Posjeta crkvi Svetog Kirila i Metodija u Malmeu

Napišite komentar

crkva sv kirila malme 2016 sa rsU Malmeu, trećem po veličini gradu u Švedskoj, koji se nalazi u pokrajini Skone (Švedski: Skåne) nalazi se Srpska pravoslavna crkva Svetog Kirila i Metodija, koju smo posjetili tokom našeg boravka u Švedskoj.

Tom prilikom razgovarali smo sa sveštenikom i starješinom hrama ocem Milanom Gardovićem, rođenim Sarajlijom porijeklom iz Rudog, čiji je život obilježila velika tragedija na sopstvenoj svadbi, gdje je ubijen njegov otac, stari svat, Nikola Gardović.

Međutim, glavni cilj naše posjete hramu Svetog Kirila i Metodija bilo je upoznavanje sa srpskom tradicijom u Švedskoj i načinom na koji Srbi u Malmeu njeguju i čuvaju tradiciju, i identitet srpskog naroda.

O svemu tome upoznao nas je otac Milan, pomenuvši istoriju ove crkve i eparhije Britansko-skandinavske, i kada je ona osnovana.

’’Eparhija britansko-skandinavska je jedna od novijih eparhija u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Formirana je 1991. godine, a do tada crkve u koje su sad u njenom sastavu su pripadale Australijsko-novozelandskoj i Evropskoj eparhiji. Naš prvi vladika u eparhiji Britansko-skandinavskoj je i sadašnji vladika Dositej, čije je sjedište u Stokholmu. Od tog vremena pa do sada mnogo crkava na području naše eparhije, kako u Skandinaviji tako i u Velikoj Britaniji je kupljeno, a jedna je sagrađena. Ranije, u cijeloj Švedskoj bile su svega četiri crkvene opštine, a danas ih je sedam’’, započinje priču otac Milan Gardović u intervjuu za Sarajevo-RS.

Crkvena opština Svetog Kirila i Metodija, koja nas je ugostila u nedjelju, je formirana 1972. godine o Svetom Dimitriju i druga je po redu crkvena opština u Švedskoj. Iste godine, par mjeseci ranije, u Vasterasu nedaleko od Stokholma formirana je prva crkvena opština.

’’Prvi sveštenik u crkvu Svetog Kirila i Metodija dolazi 1973. godine i to je bio prota Mile Miljić, koji se zadržao svega dvije ipo godine, a na čije mjesto 1975. godine dolazi otac Metodije Lazić, tadašnji jeromonah, koji ostaje do 90tih godina prošlog vijeka. On je napravio velike promjene sa našim parohljanima. Najprije je crkvu otkupio od švedske protestanske crkve zajedno sa pomoćnim objektima, ali ne i zemljom. Početkom rata u Bosni, crkvu su zapalili maloljetnici, delikventi, od kojih je jedan porijeklom iz Hrvatske, što je oca Metodija dovelo do nervnog sloma, nakon čega se penzionisao’’, kaže sveštenik Gardović, uvodeći nas u priču o nastanku srpske crkve u Malmeu.

Otac Milan je najprije službovao u Stokholmu, odakle je 1998. godine blagoslovom i odlukom vladike Dositeja postavljen za starješinucrkva sv kirila i met malme unutra sa rs hrama Svetog Kirila i Metodija u Malmeu, gdje je već osamnaestu godinu zaredom. Od tog vremena pa do sada mnogo važnih stvari je promijenjeno i riješeno, kao što je otkup zemlje na kojoj se crkva nalazi, čime je to zemljište postalo crkvena svojina i vlasništvo SPC.

’’Od 2000. godine počeli smo sa renoviranjem crkve i konstantno radimo na njenom proširenju. Crkva je građena kao montažna, a u to vrijeme, 70tih godina, bilo je veoma malo takvih vjerskih objekata u Švedskoj. U svakom narednom ulaganju u crkvu, nastojali smo da zadržimo prvobitni izgled, prilagođavajući se švedskim standardima, iako oni odobravaju svaku promjenu. Tako da, kao što se vidi na fotografijama, naša crkva građena je po uzoru na ruski stil pravoslavnih crkava sa jednom kupolom. U narednom periodu imamo u planu da unesemo i našu arhitekturu, pa ćemo od naredne godine početi sa renoviranjem ulaza gdje će se dograditi 80 kvadratnih metara prostora. Ono što je bitno istaći, od prošle godine smo postali vlasnici zemljišta na kojem se crkva nalazi, pa smo tako otklonili svaku bojazan da ne ostanemo uskraćeni za prostor na kome se crkva nalazi. Novac za otkup zemljišta u iznosu od 160.000 evra pokrili smo sredstvima iz kredita koji smo podigli’’, ističe otac Milan Gardović za Sarajevo-RS.

Ono što svakako predstavlja mali problem za njega jeste to što radi sam i ponekad, kad to obaveze dozvoljavaju i vrijeme, u crkvi u Malmeu gostuju drugi sveštenici iz susjednih parohija u Skandinaviji. Međutim, prema informacijama kojim raspolaže, hram Svetog Kirila i Metodija bi mogao postati bogatiji za još jednog sveštenika.

Crkva u Malmeu svjedok je čuda Svetog Vasilija Ostroškog, koji je spriječio vatrenu stihiju da uništi svetinju

''U ovoj godini se očekuje dolazak novog sveštenika. Ranije, kada to obaveze dozvole moje kolege sveštenici dolaze iz drugih parohija ili ja gostujem u njihovim, gdje imamo zajednička bogosluženja. Te 1991. godine kada je crkva gorjela, izgorjele su samo pripratne prostorije na ulazu, a kada je vatra došla do ikone Svetog Vasilija Ostroškog i dalje se nije širila. Obavezno, od tada, na praznik Svetog Vasilija Čudotvorca dolaze sveštenici iz drugih parohija i zajedno proslavljamo praznik u našoj crkvi. Imamo i jednom godišnje Svetu tajnu Jeloosvjećenja na Veliku Srijedu gdje se okuplja više sveštenika, tako da održavamo i tu vrstu duhovne zajednice’’, ističe otac Milan.

Ove nedjelje bili smo svjedoci velikog broj hrišćana, ne samo Srba, već i Rusa i Rumuna koji dolaze na liturgije, gdje zajedno učestvuju u molitvi Gospodu i posjećuju ovu srpsku svetinju. Taj podatak nam uliva nadu da je naš narod u dijaspori ostao privržen svojoj istoriji, identitetu i da nije odstupio od Boga.

’’Sam Gospod sve više ustrojava pa i ovdje u našoj parohiji. Ovdje su prve generacije Srba došle 60tih godina. Međutim, do početka rata na Balkanu, ovu crkvu je posjećivalo svega dvadesetak vjernika koji su redovno dolazili na službe. Dolaskom naših ljudi koji su izbjegli sa ratom zahvaćenih područja u Bosni, Hrvatskoj i Srbiji, taj broj je polako počeo da raste. Osvježena je, ne samo naša parohija, nego i mnoge širom Skandinavije. Oni su sa sobom ponijeli ljubav i vjeru, a samo kroz Crkvu su znali da mogu da opstanu’’, navodi sveštenik Milan.

otac milan i ja malme sa rsSveštenik Milan Gardović je donedavno imao kontakte sa crkvenim opštinama u Mitropoliji dabrobosanskoj, a ranije je po blagoslovu patrijarha Pavla pomagao djecu ratnih vojnih invalida i poginulih boraca porijeklom iz sarajevske opštine Hadžići.

’’Blagoslovom blaženopočivšeg patrijarha Pavla, koji je organizovao humanitarnu akciju ''Milosrđe'', koja se i danas postoji, a sa podrškom Vlade Republike Srpske, 1995. godine preuzeli smo odgovornost da stipendiramo oko 140 djece poginulih boraca i ratnih vojnih invalida iz Hadžića. Stipendije u to vrijeme su iznosile oko 30 njemačkih maraka mjesečno. Što se tiče aktivnosti i pomaganja, prošle godine sam lično dio novca odnio u crkvu Ognjene Marije u mjestu Čelopek, nedaleko od Zvornika, i tu sam jednoj porodici, koja ima čak devetoro djece, uručio oko 500 evra pomoći’’, ističe sveštenik Milan.

Ono o čemu rijetko govori jeste porodična tragedija koja je zadesila njegovu porodicu na svadbi u Sarajevu, gdje je ubijen njegov otac Nikola Gardović, a za čije ubistvo je okrivljen Ramiz Delalić – Ćelo. S obzirom da je Nikolu poznavalo mnogo Sarajlija, koji danas mahom žive u Istočnom Sarajevu i širom Republike Srpske i Srbije, otac Milan Gardović ističe sljedeće:

’’Božija promisao je bila takva, a mi smo zato hrišćani, jer znamo da nosimo ono što je dobro, ali i ono što je teško. Molimo se da je Gospod bio milostiv i da je mog oca nagradio Carstvom nebeskim, jer je nas djecu vaspitao da budemo ljudi i usmjerio ka Bogu. Od nas petoro djece, trojica smo sveštenici i jedna sestra je udata za sveštenika. Što se tiče njegove tragične smrti, vrijeme će u budućnosti pokazati da li je on samo slučajna žrtva rata i daj Bože da ih više ne bude. Bez obzira što je prošlo mnogo godina od završetka rata i dalje postoje mnoge nerazjašnjene stvari. Volio bih da pravoslavni hrišćani gledaju u budućnost, jer sam Hristos nam je dao i naučio nas da ne gledamo na ono što je bilo, već da čekamo budućnost, a to je Vasrksenje i ponovni dolazak Hrista’’, rekao je za kraj otac Milan i kao posljednju poruku braći u Republici Srpskoj i Srbiji poručio:

’’Da znamo zbog čega jesmo tu, zbog čega postojimo i da težimo ka onom savršenstvu, a to je ono što nam je sam Gospod ostavio. Kako je blaženopočivši patrijarh Pavle rekao: BUDIMO LJUDI’’.

 

 

 

 

 

 

 

Izvor i foto: sarajevo-rs.com

 

 

 

Sestre čuvaju srpsku tradiciju

Napišite komentar

ivana i isidora santracZa sestre Ivanu i Isidoru Santrač iz Banja Luke malo ko ima da nije čuo. Javnosti su postale poznate kad su odučile da počnu sa snimanjem ''covera'' etno pjesama i predstavljanjem običaja iz Krajine i Republike Srpske. Njihov ''youtube'' kanal prati preko 3.000 ljudi.

Ivana ima 21 godinu, a Isidora 19, žive u Banja Luci i etno muzika je njhov hobi i ljubav. Ivana je student Fakulteta političkih nauka, smjer politikologija, a Isidora je student Tehnološkog fakulteta, smjer hemijska tehnologija. Obje su uspješni studenti.

Ljubav prema muzici pojavila se od malih nogu. Učestvovale su na raznim takmičenjima, međunarodnim dječijim festivalima i članice su RKUD ''Pelagić'' iz Banjaluke. Završile su muzičku školu.

Isfrustrirane lošim izvođenjem jedne verzije pjesme ''Crven cvete'', odlučile su da snime ''cover'' te iste, te podijele sa prijateljima na internet kanalu ''youtube'', tako su postale popularne i stekle simpatije kod velikog broja poštovalaca srpske kulture i izvorne muzike.

 ''Iskreno govoreći bile smo isfrustrirane jednom verzijom pjesme ''Crven cvete'', koju smo ćuli na ''Youtube-u''. Iz čistog inata, na dan kada nam je bila krsna slava, snimile smo u kući našu verziju te pjesme i postavile, na šta smo dobile pozitivne komentare prijatelja. Odlučile smo da podijelimo snimke sa publikom na ''youtube-u'', i tako je nastao snimak za snimkom. Naša porodica nas u svemu podržava i srećni su što smo našle nešto, u čemu uživamo i što nas ispunjava'', navode u prvom obraćanju portalu Sarajevo-RS, sestre Ivana i Isidora Santrač.

''Pjevanjem se bavimo od ranog djetinjstva.  Bile smo učesnice raznih regionalnih i međunarodnih dječijih festivala. Završile smo nižu muzičku školu, Ivana odsjek flauta, a ja odsjek klavir. Pjevanje izvorne muzike počelo je našim članstvom u RKUD ''Pelagić''. Ivana je bila prvo član Narodnog orkestra i na njen nagovor uključile smo se u vokalnu grupu RKUD-a ''Pelagić'', prije više od pet godina. Do tada nismo imale dodira sa izvornom muzikom, ali od tog trenutka zaljubljenost u izvorno pjevanje samo je rasla'', kaže nam Isidora Santrač.

Muzika za njih znači mnogo toga, način odrastanja, dio života. Iako se bave i etno muzikom, vole i džez, rock, pop, bluz i slične druge žanrove. Međutim, izvorna im nekako, zauzima najvećio dio u srcu. Pročitajte u nastavku intervjua zbog čega je to tako.

''Obje sviramo po jedan instrument, slušamo razne druge žanrove poput pop-a, rock-a, jazz, blues. I među svom tom muzikom izdvajamo izvornu. Možda ona za neke ne zaslužuje posebno mjesto, ali ona ne spada u one koje se kopiraju, već se slušaju i osjećaju. Kroz njih osjećamo duh našeg naroda, a smatramo da nema ništa ljepše od zdravog načina čuvanja tradicije'', kažu sestre Santrač, i dodaju:

''Što se tiče vježbanja, radimo onoliko koliko nam je potrebno. Nije isto pjevati Krajišku pjesmu, Kosovsku ili bilo koji iz drugog kraja. Njihovo pjevanje zahtijeva pažnju, posvećenost i volju da uđemo u srž načina na koje su se pjevale te pjesme, boje glasova i slično. Htjela bih da naglasim da sestra i ja ipak snimamo melodičnije cover-e u odnosu na prave, tj. izvorne verzije. Negdje uvedemo promjene, jer glasovi nisu uvijek tako mili uhu'',  objašnjava Ivana.

Sestrama Santrač prije par godina desila se jedna nemila scena, kada su se našle u žiži javnosti zbog pjesme ''Crven cvete'', koja je zabranjena na njihovom ''youtube'' kanalu. Riješili smo da otklonimo svaku nedoumicu, pa smo ih pitali šta se zapravo desilo i kako je riješena ta situacija. Neki su govorili da je pjesma zabranjena jer se pominje srpsko Kosovo, međutim ipak u pitanju je bio drugi problem.

''Tu je ipak bila riječ o povredi autorskih prava. Naša je greška sto nismo zatražile autorska prava, ali kako bih stala u našu odbranu, mi nismo nikada ni postavile tu pjesmu na kanal, nego su nju postavili naši pratioci na kanalu. Problem je nastao kada je broj pregleda naglo ''skočio'', a vjerovatno je gospođa Bojović prijavila snimak. Opet smatram da je taj postupak bio neopravdan, jer je postojalo još snimaka obrade te pjesme, koje niko nije prijavljivao, ali su oni imali malo pregleda. Da li je razlog što smo imale više pregleda od autorke, to ne bih znala i najbolje da se ta priča zaboravi. Ko želi snimak, uvijek ga može dobiti od nas'', objašnjavaju sestre Santrač za Sarajevo-RS. 

Najviše vole da izvode pjesmu ''Od kako sam ja devojče''. Pored toga obrađuju i pjesme drugih žanrova, ali na njihovoj oficijelnoj ''fejsbuk'' stranci najčešće se mogu vidjeti pjesme, uglavnom, izvorne muzike. Pored snimanja ''covera'', nastupaju i sad KUD-om ''Pelagić'' na  raznim drugim gostovanjima. Što se tiče takmičenja koja se emituju na televizijama u regionu, a koje kod nas u Republici Srpskoj važe za vrlo popularna takmičenja, sestre Santrač otkrivaju:

''Imale smo priliku da učestvujemo u prvoj sezoni ''X-faktora'' i prošle smo audiciju. Otišle smo u Beograd da snimimo emisiju, tj. da pjevamo pred žirijem, ali nismo stigle na red "zbog odlične organizacije", tako da za sada nemamo pozitivno iskustvo i ne privlače nas trenutno. Možda po završetku fakulteta da se odlučimo više posvetiti muzici, pa se prijavimo za neko od sličnih takmičenja, gdje bi mogle da predstavimo svoj talenat'', ističu Ivana i Isidora.

Za kraj našeg intervjua, Isidora i Ivana su poručile svim mladim muzičarima, umjetnicima, njegovateljima srpske kulture, tradiciije i običaja, da uvijek slijede svoje srce, da se bave onim što im se sviđa, da poštuju srpsku tradiciju i čuvaju, da ne dozvole da ona pada u zaborav. Podržavaju svaki vid očuvanja srpske tradicije i izvorne muzike, kao što je učestvovanje djece i učlanjivanje u kulturno-umjetnička društva, kao što su i same počele.

 

 

 

 

 

Izvor: sarajevo-rs.com

Foto: facebook.com/page

Zlatna kikbokserka - sportista za primjer

Napišite komentar

dragana vitkovic medalje intervjuDragana Vitković, dvadesetogodišnjakinja iz Trnova već osam godina se bavi kik boksom, sportom koji u posljednje vrijeme privlači sve veći broj djevojaka, iako mnogi smatraju da je to ''muški sport''. Studira Fakultet političkih nauka, odsjek Sigurnosne i mirovne studije, i uspješan je član Kik boks kluba ''Kule'' iz Trnova. Takođe, član je nacionalnog tima BiH u kik boksu, aktuelni  šampion države i iza sebe ima prilično uspješnu karijeru.

Aktuelna šampionka BiH, juniorska vice-prvakinja svijeta i seniorska vice-prvakinja Balkana razgovarala je u intervijuu za Sarajevo-RS  o svojoj karijeri, prvi počecima, medaljama, turnirima i narednom periodu i novim rezultatima.

''Kik boksom sam se počela baviti na nagovor brata (ujedno i trenera). Iskreno, tada nisam puno o tome ni razmišljala tako da ne mogu reći da li mi se to svidjelo ili ne, jednostavno sam krenula samo eto onako "da probam". On je tada već bio aktivan takmičar, jako uspješan u ovom sportu  i evo već osam godina kasnije, i ja sam aktivna i uspješna u ovom sportu. Dvije godine kasnije osvojila sam prvu medalju, 2009 godine, i poražena sam u tom prvom meču. Taj meč nije bio takmičarskog karaktera, nego revija koja se održala u Novom Pazaru'', rekla je Vitkovićeva za Sarajevo-RS.

Kad je u pitanju broj medalja koje je do sada osvojila, Dragana nije skromna. Medalja ima mnogo, najviše zlatnih, ali im broja ne zna.

''Osvojila sam puno medalja, to već odavno i ne brojim, naravno najveći broj je onih zlatnih. Proglašavana sam dva puta za najbolju juniorku BiH, za najbolju seniorku takođe, ali i za najboljeg sportistu opštine Trnovo. Najdraža medalja za mene je srebrena medalja sa Svjetskog prvenstva održanog 2014. godine u Italiji, iako je srebrena, za mene je zlatnog sjaja. Žrijeb nimalo nije bio lagan, jer me već u 1/4 čekala reprezentativka Poljske, koja je inače bila aktuelna prvakinja Evrope. Pobjedila sam odlukom sudija 2:1, a težak meč je proizveo i teške povrede. Tada sam već imala osiguranu bronzu, međutim tada se pojavila i velika želja i motivacija za još većim uspjehom. U polufinalu me čekala predstavnica Portugala koju sam pobijedila ubjedljivo 3:0. Finalni meč sam boksovala sa Ruskinjom i bilo je zaista potrebno malo sreće da se domognem zlata'', ističe Dragana.

Ove godine obradovala je stanovnike Trnova i Istočnog Sarajeva sjajnim rezultatima na državnom nivou, i donijela medalju šampionke države u full kontaktu. Prošle godine nastupila je na Svjetskom prvenstvu u Beogradu, ali to takmičenje je završila vrlo rano.

''Na takmičenjima u full kontaktu, u martu u Fojnici i u aprilu u Foči, disciplina low kick, postala sam državna šampionka. Ostvarila sam svoj cilj, odbranila sam titule osvojene prošle godine. Mnogo lijep osjećaj je kada i u seniorskoj konkurenciji nastavite sa osvajanjem prvenstva države, kao što je bio slučaj u juniorkama. Što se tiče prošla godine, ona je za mene bila prva u seniorskoj konkurenciji, dosta teška i dosta uzbudljiva, prelaz iz juniora u seniore je jako nezgodan i teško se navići. Pružila mi se prilika da u sastavu reprezentacije nastupam na Svjetskom prvenstvu koje je održano u Beogradu i koje je okupilo zaista najbolje borce svijeta, a ujedno bilo i najjače, i najbrojnije seniorsko prvenstvo ikada održano. Što se djevojaka tiče, moja kategorija je bila najbrojnija, a baš sam ja i bila najmlađa u toj grupii,  tako da sam odlukom žrijeba 1/8 finala radila meč sa Portugalkom od koje sam poražena malom bodovnom razlikom. Ipak treneri i ja smo bili zadovoljni nakon tog meča, tako da nije bilo mjesta razočarenju'', kaže Vitkovićeva.

Za vrlo kratak period u reprezentaciji BiH za koju aktivno nastupa, zabilježila je mnogo značajne rezultate i smatra da je veliki uspjeh to što se takmiči sa odličnom ekipom, kakvu ima nacionalni savez Bosne i Hercegovine. dragana vitkovic kolaz intervju

''Za reprezentaciju sam debitovala učešćem na Svjetskom prvenstvu 2014. godine, gdje sam osvojila srebro. Sljedeće takmičenje bilo je prvenstvo Balkana 2015. godine, takođe sam osvojila srebro, kao i na Svjetskom u Beogradu. Ove godine sam dobila i plaketu od kickboxing saveza BiH za postignute vrhunske rezultate u 2015. godini, to je prvi put da savez nagrađuje svoje najbolje sportiste i čast mi je da sam se našla među 20-ak najboljih u državi. Naša država ima sjajne borce, sjajne momke i djevojke koji se trude i odriču mnogo čega, da bi sebi osigurali mjesto u reprezentaciji, ali i da bi osvojili neku medalju za svoj tim. Međutim veliki je problem što se u te mlade ljude, gdje naravno spadam i ja, ne ulaže gotovo ništa, tako da je odlazak na međunarodna takmičenja uvijek pod znakom pitanja'', ističe ona. 

Do kraja sezone očekuje je Balkanski kup, čime će zatvoriti ovu sezonu. Slobodnog vremena nema puno, ali kako kaže, trudi se da ga provede sa prijateljima i porodicom. Takođe, kaže da ne voli diskriminaciju djevojaka u borilačkim sportovima, pošto neki smatraju da je to muški sport. Ona kaže da je na takve stvari odavno ''oguglala''. 

''U narednom periodu me očekuje Balkanski kup u Tešnju, "Balkan open 2016", i to će mislim biti ujedno i moje poslednje takmičenje za ovu godinu, ukoliko naravno ne dođe do neke promjene plana, ili eventualno nekih profesionalnih mečeva. Slobodnog vremena zaista nemam puno, pored sporta i student sam, završavam drugu godinu, to mi je naravno najveći prioritet, a i ukoliko se nađe slobodno vrijeme, ono je uglavnom provedeno sa porodicom i sa mojim psom, jer sam veliki ljubitelj životinja, tako da su mi one odmor od svega'', navodi Dragana i dodaje,

''Rijetko izlazim, za to baš nemam vremena, ali iskreno nemam ni potrebe, ni želje, jer sam veliki protivnik alkohola i cigareta, a većina današnje omladine ne može bez toga, i moje mišljenje je da baš takvi ljudi na pogrešan način troše svoje vrijeme. Ja se jedino mogu zahvaliti Bogu, a naravno i mojim roditeljima što nisam na tom pogrešnom putu. Imam krug prijatelja koji razumiju moje obaveze, podržavaju me u ovome što radim, a na meni je da se potrudim da i dalje postižem uspjehe da bi svi oni koji me vole bili ponosni'', zaključuje Dragana u intervjuu za naš portal.

 

 

 

 

 

Izvor: sarajevo-rs.com

Foto: facebook.com/dragana.vitkovic

Priča o Nitro Acousticu, virtuozu na gitari

2 komentara

nitro acoustic gitaraU ovom članku donosimo Vam priču o Nitro Acoustic-u, 36-godišnjaku iz Srbije koji je poznat, uglavnom ljubiteljima dobre rok muzike, a svoj talenat u sviranju gitare i obrađivanju poznatih srpskih, ali i stranih pjesama prenosi ljudima širom regiona. Popularnost je stekao osnivanjem YouTube kanala, gdje ga trenutno prati preko 16.000 pratilaca. Na kanalu se do sada nalazi preko 340 obrađenih numera raznih izvođača i žanrova. Muzikom se bavi od malih nogu, a kako kaže gitarom najbolje se prenose emocije.

‘’Muzikom krećem da se bavim još kao klinac, ali ozbiljniji počeci su u drugom razredu srednje škole. Zatim je usledio prekid zbog odlaska na služenje vojnog roka i privatnih obaveza. Tek ozbiljnije, fingerstyle krećem da radim od 2006. godine, i evo do sada. Gitara mi je bila najdostupnija, a i sa njom nekako preko žice mogu da prenesem emociju na ljude. Inače sviram i druge instrumente, ali gitara je odabrana baš iz tog razloga’’, kaže Nitro u intervjuu za portal Sarajevo-RS.

Sviranje gitare mu nije prioritet zbog privatnih obaveza. Najčešće druženje sa gitarom započinje u večernjim časovima, zavisno od koncentracije, dešava se da svira u prosjeku od sat do dva. ‘’Porodicu’’ gitara od sedam sveo je na tri omiljene.

‘’Vreme je relativna stvar. Bavim se i drugim poslovima pa mi gitara nije prioritet. Obično se druženje sa njom dešava kasno uveče, kad završim  sve obaveze. Neki prosek dnevno bude sat, možda i više zavisi i od toga koliko sam umoran. Imao sam nekad šest do sedam gitara. Trenutno imam tri gitare i ukulele, dve sviram konstantno, a ostale sam poklonio i dao ljudima koji nisu u mogućnosti da kupe, među njima i električnu sa procesorom’’, kaže Nitro.

Na ideju da počne da snima obrade pjesama došao je sasvim slučajno.

‘’Moj YouTube kanal je prvenstveno bio namenjen drugim stvarima. Slučajno sam snimio jednu svirku i jedini način da pošaljem drugu da čuje, je bio taj da uploadujem na YouTube. Njemu se to jako svidelo, pa je potražio još koju stvar, i tako je krenulo da se deli po forumima, pošto tad ‘’fejsbuk’’ nije bio toliko aktuelan kod nas’’, ističe Nitro i dodaje, ‘’ U početku je bilo sve jako neozbiljno, loša oprema, loš upload, ali su komentari baš to što mi je davalo vetar u leđa da nastavim dalje’’.

U ‘’moru’’ covera nalazi se i njegov duet sa kćerkicom, a radi se o dječijoj pjesmici ‘’U svetu postoji jedno carstvo’’, čija premijera na YouTube-u je izazvala oduševljenje kod njegovih pratilaca.

 ‘’Što se dueta tiče, nastao je tako što moja ćerka sve moje ‘’kavere’’ zna da peva. Još od malena je pevala, a taj ‘’kaver’’ je snimljen kad je imala dve godine. Sada, šest godina kasnije, mnogo ozbiljnije peva, pa ko zna možda uskoro i snimim nešto opet sa njom’’, ističe Nitro.

Ono što mnogi možda ne znaju, ali Nitro svoje znanje i talenat prezentuje van svog YouTube kanala. U slobodno vrijeme nastupa u klubovima, isključivo na poziv prijatelja i poznanika.

‘’Nastupam, opet kad mi to vreme dozvoli. Ljudi me zovu svuda i pitaju za nastupe, ali nažalost dosta njih moram da odbijem. Gitara je jedan od mojih hobija, koji je s godinama izašla kao prioritetni hobi’’, navodi on.

Po prirodi je roker i najveći broj njegovih obrađenih numera su od pjevača i bendova rok muzike. Obrađuje i strani rok, heavy metal i druge. Međutim, na iznenađenje ljubitelja rok muzike na njegovoj playlisti našlo se i nekoliko pjesama iz zabavne, ali i narodne muzike.

‘’Po prirodi sam roker, ali generalno kad se malo popije, neverovatna promena se među rokerima dešava. Vesele se uz najžešće narodnjake. Pesme Tome Zdravkovića radim isključivo zbog sebe, jer jako cenim tu legendu, i mislim da ja jedini na YouTube radim njegove stvari u fingeru, ostale narodne su urađene na predlog nekog od fanova’’, ističe Nitro.

Što se tiče muzičkih takmičenja kaže da je siguran u svoj talenat i zna da bi prošao nekoliko krugova, sa sigurnošću, ali misli da neka druga ‘’pravila’’ odlučuju, te da mu taj vid popularnosti za sad i nije potreban.

‘’Imao sam pozive i ponude za više takmičenja. Jedino takmičenje gde sam se pojavio bilo je na USA sceni, na sajtu www.beat100.com, gde sam ih bukvalno oduvao pesmom Soldier of Fortune. Inače, takmičenje je bilo online, a pobednika su određivali isključivo glasači koji su mogli da glasaju samo jednom. Što se tiče domaće scene, znam da bih prošao više krugova, ali zbog ‘’tatinih i maminih sinova’’ ne bih mogao otići do samog vrha. Tako da mi taj vid popularnosti ne treba. Imam dovoljno pratilaca i bez reklame’’, navodi Nitro za Sarajevo-RS.

Kao i svi muzičari, tako i Nitro Acoustic ima svoje uzore u muzici. Odrastao je kao i većina nas uz Ex-Yu rok muziku. Najveću inspiraciju vidi u legendarnom gitaristi Radomiru Mihajloviću – Točku i brazilskom gitaristi Naudu Rodrigezu.

‘’Uzore u muzici naravno da imam, odrastao sam uz muziku Kerbera, Čorbe, Parnog Valjka, Prljavog Kazališta, Galije I drugih. Što se gitariste tiče, mislim da jedini gitarista koji ima dušu dok svira je Radomir Mihajlović - Točak. ‘’SMAK’’ nisam favorizovao posebno kao bend, ali njega kao gitaristu da. Inače moj najveći uzor je Naudo Rodrigez, a volim da slušam i Miroslava Tadića, uglavnom ljude koji sviraju klasičnu gitaru. Muzika u Srbiji je u raspadu kad je u pitanju rok scena, jer nažalost ne postoji TV kanal posvećen kvalitetnoj rok muzici. Danas su postali ‘’Pink’’, ‘’Grand’’ aktuelni, da više nema mesta drugom žanru. Tako da ću da se suzdržim daljeg komentarisanja’’, ističe on.

Za kraj našeg intervjua, Nitro je poručio mlađim kolegama, koji namjeravaju tek da se ‘’otisnu’’ u muzičke ‘’vode’’ sljedeće:

‘’Morate imati cilj u životu, ne trebate na mene ili nekog koga čujete kako svira, da gledate kao IDOLA, vec kao UZORA i težite da vremenom izgradite svoj stil, prilagodite se instrumentu, osetite tonove koji svirate i budite uporni, jer samo uporni mogu da dođu do cilja. Kad jednom krenete napred nema nazad, samo napred’’.

 

Nitroov kanal možete posjetiti na ovom linku

 

 

 

Izvor: sarajevo-rs.com

Foto: Nitro Acoustic Facebook page

Bez gusala razgovora nema - Mateja Radović

Napišite komentar

mateja radovic guslar1Mateja Radović je sedamnaestogodišnjak sa Pala, koji se na neki način pomalo izdvaja od svojih vršnjaka, zbog svog zanimanja. Naime, on od svoje sedme godine se bavi guslarstvom. Član je Guslarskog društva ''Starina Novak'' sa Pala, te sa njima redovno posjećuje guslarske priredbe. Učenik je drugog razreda Gimnazije na Palama. Višestruki je šampion Republike Srpske i učesnik mnogobrojnih takmičenja. U nastavku teksta možete pročitati o čemu smo to razgovarali sa Matejom i o njegovom zanimanju.

''Sa ponosom mogu istaći da sam član Guslarskog društva ''Starina Novak'' Pale, jer smatram da je moje društvo najbolje i najuspješnije u Republici Srpskoj, a i dalje. Moj djed i otac su bili, a i ostali veliki ljubitelji gusala i epske poezije, redovno su posjećivali guslarske priredbe, pa sam i ja sa nekih 7-8 godina pošao sa njima. Prve gusle sam dobio od rođaka. To su bile guslice u vidu suvenira i ja sam na njima počeo učiti i vježbati. Za moj 10 rođendan, tata mi je kupio prave gusle urađene za moj uzrast. Majstor je bio poznati guslar Drago Pelemiš'', kaže Mateja.

Kada je saznao da se u Guslarskom društvu ''Starina Novak'' formira škola za mlade guslare, njegov djed ga je odlučio prijaviti i odvesti na prvu probu škole gusala. Mateja nije krio zadovoljstvo, te je u narednih nekoliko mjeseci vrlo rado odlazio u školu gusala i vrijedno učio, i radio.

''Baš u to vrijeme, deda je saznao da se u našem društvu formira škola gusala i odveo me na probu. Pratio sam kako to rade pravi majstori na strunama. Isticali su se braća Ilija i Vlajko Rabota, Velimir Škobo, Drago i Rajko Pelemiš. Bio sam oduševljen i odlučio sam da i ja naučim. U školi nas je bilo šestorica omladinaca, starosti od 7 do 12 godina. Nakon otprilike, pola godine rada škole na Palama, organizovano je prvo guslarsko veče'', ističe Radović.

To je bila prva ozbiljna prilika da nastupi, odnosno debituje pred paljanskom publikom i uopšteno, to je bio njegov prvi javni nastup. Imao je veliku tremu pred taj nastup, ali nakon što je izašao na scenu, trema je nestala, a publika je bila oduševljena. Učestvovao je na oko 50 raznih nastupa i osvojio brojne nagrade.

''Kao najbolji početnik planirano je da i ja nastupim. Pjevao sam pjesmu ''Smrt majke Jugovića''. Kada sam izašao na binu  dočekan sam gromoglasnim aplauzom. Trema koju sam imao nestala je kada su se na pozornici začuli zvuci mojih gusala. Do sada sam imao oko 50 javnih nastupa, a redovan sam učesnik  takmičenja mladih guslara Republike Srpske, i svih srpskih zemalja. Petostruki sam prvak Republike Srpske i vicešampion svih srpskih zemalja. Na takmičenju se pjevaju pjesme u desetercu, a ponekad volim zapjevati i osmerac. Na pitanje koje mi često postavljaju, kako i koliko se spremam za takmičenje, ja jednostavno kažem da se za takmičenje spremam čitave godine, a ne 10 do 15 dana pred nastup'', kaže Radović.

Kao što svako u svom poslu ili zanimanju ima uzore, tako je i Mateja izdvojio sebi  svoje omiljene srpske guslare, koji su mu oduvijek bili veliki uzori. Takođe, izdvojio je i neke pjesme, koje najviše voli pjevati uz gusle.

''Volim pjevati pjesme iz starije istorije, ali i pjesme iz skorije prošlosti. Omiljene pjesme su mi o Marku Kraljeviću, Milošu Obiliću, o legendarnoj gori Romaniji, ali i o Srđanu Kneževiću, Petru Pandureviću i Dragomiru Guji. Od guslara volim slušati Đorđija Koprivicu, Kostu Plakalovića i naravno starije kolege iz mog guslarskog društva, koji su mi nesebično prenosili svoje bogato znanje i iskustvo'', rekao je Mateja.

On se na kraju našeg razgovora osvrnuo i na, nažalost, skoro pa nestajanje ove tradicionalne srpske muzike. On kaže da će se truditi da što bolje sačuva gusle i pjesmu, te da dok je kulturno-umjetničkih društava i guslarskih, srpska kultura će se očuvati.

''U ovoj ekspanziji Zapada i nametanja njihove kulture, i muzike, sa ponosom mogu reći da su gusle i gudalo vrijedno sačuvani od zaborava, a dok je njih čuvaćemo srpsku istoriju i naš identitet. Jedna od mojih želja  u svemu ovome je da, i ja jednog dana, budem jedan od učitelja u našoj školi guslara, pa da budućim guslarima mogu prenijeti svoje guslarsko znanje, ali ih naučiti o bogatoj srpskoj istoriji, kao što su mene učili moji učitelji'', zaključuje Mateja Radović u intervjuu za portal Sarajevo-RS. 

 

 

 

 

 

Izvor i foto: sarajevo-rs.com

Mladena Petrušić: Zaslužena nagrada za uspješnu sezonu

Napišite komentar

mladena petrusic skokČlanica Atletskog kluba ''Glasinac'' sa Sokoca Mladena Petrušić (23) dobila je priznanje za ostvarene plasmane na Međunarodnim takmičenjima u 2015. godini. Aktuelna najbolja sportistkinja opštine Sokolac, iza sebe ima veoma uspješnu sezonu od samog početka godine, a tu spada i učešće na Evropskim Olimpijskim igrama u Bakuu, Balkansko prvenstvo u Rumuniji, kao i Prvenstvo Republike Srpske, gdje je postavila nove rekorde.

''Ovo priznanje mnogo znači za mene, to je velika nagrada za sve što sam postigla u proteklom periodu. Takođe, daje mi veliki motiv i podstrek da nastavim dalje sa još boljim rezultatima, te očekujem da će biti još ovakvih priznanja. Moram priznati da sam očekivala ovo priznanje, jer imam odlične rezultate u BiH, a prošle godine sam se našla među deset najboljih sportista u Republici Srpskoj'', rekla je Mladena.

Iza sebe ima veoma uspješnu sezonu, nastupila je na velikim evropskim takmičenjima, gdje je zabilježila odlične rezultate. Moramo istaći da je AK ''Glasinac'' imao svog predstavnika na Evropskim Olimpijskim igrama, kao i na ''Balkanskom prvenstvu'' u Rumuniji.

''Ove godine učestvovala sam na dosta takmicenja, a sezona se završila u septembru. Krajem juna nastupila sam na Evropskim Olimpijskim igrama u Baku, gdje sam osvojila 4. mjesto u kategoriji 178 cm skok u vis. Nakon toga uslijedilo je Balkansko prvenstvo u Rumuniji, gdje sam se takmičila u sedmoboju i zauzela treće mjesto, odnosno bronzanu medalju. Takođe, time sam postavila novi rekord u sedmoboju od 4831 bod. Bila sam jedina djevojka iz reprezentacije, koja je uzela medalju na Balkanijadi'', kaže Petrušićeva.  

Nakon sjajnih rezultata u Azerbejdžanu i Rumuniji, mladu Sokočanku je očekivalo Prvenstvo Republike Srpske na ''domaćem terenu'' i prilika da napravi novi rekord, odnosno obori onaj iz Bakua. Uprkos velikoj konkurenciji, Mladena je napravila odlične rezultate.

''Prvenstvo Republike Srpske, ujedno i miting održalo se na Sokocu. Takmičila sam se u skoku u vis, i zauzela prvo mjesto sa preskočenih 180 cm, što je ujedno bio moj novi lični rekord, kao i najbolji rekord u Republici Srpskoj! Nastupilo je oko 15 klubova, s tim se uzima u obzir da je bio i miting, ujedno pa je bilo takmicara iz Crne Gore, Hrvatske i Srbije! Konkurencija je bila veoma jaka, a ono što mi je posebno drago je da sam imala sam tu čast da upoznam trenera Blanke Vlašić, protiv čijih djevojaka sam se takmičila'', istakla je Mladena.

Iako je ova sezona pored dosta nagrada bila uspješna i prilično naporna, za Mladenu nema umora i pauze. Već je krenula sa pripremama za sljedeću sezonu, a najveći dio slobodnog vremena provodi na atletskoj stazi stadiona ''Bara''.

''Srećna sam što je iza mene uspješna sezona, koja je i nagrađena velikim priznanjima. Pauza se već završila, pa me sad očekuju pripreme za narednu sezonu. Već u januaru idem na pripreme u Crnu Goru, a prvo takmičenje me očekuje u februaru. Radi se o dvoranskom prvenstvu u petoboju, koje se održava u Novom Sadu. Tu je uvijek velika konkurencija, jer nastupa veliki broj višebojki. Što se tiče mojih očekivanja, nadam se obaranju već postignutih rekorda u BiH i Republici Srpskoj'', zaključila je Petrušićeva.

 

 

 

Izvor: sarajevo-rs.com

Foto: facebook.com

Stefan Marković: Sa stadiona na modnu pistu

Napišite komentar

stefanmarkovicManeken iz Istočnog Sarajeva, Stefan Marković, osvojio je kao model, na nedavno održanom Evropskom kupu za frizere u Parizu, četvrto mjesto, što je najbolji rezultat ikada za Bosnu i Hercegovinu na ovakvom takmičenju. Na ovom Evropskom kupu, koji je bio daleko širih razmjera nego što je sama Evropa (jer su učestvovali i takmičari iz Brazila, Južne Koreje, Kostarike, i mnogih drugih vanevropskih država), Marković je sa svojim frizerom Natašom Kovačević oduševio prisutne, i na kraju osvojio četvrto mjesto u ukupnom plasmanu.


Stefan: Nastupom u Parizu sam jako zadovoljan. Moj frizer, Nataša Kovačević, i ja smo se u našu zemlju vratili sa osvojenim četvrtim mjestom u ukupnom plasmanu, što je ujedno i najbolji rezultat ikada na evropskoj i svjetskoj sceni, kada je Bosna i Hercegovina u pitanju. Četvrtu poziciju smo osvojili u konkurenciji od oko 40 zemalja, što je stvarno veliki uspjeh, rekao nam je Stefan na početku razgovora, te dodao: Kao model sam mnogo ponosan zbog svega što sam prošao i uspio u ovoj sferi, i naravno da mi mnogo znači ovaj rezultat. Takođe ovo je za mene jedno prije svega novo, ali i lijepo životno iskustvo. Oduševljen sam svim onim što sam mogao da vidim u Parizu. 


A, do ne tako davno Stefan je maštao da postane fudbaler. Prošao je kroz mlađe kategorije Željezničara, te stigao do kadetske selekcije, a onda je jedno vrijeme igrao i u Famosu iz Vojkovića. Ipak, malo po malo je napuštao aktivno bavljenje "muškom najvažnijom sporednom stvari na svijetu", i svoju pažnju posvećivao manekenstvu. Sve je počelo još u srednjoj školi.

Stefan: Još od malih nogu sam volio da izgledam drugačije od ostalih dječaka... da budem privlačan, zgodan i lijep. Međutim, u to vrijeme sam trenirao fudbal i on je bio moja glavna preokupacija- postići gol kad je naježe i dovoditi svoju ekipu na tron... Kada sam krenuo u srednju školu, na poziv jedne prijateljice sam otišao na kasting u modnu agenciju sa kojom i danas sarađujem. Dopao sam im se... Tada sam napustio fudbal, i to je bilo to. 

Jedan hobi, ili sada već posao, zamjenio je drugim. Manekenstvo je naslijedilo fudbal, i sada je ono primarno u njegovom životu, dok je fudbal postao sporedna stvar, ali ne i najvažnija. Sada ga samo povremeno igra sa prijateljima. U manekenstvu ga je privuklo to što se oni koji su u tim vodama izgledom uvijek izdvajaju u društvu, te što, kako kaže, kod žena izazivaju više pažnje. 

Stefan: Prije svega, kod manekenstva me privuklo to što momci koji su u ovom poslu privlače dosta pažnje kod nježnijeg pola. I u društvu se izdvajaju svojim izgledom. Osim toga, odlazak na mnogobrojna  snimanja i revije mi pričinjavaju ogromno zadovoljstvo. 

Ovaj zapaženi rezultat iz Pariza nije jedini koji su ostvarili Nataša i Stefan, jer su prošle godine u Frankfurtu u muškoj konkurenciji osvojili osmo mjesto. Osim toga, on nam je pričao i o ostalim svojim nastupima, koji su na zavidnom nivou. 

Stefan: Od nastupa bih do sada izdvojio učestvovanje u šouu "Zvijezda možeš biti ti", gdje sam imao ulogu manekena na sceni. Takođe, radio sam i revije za neke od najpoznatijih marki, kao što su Granoff, Jeordie's, U.S. Polo, Mona i mnoge druge. 

Nije lako biti maneken u Bosni i Hercegovini. Ne samo zbog toga što manekeni često nailaze na nerazumijevanje i podsmijehivanje lokalne sredine prema ovom poslu, već i zbog činjenice što je manekenstvo u BiH svedeno na puki hobi, bez mogućnosti velike zarade, odnosno mogućnosti da se živi od ovog posla. Stefan sebe i dalje vidi u ovom poslu, ali ne u Bosni i Hercegovini. U skorije vrijeme planira odlazak u SAD, gdje želi nastaviti život i posao. 

Ako je suditi po samim počecima njegove manekenske karijere, odlaskom u SAD, Stefan bi trebao još više da napreduje i da ostvari svoje snove. Zapad bi mu, po njegovom mišljenju, trebao pružiti sve ono što BiH nije mogla, a mi ne sumnjamo u to da će on tu priliku znati iskoristiti i postati nadaleko poznati model. 

 

 

 

 

 

 

 

 

Izvor: sarajevo-rs.com

 

 

Riječi najljepše djevojke u Bosni i Hercegovini Istaknuto

Napišite komentar

marijana markovic1Razgovarali smo sa najljepšom djevojkom u Bosne i Hercegovine, Marijanom  Marković iz Prnjavora. Marijana se izborila za prvo mjesto na izboru Mis BiH  2015 na kojem su se takmičile 24 djevojke iz cijele Bosne i Hercegovine. Nakon toga slijedi Izbor za Mis svijeta u Kini.

SA-RS: Kako se osjećate kao Miss Bosne i Hercegovine?

Marijana: Velika mi je čast predstavljati Bosnu i Hercegovinu na svjetskom takmičenju Izbora za Miss Svijeta. Osjećam se predobro. Puno sam uzbuđena oko daljeg takmičenja i jedva čekam da počnem sa pripremama.

SA-RS: Možete  li nam reći nešto o Vašim prvim počecima?

Marijana: Pa na izbor za Miss BiH sam se prijavila putem agencije ABC Models, preko njihove internet stranice, u septembru prošle godine. Oni su mi rekli da im pošaljem svoj lične podatke kao što su mjesto rođenja, godine, kilaža, mjere itd. Rekli su mi da moram da smršam da bih mogla učestvovati na takmičenju. Kada sam sve to postigla išla sam na takmičenje za Miss Banjalučke regije gdje sam odnijela titulu. Poslije toga imala sam Izbor za Miss Republike Srpske gdje sam bila prva pratilja i sada 27.09.2015 izbor za Miss BiH, koji se održao u Sarajevu i tu sam odnijela dvije lente: 1. Miss Interneta i 2. Miss BiH. Naredno veliko takmičenje koje me očekuje je Kina i Izbor za Miss svijeta.

SA-RS: Da li ste vjerovali u pobjedu i da li je bila jaka konkurencija?

Marijana: Nadala sam se pobjedi, ali nikako nisam  mogla da budem sigurna da bih mogla biti pobjednica, jer je  konkurencija stvarno bila velika.

SA-RS: Gdje ste se odmarale i pripremale pred samo takmičenje?

Marijana: Išli smo u Tursku u Cesme, ljetovalište kod Izmiru, a boravili mo u hotelu ,,Love you too Alacai''. To je stvarno jedno prelijepo mjesto i predobri  ljudi. Tamo smo bili od 10. septembra do 25. septembra, nakon čega smo se vratili u Sarajevo, u Hotel Terme na Ilidži gdje se i održao izbor.

SA-RS: Da li ste imali vremena da se zbližite sa ostalim učesnicama i da li ste imali svoju favoritkinju među njima?

Marijana: Da, apsoluno. Stekla sam dvije nove prijateljice, a to su Anđela Vukotić i Ana Sarić. Sve djevojke su bile jako drage ali njih dvije najviše.  Svaki dan smo bile zajedno i tokom snimanja, a i kada smo imale pauze. Stvarno su super djevojke.  

Kakvi su Vaši dalji planovi?

Marijana: Želim da nastavim obrazovanje na Filološkom fakultetu u Banjaluci, smjer Engleski jezik. To mi je na prvom mjestu. A pored toga voljela bih da se bavim  manekenstvom i modelingom. jer  uživam u tome.

SA-RS: Da li se bavite nekim sportom i koji su Vaši hobiji?

Marijana: Krenula sam na fitnes u Banjaluci. A hobi mi je pjevanje, plesanje, vožnja bicikla, šetanje po prirodi i još mnogo toga, i jedan onako meni najdraži jeste sakupljanje novčanica iz država u kojima sam bila.

SA-RS: Koliko je djevojaka učestvovalo na izboru i koje ste nagrade osvojili?

Marijana: Učestvovale su 24 djevojke, a nagrada ima bas puno. Dobila sam tri putovanja , čekove od modnih kuća poput Anastasije, Shootera, Carme Line , i još mnogo toga.

 

 

 

Izvor: sarajevo-rs.com

Foto: facebook.com

Istočno Sarajevo: SNSD uskoro u novom ruhu Istaknuto

Napišite komentar

marko vidakovicJedno od najvažnijih pitanja u Republici Srpskoj i u BiH u posljednje vrijeme je najavljeni referendum o Tužilaštvu i Sudu BiH. Bošnjačke partije i Visoki predstavnik tvrde da je takav referendum neustavan, a izostala je podrška i od opozicije.

SA-RS: Hoće li referendum biti uopšte održan i kada?

Marko Vidaković: Suština ovog problema je u tome što se Republici Srpskoj želi osporiti pravo na održavanje referenduma i to je nešto što moramo svi da razumijemo. Jer, koliko je nama bitno da to pravo, koje nam daje i Dejtonski sporazum i Ustav Republike Srpske, očuvamo i iskoristimo, toliko je i neprijateljima Republike Srpske bitno da nam to pravo ospore. Bošnjačke političke partije, visoki predstavnik, ali i ambasade nekih zemalja stalno ponavljaju da je najavljeni referendum neustavan, uporno izbjegavajući da kažu koji član ili koju tačku Ustava BiH ovaj referendum krši. Zamislite, u Narodnoj skupštini Republike Srpske smo dobili i pismo od bošnjačkog člana Predsjedništva Bakira Izetbegovića u kome zahtijeva da se odluka o referendumu stavi van snage i da ga Narodna skupština izvijesti o tome. Vlasti u Srpskoj su oštro reagovale i osudile ovaj nelegitiman akt. Međutim, interesantno je da niko od srpskih predstavnika koji čine vlast u Sarajevu nije reagovao. Nažalost, zbog nekih svojih interesa ni opozicija iz Srpske ne pokazuje razumijevanje za jedno ovako bitno pitanje, koje u suštini predstavlja očuvanje ustavne pozicije Republike Srpske.

Referendum je u potpunosti u skladu sa Ustavom Republike Srpske i sa Dejtonskim sporazumom a stvarni razlozi njegovog osporavanja vezani su isključivo za namjeru da se Srpskoj ospori pravo na održavanje referenduma uopšte. Ipak, mi ne planiramo odustati i sigurni smo da su naši pravni, ali i politički argumenti, ispravni. Narodna skupština je donijela odluku o raspisivanju referenduma, definisala je referendumsko pitanje, rok održavanja i donijela je odluku o formiranju Republičke komisije za sprovođenje referenduma. Nakon toga je Klub bošnjaka u Vijeću naroda Republike Srpske prvo pokrenuo pitanje povrede vitalnog nacionalnog interesa na odluku o raspisivanju referenduma a zatim i na odluku o formiranju Republičke komisije za sprovođenje referenduma. Ustavni sud Republike Srpske je u prvom slučaju donio odluku da nije bilo povrede vitalnog nacionalnog interesa a sada čekamo odluku i po drugom slučaju.

Nakon toga, ukoliko odluka Ustavnog suda bude identična, obje odluke Narodne skupštine Republike Srpske se objavljaju u Službenom glasniku Republike Srpske i nakon njihovog stupanja na snagu počinje da teče rok za održavanje referenduma koji iznosi 50 dana.  Dakle, u pitanju su pravne procedure i nema nikakvog odustajanja od referenduma. Lično mislim da refendum moramo sprovesti po svaku cijenu i da je sazrelo vrijeme da se građani Republike Srpske konačno izjasne na ovaj način i daju svoj sud i odgovor na postavljeno im pitanje.

SA-RS: Nedavno ste na sjednici Predsjedništva SNSD-a raspravljali o ponašanju srpskih predstavnika u Savjetu ministara i u parlamentarnoj većini na nivou BiH te ste najavili održavanje posebne sjednice Narodne skupštine Republike Srpske na tu temu. Šta je, u tom smislu, najveći problem?

Marko Vidaković: Smatram da predstavnici iz Republike Srpske u institucijama BiH a posebno oni koji vrše vlast trebaju imati svakodnevnu komunikaciju i razmjenu informacija sa Vladom Republike Srpske i resornim institucijama u Republici Srpskoj. Po meni, Republika Srpska i njene institucije se čuvaju upravo u Sarajevu. Međutim, mi sada imamo jednu neshvatljivu i po nas pogubnu situaciju da predstavnici izabrani iz Republike Srpske u institucije na nivou BiH ne komuniciraju sa intitucijama Republike Srpske. Odluke koje donose donose bez saglasnosti i bez znanja Vlade Republike Srpske, djeluju izvan svojih Ustavom i zakonima definisanih ovlaštenja narušavajući nadležnosti i interese Republike Srpske i njenih institucija. Usvajane su odluke suprotne zvaničnim stavovima Vlade Republike Srpske i drugih nadležnih institucija Republike Srpske iako su prije toga upozoravani na to. Tako je npr. Usvojena odluka o uspostavljanju tzv. „državnog odbora za investicije“ kojom je predviđeno da su svi zaključci i preporuke ovog „državnog odbora“ obavezujućeg karaktera za sve nivoe vlasti u BiH što predstavlja direktno kršenje ustava, zakona i pravni nonsense. Prilikom imenovanja članova komisija i radnih grupa ne poštuje se nacionalni i entitetski balans, ne imenuju se predstavnici iz Republike Srpske i najmanje je članova srpske nacionalnosti ili ih nema nikako. Prošlo je više od dva mjeseca od pokušaja ubistva na premijera Aleksandra Vučića a još uvijek niko nije odgovarao niti imamo neke informacije o epilogu te istrage ali zato imamo informacije da je ministru bezbjednosti „falsifikovan potpis“ prilikom imenovanja radne grupe u kojoj nema predstavnika MUPa Republike Srpske. Kada uzmemo sve ovo u obzir jasno je da o tome moramo raspravljati u parlamentu Srpske i donijeti odgovarajuće zaključke i stavove. Tako da ćemo, kako smo i najavili, zatražiti održavanje posebne sjednice Narodne skupštine Republike Srpske sa ovom tačkom dnevnog reda.

SA-RS: Već duže vrijeme ste uključeni u rješavanje problema u vezi bolnice Kasindo. Koje ste probleme uspjeli do sada rješiti i koji su prioriteti u daljem periodu?

Marko Vidaković: Bez Bolnice Istočno Sarajevo nema Grada Istočno Sarajevo. Stanovnici ove regije koji se liječe u ovoj Bolnici sigurno da su zaslužili najkvalitetniju zdravstvenu zaštitu. U skladu sa svojim mogućnostima i kapacitetima, uključio sam se da pomognem koliko mogu. Problemi u Bolnici Kasindo su sistemski, višestruki i gomilali su se godinama. Ne bih gubio vrijeme tražeći krivca za takvo stanje, već bih vrijeme i energiju usmjerio u traženju rješenja. Jedno od rješenja je izgradnja nove zgrade Bolnice Istočno Sarajevo. Trenutno se u krugu bolnice gradi i rekonstruiše novih 4.000m2 koji predstavljaju određenu uvertiru u izgradnju nove zgrade od dodatnih 8.000m2 što je po procjenama stručnjaka više nego dovoljno da zadovolji potrebe osiguranika. Lokalne zajednice i Grad su se takođe aktivno uključile u realizaciju ovog problema i pristale su da u određenom procentu finansijski učestvuju u izgradnji.

Zajednički dogovor je da Ministarstvo zdravlja pripremi Odluku o izgradnji bolnice Istočno Sarajevo koju će usvojiti Vlada Republike Srpske i Narodna skupština. Model kreditnog finansiranja te međusobne obaveze Vlade i lokalnih zajednica trebale bi da se definišu Protokolom između Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite i Grada Istočno Sarajevo za koji očekujem da će uskoro biti potpisan. Međutim, izgradnjom nove zgrade mi nećemo riješiti sve probleme naše Bolnice ali ćemo stvoriti predispozicije za njihovo dalje rješavanje.

SA-RS: U medijima smo mogli pročitati da će se uskoro formirati Gradski odbor SNSD Istočno Sarajevo? Kada će se to desiti i šta možemo očekivati od Gradskog odbora SNSDa?

Marko Vidaković: Na posljednjem Saboru SNSD-a koji je održan kod nas u Istočnom Sarajevu usvojili smo novi Statut koji po prvi put predviđa formiranje Gradskog odbora SNSD Istočno Sarajevo kao poseban teritorijalni oblik organizovanja. Zadatak Gradskog odbora SNSD Istočno Sarajevo jeste koordinacija rada opštinskih organizacija SNSD-a na području Grada i upravljanje procesima koji se tiču Skupštine grada Istočno Sarajevo. Prijedlog Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i radu Gradskog odbora SNSD Istočno Sarajevo je već pripremljen i očekujemo njegovo usvajanje na narednoj sjednici Predsjedništva SNSD-a kada bi trebala biti i donesena odluka o sazivanju konstitutivne sjednice Gradskog odbora na kojoj će se, između ostalog, izabrati predsjednik Gradskog odbora SNSD Istočno Sarajevo. GradskI odbor će sigurno doprinijeti boljem stranačkom organizovanju u Gradu Istočno Sarajevo i pobjedu na narednim lokalnim izborima.

 

 

 

Izvor i foto: sarajevo-rs.com

 

 

Gluma - ljubav od malih nogu Istaknuto

Napišite komentar

nevena risticGlumica Nevena Ristić, mnogima je poznata po ulozi Inde Korać iz serije “Cvat lipe na Balkanu”. Mnogi su je tek zapazili u ulozi Bise Tomić, u svima nama poznatoj seriji ,,Vojna Akademija'', koja je stekla veliku popularnost u Republici Srpskoj. Talentovana glumica je najveću popularnost stekla u hrvatskoj telenoveli ,,Vatre Ivanjske'', tumačeći lik Ane Kolar.

Diplomirala je glumu na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu u klasi prof.mr Gordane Marić sa predstavom ,,Tre sorele'' po tekstu Stevana Koprivice, dok je master studije iz oblasti glume na istom Univerzitetu završila 2014. godine s predstavom ,,Mali princ''. Trenutno igra u pozorištu ,,Boško Buha'' u Beogradu. Glumila je i u nekoliko domaćih i inostranih filmova. U nastavku intervjua pročitajte o čemu smo razgovarali sa Nevenom.

SA-RS: Kada odlučujete da gluma bude sastavni dio Vašeg života?

Nevena: Iskreno mislim da je ovaj poziv pre našao mene nego ja njega. Od malih nogu me je privlačilo da oponašam svet oko sebe. Kao dete išla sam uvek na scenu sa ciljem da publiku nasmejem, rastužim ili bilo kako pokrenem, a zanimljivo je da kao dete te stvari radite nesvesno. Kada sam upisala Akademiju, i kada je zabava postala posao, neke stvari su se promenile u međuvremenu. Najveća promena je da sam kao dete bila sigurnija u svoju slobodu/igru, a sada kao ’’velika’’ sve vreme se trudim da me spoljašnji svet, koji sve više luta i luta, ne omete u traženju te slobode tj igre. Teška je borba danas ostati iskren.

SA-RS: Javnosti ste prvi put postali poznati u TV seriji ,,Cvat lipe na Balkanu’’, kakav izazov je ta uloga predstavljala za Vas?

Nevena: Nadasve veliko iskustvo. Imala sam tu sreću i čast da prvi put jako mlada stanem rame uz rame sa bardovima srpskog glumišta i priliku da učim pravi glumački zanat. Vesna Stanojević, Nataša Ninković, Slobodan Ćustić, Duda Stojanović… Za tada još nesvršenog studenta treće godine glume sa FDU-a zvučalo je kao san. Druga velika stvar je bio lik koji mi je bio poveren od strane reditelja Ivana Stefanovića, a to je lik Inde Korać. Cvat lipe na Balkanu je rađen prema istoimenom romanu Gordane Kuić koji je ujedno pisan prema istinitoj životnoj priči samog pisca, tako da je Inda zapravo Gordana kad je bila mlada. Posebna je draž i adrenalin tumačiti stvarnog lika. Istraživanjima nikad kraja nije bilo. Uživala sam!

SA-RS: Master rad na Fakultetu dramskih umjetnosti branili ste predstavom ,,Mali princ’’, koju ste Vi režirali. Koliki je to bio izazov za Vas?

Nevena: Režija me je uvek privlačila, kao i pisanje, a master rad je bilo pravo mesto da se temeljno pozabavim svojim snovima. Mislila sam: ,,Ako pogrešim, moja je greška’’. Ta malena misija je dugo trajala, skoro dve godine do prve javne izvedbe. Kada sam odlučila dramatizovati ,,Malog princa'' i poslednju stranicu složila na sto, znala sam da me čeka veliki posao. Ali od prvog trena sam videla predstavu i čula muziku, i osećala kako sve to treba da izgleda. Trebalo je sve to proizvesti u delo. Mali princ je takav roman da svako može iz njega proizvesti svoje viđenje i doživljaj. Tako da je moj Mali princ bio ispričan kroz jednu devojčicu koja do kraja predstave shvati da je postala nesvesno deo ,,sveta odraslih’’. Naravno, stvarati predstavu je timski rad, tako da ništa od ovoga ne bih uspela bez podrške glumaca, plesača i muzičara, koji su pratili moju ideju od prvog dana. Ulogu Malog princa je maestralno izveo i dalje izvodi Dušan Matejić. Na moju veliku radost sada je ova prestava na zvaničnom repertoaru pozorišta Boško Buha u Beogradu.

SA-RS: Kod nas u Republici Srpskoj ste najviše poznati po ulozi Bise Tomić u seriji ,,Vojna Akademija’’,  koliko ste zadovoljni ulogom?

Nevena: Nema ništa lepše kada cela jedna generacija stane zajedno u kadar. Svi srcem smo snimali i uživali radeći ovaj projekat. Ovaj projekat pamtim po najboljem druženju i po velikim prijateljstvima koje mi je dalo. Mnogi od nas smo se međusobno i pokumili. Bisa Tomić je borben lik, mala tvrdoglava kadetkinja, ali jako emotivna. Najviše me raduje što se evo već sad priprema treća sezona. Scenario se ,,krčka''. Koliko je meni javljeno snimanje se očekuje dogodine, a svi se iskreno radujemo tome.

SA-RS: Da li Vam prija popularnost?

Nevena: Prija kada osetite da vas ljudi osećaju, a to i jeste naš posao zapravo – da vraćamo ljude pravim vrednostima tj. čistim emocijama. Nema ništa lepše kada vas zaustavi dete i krene da razgovara sa vama kao da se već dugo znate i govori vam da ga ta i ta scena inspirisala za nešto njima posebno. Onda pomislite, jedna misija je uspela. Bolje to nego da ih inspiriše Estrada. Ponekad pomislim da se bavim najčudnijim poslom na svetu.

SA-RS: Koja je serija za Vas predstavljala odskočnu dasku da glumu oprobate u Hrvatskoj?

Nevena: To morate njih pitati. Bila sam pozvana na kasting i iz šireg kruga u uži krug dobila ulogu Ane Kolar.

SA-RS: Kakvi su prvi utisci sa snimanja ,,Vatre Ivanjske’’ i sa kojim glumcima je bila najbolja saradnja?

Nevena: Na početku sam imala veliku tremu, jer sam morala da se doselim na skoro godinu dana u drugu zemlju, drugi grad, raditi sa novim ljudima, ali već na probama taj stah je prošao. Poverena mi je bila jako velika uloga, naporno smo snimali, skoro po 14 sati dnevno, po suncu, kiši , snegu, ali valjda i jesmo svi mi umetnici tako strastveni za svojim poslom,  da sav umor stane jako brzo u drugi plan. Imala sam sjajne kolege, divne partnere kao što su Slaven Španović, Amar Bukvić, Linda Beognja, Doris Pinčić Rogoznica i Lela Margitić. Oni su mi bili najveća inspiracija na setu. Milina je raditi sa tako srčanim glumcima. Mislim da se to i oseća preko ekrana.

SA-RS; Možete li nam reći koja je serija po Vama najznačajnija u dosadašnjoj karijeri? nevena cvatlipe

Nevena: Cvat Lipe Na Balkanu. Ipak je to ,,prvo pa muško’’.

SA-RS: Da li Vam je bilo teško da savladate hrvatski?

Nevena: Naprotiv, bilo mi je jako zanimljivo. Istraživati i učiti bilo koji jezik je jako zanimljivo, jer prva potraga polazi od osećanja temperamenta sredine gde se taj jezik govori. Hrvatski je bio utoliko teži jer je jako sličan srpskom, ali nisam posustajala. Umela sam satima da šetam, sedim po kafićima, vozim tramvajem i osluškujem ljude oko sebe kako govore među sobom. Tako sam i naučila da razlikujem sama mnoge dijalekte. Dosta su mi kolege pomagale tokom snimanja. Najveći kompliment mi je bio kada su mi rekli, da do prvog intervjua koji je izašao van, publika nije znala da sam Srpkinja.

SA-RS: Prije nekoliko mjeseci imali smo priliku da Vas gledamo u filmu ,,Nebo iznad nas’’, koji je premijerno prikazan na RTS-u. Kakvi su utisci i jeste li zadovoljni komentarima gledalaca?

Nevena: Scenario je pisan od strane holandskog reditelja Marinusa Gruthoofe i jako je bilo zanimljivo čuti viđenje nekoga sa zapada kako je bilo kod nas za vreme bombardovanja 1999. godine. Scenario ne drži ničiju političku stranu, već se bavi ljudskim strahom i time šta je sve čovek u stanju da uradi iz straha. Priča je skoncentrisana na događaj bombardovanja zgrade RTS-a. Bilo je potresno vraćati se u strahove koje smo svi negde daleko potisnuli (koliko god godina da smo imali). Zanimljiv je detalj reakcija sa prve premijere koja je bila prikazana u Roterdamu na ,,Internacional Rotterdam Film Festivalu'' ove godine. Mi kao glumci smo bili pozvani na oklugli sto gde su nam ljudi iz publike postavljali pitanja vezana za film i zanimljivo je da su nam većinom ljudi postavljali pitanja ’’Je l' stvarno nikoga nije bilo napolju’’?, ’’Je l' stvarno niste imali cigarete gde da kupite’’?. Za nas glumce film je premlak (nema stanja, proživljavanja već samo situacije koje vam stvaraju opštu sliku događaja), i moglo je to mnogo grublje i surovije da se predstavi, a eto za publiku iz inostranstva je ovakva verzija dovela njih do suza. Njih je pogodila naša sudbina, a ne scenario. Eto tako pomislite da smo mi zbilja narod koji je preživeo sve i svašta. Cela glumačka ekipa se složila na istom okruglom stolu da je glavnu ulogu u filmu odigrao zvuk sirene koji nas je sve u sekund vraćao u to vreme.

SA-RS: Koje uloge najradije prihvatate, filmske, serijske ili pozorišne?

Nevena: I jedno, i drugo i treće. Sve ima svoju draž.

SA-RS: Kako izgleda jedan slobodan dan Nevene Ristić, u privatnom životu?

Nevena: Svaki slobodan trenutak koristim za svoje bližnje koji mi najviše nedostaju.

 

 

Izvor i foto: sarajevo-rs.com

Debijem u dresu Crvene zvezde je ispunio svoje dječačke snove Istaknuto

Napišite komentar

srdjan plavsicUoči prvenstvenog duela Crvene zvezde i Radnika iz Surdulice, koji se igra sutra u 17 časova na Gradskom stadionu u Surdulici, za naš portal govorio je mladi reprezentativac Srbije i novo pojačanje Crvene zvezde, Srđan Plavšić. Srđan je rođen 1995. godine u Novom Sadu, karijeru je počeo u ČSK Čelarevo, odakle je 2014. godine prešao u Spartak iz Subotice. Za ekipu Spartaka je odigrao 25 utakmica i postigao jedan gol na prvenstvenim mečevima, a svojim odličnim partijama u dresu omladinske reprezentacije Srbije nametnuo se treneru Crvene zvezde Miodragu Božoviću, te je prije nekoliko dana potpisao trogodisnji profesionalni ugovor sa bivšim evropskim prvakom.

Kako kaže, Zvezda je ispunjenje njegovih snova i veliki korak naprijed u karijeri. Najviše žali što je zbog povrede bio spriječen da nastupi na Svjetskom prvenstvu za mlade do 20 godina, koje je Srbija osvojila ovog ljeta.

SA-RS: Jesi li mnogo razmišljao kada je stigla ponuda iz Crvene zvezde?

Srđan: Nisam, znao sam da je to veliki klub i nisam se razmišljao, želeo sam da dođem u Zvezdu.

SA-RS: Kakav je bio osjećaj debitovati na ,,Marakani’’ pred nekoliko hiljada ,,Delija’’?

Srđan: Osećaj fantastičan, oduvek sam imao želju da igram pred punim stadionom, ne može se rečima opisati taj vetar u leđa koji imamo svih 90 minuta od navijača, sjajno nešto. 

SA-RS: Da li si zadovoljan kako su te prihvatili saigrači, s kim se družiš najviše?

Srđan: Zadovoljan sam, svi su dobri prema meni, najviše mi pomaže Sava Pavićević, mnogo dobar i čovek i igrač.

SA-RS: Šta očekuješ u nastavku sezone, može li Zvezda do titule, eventualno do Kupa?

Srđan: Iskreno, mislim da možemo do titule, što nam je i cilj, polako se sklapa ekipa i mislim da smo svi željni utakmica.

SA-RS: Nažalost zbog povrede propustio si SP za mlade, jesi li očekivao da tvoji drugovi mogu osvojiti Svjetsko prvenstvo?

Srđan: Mnogo težak udarac za mene, san mi je bio da sa svojom zemljom odem na SP, ali mi se to nije ostvarilo, što ne znači da neće, verujem u čuda. Znao sam da imamo ekipu za velika dela, selektor odličan, napravio je sjajnu atmosferu i svi smo bili kao porodica, ginuli jedni za druge, i rezultat je došao zlatnom medaljom, veliki uspeh.

SA-RS: Da li si spreman ostaviti ,,srce na terenu’’ za Zvezdu?

Srđan: Drugačije ne umem. Mislim da sam rođen sa tim da kada izađem na teren ginem od prvog do 90 minuta. Ne plašim se ničega i uživam u fudbalu, nikada me niko neće videti da igram fudbal bez želje i borbe, uvek ostavljam srce na terenu.

SA-RS: Šta očekuješ pred sutrašnji duel sa Radnikom iz Surdulice?

Srdjan: Teška utakmica, sigurno će biti jako motivisani da nas pobede pred svojom publikom, ali mi želimo titulu, a to znači da Zvezda mora da pobeđuje, i očekujem pobedu sutra.

 

 

Izvor i foto: sarajevo-rs.com

Olimpijske igre - san svakog sportiste Istaknuto

Napišite komentar

Tanja Karišik je još jedan vrhunski sportista sa kojim smo razgovarali. Tanja se već 12 godina uspješno bavi nordijskim trčanjem i biatlonom. Učestvovala je na dvije Olimpijske igre u Vankuveru i Sočiju, osvajala je brojne medalje na raznim svjetskim i evropskim takmičenjima. Sa ponosom možemo reći jedan od najuspješnih sportista Grada Istočnog Sarajeva i Opštine Pale, gdje inače živi.

SA-RS: Iza tebe je uspješna sezona. Možeš li nam ukratko reći šta se sve dešavalo u prethodnoj sezoni?

Tanja: U toku prošle sezone bilo je uspona i padova. Sve je krenulo kako treba, nastupila sam na Svjetskim kupovima, ostvarila zapažene rezultate, međutim u sred sezone dobila sam virus što je loše uticalo na mene. Oslabila sam za šest kilograma i nakon toga mi je trebalo više vremena da se oporavim. Nakon toga sam nastupila na Balkan kupovima, gdje sam osvojila prvo, drugo i treće mjesto, a onda sam uspjela da se izborim za ukupnog pobjednika svih Balkan kupova. Potom, nastupila sam na Svjetskom prvenstvu u nordijskom skijanju i tu sam zauzela drugo mjesto u kvalifikacionoj trci, što je takođe jako dobar rezultat. Pred kraj sezone, zabilježila sam pobjede u svim kako domaćim, tako i na takmičenjima u Srbiji, tako da sam potvrdila normu za Svjetski kup naredne sezone.

SA-RS: Kakve utiske nosiš sa svih takmičenja, da li si zadovoljna organizacijom takmičenja i kakva je atmosfera u ekipi?

Tanja: Organizacija na međunarodnim takmičenjima je uvijek na zavidnom nivou. Takođe, sklapamo nova prijateljstva, tu su i stari takmičari koje poznajem već dugi niz godina. Što se tiče naših takmičenja, uvijek se potrude da organizuju što bolje mogu. Nije to baš na nivou drugih država, ali trude se koliko mogu.

SA-RS: Kada je zapravo počela tvoja karijera i kako se rodila ljubav prema baš ovoj vrsti zimskog sporta?

Tanja: Nordijskim trčanjem i biatlonom sam počela da se bavim 2003. godine. Iskreno, tada nisam ni znala kakav je to sport niti sam pratila, međutim sve moje drugarice su počele da treniraju i na njihov nagovor sam i ja upisala. Na početku sam bila smotana, stalno sam padala i mislila sam da ću napustiti. Međutim, od svih njih jedino sam ja nastavila da treniram i evo mogu reći da sam uspješna u tome. Ljubav se rodila kasnije, kada su krenula i ozbiljna takmičenja. Bilo je i zanimljivo i naporno, ali ja sam neko ko je jako uporan i željela sam stalno da napredujem. Na prvom takmičenju zauzela sam prvu poziciju i željela sam da ja budem ta, koja je najbolja. Već 2005. godine otišla sam na prvi međunarodni kamp u Sloveniji, tu je bilo dosta učesnika iz raznih zemalja. Na kraju tog druženja, imali smo testiranje, gdje sam bila prva i najbolja za juniorke i seniorke, tako da se tu pokazalo da sam talenat i od tada je sve krenulo.

SA-RS: Koji je tvoj najbolji rezultat u dosadašnjoj karijeri i čime se najviše ponosiš?

Tanja: Mogu reći da je 24. mjesto na Igu kupu u Norveškoj jako dobar rezultat za mene, jer je to istorijski rekord za BiH što se tiče biatlona. Ima još dobrih rezultata, ali recimo taj bih izdvojila.

SA-RS: Za juniorski tim BiH si zabilježila sjajne rezultate, kako je počela tvoja reprezentativna karijera?

Tanja: Moj prvi nastup za juniorsku reprezentaciju je bio u Austriji, u Obertelijahu. Nastupila sam na više juniorskih takmičenja, od kojih najbolji rezultat bilježim u Finskoj, 25-to mjesto.

SA-RS: Kako je izgledao tvoj prvi javni nastup i da li si imala tremu?

Tanja: Na prvoj trci nisam, bila sam jako mlada i nisam obraćala pažnju toliko, startala sam odlično i završila trku. Ali najveću tremu sam imala kada sam otišla na svoj prvi Svjetski kup. Bilo je mnogo navijača, kao na fudbalskoj utakmici. Publika je stajala duž cijele staze, koja je duga 2km, tako da sam se iznenadila i uplašila od te publike, a ne od same trke.

SA-RS: U toku svoje karijere imala si priliku nastupiti na dvije Olimpijske igre, Vankuver i Soči. Kakve utiske nosiš sa tih takmičenja?

Tanja: Olimpijada je nešto o čemu sanja svaki sportista i to je jedno iskustvo, koje se pamti za cijeli život. U Vankuver sam otišla sa samo 18 godina, bila sam najmlađa i to pamtim kao jedno veliko iskustvo, dok na poslednje Olimpijske igre u Sočiju, starija, gledam kao na bolje i ljepše, mada je organizacija podjednako dobra na obje Olimpijade.  Takođe, nešto bolji rezultat sam postigla u Sočiju, moj zaostatak za pobjednikom je bio na 17%.

SA-RS: Kako u skijaškom savezu BiH gledaju na tvoje rezultate, da li si nagrađena za svoje uspjehe?

Tanja: Iskreno, nisam dobila nikakve nagrade ni od Saveza, ni od nekih drugih organizacija. Što se tiče finansiranja, naša država je jako siromašna i ne ulaže uopšte u sport. Mogu se samo zahvaliti Olimpijskom komitetu od koga sam dobila stipendiju, koju ulažem  u pripreme za takmičenja. Takođe bih se zahvalila Ministarstvu porodice, omladine i sporta, od kojih sam takođe dobila stipendiju.

SA-RS: Kako teku tvoje pripreme za naredna takmičenja?

Tanja: Što se tiče ljetnih priprema koje ću uskoro da počnem, prvo ide bazični dio, trčimo kros, vozimo rolke, radimo vježbe snage. Kasnije ćemo ići na pripreme u Bugarsku ili Srbiju. U novembru prelazimo na snijeg, mada je to već kasno, ali za nas bolje ikad nego nikad. Potom kreću prva takmičenja, od novembra do marta stalno smo na takmičenjima.

SA-RS: Ko snosi troškove za pripreme na koje putujete?

Tanja: Za prvi dio ljetnih priprema,troškove snosi Skijaški savez BiH, a drugi dio priprema finasira IBU organizacija.

SA-RS: Koliko je težak život profesionalnog sportiste i koliko odricanja nosi sa sobom?

Tanja: Može se reći da je jako težak. Od samih izlazak, društva, takođe mora se paziti na ishranu, redovno spavanje i mora se dosta vremena izdvajati na treninge. Ima dosta odricanja, napornog rada i truda.

SA-RS: Kako tvoje uspjehe komentarišu na fakultetu i da li uspjevaš sve obaveze da uskladiš?

Tanja: Do sad sam uspjela da uskladim sve svoje obaveze na fakultetu Fizičkog sporta i kulture, trenutno sam apsolvent. Profesori su mi izašli dosta u susret, jer sam imala mnogo izostanaka, zbog samih priprema i takmičenja, ali uspjela sam da stignem sve.

SA-RS: Cijelu svoju karijeru si do sad provela u ski klubu ,,Romanija'' iz Pala, koji je na nedavnoj Skupštini kluba izglasao tebe za najboljeg sportistu godine. Kakav je tvoj komentar povodom toga?

Tanja: Veliku zahvalnost dugujem svom klubu ,,Romaniji'', koji je tokom cijele moje karijere pružao veliku podršku. već nekoliko sezona zaredom izabrana sam za najboljeg sportistu kluba i potrudiću se da tako ostane i u budućnosti.

 

Izvor i foto: sarajevo-rs.com