mjesne zajednice, FZO RS, Javnih zdravstvenih ustanova, privatnih zdravstvenih ustanova i samih građana.
 
Izvor: Sarajevo-RS; Foto: Sarajevo-RS
 

Mirjanin "Dah" Istaknuto

Napišite komentar

Mirjana Drašković je u svijetu poezije skrenula pažnju javnosti prvobitno djecijom pjesmom „Ja sam ponos djeda i bake“, koja je osvojila je 3. mjesto na Đurđevdanskom festivalu u Banja Luci 2000.godine i koja je objavljena u Muzičkoj kulturi za 2.i 3. razred osnovne škole. Pored ove nagrađene Mirjana godinama piše poeziju, kako za djecu, tako i za odrasle, a sami kraj mjeseca februara obilježen je promocijom njene prve zbirke poezije „Dah“.

SA-RS: Krajem mjeseca februara promovisali ste zbirku poezije „Dah“. Je li to prva zbirka i odakle crpite inspiraciju?

Poeziju pišem dugo godina, od rane mladosti do sada. I evo, moja prva zbirka poezije je upravo promovisana na moje veliko zadovoljstvo. Bilo je teško odabrati pjesme za ovu zbirku, jer svaka je pisana na svoj način i svaka mi je na poseban način draga. U svaku pjesmu unosim sebe, inspiracija dolazi sama, a to je svaka teškoća života, radosna i tužna, moja nesanica, želja, mašta, nada, vjera, ljubav, sa puno optimizma, pozitivne energije...I naravno u svakoj pjesmi sam ja, za mene je inspiracija u svemu, na jednu riječ, na riječ iz razgovora...I pjesma se piše u dahu, bilo na kojem mjestu da sam, pišem o stvarnosti na koju naiđem, kada inspiracija dođe pišem i uvijek uz sebe imam papir i olovku jer ne znam gdje će me naći, na putovanju, u automobilu, tako u kasne sate kada mislim da me osvojio san, moram ustati i napisati ono što je došlo odnekud, neki divan stih… moram to zapisati.

SA-RS: Šta je osnovna tema Vaše poezije? Ljubav ili uopšteno život?

Trenutno imam napisano još 450 pjesama. U njima je ljubav, ljubav kroz život , za život, uopšte življenje života… Moja poezija se piše sa nastankom bilo kojeg problema, trajanjem i njegovim rješenjem, sve što čini život, nalazim put za sve, i za ljubav i za život i sve sama… navikla sam…

SA-RS: Zašto naziv „Dah“?

Dah je iz srca i duše... tako i pišem pjesme u jednom dahu, može i za par minuta na zadatu riječ, u njima je dah pjesme na bilo koju temu, bilo na kojem mjestu da sam.Pišem o stvarnosti na koju naiđem, kada inspiracija dođe…

SA-RS: Na koji način ste izdali knjigu, s obzirom da je u Vašem slučaju malo neobičan put do izdavača?

Moram naglasiti da sam zahvalna gospodinu Ljubiši Pavloviću iz Beograda, koji je vlasnik Grupe za solidarno štampanje knjiga, koji je svojim projektom pomogao da štampam ovu svoju prvu zbirku. Takođe sam zahvalna članovima grupe, prijateljima iz Republike Srbije, Bosne i Hercegovine, Austrije i Njemačke, koji su solidarno donirali određeni iznos za štampanje knjige, koju je uradila Izdavačka kuća SVEN iz Niša.

SA-RS: Vaše impresije nakon promocije, kako Vas je publika doživjela?

Moja publika su moji prijatelji, radne kolege, komšije. Srećna sam i zadovoljna posjetom promociji mojih prijatelja iako sam se nadala onima koji su obećali da ce biti uz mene. Mnoge je spriječio virus gripe, obaveze ranije preuzete i one koje su se tog dana nametnule. Prisutni su mi zadovoljno čestitali i naravno kupili primjerak knjige.

SA-RS: Pored promocije ove zbirke, čime ste još zaokupljeni?

Interesantno je da pišem i dječije pjesme, pjesme šaljivog karaktera, slogane, pjesme za komponovanje … Upravo pripremam tekstove pjesama za Zbirku dječije pjesme – „NEKA LETI MAŠTA“, nadam se da ću i to ubrzo završiti.

Najznačajniji "glas" Srba u Americi Istaknuto

Napišite komentar

Danijela Sremac je predsjednik Srpskog Instituta, magistar diplomatije i američke spoljne politike, poznata je u dijaspori kao vodeći glas u Vašingtonu u odbrani srpskih teritorijalnih i ljudskih prava tokom sukoba u Bosni i Hercegovini, Krajini i na Kosovu od 1992 do 2000 godine. Nastupala je na preko 200 televizijskih i radio programa na Si-En-Enu i svim glavnim kanalima i programima u Americi. Nastupala je kao pozvan gost u glavnim američkim institucijama za spoljnu politiku i redovno upoznavala američku javnost, članove američkog Kongresa i Vlade sa problematikom Balkana. Napisala je dvije uspješne knjige: "Rat Rečima" - u kojoj opisuje propagandni rat i uticaj medija na američku politiku prema Balkanu, koju je izdao ugledni američki izdavač Praeger 1999 godine (jedina knjiga izdata na engleskom koja se koristi na fakultetima i predstavlja argumente sa srpske perspektive) i knjigu "Srce Srbije" koja  je jedina knjiga napisana na engleskom i srpskom sa 356 slika u boji, u luksuznom izdanju koja prikazuje sve o srpskoj kulturi, turističke destinacije, tradicije, kuhinju, sport, istoriju, čak i srpske proizvode.

Više nego dovoljno razloga za intervju za portal Sarajevo-RS!

SA-RS: Bili ste vrlo često usamljeni u odbrani Srba tokom devedesetih godina na najuticajnijim svjetskim medijima, kada su svi Srbe vidjeli kao agresore i zločince. Smatrate li da je taj vaš angažman ispunjen patriotizmom, ljubavlju prema svom narodu i prije svega hrabrošću i dosljednošću u zastupanju srpskih interesa dovoljno poznata činjenica našem narodu? Pored toga što ste imali satisfakciju podrškom naših ljudi iz Amerike i Kanade, da li su Vam se na dosljedan način „odužile“ Srbija i Republika Srpska?

Naravno, naši ljudi u Americi i Kanadi su mi dali dragocenu podršku za ono što sam radila i takođe meni je najveća satisfakcija i nagrada sama po sebi bila ono što sam osećala u srcu znajući da sam dala sve od sebe na pravom mestu i u momentu kada je bilo kritično da predstavim srpski glas i da se suprostavim lošim stavovima Klintonove administracije i u Bosni i na Kosovu. Ali naši izbori u životu nas uvek odvedu u specificnom pravcu, i interesantno je da, iako sam ja zavrsila magistraturu u diplomatiji na jednom od najboljih fakulteta u toj struci u Vašingtonu, umesto da odem u normalan pravac ulaska u američku vladu, moje opredeljenje srpstvu me koštalo udobne karijere u američkoj birokratiji. Imajući to u vidu, moram da priznam da vam mogu pokazati kutije i kutije video snimaka sa televizijskih programa na kojima sam nastupala u Americi u odbrani teritorijalnog prava srpskog naroda u Republici Srpskoj i pravo srpskog naroda na Kosovu, ali nemogu vam pokazati čak ni pohvalnicu za moj rad od vlade Republike Srpske ili Srbije. Često mi naši ljudi kažu da ne shvataju kako je moguće da mi nije dato neko priznanje, ali čini mi se mnogi na Balkanu ne znaju sta se dešavalo u Americi tokom 90-ih godina, a nisam ni ja na to baš nesto insistirala. Možda znaju vise Bošnjaci i Hrvati o mojim aktivnostima nego naši, ali smatram da je sve to nebitno, i treba gledati u budućnost i stvarati nove ideje.

 

SA-RS: U jednom intervjuu za SI TV rekli ste da Srbi trebaju gledati naprijed. Koji bi Vaš savjet bio vlastima u Srbiji ukoliko se desi da neke oblasti traže autonomiju ili pokušaju proglasiti nezavisnost? Prije svega mislimo na oblast Sandžaka i Vojvodine ili ako se Republika Srpska odluči za put nezavisnosti?

Veoma je bitno da se danas grade mišljenja u Vasingtonu a ne sutra kada je kasno. Znači Srbija treba da redovno ukazuje pažnju na svoje zakone koje podržavaju prava svih etničkih grupa, da stvara dobre i jake odnose sa Vašingtonom, da objašnjava da održavanje teritorijalnog integriteta Srbije podržava stabilnost na Balkanu—sve to treba činiti da ne bi u momentu nekih problema stvorila se suprotna strana da ocrnjava Srbiju u Americi. A što se tiče otcepljenja Republike Srpske, mislim da se mora dobro sagledati šta je u bliskom i dugoročnom interesu srpskog naroda. Sasvim je moguće da će doći momenat kada današnja neefikasna i disfunkcionalna organizacija entiteta Federacije počne da otežava ekonomske i regulativne reforme koje su potrebne Republici Srpskog da bi napredovala i da bi zaposlila narod. U tom momentu narod bi trebao da glasa šta želi, i ako pratimo legalni presedan koji je međunarodna zajednica primenula kada je priznala Kosovo, logično je da bi trebali prihvatiti takođe želje većine srpskog naroda u Republici Srpkoj. Ali smatram da smo daleko od tog momenta. Mislim da se treba prvo kuća dobro srediti pre nego sto se pođe na put.

SA-RS: Smatrate li da su Srbi na prostoru Balkana izvukli neku lekciju iz ratova devedesetih kako se postaviti prema međunarodnoj zajednici a prije svega prema SAD-u?

Naravno, volela bi da su izvukli pouke, ali plašim se da većina ljudi i dalje veruju da je američka politika pitanje neke teorije zavera velikih sila, da Amerika misli jednom glavom i da ima neke skrivene ciljeve na Balkanu. A u suštini, činjenice i sve ono što sam lično iskusila i videla tokom 90-ih godina govori da je američka anti-srpska politika bila uzrok niza kompleksnih faktora i da je bila jedna velika greška koja se utemeljila posebno pod Bilom Klintonom i koja se nije mogla lako obrnuti—do dan danas. Poznavajući tačno šta se dešavalo sa perspektive ovog kontinenta iz dana u dan, reakcije na svaki događaj na Balkanu, pouka koju bi ja volela da prihvate naši lideri je da se  ne moze Vašington ignorisati. I kada te protivnici ocrnjavaju svakodnevno, godinama ispred najveće sile na svetu, ne moze se očekivati ravnopravnost prema narodu čije vođe to dozvole. I takođe, ne mogu se mediji ignorisati. Mediji su najveća sila u Americi danas i multimedija je jezik 21-og veka. Ono što je potrebno je aktivno multimedijsko predstavljanje stavova koji podržavaju interese srpskog naroda ispred svih međunarodnih organizacija, a posebno u Vašingtonu. Ono što predstavlja moderno oružje su “reči”. Zato sam nazvala moju prvu knjigu “Rat rečima” i izuzetno mi je drago da je krajem 1999-e godine ugledni izdavač Praeger Publishers izdao ovu prvu i jedinu knjigu na engleskom koja opisuje istinu iza medijskog rata i pravim zbivanjima 90-ih godina.

SA-RS: Godine oporavka su jako bolne, prije svega one ekonomske jer nam se čini da ono što nije uništeno ratom jeste poslijeratnim privatizacijama i malverzacijama. No i pored svega imamo šta ponuditi svijetu i investitorima. Kolike su realne šanse da Republika Srpska privuče ozbiljne investicije iz SAD-a, s obzirom da imamo i predstavništvo za te namjene u Vašingtonu?

Veoma mi je drago da Republika Srpska ima predstavništvo za saradnju, trgovinu i ulaganje u Vašingtonu i naravno tu postoji lepa saradnja sa Srpskim Institutom posebno pošto se Obrad Kesić, direktor kancelarije, i ja poznajemo već dugo godina. Mislim da rad Srpskog Instituta i planovi kako da se sagledaju zakoni koji utiču na privredu i koji bi privukli investitore, sasvim se uklapaju i odlicno dopunjavavaju rad predstavništva kako bi pridobili investitore iz SAD i zahteva dodatne naktivnosti u samoj Republici Srpskoj, a to je ono na cemu Srpski Institut planira da radi. Inicijativu koju smo započeli u vezi stvaranja nove ekonomske zone u Banja Luci utemeljilo se sa Pismom namera koje je Željka Cvijanović potpisala u ime Vlade prošlog septembra. Ovo je znatan korak u pravcu osiguravanja investitora da je Vlada Republike Srpske progresivna i spremna da odobri rad na novom regulativnom okviru u toj zoni. Drugim recima, radimo na tome da kreiramo privredno okruženje koje privlači investitore i preduzetnike (a to je nova zona sa novim regulativnim-zakonskim okvirom) i to podržava napore svih predstavništava Republike Srpske da se pridobiju strani investitori. Mislim da Republika Srpska ima mnogo da ponudi, sad samo treba da se poprave zakoni pod kojim bi preduzetnici i investitori sa kapitalom širom sveta zaista bili zainteresovani da učestvuju.

SA-RS: Na čelu ste Srpskog instituta u Vašingtonu. Šta vidite kao najveću ulogu te institucije i na koji ste projekat posebno ponosni?

Mislim da smo dosta uspeli da uradimo od marta 2013. godine kada smo osnovali Srpski Institut. Stvorili smo prisutnost srpske dijaspore u Vašingotnu koja pre nije postojala, što znači redovna prisutnost na raznim konferencijama koje se odnose na Balkan u institucijama za spoljnu politiku u Vašingtonu, kontakti sa članovima Kongresa i američke vlade i predstavljanje informacija koje podržavaju interese srpskog naroda. Održali smo prvi forum Srpskog Instituta novembra 2013. godine, gde smo diskutovali o raznim temema delovanja u Vašingtonu i pozvali smo takođe grčke predstavnike, koji imaju veliko iskustvo u Vašingtonu. U cilju da Srpski Institut postane izvor za informacije u dijaspori sa multimedijskom komunikacijom, stvorili smo prisutnost na internetu i društvenim mrežama, napravili smo najveću bazu podataka Srba u Americi, postavili znatan broj video snimaka i intervjua na nas YouTube kanal - SITV, šaljemo elektronske vesti "SI News" na vise od 6.000 e-mail adresa našim ljudima širom SAD i Kanade.

SA-RS: Šta podrazumjeva Projekat otvaranja specijalne ekonomske zone u Beogradu i Banja Luci? 

Jedan od najznatnijih postignuća instituta u cilju da se pomogne ekonomski razvoj Srbije i Republike Srpske desilo se septembra 2014. godine kada smo organizovali put da bi pravnik i ekonomski ekspert Shanker Singham, iz "Babson Global" došao za Banja Luku gde je Željka Cvijanović, Premijer Vlade RS potpisala Pismo Namera koje omogucava otvaranje specijalne zone u Republici Srpskoj koja primenuje novi regulativni okvir zakona na kojima tek treba da se sarađuje sa stranim savetnicima iz američkih fakulteta i domaćim advokatima. U Srbiji, imali smo značajne sastanke sa predsednikom Tomislavom Nikolićem, ministrom inostranih poslova Ivicom Dačićem, ministrom finansija Dušanom Vujovićem i drugim zvaničnicima gde nam je data podrška za ideju osnivanja specijalne ekonomske zone u Beogradu pod nazivom “Teslagrad.”

 

SA-RS: Srpski institut aktivan je i na području RS. Šta je njegov osnovni zadatak u RS? Da li Vas uskoro možemo očekivati u Republici Srpskoj i kojim povodom?

Ponosni smo da smo prva organizacija iz dijaspore i da smo otvorili "granu" Srpskog Instituta u Republici Srpskoj. Naš glavni cilj je da pomognemo koliko možemo narodu Republike Srpske na jedan nepolitički način. Nadamo se da će SI Centar u Banja Luci postati inkubator za mlade profesionalne ljude u poljima politike, prava i ekonomije i da će to biti centar za istraživanje na visokom nivou i razmene ideja po svim pitanjima koja bi unapredila razvoj Republike Srpske. Drago mi je da planiram posetu Republici Srpskoj krajem aprila i da učestvujem na našoj prvoj konferenciju SI Centra u Banja Luci. Očekujem da će biti veoma zanimljivih diskusija o raznim ptanjima—pravnim, ekonomskim i drugim koracima koje neophodno napraviti za budući prosperitet Republike Srpske.

SA-RS: Poznato nam je da se bavite umjetnošću: slikarstvom, muzikom ali i književnošću. Šta je u tom smislu Vaša najveća ljubav i da li uskoro možemo očekivati nešto kreativno iz Vaše “radionice”?

Teško je izabrati najveću ljubav, volim sve kreativne projekte, sve načine komunikacije nekih ideja - vizuelno ili preko muzike ili knjige, a takođe video i filmski projekti me interesuju. Uskoro planiram da snimim CD koji se zove “Srce Balkana” sa poznatim pesmama i baladama uz akustične instrumente. Prva svrha CD- a je da se američko tržište i publika upoznaju malo sa našom muzikom i da je zavole, a unutar CD omota sve te pesme će biti prevedene i na engleski. Drugi cilj je da svi prihodi od prodaje CD-a budu namenjeni za humanitarne projekte Srpskog Instituta. Takođe, krajem godine počinjem projekat snimanja filma za američku televiziju o Srbiji i Republici Srpskoj, jedan putopis kroz kulturu, istoriju, muziku i tradiciju srpskog naroda, kao i predstavljanje turističkih destinacija, koji bi se emitovao na American Public Television. Film će pratiti moju knjigu "Srce Srbije: Turneja kroz kulturu". 

 

Trideset godina na estradi Istaknuto

Napišite komentar

Slaviša Guja Slaja - naš sugrađanin je početkom ove godine obilježio jedan veoma značajan jubilej u vezi svoje profesionalne karijere. Takođe, nedavno je prisustvovao i "Svetosavskom balu" u Beču što je i više nego dovoljno razloga za razgovor.

SA-RS: Slaviša nedavno ste obilježili značajan jubilej - 30 godina estradnog i umjetničkog rada. Sa ove distance da li je prošlo brzo ili sporo i u kraćim crtama, ukoliko je moguće, otkrijte nam šta je sve stalo u tih 30 godina?

U januaru 2015.godine se navršilo tačno 30. godina mog profesionalnog bavljenja muzikom i taj značajan jubilej je obilježen koncertom moje kćerke zorane i etno orkestra. 1985. godina je sa ove distance zaista daleko, ali bez obzira na taj u životu dugi period, meni je zaista brzo prošao. Da li je to zbog dinamičnog života, stalnih promjena, dešavanja, putovanja, različitih gradova, mjesta, zemalja i ljudi koje sam sretao i upoznao u ovom periodu života na točkovima i hotelima širom bivše Jugoslavije i Evrope, ja zaista ne znam! Pamtim svaki dijelić moje karijere, svaki uspon i poneki pad, pamtim dječaka sa gitarom i otečenom donjom usnom od silnog vježbanja klarineta, prve žurke uz gitaru, prvu svirku, prvu pjesmu koju sam napisao, prve demo snimke koje mi je pomogao uraditi moj profesor Zoran Nikolić u studiju čuvenog čika Daše Babića, prvu ploču i kasetu objavljenu 1987. godine.... Noći i dani provedeni po raznim studijima, na nastupima, pod stalnim pritiskom dokazivanja, učenja, vježbanja! Ipak, brzo je prošlo! Ono što je najbitnije u svih ovih 30. godina je to što sam ostao, opstao i što i danas radim punom parom i sa onim entuzijazmom i energijom koja je u meni od početka u ovom prelijepom, ali teškom i nesigurnom poslu.

SA-RS: Nedavno ste boravili poslovno u Beču i to povodom učešća na "Svetosavskom balu". Kakve impresije nosite iz Beča?

Kao što sam maloprije rekao, bilo je puno, možda i previše putovanja i nastupa. Negdje 2007. godine kada sam prestao aktivno da nastupam, a radio sam 11. mjeseci godišnje, malo umoran i narušenog zdravlja, ja sam se isključivo počeo baviti autorskim, studijskim i producentskim poslovima, a onda sam prošle godine ušao u veliku priču sa mojim kćerkama, Zoranom i Ivanom, u priču etno muzike, na puno drugačiji način nego što sam do tada radio. Nova energija i mladost koja se okupila oko projekta „Zorana & Etno Orkestra“ mi je dala novu snagu i iscrtala neke nove puteve kojima je trebalo krenuti. Uslijedio je i poziv za učešće na "Svetosavskom balu" u Beču, čija tradicija seže još od 1846. godine kada je po nalogu kneza Miloša Obrenovića poznati austrijski kompozitor Johan Štraus Mlađi komponovao „Srpski kadril“ koji je bio obavezan da se izvodi na čuvenim srpskim balovima u Beču. Ovogodišnji "Svetosavski bal" u organizaciji srpskog centra i zajednice srpskih klubova u Beču, a pod pokroviteljstvom gradonačelnika i predsjednika pokrajine Beč, dr. Mihaela Hojpa, bio je kako kažu u posljednjih 18. godina, najglamurozniji i sa puno uglednih gostiju i učesnika. „Srpski glamur na plavom Dunavu“ eto, tako su nazvali i izvještavali mediji u Evropi i Srbiji. Zaista , bio sam ponosan i počastvovan da smo Zorana i ja bili dio ovog glamura, dio ove velike i tradicionalne priče u gradu balova i valcera i da smo uspješno predstavili našu tradicionalnu muziku. Kažem, zaista je bilo divno biti dio umjetničkog programa u kojem su učestvovali: glumci- Anica Dobra i Ivan Bosiljčić,operska diva Suzana Šuvaković-Savić, muzički umjetnici: Biljana Peković, Čeda Marković, Ranko Jović, orkestar Vojkana Borisavljevića.... Jedno veliko i neprocjenjivo iskustvo za Zoranu, a za mene mali bijeg iz ovog našeg sivila. Tih sedam dana smo zaista maksimalno iskoristili da još bolje upoznamo ovaj grad, da upoznamo neke nove ljude i umjetnike i da ostvarimo značajne poslovne kontakte. Sve u svemu, početak obilježavanja „mojih prvih 30. godina“ je krenulo uspješno!

SA-RS: Dakle definitno muzička karijera u Vašoj porodici se nastavlja jer Vaše znanje i iskustva prenosite na kćerke?

Moram priznati da sam srećan i ponosan što su moje kćerke, Zorana i Ivana , krenule i dobro zakoračile u svijet muzike, naravno rasterećene i zaštićene od mnogih teškoća i problema koje su mene pratile u karijeri. Zorana je završna godina na Muzičkoj akademiji , odsjek etnomuzikologija, a Ivana je druga godina srednje muzičke škole. Kćerke su rođene i odrasle u svijetu muzike, provodeći dosta vremena u mom studiju slušajući različite muzičke žanrove koje sam radio i snimao. Međutim, one imaju svoje muzičke pravce, imaju svoju muziku koju slušaju, ali smo porodično okupljeni oko Zorane i etno muzike, koju pokušavamo da sačuvamo, popularišemo i predstavimo na najbolji i najkvalitetniji način. Zorana će i kroz svoj istraživački i naučni rad, a koji je vezan za ovo područje, dati poseban pečat svemu tome, a pogotovo za sav moj snimljeni materijal tradicionalnih izvornih pjesama i običaja ovog kraja.

SA-RS: Da li je u pripremi nešto novo u "Slay produkciji"?

Pa, kod mene se uvijek nešto radi ili se „krčka“, priprema, ali moj rad i način rada je u zadnje dvije godine znatno izmjenjen i redukovan prema drugim izvođačima, jer zaista je sve usmjereno ka zdravoj i dobroj pripremi i realizaciji ovoga o čemu sve vrijeme govorim. Ovih dana završavam (Live CD i DVD) sa Zoraninog koncerta održanog 12. januara. Uporedo radimo na novim pjesmama i repertoaru za koncerte i gostovanja ovdje i u inostranstvu koja će usljediti do ljeta, kao i na uvođenju novih članova u etno orkestru. Ono što me još zanima, a vezano je za moj posao je i video produkcija kojom se poprilično uspješno bavim. U završnoj fazi je nekoliko spotova, jedan mali serijal TV emisija, tri dokumentarna filma i jedan reklamni. Završio sam i četiri pjesme koje će izvoditi dvojica izvođača koja žive u Švedskoj, ali ono ono što me interesuje i na čemu intezivno radim je i zaštita autorskih, izvođačkih i fonografskih prava u BiH. Ponavljam, zaista posla ima dosta, ali na žalost svi poslovi ne zavise samo od mene već i od ko-producenata i kompletne situacije u kojoj živimo. Ono što je izvjesno jesu ovi koncerti i gostovanja u inostranstvu, nove pjesme, Zoranin studijski album i pripreme za Festival narodne muzike „Stare staze“.

Moj stav

Prev Next