Anja Petrović: Obezbjediti ekonomsku i socijalnu sigurnost u Srpskoj

Napišite komentar

Mladi treba da se izbore za svoje mjesto u političkom životu, a da bismo ih zadržali u Republici Srpskoj, prema riječima portparola Partije demokratskog progresa (PDP) Anje Petrović, potrebno je obezbijediti ekonomsku i socijalnu sigurnost.

anja petrovic pdp

Kroz intervju koji možete pročitati u nastavku teksta, sa Anjom smo razgovarali i o položaju mladih danas u Istočnom Sarajevu, učešću istih u politici kako na lokalnom, tako i na republičkom i bh. nivou, te o programu PDP-a do i nakon izbora, te šta nam to oni nude nakon izbora.

SA-RS: Kakav je položaj mladih koji se bave politikom u Istočnom Sarajevu?

Anja Petrović: Položaj mladih koji se bave politikom u Istočnom Sarajevu je isti kao položaj mladih koji se bave politikom bilo gdje u Republici Srpskoj i BiH. Mladi treba da se izbore za svoje mjesto u političkom životu, kako unutar svojih stranaka, tako i šire. Moraju da se bore da se njihov glas čuje i uvažava.

Oni koji ulaze u politiku treba da to prihvate odgovorno, da shvate da je to posao 24/7 i da im to ne bude način za sticanje materijalne koristi. Naravno, trebaju svi biti plaćeni za posao koji rade, ali mladi ljudi trebaju da razviju jedan novi koncept i sjete se onoga što su mnogi stariji političari zaboravili – njihov posao je da budu u službi naroda, a ne obrnuto. Drugačiji put je možda kratkoročno sigurniji, ali za dvanaest godina, koliko sam u politici, vidjela sam mnoge koji su zabljesnuli, ali vođeni pogrešnim ciljevima vrlo brzo su i završavali karijere.

Politika, takođe, nije samo ono što vidimo na TV, nego nešto mnogo šire i vrlo je bitno pronaći se u nekoj od oblasti u kojoj mlad čovjek može pružiti najbolje od sebe. Meni, recimo, nikada nije bio cilj da budem javna ličnost, političarka koja je na nekoj izabranoj poziciji, nego sam se godinama bavila međunarodnom saradnjom unutar partije. Nakon toga dvije godine sam se bavila medijima PDP-a, i tek sada, sticajem okolnosti, nakon imenovanja za portparola obavljam političku funkciju i prisutna sam u medijima. Dakle, politika je jedan širok pojam i različite su oblasti u kojima možemo biti angažovani.

Što se tiče konkretno Istočnog Sarajeva, imamo par svijetlih primjera mladih ljudi koji ostvaruju uspješne političke karijere. Svojevremeno smo u Skupštini opštine Pale imali najmlađeg odbornika u BiH, Miroslava Brčkala, koji je danas šef kluba poslanika PDP-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Aktuelni načelnik Istočne Ilidže, Marinko Božović je takođe mlad čovjek koji radi sa timom mladih ljudi, što smatram vrlo pozitivnim.

SA-RS: Da li smatrate da mladi danas imaju dovoljno znanja na poljima politike i ekonomije da bi se mogli baviti tim?

Anja Petrović: Nažalost, svjedoci smo da ljudi koji su se sticajem okolnosti našli na nekim od najodgovornijih pozicija u Republici Srpskoj nemaju dovoljno znanja o ekonomiji, ali rekla bih ni o politici, dok su vješti samo u politikanstvu. Što se tiče mladih ljudi, ne moraju, niti mogu svi biti eksperti u svakoj oblasti, ali  treba da na najbolji mogući način i odgovorno rade ono što znaju. Naravno, uvijek ima prostora za učenje i nadogradnju, što svakako preporučujem.

SA-RS: Koliko je dobro da se mladi upliću u politiku po društvo, a i po same njih?

Anja Petrović: Ne samo da je dobro, nego je i nužno i građanski odgovorno. Ne moraju se baviti politikom, ali bi bilo dobro da su zainteresovani za politička i društvena dešavanja i svojom energijom i promišljanjima utiču na razvoj našeg grada i republike. Pozvala bih mlade da ne dopuste sebi da budu samo dio stranačkih mašinerija, ne budu oni čiji će glas bilo ko kupiti, nego da jasno i glasno traže i utiču na to da svi zajedno konačno počnemo da živimo kao sav normalan svijet. Na kratke staze možda ne izgleda isplativo, niti ostvarivo, ali dugoročno itekako jeste.

SA-RS: Danas mladi ljudi sve više odlaze iz naše države i pokušavaju naći sebi bolji život. Kako spriječiti odlazak mladih iz BiH?

Anja Petrović: Odlazak mladih, ali i drugih kategorija stanovništva je jedan od najtežih problema sa kojima se suočavamo. I sasvim je opravdano da, u borbi za osnovne egzistencijalne potrebe, ljudi odlaze. Pored toga, nestabilna politička situacija, osjećaj nesigurnosti, loša ekonomska politika, bukvalno tjeraju ljude iz ove zemlje. Dok se vlast hvali smanjenim brojem osoba na birou za zapošljavanje, prećutkuje činjenicu da je to uglavnom naša omladina koja svoju budućnost sada gradi u Sloveniji, Njemačkoj i dalje.
Rješenje postoji. Potrebno je obezbjediti ekonomsku i socijalnu sigurnost. Potrebno je brinuti o građanima, a ne o ličnim interesima. Potrebno je vratiti nadu i povjerenje, ponuditi koncept – sposobni, a ne podobni. Prestati manipulisati pojmom patriotizma. Jer, patriotizam nije huškačka retorika, nije podjela naroda na podobne i nepodobne, nije pjevanje nacionalnih pjesama pod šatorima dok narod jedva preživljava. Patriotizam je dobro, domaćinsko vođenje zemlje u kojoj nam ljudi ostaju, sigurni i obezbijeđeni.

SA-RS: Ako PDP osvoji dobre rezultate na izborima, za šta bi se zalagao?

Anja Petrović: Od stotina političkih subjekata, PDP je za sada jedina stranka u Republici Srpskoj koja je ponudila svoj program, Program obnove Republike Srpske, a koji se bavi konkretnim životnim temama, a ne jeftinim populizmom. U programu su zacrtani ciljevi koje treba ostvariti, ali i način ostvarivanja istih. Ekonomska obnova Republike Srpske je jedna od ključnih političkih ciljeva PDP-a, čije ostvarenje sa sobom nosi i rješenje drugih problema, poput odlaska stanovnštva.

Republika Srpska već 16 godina ima negativan prirodni priraštaj, tako da je demografska obnova naš nacionalni i politički cilj. Bolje zdravstvo, školstvo, vrednosna, moralna i kulturna obnova su preduslovi za zdravu i modernu Republiku Srpsku u budućnosti. Treba vratiti ličnu i socijalnu bezbjednost, da živimo u državi gdje je zakon isti za sve, a ne da isti ne važe za povlaštene.

I na kraju, potrebno je, zarad mirne budućnosti, stvoriti ambijent političke stabilnosti. Na kraju, moram reći – PDP nudi ljude. Stručne, moralne i ljude posvećene ovim ciljevima. Trenutno smo partija sa najmlađim rukovodstvom u Republici Srpskoj, pojavila su se nova lica koja ne samo da predstavljaju PDP, nego se istinski, sa mnogo energije i vjere, zalažu za jedan bolji ambijent u kojem ćemo konačno živjeti kao sav normalan svijet.
Mi ćemo ponuditi jedan koncept sigurnosti, stabilnosti, mudrosti, mira i napretka, nasuprot drugom – haosa, nestabilnosti, laži, podjela i zaduživanja naroda.

SA-RS: Koliko je PDP zapravo aktivan u rješavanju problema društva i koji su planovi da se riješi to?

Anja Petrović: PDP je oduvijek bila programska partija koja se prvenstveno bavila ekonomskim i drugim pitanjima koja dsu direktno vezana za život naroda. Tamo gdje se ta pitanja rješavaju, u Narodnoj skupštini Republike Srpske, naš Klub poslanika je sigurno jedan od najaktivnijih, ako ne i najaktivniji klub.

Nedavno su na dnevnom redu NSRS bile interpelacije, koje je predložio Klub PDP, a bave se konkretnim pitanjima zdravstva i rada javnih preduzeća. U uvodnom izlaganju predsjednik PDP-a, Branislav Borenović je pozvao da se tim pitanjima pristupi bez politikanstva, nego da zajedničkim snagama, i vlast i opozicija, riješe te probleme.

Jer, na primjer, dugovi u zdravstvu se mjere milijardama maraka, a građani nemaju adekvatnu zdravstvenu zaštitu. Nažalost, od vladajuće većine nije bilo dovoljno sluha za taj poziv, niti da se problemi riješe. Vjerovatno jer to vuče nešto drugo – sređivanjem stanja u zdravstvu i javnim preduzećima smanjuje mogućnost korištenja javnih sredstava u svrhu dobijanja izbora. A kako je narodu, to i nije nešto što ih zanima pretjerano.

Ukratko o Anji:

Anja Petrović je već dvanaest godina aktivna u političko-društvenom životu. Po zanimanju je diplomirani pravnik. Obavljala je dužnosti sekretara za međunarodne odnose Savjeta mladih PDP-a, člana Komisije za međunarodne odnose Grada Istočno Sarajevo, odbornika u Skupštini opštine Istočna Ilidža, program menadžera Političke akademije PDP-a, što i danas radi.

Trener je iz oblasti političke edukacije i sarađuje sa raznim međunarodnim i domaćim organizacijama i političkim subjektima.

Alumnista je WCS Yale Univerziteta iz Sjedinjenih Američkih Država.

Dragan Maca Škrba: Danas slavimo neuspjehe

Napišite komentar

maca skrbaŠkrba, Berjan, Baljić, Šabanadžović, Čapljić, Komšić, Bahtić, Škoro, Ćurić, Baždarević, Mihajlović. Sastav kojeg u velikoj mjeri znaju ne samo navijači Željezničara, nego i ostali ljubitelji fudbala od Vardara pa do Triglava.

Sastav koji je u najvećoj mjeri iznio Željino putešestvije po Evropi te 1984/85 sezone.

Na golu je bio nezamijenjiv Dragan "Maca" Škrba. Sve je kretalo od njega, sve je završavalo sa njim. Lider te generacije koja je gotovo sva prošla zajedno kroz omladinske selekcije, družila se od malena, i na kraju ostala u srcima navijača Željezničara upamćena za sva vremena.

Da nije bilo sada već čuvenog gola Čuhaija na Grbavici tog 24. aprila 1985. godine u 87. minutu koji je Videoton odveo u finale Kupa UEFA protiv Real Madrida.

Dragan Škrba je danas tako blizu, a tako daleko sporta. Nije na terenu, u kancelariji je skupštine grada Istočnog Sarajeva u odijeljenju za sport, i vlasnik je restorana, takođe u Istočnom Sarajevu.

Sa školskog igrališta do Željine legende

Postoji li želja da se ponovo vratite u fudbal i bude dio nekog kluba?

Postoji želja, normalno. Tolike godine kada provedeš u sportu, i jedeš od toga hljeb dvadeset i nešto godina, logično je da me nešto još vuče. Postoji tu još dosta toga što nisam prenio na mlađe golmane, mlađe ljude. Vrlo malo sam radio kao trener golmana, 3-4 utakmice sam bio trener Slavije, pa poslije toga jedno pola godine sam bio trener golmana. Ima tu mnogo razloga zašto više nisam u fudbalu, pa sam se okrenuo drugim obavezama.

Vaš početak igranja fudbala je bio slučajan. Kako danas gledate na to?

Bilo je to davnih dana. Željezničar je pravio turnir svih škola u Sarajevu. Ja sam išao u Radojka Lakić školu, kod profesora Rista Šipovca i Bora Šarenca. Prijavili su ekipu za taj turnir i tako je i krenula moja karijera. Nisam ni razmišljao ni da ću braniti, ni da ću trenirati u Željezničaru. Živio sam u Petrovićima, pa nisam imao ni neke mogućnosti da me neko odvede, da me proba. Eto dogodio se taj turnir, i igrali smo protiv Baljine škole iz Briješća. Igrom slučaja sam dobro branio tako da su Čiko Radović, Besimagić, Kulović, Duško Bajić to prepoznali.

Kako su Vaši roditelji reagovali na odluku da u to vrijeme odete da trenirate fudbal?

Jednog dana su došli kod mene kući u Petroviće da pitaju moje roditelje da li žele da me puste da treniram. U tom razgovoru majka je rekla "Nek ide šta da bude od njega, svakako ovdje po livadi igra lopte, nikada ga kući nema". Tako sam imaca skrba2 krenuo. Bilo je mnogo naporno, škola, treninzi.

Prije podne u školu, pa trening, pa dok dođem do Petrovića... Nije to kao danas. Imao si kombi u 16, pa u 19-20, kući dođem kasno, ni za šta nisam. Ali eto sve sam izdržao. Vrlo brzo su me izabrali za reprezentaciju BiH. Tada se igrao turnir republika i pokrajina. Nisi mogao odmah da ideš u reprezentaciju Jugoslavije, nego te prvo moraju izabrati za BiH, pa igraš turnir.

Ja se sjećam da smo mi u Bratuncu tada igrali turnir republika, a drugi je bio u Prištini. Tada sam proglašen za najboljeg golmana i dobio sam neku knjigu Saveza komunista. I danas imam tu knjigu. Tada su me pozvali za reprezentaciju Jugoslavije na Palić, treneri su Ćele Vilotić, Kapidžić, Toplak...Odmah smo išli na turneju po Španiji, i tu sam dobro branio.

Niste ni debitovali za prvi tim Željezničara, a već su vas željeli odvesti u Partizan. Žalite li što niste zaigrali za "crno bijele"?

Godinu iza toga me Partizan tražio. Tada sam trebao otići. Opet sam bio sa reprezentacijom na Paliću. Tada je bio tu pokojni Dragan Mance, Brnović, Bajić, Boško Đurovski, Balja, ja...Stariji godinu je bio Meša Beždarević, pa su poslije nas ubacili u tu reprezentaciju gdje su bili Đurovski, Gudelj, Mlinarić, od golmana bili Ivković, Ladić, Pudar i ja. I bio je Radulović koji je poslije igrao za Vojvodinu.

U toj starijoj generaciji igrali smo u Leipzigu neki turnir, i odatle sam već krenuo u U21 reprezentaciju gdje sam bio kapiten. Kada sam došao na trening Ćele Vilotić je rekao da ima jedan klub koji hoće sa mnom da priča. Pojavili su se ljudi iz Partizana. I odemo na trening, kad na veče kada sam se vratio vidim Čika Radovića stigao na Palić, i zovne me da se javim u taj dio restorana gdje je on sjedio.

Sjeli smo i rekao mi je da se ujutru spremim da idemo nazad za Sarajevo. Ja pitam zašto, kaže on moramo jebiga. Znamo sve. Neko mu je dojavio. Čiku su odmah poslali i mi se ujutru vratimo za Sarajevo.

Prvi ugovor

Uslijedio je prvi potpis ugovora za Željezničar i sreća do neba.

Predveče smo stigli, i odmah na Marin dvor. Usput mi je rekao da znaju sve i da ne mogu potpisati za Partizan. Kada sam došao na Marin Dvor sjede Ante Sučić, Mate Andrić, Zdenko Jelić, Osim. Noge mi se tresu kad sam ih vidio. Znaš kada te uhvate u mašinu i krenu da ti pričaju. Ja potpisao ugovor i izašao napolje, mislim od Marin Dvora sve moje. Dođem kući u Petroviće, kaže "stara", šta je bolan. Rek'o ja potpis'o ugovor. Kakav ugovor? Reko' ugovor. "Stari" čita, pet godina. Kaže on pa šta si dobio? Eto šta piše. Pa šta su ti rekli? Obećali su mi, rek'o, stan, pare i auto. To je bilo plakanje.

Igrom slučaja debi za prvi tim Željezničara bio je baš protiv Partizana. Kakva Vas sjećanja vežu za taj period?

Debitovao sam nedugo nakon potpisa tog ugovora, slučajno. Desila se neka varijanta, ne mogu se sjetiti šta je bilo sa dvojicom prvih golmana, i mene stave na gol. Bili su tu Arnautović i Čuljak. Ekstra sam branio, i onda sam krenuo u reprezentaciju gdje smo igrali ta neka prvenstva, i tada sam prvi put bio u Meksiku. Sreo Boru Milutinovića. Bila je ekipa Pumas sa kojom smo mi trenirali, strašna ekipa bila. Prvi put mi je on rekao da treba da osjetim razliku kako lopta ide zbog gustine vazduha. Kada laik gleda to niko ne bi pomislio da je tamo rijeđi zrak i da lopta brže ide nego kod nas. To sam prvi put od njega čuo. Nikada nisam razmišljao o tome, a vjerujem da ni danas pola golmana ne zna za to.

Trebali ste da branite i ono finale Kupa protiv Veleža. Šta se tu dogodilo?

Kada je Željo igrao finale kupa, tada sam isto trebao da branim. Bili Slavko Njeguš, Buco Arnautović i ja. I tada su funkcioneri ogroman pritisak vršili na Švabu da mene stavi. I poslije priprema u Kiseljaku nekih 5-6 dana, kada smo krenuli za Beograd, Švabo me zove da kaže da je bolje da ne branim jer sam mlad, da je ogroman pritisak na mene, i da trebam da ostanem rezerva. I onda slijede ta dešavanja u Kupu kada je Njeguš optužen da je prodao utakmicu, i poslije toga sam stao na gol.

Kontroverzan je i spisak za Svjetsko prvenstvo 1990. godine u Italiji.

Bio sam na spisku za to Svjetsko prvenstvo, Omerović, Ivković i ja. I velika je tada frka bila i pritisak na Švabu pošto je tada bio veliki broj igrača iz BiH dolazio. Sve je bila politika. I sada postoji negdje kod mene taj papir kada je Švabo objavio prvi spisak, da bi na zvaničnom spisku ja bio izbačen, a ubačen Leković, jer su se tada bunili iz drugih republika.

skrba zeljoDa li Vam je žao što niste imali više nastupa za seniorsku reprezentaciju Jugoslavije?

Imam par utakmica u nezvaničnim utakmicama, jedan-dva, za reprezentaciju. Ali na SP ili EP nisam. Naravno da mi je žao. Ja mislim da sam 1990. godine, kada su me proglasili za najboljeg golmana Jugoslavije sportske novine Jugoslavije, mogao biti i u reprezentaciji, ali bilo šta je bilo. Kasnije i sva ta dešavanja u nesretnom ratu, ko zna..

Videoton u sjećanju za sva vremena

Skoro dvadeset tri godine su prošle od Videotona. Šta danas mislite o tom meču?

Kada danas gledam tačno vidim da mi nismo imali sreće. Tačno nam je falila ta doza sreće, kao i uvijek u životu što nam treba. Imao sam prilike da sretnem sudiju iz Velsa koji je sudio taj meč, kada je igrala BiH sa Velsom, pa je i on bio na utakmici. Ni on ne može da vjeruje. Kaže gleda lijevo, gleda desno, da je bilo bilo šta poništio bi gol Čuhaija. Toliko mu je žao bilo i ne može da vjeruje. Mi smo stvarno imali šansi.Trebali smo 4-5:0 voditi. Na 2:0 smo imali zicer Bahtića, pa Ćurić, ne možeš da vjeruješ.

Pa gore u Sekešfehervaru smo trebali da ih dobijemo. Oni su imali tri šanse, i dali tri gola. Mi smo imali nekoliko zicera, i još Radmilo dobije žuti karton, i tu nam je bio problem za Sarajevo jer nije mogao igrati. Dodatni problem je bio što su u sred sezone Nikića pustili ranije da ode u Grčku. Niti jedan klub to ne bi uradio, , tako da smo i tu bili desetkovani. Nisu razmišljali da možemo i doći dotle.

Vlado Čapljić je u tom momentu jedva dotakao loptu u bloku.

- 100% bih odbranio šut. Lopta ide u moju desnu stranu, odjednom je vidim na drugoj strani. Vlado je kasnio, i ne mogu ja to da objasnim, jedva da ga je i dotakla i to se tek na snimku vidi na onoj kameri iza gola. Ja to ne mogu da vjerujem. Ne znam šta se desilo, samo promijeni pravac.

Ivica Osim često kaže da je Željezničar sada više upamćen, nego da se eventualno otišlo u finale pa izgubilo od Real Madrida. Slažete li se sa njim?

Tu je u pravu. Mi smo bili strašna ekipa.Kako smo mi tada igrali, šta smo igrali, koliki smo bili prije svega drugovi, nisam ni najsigurniji šta bi se dogodilo u finalu. Mi nikada unutra nismo imali problema. Ono što se dogovorimo između sebe, plus što Švabo kaže to je bilo dovoljno da svakoga pobijedimo.

Mnogo anegdota je vezano za vaš boravak u Željezničaru. Koja Vam je ostala urezana u pamćenje?

Crveni karton Radeta Paprice u Splitu. Nema Boga da pređeš centar. Rade Paprica kako god krene sudija digne ofsajd. I čovjeku dosadilo, skine dres i baci ga u lice sudiji, i pravo u svlačionicu. I sudija trči, ne zna šta će. Ode Rade. A sudija ga traži da ga vrati da pokaže crveni. Stoji, gleda, drži karton i u nevjerici pita ''Gdje je''.

Vaša generacija je bila blizu titule, no u direktnom duelu sa Crvenom zvezdom, i kasnije Veležom ostali ste bez nje. Šta je uticalo na takav pad u samom finišu prvenstva?

Izgubili smo na Grbavici 3:1 od Crvene zvezde. Te sezone smo mi njih u Beogradu dobili, dobili Partizana, odigramo nerješeno sa Dinamom, odigramo odlično protiv Hajduka. Strašno igrali. Odlučujuća utakmica na Grbavici. Ako pobijedimo uzimamo titulu. Sedam dana ranije došli su novinari. Ubili nas. Po cijeli dan. Gdje god krenemo oni za nama. Samo naslovne strane.

Dođe utakmica, sudija svirnu penal. Šestić ide sam na mene, ja sam pao, on je metar od mene, daleko od lopte. Kad se on bacio, jauknuo. Sudija odmah pokazao na penal. 1:0, 2:0, 2:1 i 3:1 opet penal. Dok su nas slikali, oni su sve odradili sa sudijama. I mi i dalje imamo šansu.

Ako pobijedimo Veleža imamo šansu da budemo prvi. I na veče je bio neki dogovor, iz Veleža su dolazili, kao da se dogovorimo. Krene utakmica, dva penala, 2:0 vodi Velež, a Zvezda dobije i bude šampion. Zadnja tri kola ubile nas sudije, sve direktno odlučili. Mi smo tada mladi bili, neiskusni. To je ono što kažu i Švabi. Uvijek dođe do izvora, ali se ne napije vode. Tako i mi. Uvijek je falilo nešto da mi osvojimo. Svaka čast ljudima koji su tada bili u Želji.

Možda ni oni nisu u tom momentu bili adekvatni da odgovore svim izazovima koje smo mi postavili pred njih, ali su davali sve od sebe. Zamisli, igraš polufinale u Evropi a predsjednik kluba ti direktor tvornice žice, a niko u vrhu da je kao sad neki političari, pa si mogao nešto. Uprava je tada možda malo zakazala.

Koja Vam je utakmica ostala u sjećanju po lošem?

Nikada u životu nisam fasovao po glavi toliko kao u Kruševcu. Tada bilo onih 50 para žutih. Tribina odmah iza gola. Kada su oni mene zasuli. Ubi. Ja govorim sudiji, gledaj sve se žuti. Kada je korner niko ne smije da uđe u 16. Sve čvoruge po glavi. Ili u Prištini kada smo igrali. Vodili smo četiri puta, oni četiri puta stizali. Povedemo 4:3 na par minuta do kraja. Sudija bio Petrović. Bane Berjan ukliznu na nekih 18-20 metara, mislim da je Šala bio.

Kiša je padala kao luda. Klizavo. On kako je pao baci se u 16. Prekršaj gore, a Petrović odmah na penal. Mi poludili. Ja mu govorim ''Alo domaćine šta je'', a on govori "Ja Maca dobre utakmice, ja ovo nisam vidio, a kako dobro igrate". Mi svi naskrba slavija njega, a on samo govori "Uuu ja dobre utakmice". A mi oko njega, guramo ga, ali ništa on. I 4:4 završimo.

Gdje ste najviše voljeli igrati, a gdje najmanje?

Meni je Kantrida uvijek ležala, ekstra branio. A u Novom Sadu kao da sam u rupi. Jednostavno mi neodgovara. Ne možeš da vjeruješ. I onda skontam, samo ne izlazi nigdje, što možeš odbrani i to je to. Ovamo u Rijeci kako god šutaš odbraniću. Stvarno, ima tih terena sa posebnim osjećajem i koji ti jednostavno ne leže, odnosno leže.

Derbi. Posebna utakmica. Kako sada gledate na derbije?

Prije derbi i danas derbi je ogromna razlika. Stadioni su prije bili puni. 20-25000 na Grbavici, na Koševu jednom pred 65000. Tada nas je Sarajevo dobilo 2:1. Tada je derbi u gradu značio, bio je to prestiž na neki drugačiji način, kroz neke opklade, zezanje. Sjećam se kada su jednom navijaču Sarajeva poslije naše pobjede na Koševu tokom noći uzeli ključ i ofarbali radnju u plavo. Bilo je to neko zezanje, nije ovo što danas imamo.

Ja sam '87 bio kapiten Želje, kada su se Manijaci osnivali. Sjećam se sastanaka u klubu i van kluba. Non stop sam bio uključen u varijante osnivanja. Bilo je to korektno navijanje, i Manijaka i Hordi Zla. Nije bilo tuča, huliganstva. MI smo te derbije igrali srcem, za prestiž. Poslije utakmice smo se i igrači i navijači družili. Nikada nije bilo to nešto napeto. Ljudi su znali šta je derbi. Kada pobijediš, tu godinu si miran.

Fudbalsku karijeru nastavljate u Portugalu.

Portimonense je godinu prije igrao protiv Partizana. U Portugalu se tada igrao fudbal sličan našem, samo što se više trčalo. Bilo je mnogo Brazilaca. Mislim da je fudbal u tom momentu bio u velikom usponu, što se kasnije ispostavilo tačnim. U Portimonenseu je branio Petar Borota, koji je ranije stigao. Branio je fenomenalno. Portimonense ima jednu tradiciju u Portugalu. Tu sam ostao neke tri godine i onda sam otišao u Koreju.

Kad čovjek iz Tilave i Petrovića napravi saobraćajnu nesreću u Koreji

Uslijedio je odlazak u Korejski Pohang.

Mnogo jak klub. Tada jedan od najjačih klubova Koreje. Igrali smo FA kup Azije. Ne sjećam se baš najbolje gdje smo finale igrali, mislim u Rijadu. Bili smo prvaci Azije, ja proglašen za najboljeg golmana Azije. To je prvi put da je moj klub bio prvak kontinenta. Zatim smo bili prvaci Koreje, osvojili kup, tako da mi je taj dio karijere bio uspješan. Desile su se onda neke stvari koje su malo nelogične bile, ali moralo je tako. Donesen je zakon da golmani više ne smiju biti sa strane, već isključivo domaći. Prudnikov, Saša Ilić, Saša Petrović, ja, svi smo morali otići. Od dvanaest klubova mislim da su svi imali strance. Tako da kada je taj zakon došao ja sam imao mogućnostda ostanem kao neki trener, al već je bilo naporno.

Za Južnu Koreju je vezana i jedna anegdota kada ste Vi i Rade Bogdanović napravili saobraćajnu nesreću. Šta se tu dogodilo?

To je bilo u Seulu. Ogromne gužve, ogroman grad. Ako promašiš jedan izlaz moraš kružiti pedesetak kilometara kako bi ponovo pronašao izlaz. Oko grada imaš dva-tri prstena, a gužve neviđene. Malo su bezobrazni u vožnji. Voze na metar, na metar, nikada ne možeš da se uključiš. I ja se nešto razmišlljam, nerviram, kad odzada neko udari, pljus.

Joj reko' evo ga neki Korejanac, sad ću ga ubiti. Ja izađem vidim Rade. Kaže on kume šta ćemo. Reko' šta šta ćemo bježi gubi se. Pokupi to što je otpalo i da nas niko ne vidi. Grad od petnaest miliona stanovnika, a sudarimo se on i ja, jedan iz Petrovića, drugi iz Tilave.

Kraj korejske priče bio je praktično i kraj karijere

Tamo sam završio karijeru. Kada sam se vratio imao sam neke ponude iz Beograda, tamošnjih klubova, ali nisam htio. Dosta mi je svega, 37 godina. Dosadi kao i svaki posao. Ja nisam više mogao ni sportske torbe da gledam. Dvadeset godina nosiš torbu, da poludiš. Ja se divim kada vidim ove da igraju u 40. Godini. Nemaš više neku koncentraciju, nemaš rada, vidiš da to nije to to.

S kim ste danas u kontaktu iz Vaše generacije Željezničara?

Sa svima gotovo. Nedavno sam sa Mešom bio, Baljićem, Komšićem, Berjanom, Škorom, Ćurom, Šabanom, Fićo kada je bio tu sjedili smo. I dan danas se mi svi družimo, ovdje kod mene u restoran dođu svi.

Danas slavimo neuspjehe

Da li Vas je nekada neko zvao da uđete u upravu FK Željezničar i da li mislite da Vi i neko iz Vaše generacije može pomoći današnjem Željezničaru?

Nas niko nikada nije zvao. Mene nikada nisu zvali, ne znam ostale. Mogli bismo pomoći u mnogim varijantima. Ali sada je nešto novo. Novo vrijeme došlo, nove generacije, internet, sajtovi. Koliko igrača prođe kroz Želju, a niko ne odgovara. Od njih deset jedan bude da valja, pa dva. Njihova sreća je što je liga ovakva kakva jeste, ali pravo mjerilo je kada odeš u Evropu. Kada dođemo u treće kolo mi slavimo.

Prije je bilo normalno da prođeš 3-4 kola. To je bio neuspjeh ako ne prođeš. Mi danas slavimo neuspjeh. Kaže bili smo u trećem kolu. Jedno preskočili, dva igrali. Šta si postigao? Ništa. Potrošio na karte, putovanja, nešto malo dobio i ti sretan. Napravi dobar tim pa kreni. Evo Zvezda i Partizan. Prvo uđeš u grupu, pa evo sada uđeš u proljeće. To su već ogromne pare za klubove. Otvorene su ti mogućnosti. UEFA i FIFA su dali ogromne mogućnosti da klubovi zarade pare.

Šta je najveći problem klubova?

Pa mi još nemamo infrastrukture, a pričamo o Evropi. Nema pola klubova gdje da trenira. Svlačionice još iz osamdesetih, barem da su ih okrečili. Sada su po pravilima UEFA svlačionice ogromne, tačno se sve zna, vidite na TV kada gledate kao da izlazite iz hotela sa 5 zvjezdica, a kod nas kisne, poplava, nema vode, nema ništa. Umjesto da razmišljamo o infrastrukturi, da guramo našu djecu...Ali, to se godinama gradi, stvara. Kada će biti u Želji generacija kao što je naša bila? Neće za 100 godina. To je neko godinama stvarao. Mi smo svi od malih nogu u Željezničaru.

Mi smo većina bili od '60 do '65 godišta. Neko nas je uklopio. Normalno je da smo se borili, da smo se igrali. Kada ti gineš jedan za drugog. Mi smo se družili od pionira, spavali jedan kod drugog. Ja kada nemam kombija spavam kod Ćure, oni kod mene. Mi smo pravili ta druženja. U Bristolu se sa porodicama, djevojkama, ženama družili. Nešto se radilo na tom planu kada su došli Švabo, Velija, Bračun, Smajlović... Napravili su veliki stručni štab. A ne kao danas. O svemu se više vodilo računa.

Planirano je bilo da se odigra utakmica veterana Željezničara i Videotona. Zašto nije do toga došlo?skrba maca

To je bio prijedlog Zeke Jelića. Tada smo mi počeli tu priču, i mađarska ambasada je htjela da učestvuje. Međutim, to nekome nije odgovaralo u klubu da se odigra. Mihajlović i ja smo išli kod njih. Pozvao nas je predsjednik kluba, a bili su i Partizanovi igrači. Oni su igrali godinu prije nas. I ljudi to cijene. Može se na internetu pronaći kako ljudi cijene te svoje rezultate i igrače, i okupljaju ih, daju im plakate i zahvalnice. Pojedini su i sada u klubu na raznim pozicijama. Mi smo dobili isto neke plakete ispred Videotona. Oni su zvali sve naše igrače pojedinačno, jer vjerovatno iz kluba niko nikada nije htio odgovoritu na njihova pisanja, pa su morali lično da se obrate igračima.

Pratite li danas Željezničar? Kako Vam se čini liga?

Pratim i danas. Meni se uopšte ova liga ne sviđa. Šta znači Liga 12. Šest se odvoji gore, šest dole. Ja sam igrao to u Koreji. Ništa to ne donosi. Zato će za koju godinu širiti ligu. Već imaš par sigurnih klubova, ostali se mijenjaju da popune prvih šest. I kakav je to napredak. I ostale lige bi se skratile da to donosi kvalitet.

Omladinci Željezničara su uradili ogromnu stvar ove godine u Evropi. Pratite li njih?

Pratim omladince. Znam te trener iz kluba, družimo se. Željo ima ogroman broj djece. U omladinskoj školi je bio dobar rad, ljudi su prepoznali dobre igrače, talente, i malo po malo izguraše. Žerić, Šabanadžović, Mujagić, golman Dujmović, Velić, vidiš da su to već stasali pravi igrači. Oni imaju A,B,C tim. To su te utakmice o kojima govorim. Te utakmice znače. Svaka ima smisao. Data je mogućnost svakom igraču da se dokaže. O tome i pričam za Premijer ligu.

Malom klubu se mora dati šansa da igra u najjačem društvu, možda i oni imaju sjajne igrače, ali ne mogu da isplivaju. E tako je i ovdje. Svi igrači igraju lige, non stop neko to prati i gleda, i napravi se strašna generacija. Za godinu, dvije, tri oni će biti nosioce seniorskog tima, i Željo će i tu da zaradi. Pravi treneri su prepoznali rad, imaju mogućnost, imaju mnogo djece, i sve im se poklopilo. Svi su se fokusirali na mlade, kao i Akademija Sarajevo. Kao što je nekada bilo.

Dok drugi timovi gledaju samo da članarinu uberu. Samo ti donesi novac i igraćeš. A onda su tu i roditelji. Svi misle evo ga Ronaldo, evo ga Messi. Mnogo je tu faktora. A nama su uvijek govorili znaš koliki si igrač. Onoliki koliki ti je račun na kraju karijere.

E toliki si igrač bio. A slava i novinski članci budu i prođu. Ja sam pola slika i izgubio. Ali, treba od nečega i živiti, a od slave se ne živi.

 

 

Ovaj kao i još mnogo zanimljivih tekstova možete pronaći i u Sportskom magazinu broj 2 u PDF formatu.

 

Krv, suze, znoj: Svjetski šampion krenuo po nove titule

Napišite komentar

nemanja majdov4Asli Gonzales, Islam Bozbajev, Ejal Le Bo, Selio Diaz, Usangi Margiani, Kristijan Tot, Miha Žgank. Zajedničko za sve ove borce je da su na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti 2017. godine poraženi od Nemanje Majdova koji se kao prvi Srbin, i kao jedan od najmlađih svjetskih prvaka ikada popeo na svjetski tron.

Tog 1. septembra, malo iza 17,00, momak iz Istočnog Sarajeva porazio je Mihu Žganka iz Slovenije, bacio svijet pod noge, i okitio se zlatnom medaljom u kategoriji do 90 kilograma. Otišao je Nemanja tiho na Svjetsko prvenstvo. Najavio je on par mjeseci ranije na društvenim mrežama da ide po Svjetsku titulu, a u najavi Svjetskog prvenstva za naš portal tada je rekao sada već čuvenu rečenicu koju smo više puta citirali.

"Nemam pritisak i svi me smatraju još uvijek za klinca jer sam mlad, ali ja kao i uvijek ciljam titulu, ma koliko to god zvučalo ludo. Ja znam koliko sam posvećen i koliko radim za to, pa je samo pitanje vremena kada ću biti na vrhu Svijeta, a što to onda ne bi bilo i sada", rekao je Nemanja Majdov za naš portal krajem avgusta, pred sami polazak u glavni grad Mađarske.

Danas je tačno pet mjeseci od tog velikog dana za Nemanju, za Istočno Sarajevo, Republiku Srpsku, Srbiju, i kompletan srpski džudo. Svjetski šampion je iza sebe, djelimično, ostavio povrede, zaliječio puknuta rebra, ramena i šta sve ne, i vratio se onome što najviše voli, onome što najbolje radi, džudou.

Sprema se za prvo takmičenje, a to je odmah najjače, Grend pri u Parizu. Tradicionalno, "Grad svjetlosti" je mjesto gdje dolazi sami krem svjetskog džudoa, a eto baš prvi meč poslije velike pauze za Nemanju biće taj Grend pri.

Praktično sa usponom Nemanje Majdova i naš portal je pratio uspjehe njega i njegovog brata. I tog 1. septembra krenuli smo kao prvi sa praćenjem mečeva pojedinačno, a kako su se nizali protivnici, tako su i svi portali preuzimali naše tekstove, da bi se internet "zapalio" u finalnom bloku pred mečeve sa Kristijanom Totom i onda u velikom, ogromnom, finalu sa Mihom Žgankom. Zato ćemo na početku ovog razgovora da se osvrnemo na sve to što se događalo prethodne godine.

Kako Nemanja Majdov danas gleda na sve to što se dogodilo prije tačno pet mjeseci?

"Kao da je juče bilo. Prošlo je pet mjeseci. Pet mjeseci sam napravio pauzu od tih raznih povreda, puknutog rebra i ramena. To rame je bilo i od ranije povrijeđeno, nešto se zakomplikovalo, ali eto sada nakon pet mjeseci konačno sam uspio da se vratim i ponovo uđem u trenažni ritam", započeo je priču Nemanja Majdov za naš portal, a onda nastavio u jednom dahu.

"Krenuo sam od nule i popeo se na svjetski vrh. Počeo sam sa Grend prijem u Dizeldorfu, onda sam vezao sa Kankunom i Rusijom. Konstantno sam skidao skalpove najboljim na svijetu, pokazao sebi da mogu i stekao samopouzdanje. Znao sam da mi je potrebno da samo to da uradim u jednom danu, da ih naredan pet-šest, ili kako je trebalo u Budimpešti sedam, što je prvi put u istoriji Svjetskih prvenstava, i neće se mnogo puta više u istoriji ponoviti. Tako je i bilo. Na Svjetskom prvenstvu sam pobjedio sedam mečeva, sve veće od većeg imena, sve gori od goreg. Bukvalno gori žrijeb nije mogao biti. To sam očekivao, toj tituli sam se nadao, ali iskreno nisam očekivao da će se tako rano desiti, jer postao sam najmlađi Evropljanin ikada koji je postao prvak svijeta. Očekivao sam da će se to dogoditi tamo u 24-5 godini života. To su najbolje godine za džudo. Ali eto uspio sam sa 21 godinom, što sam najavio i na društvenim mrežama. To je iskreno bila ludost, da najavim tako nešto. To je bila nemoguća misija. Tako da je to nešto što ću ja pamtiti čitav život. Zapravo, ja pamtim sve svoje mečeve, sve znam. Posebno meč protiv Tota u polufinalu pred 15000 ljudi, pred njegovim navijačima, gdje sam bukvalno ušao u istoriju. Mislim da je to nešto što ću pamtiti, ali ovo je tek početak moje karijere. Ja imam 21 godinu i ja želim još evropskih, svjetskih titula i Olimpijsku titulu".

Novi početak, stare navike

Njemu je prošla godina bila prva seniorska godina u životu. Radio je on i ranije seniorske mečeve, ali tek u 2017. godini je postao senior, a iz kategorije do 81 kilograma prešao je u kategoriji do 90 kilograma. I kada smo početkom 2017. godine nemanja majdov1radili intervju sa Nemanjom primjetno je bilo kod njega da polako ulazi u nepoznato, ali kao i obično, nije se predavao i znao je šta ga čeka.

"Prošla godina je bila veoma uspješna za mene. Prva godina seniora. Imao sam na početku dvije velike promjene. Prešao sam iz juniora u seniore, što je veliko u džudou, a zatim sam promijenio i težinsku kategoriju. Svi oni koji su u džudou znaju koliko su to velike dvije promjene, i koliko borcima treba da se priviknu na njih. Neki čak i tek nakon dvije godine uspjevaju da poslože sve kockice, a ja sam to uspio odmah, hvala Bogu".

Nije nam trebalo mnogo da ga navodimo na priču. Kada sa Nemanjom pričate o džudou, pitanja bukvalno ne morate ni postavljati.

"Sigurno je da će mi prošla godina biti najljepša u života. To su uspomene koje će vrijediti za čitav život, i neću ih nikada zaboraviti. Svaki dan kada gledam te mečeve mogu da kažem da sam ponosan na sebe kako sam odradio te mečeve. Učinio sam i svoje prijatelje ponosne i čitavu naciju. Ali sada moram da pređem preko toga, bukvalno da to zaboravim, iako to naravno ne mogu da zaboravim, i nikada neće biti zaboravljeno i ne treba biti zaboravljeno, ali na drugu stranu moram to da smjestim u pozadinu i nastavim da grizem, da treniram. To je nešto što će mi dati jedan veliki gas za budućnost. Pokazao sam najviše sam sebi, ali i drugima, da mogu, i da je ona vizija u koju sam vjerovao i koju sam prikizivao svaki dan da je bila ispravna, i da je to bio put kojim se treba ići da bih bio najbolji na svijetu".

Kada osvojite titulu Svjetskog šampiona sigurno je da vam je godina upotpunosti ispunjena i da ste ispunili svoja očekivanja. No, postoji i nešto za čim Nemanja ipak malo žali u 2017. godini.

"Iskreno, ne žalim ni za čim. Žalim samo što sam imao toliko povreda u toku godine. Desno rame mi je puklo na EP, lijevo rame pred SP, tetiva noge na Bundesligi. I prošle godine sam pravio dosta pauza. I plan za Svjetsko prvenstvo smo mijenjali moj trener Ljubiša Majdov i ja tri puta zbog povrede, jer nismo mogli da izvršimo moj prvobitni plan. Bilo je pitanje i da li ću ići na SP, ali ja sam obećao da ću osvojiti, tako i da sam otišao. I u četvrtfinalu sam slomio rebro što je bilo nevjerovatno da nastavim i da sa takvim rebrom odradim tri teška meča i osvojim svjetsku titulu. Svaki meč i pobjeđeni i izgubljeni meč prošle godine bila je jedna lekcija za mene i dao mi je i snage i motivacije. Ja poraze nemam, imam samo lekcije. Učim na greškama, i to se prezentovalo na Svjetskom prvenstvu. Učio sam kroz te greške i na SP gdje se nema pravo na grešku, nisam ništa pogriješio, pokazao sam se kao najkompletniji borac koji je u odlučujućim momentima bio najstaloženiji, najsmireniji. Prošla godina je bila fenomenalna. I te povrede su se tu dogodile sa nekim razlogom. Bog ih je poslao na vrijeme. Bukvalno nije moglo bolje. Nemoguće je da ta godina bude bolja nego što je bila".

Iz Pariza se kuje nova titula

Prvobitni plan se ponovo mijenjao. Kod Nemanje ne može drugačije. Povrede su skrojile i ovogodišnji plan priprema, pa je umjesto u decembru mlađi od braće Majdov tek u januaru krenuo sa pripremama i sada nema mnogo vremena da se spremi za Grend pri u Parizu.

"Iskreno kada sam planirao plan za ovu godinu, nisam planirao da se vratim tačno na Pariz. Imao sam dugu pauzu, planirao sam da radim bazu u decembru, da u januaru radim Grand pri u Tunisu, i da u februaru radim Maroko ili tako nešto, i da u maju budem 100% kada kreće Olimpijska norma. Međutim, problemi sa ramenom su se iskomplikovali. Morao sam bazu da prebacim za januar, tako da nisam imao mnogo vremena za spremanje. Ali ja idem u Pariz da osvojim taj turnir. Želim na svakom turniru na kojem se takmičim da budem najbolji i da do maja kada kreće olimpijska norma dostignem maksimum".

nemanja majdov5Već je poznato da on kada nešto odluči i zacrta sebi u glavi pola posla je obavljeno. Jasno je da za Pariz neće biti 100% spreman, ali on ide da osvoji taj turnir, i da pokaže svjetskom džudo kremu ko je svjetski broj 1.

"Počinjemo sa Parizom 10. februara, što je mogu reći najjači Grend slem na svijetu. Forma mi je sada na nekih 50%. Još uvijek nisam na svojoj maksimalnoj formi i polako je vraćam. Ali do Pariza ću pokušati da je dignem na 70-80% minimalno, čak i više planiram. Sve zavisi od psihe. Ako moja psiha bude dovoljna, onda će i moje tijelo biti spremno. Sve je do mene kako ću shvatiti turnir. Ako ga shvatim kao Svjetsko prvenstvo sigurno ću ga osvojiti. Idem bukvalno na najjači turnir poslije velike pauze, idem na najjače borce na svijetu, ali šta je tu je. Idemo da se tučemo pa šta Bog da".

Za Nemanju je najbitnije da je sada prebrodio psihičku barijeru kod sebe, i da je, koliko je to moguće, zaliječio povrede.

"Ono što je najbitnije je što sam prebrodio povrede. Sada sam se vratio poslije velike pauze. Vratio sam se džudou. Nisam radio odavno i trebaće mi par mjeseci da se vratim u svoju prepoznatljivu formu, da vratim snagu, da ojačam mišiće, i što je najbitnije da izbjegnem povrede. Najbitnije je da sam probio psihičku barijeru. Kada napravite veliki uspjeh teško vam je da počnete iznova. Ne u smislu da trenirate, već da počnete da se patite onoliko koliko ste se patili da biste došli na vrh. U vrhunskom sportu morate se mnogo patiti, trenirati tri puta dnevno, šest sati dnevno, gdje dižete puls preko 200, i mogu reći da sam ove sedmice uspio probiti tu barijeru. Vodio sam pravi mali rat sa sobom, gdje mi je bukvalno dolazila ta kriza da posustajem u toku vježbe. Dokazao sam sebi da hoću da se borim, da sam gladan rezultata i da želim još. Jedva čekam ponovo da se borim, da ostvarim dobar rezultat, nešto osvojim, jer tada sam srećan".

Očekivanja u 2018. godini su, kao i uvijek najveća. Evropsko i Svjetsko prvenstvo su ponovo na rasporedu, razni Grend pri i Grend slemovi, a u drugoj polovini godine kreće i borba za Olimpijske igre u Tokiju.

"U 2018. godini očekujem da godina bude još bolja nego prošla. Svake godine kažem sebi da je nemoguće da ta godina bude bolja nego prethodna jer je svaka bila baš uspješna, ali svaki put nadmašim sebe. Prvi cilj mi je da odbranim titulu Svjetskog prvaka. To je nešto što ciljam, i iako ću prije toga imati i Grend slemove, i evropsko prvenstvo, i olimpijska norma kreće i svašta nešto. Želim da budem poslije prvog Srbina koji je osvojio svjetsku titulu, da budem i prvi Srbin koji će odbraniti titulu, i najmlađi džudista koji je uopšte odbranio. Mislim da mogu, i hoću, i jedva čekam Svjetsko prvenstvo, i bukvalno sada razmišljam o tome".

Nagrade kao motiv više

Najveća dostignuća sa sobom uvijek nose i određene benficije. Nemanja kaže da je sada prošlo vrijeme da su ga smatrali za velikog talenta koji skida skalpove najvećim. Sada je on formiran borac sa svjetskom krunom, a na tome su mu odali nemanja majdov2priznanje i oni koje je tukao na Svjetskom prvenstvu, a spadaju među najveće.

"Ja sam i prije bio mnogo cijenjen dečko jer sam mnogo mlad, a bio dva puta prvak evrope za juniore. Cijenjen sam bio kao veliki talenat. Ali sada sam iz talenta prešao u legendu. Postao sam jedan od najmlađih prvaka svijeta ikada. Prvak iz zemlje gdje se to nikada nije desilo, iz dijela svijeta gdje je to rijetkost. Nema na svijetu kluba i džudiste koji me ne zna i koji me ne cijeni. Prvenstvo svijeta je u ovom sportu najcijenjenije takmičenje. Olimpijske igre jesu jednu stepenicu više, ali teže je postati svjetski šampion nego olimpijski šampion. Iz tog razloga se i moj status promijenio jer mnogo te više ljudi smatraju ozbiljnijim. Ne smatraju te kao klinca, nego kao odraslog čovjeka koji tuče kao odrasli čovjek i kao čovjek koji je tukao velikane. I one koje sam tukao na tom Svjetskom prvenstvu kasnije su mi govorili kako sam ih zadivio, i kako sam uspio nešto što oni još uvijek nisu uspjeli".

Pljuštale su čestitke sa svih strana, i znani i neznani su čestitali momku iz Istočnog Sarajeva na tituli, a mimo porodice i najbližih prijatelja on je istakao posebno dva čovjeka čija mu podrška mnogo znači.

"Najveću podršku, da ne gledamo to materijalno, već čija mi najviše znači je od predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Najviše sam dobio iskrene podrške od njega. To mi je psihički pomoglo i tek će pomagati za moju karijeru. On je sportista čovjek koji zna prepoznati rezultat, zna cijeniti moj rezultat, dobio sam i Orden Republike Srpske. To je čovjek koji je veliki borac, baš kao i ja. Naravno, tu je i predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić. Dugujem i veliku zahvalnost njemu, i svim ljudima koji su pomogli. Podrška sa svih strana mi mnogo znači, i daje mi dodatni motiv za nastavak rada. Hvala mom mentoru, gospodinu Ivanu Todorovu, koji me je doveo kod sebe u Crvenu zvezdu, i koji i dalje trasira naš šampionski put. Naravno, ne mogu da zaboravim ni mog velikog doktora Jakovljevića. Izuzetno bitan čovjek u mom pohodu na svjetsku titulu, čovjek od velikog povjerenja. Hvala Olimpijskom centru Jahorina jer odatle krećem sve pripreme. Hvala i svim mojim sponzorima koji su mi nesebično pomagali tokom godine, i koji će nastaviti to da rade i u budućnosti".

Sumiranje rezultata u 2017. godine u sferi sporta donijelo je i nove nagrade za Nemanju Majdova, one koje stižu iz samog vrha Republike Srpske i Srbije. Ističe kako mu te nagrade mnogo znače, te su one motiv da se u 2018. godini svojim novim uspjesima zahvali onima koji su mu ukazali povjerenje.

"Mnogo mi znače nagrade. Znače iz tog razloga što sam napravio istorijski uspjeh, i to su svi prepoznali. Niko nije smanjio vrijednost tog rezultata, već su ga, naprotiv, još više digli i bukvalno skinuli kapu, rekli svaku čast. Većina ljudi je ponosna na to. Republika Srpska i Srbija su ponosni na to. Daje mi to veliku motivaciju, ali i obavezu. Sada moram da se borim još jače i opravdam to. Imam pritisak i sam od sebe jer sam svjetski prvak, a sada moram još jače. Mada, to je neka vrsta posebnog pritiska. Ja imam pritisak i nemam pritisak. Imam pritisak jer nešto moram, a ja volim kad moram, a sa druge strane narod govorio ti moraš ovo, ono. Ja ne moram ništa. Ja sam ostvario to što sam ostvario i sam sam ostvario. Ja sam ostvario, a ne neki drugi. Ja uvijek slušam ljude koji me podržavaju, mi funkcionišemo zajedno, i uvijek ćemo biti zajedno ili na vrhu ili na dnu. Ali, ja samo mogu reći da prava forma Nemanje Majdova tek slijedi".

nemanja majdov6Pored individualnog plana Nemanja je imao dosta obaveza i na klupskom polju. Nastupao je za njemački Abensberg, špansku Valensiju, i naravno svoju Crvenu zvezdu.

"Crvena zvezda je veliki klub. Od 2013. godine napravili smo veliku istoriju, kako klupsku tako i pojedinačno. Bili smo šampioni Srbije, u vrhu smo Evrope. Želimo u narednim godinama da vratimo titulu tamo gdje ona pripada, i da ponovo u Evropi vodimo bitnu riječ. Što se tiče Bundeslige nastupao sam za njemački Abensberg, vidjećemo šta će biti za ovu sezonu, u razgovorima sam sa prvakom Njemačke, Hamburgom.. Što se tiče španske ligenastupao sam za Valensiju, okitio se titulom i tu ću dugo ostati. Te ljude smatram kao moje. I ove godine će, nadam se, čitav klub Crvena zvezda ići na zajedničke pripreme u Valensiji. To je prijateljski klub. Tu ću biti još dugo godina. Ne gledam na taj klub kao na biznis, već bukvalno kao na jednu malu porodicu. Imao sam za ovu godinu i ponude da radim austrijsku, rumunsku, švedsku i švajcarsku ligu, ali sam bukvalno sve to odbio jer je nemoguće sve to stići. Jedva ćemo stići i ove dvije, pogotovo što ide olimpijska godina, rizik od povreda je sa većim brojem mečeva značajno povećan, pa se moram malo i sačuvati do Olimpijskih igara".

Bila je ovo sjajna godina za srpski džudo. Pored Nemanjine svjetske titule stigla je i evropska Aleksandra Kukolja u istoj kategoriji, te je on završio i kao prvi na listi na kraju godine. Osim toga, bilo je tu još mnogo uspjeha kako u ženskoj konkurenciji, tako i u mlađim kategorijama.

"Velika godina za srpski džudo, najveća ikada. Počevši od seniorskih rezultata, evropske i svjetske titule, ženskih rezultata, mlađih kategorija. Mogu reći da džudo u Srbiji napreduje, i da se znatno digao. Ova svjetska titula je digla džudo u nebesa, i džudo je izašao na staze koje zaslužuje. Džudo je olimpijski sport, samurajski sport, vrlo star sport, i džudom se ne može baviti svako. Naravno nije još na putu kojem zaslužuje, nije ni medijski propraćen kako bi trebao, ali mogu reći da je i to napredovalo. Mnogo više djece je počelo da trenira džudo, ali mogu reći da najbolje tek slijedi i tek će, nadam se, da ima još bolje rezultate".

 

Nemanja je sve rekao. Nema se više ništa tu mnogo dodati, osim da mu poželimo da i 2018. godina bude kao prethodna, i kako on to želi, još bolja.

 

 

Nastavak izgradnje šetališta - projekat koji će obilježiti 2018. u Istočnoj Ilidži

Napišite komentar

marinko bozovic sa logom sarsGodina 2017. za rukovodstvo opštine Istočna Ilidža bila je uspješna, riječi su načelnika ove opštine Marinka Božovića sa kojim smo danas razgovarali u namjeri da vam otkrijemo kakvi su planovi u ovoj opštini za 2018. godinu i šta je to što će obilježiti ovu godinu.

Prema Božovićevim riječima, to je svakako izgradnja šetališta čime će biti spojeni Dobrinja 1 i Dobrinja 4, izgradnja nove zgrade JKP "KOMIL", vatrogasne jedinice, razni vidovi pomoći Domu zdravlja, te poboljšanje uslova u zdravstvenoj zaštiti za građane Istočne Ilidže. 

Kako kaže, neće se zaobići nijedan problem, a oni koji odluče da grade na području Istočne Ilidže imaće razne povlastice, zavisno od djelatnosti kojom se bave. Rukovodstvo opštine ima namjeru da nastavi radove na spomen-obilježju sarajevskim Srbima kod hrama Svetog Vasilija Ostroškog na Veljinama.

 

SA-RS: Kako ste zadovoljni realizacijom planiranih aktivnosti u 2017. godini?

Marinko Božović: Godina 2017. je bila prilično teška, ali rukovodstvo opštine Istočna Ilidža ju je, zahvaljujući prije svega svojim naporima, ljudskim i onima na koje smo se mogli osloniti, realizovalo, tako da iza sebe možemo reći da imamo još jednu uspješnu godinu. Sve planirane aktivnosti i projekti koji su bili zacrtani u 2017. godini su realizovani i napravljena je dobra osnova da se u 2018. godini mogu realizovati projekti koji su planirani budžetom.

SA-RS: Šta biste posebno izdvojili kao uspjeh, a šta kao neuspjeh u prošloj godini?

Marinko Božović: Kada je u pitanju funkcionisanje opštine i ciljevi koji su realizovani, mi moramo da se pohvalimo odlukama koje je Skupština opštine Istočna Ilidža donijela, a one se prije svega tiču davanja subvencija mladim bračnim parovima za izgradnju stambenih objekata na području opštine Istočna Ilidža do 90%.

Zatim, skupštinska odluka koja dozvoljava da privredni subjekti, koji na području opštine grade poslovne kapacitete, dobiju povlastice do 50%, u zavisnosti od djelatnosti kojom se bave. U našim poslovnim zonama, posebno ističem poslovnu zonu "Od mosta do mosta", u kojoj je u 2017. godini izdato građevinskih dozvola za poslovne objekte za preko 16.000 kvadrata i već početkom 2018. novi efekti te odluke su primjetni.

Upravo razgovaramo sa jednim investitorom koji treba da gradi poslovni objekat veličine 10.000 kvadratnih metara, a koji ima svoje privredne kapacitete širom BiH i 250 zaposlenih radnika. On bi prilikom izgradnje ovog objekta zaposlio dodatnih 60 ljudi i to bi sigurno bio početni uspjeh u prvom dijelu 2018. godine.

Takođe, u 2017. godini smo dali mogućnost privrednim subjektima da dobiju zemljište koje je u ovom momentu u vlasništvu opštine Istočna Ilidža, da u određenim uslovima i bez naknade, ukoliko investiraju na području opštine Istočna Ilidža, zaposle određeni broj ljudi sa evidencije Zavoda za zapošljavanje, kako je to definisano skupštinskim odlukama.

Na kraju 2017. godine smo, zahvaljujući prepoznatom problemu koji je evidentan na području ove dvije opštine, a to je problem stacionarnog parkiranja, oslobodili investitore plaćanja obaveza za izgradnju garaža i to su sve stvari koje su temelj koji će u narednoj 2018. godini da donesu svoje efekte.

Kada je u pitanju projekat koji treba da obilježi 2018. godinu, to je sigurno nastavak izgradnje šetališta u Dobrinji 1, odnosno Dobrinji 4, u ulici Dabrobosanskoj i završetak spomen parka Veljine, koji podrazumijeva završetak spoljne fasade na spomeniku sarajevskim Srbima i otkup zemljišta za izgradnju parka ispred hrama na Veljinama.

SA-RS: Već smo načeli temu 2018. godine, koliki je planirani budžet i šta je to još prioritet za tekuću godinu?

Marinko Božović: Kada je u pitanju 2018. godina i budžet, on je nešto više od šest miliona KM i naravno da nam je prioritet da zadovoljimo sve one socijalne kategorije koje su u ovom momentu naslonjene na budžet opštine Istočna Ilidža. Išli smo sa blagim povećanjem sredstava koja su namijenjena za pronatalitetnu politiku i vještačku oplodnju, gdje je za svako novorođeno dijete u 2017. godini isplaćeno po 150 KM i za treći pokušaj vještačke oplodnje 2.000 KM, a u 2018. godini planiramo povećanje ovih iznosa tako da sa dosadašnjih 25.000 KM smo to povećali na 40.000 KM.

Takođe, kada je u pitanju socijalna zaštita imamo redovne isplate svih sredstava pomoći socijalnim kategorijama i borcima iz budžeta, licima koja se nalaze na evidencijima Zavoda za zapošljavanje i praktično svim kategorijama koje se nalaze u stanju socijalne potrebe. Takođe, tu su sredstva planirana za stipendije naših studenata sa područja opštine Istočna Ilidža, kao i sredstva namijenjena za odrađivanje pripravničkog, odnosno volonterskog staža.

SA-RS: Pomenuli ste projekat nastavka izgradnje centralnog spomen obilježja kod hrama Svetog Vasilija Ostroškog na Veljinama, šta je planirano da se uradi ove godine?

Marinko Božović: U 2018. godini sredstvima opštine Istočna Ilidža i grada Istočno Sarajevo planirana je da se završi vanjska fasada i da se ovaj kompleks zaustavi od daljeg propadanja, a naravno u narednoj godini da se uđe u proces unutrašnjih radova, gdje bi sarajevski Srbi dobili jedan kompleks koji je spomen-obilježje svim sarajevskim Srbima, koji su sa područja ovih opština, koje se nalaze u sadašnjoj RS i koje su po Dejtonu ostale u FBiH.

SA-RS: Koliko je značaj izgradnja Državnog zatvora za opštinu i kada bi trebao početi sa radom?

Marinko Božović: Sigurno da je značaj veliki i kada je u pitanju opština Istočna Ilidža. U posljednje vrijeme bilo je puno različitih priča u vezi sa otvaranjem ove, za opštinu Istočna Ilidža, važne institucije koja će po našim informacijama zapošljavati preko 200 radnika i koja će sa sobom da povuče dio javne potrošnje, a koju će snabdijevati javna preduzeća sa područja opštine Istočna Ilidža. Sigurno će se u nekom daljem radu, u okviru uslužnog sektora, otvoriti određene radnje gdje će stanovnici opštine Istočna Ilidža naći posao, što direktno zaposlenih u Državnom zatvoru, što indirektno da opslužuju zatvor.

SA-RS: Odluka da formirate "KOMIL" uzburkala je političke strasti, da li ostajete pri stavu da je to bio dobar potez i kako ste zadovoljni poslovanjem preduzeća?

Marinko Božović: Konačno se potvrdilo to, da se sredstvima građana opštine Istočna Ilidža vrši održavanje i čišćenje nekih drugih opština u kojima je dosadašnje preduzeće vršilo svoje djelatnosti. JKP "Komil" je jedan od uspješnih projekata koje je osnovano odlukom SO Istočna Ilidža i sigurno da će građani dati svoj sud kada je u pitanju ovo preduzeće. Informacije koje dolaze do mene govore da su stanovnici izuzetno zadovoljni i da je u principu ovo preduzeće dalo svoje i daje najbolje efekte, kada je u pitanju odvoz smeća i kada je u pitanju održavanje javnih i privatnih površina u najužem dijelu opštine Istočna Ilidža.

Ti rezultati i efekti se vide golim okom svakog prolaznika i svakog stanovnika opštine Istočna Ilidža. I da smo bili u pravu, pokazuje činjenica da je ovo preduzeće 2017. godinu završilo pozitivno i zajedno sa opštinom Istočna Ilidža je ušlo u projekat izgradnje svoje zgrade, koja će pored ovog administrativnog dijela imati i onaj garažni dio, gdje će moći da se smjesti i sva potrebna operativa Komunalnog i u 2018. će biti završena zgrada Komunalnog preduzeća. To je prostor koji se nalazi na Krteljima, a uz to i vatrogasni dom koji za potrebe Vatrogasne brigade radi grad Istočno Sarajevo.

SA-RS: Da li ste zadovoljni funkcionisanjem Doma zdravlja i da li smatrate da građani obje opštine imaju kvalitetnu uslugu u ovoj ustanovi?

Marinko Božović: Generalno nisam zadovoljan zdravstvenim sektorom na nivou čitave Republike Srpske, samim tim i onim što se dešava na području naše opštine. Međutim, činjenica je da moramo raditi da unaprijedimo sve ono što je u našoj nadležnosti. Koliko građani Istočnog Sarajeva izdvajaju za zdravstvenu zaštitu ni približno se ne vraća stanovnicima, koji od svojih plata kroz različite vrste doprinosa izdvajaju ta sredstva i sigurno da moramo raditi na unaprijeđenju zdravstvene zaštite.

U planu opštine Istočna Ilidža je nabavka sanitetskog vozila za potrebe Doma zdravlja, jer smo prepoznali i do nas dolaze informacije da je vozni park u vlasništvu Doma zdravlja u zaista lošem stanju, da nijedno vozilo tehnički nije ispravno i da prijeti opasnost da se desi katastrofa.

Takođe, planirali smo određena sredstva za nastavak izgradnje Doma zdravlja kao i drugi način obezbjeđivanja prostorija za ambulantu u Kasindolu i Dobrinji, o čemu treba da obavimo pregovore i da obezbjedimo prostorije za ove dvije ambulante porodične medicine, gdje bi praktično obezbjedili uslove za sve stanovnike opštine Istočna Ilidža, bez obzira iz koje mjesne zajednica dolaze, kao i jednake uslove za primarnu zdravstvenu zaštitu.

 

Marinko Božović: Ovom prilikom želim da pozdravim sve čitaoce Sarajevo-RS portala.

 

Brčkalo: Izgraditi sistem, a ne da pojedinac odlučuje o svemu

Napišite komentar

miroslav brckalo 2Godina 2018. će biti godina velikih odluka i mogućih promjena na političkoj sceni u Republici Srpskoj i BiH, a nadamo se da će to donijeti i bolji životni standard građanima, više radnih mjesta, popraviti ekonomsku situaciju u državi i da će mladi sve manje napuštati Republiku Srpsku i BiH.

U izbornoj godini pokušaćemo da od što više političkih aktera i kandidata na predstojećim Opštim izborima saznamo koja su nihova rješenja postojećih problema, lošeg stanja i životnog standarda građana Republike Srpske i BiH, i na koji način oni mogu uticati na rješavanje problema.

Krenuli smo od, vjerovatno, najaktivnijeg Kluba poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske, Partije demokratskog progresa (PDP) i sa njihovim šefom Miroslavom Brčkalom razgovarali o dosadašnjim i narednim aktivnostima, ali i političkoj situaciji u Republici Srpskoj.

SA-RS: Kako biste ocijenili 2017. godinu i koja je Vaša ocjena uspješnosti rada Narodne skupštine Republike Srpske (NS RS), s obzirom da je aktuelna vlast ocijenila da je NS RS najuspješniji parlament u BiH?

Miroslav Brčkalo: Ja bih prije rekao da je tu takmičenje ko je manje loš, a ne ko je najbolji. Mislim da nisu adekvatan pokazatelj statistički podaci, odnosno broj usvojenih zakona i akata, a ne sam kvalitet tih akata. Mogu da iskažem zadovoljstvo što je moj poslanički klub bio jedan od najaktivnijih u svakom smislu te riječi, sa dosta više predloženih inicijativa i akata, poslaničkih pitanja, ali nažalost nije bilo razumijevanja sa druge strane.

Vladajuća većina očigledno razmišlja više rukama nego glavom i idu po svoje mišljenje u centrale svojih stranaka, i dođu sa unaprijed formiranim mišljenjem, tako da bez obzira na kvalitetan prijedlog, a kojih je bilo u proceduri mnogo, nažalost, nismo dobili podršku.

Ono što je, po meni, obilježilo 2017. godinu jeste, sa jedne strane, prekid rada parlamenta, a sa druge strane povlačenje odluke o referendumu.

SA-RS: Pod kojim uslovima biste se vratili u skupštinske klupe i uzeli učešće u daljem radu Narodne skupštine Republike Srpske?

Miroslav Brčkalo: Ovo što mi radimo je borba za sistem, a ne za pojedinca. Mi samo tražimo da Ustav, Zakon i Poslovnik budu jednaki za sve. Nesporno je postojanje skupštinske većine i da oni mogu izglasati šta hoće, ali te odluke, taj zakon, to imenovanje mora biti u skladu sa ova tri dokumenta. Mi danas imamo apsurdnu situaciju u parlamentu Republike Srpske, a to je da najviši zakonodavni organ Republike Srpske trudi se i takmiči da što više prekrši zakona, poslovničkih normi, pa čak i neke ustavne odredbe.

Mi to ne radimo ni iz kakvog hira, ovo je borba za sistem, borba za pravdu, a ja sam svojevremeno rekao da ne mogu očekivati od nas da budemo lutke koje će statirati u toj, loše režiranoj predstavi. Mislim da je ovdje najveća odgovornost na predsjedniku NS RS gospodinu Čubriloviću, koji se od prekida prve sjednice nije najbolje snašao i srljao je, a onda uspio dio odgovornosti prebaciti na onu famoznu komisiju. Ja sam i tada rekao da nema te komisije koja može zaustaviti našu borbu za ove stvari koje sam naveo.

SA-RS: S obzirom na najavljeno usvajanje Deklaracije o zaštiti srpskog naroda, da li ćete učestvovati u raspravi po tom pitanju?

Miroslav Brčkalo: To je prije svega važno nacionalno pitanje, koje prevazilazi naše međustranačke, političke odnose pozicije i opozicije. Mi svakako dajemo podršku jednoj takvoj deklaraciji, ali isto tako se nadamo da ona neće biti zloupotrijebljena u neke druge svrhe i da će, što se tiče Deklaracije, dominirati riječ struke, a manje politike.

Svakako, kroz svoja savjetodavna tijela koja smo uspostavili u partiji, imaćemo i svojih prijedloga. Što se tiče našeg nastupa na narednim sjednicama, zavisiće od mnogih faktora i mi ćemo takve odluke donositi i zauzimati pred samo skupštinsko zasjedanje. U proteklom periodu, neki dokumenti koji su bili od vitalnog značaja za RS i srpski narod, mi smo sve te podjele ostavili po strani i bili smo na istoj liniji, odnosno postigli smo taj minimum nacionalnog koncenzusa.

Posjetiću na neke stvari poput Dana Republike Srpske, popisa stanovništva, revizije tužbe... To su stvari koje su uspjele ujediniti srpski korpus u BiH. Prema tome, svjesni smo mi da su neke stvari iznad naših podjela i različitih gledanja, pa i svađa. Mi nacionalno i odgovorno pristupamo tako bitnim i važnim prijedlozima.

SA-RS: Kako komentarišete usvajanje budžeta po hitnom postupku i šta je prema Vama bio razlog da se budžet ne usvoji u redovnoj proceduri?

Miroslav Brčkalo: Nedostatak sredstava da se zadovolje mnogobrojne kategorije koje su imale zahtjeve prema tom budžetu i smanjenje učešća javnosti u samoj proceduri donošenja budžeta. Veoma je apsurdna situacija da Vlada tjera svemiroslav brckalo 3 lokalne zajednice da ispoštuju Zakon o budžetskom sistemu, a to znači da svaka lokalna zajednica čiji su budžeti mnogo manji, mora donijeti Nacrt i budžet mora ići u javnu raspravu, pa onda doći u formi Prijedloga pred odbornike.

A na budžet od 3.300.000.000 nemate tu javnu raspravu, učešće javnosti, učešće zainteresovanih strana i sve to se pravda se nekom "hitnošću". Zna se da se uvijek budžet donosi u decembru za narednu godinu i onda padaju svi razlozi za hitnost ili okolnosti koje se nisu mogle predvidjeti, što su oni naveli u svom obrazloženju. Budžet Republike Srpske za 2018. godinu je mogao i morao biti mnogo bolji, ako ništa, ona sredstva koja već imamo morala su biti pravednije i pravičnije raspoređena.

Moralo je biti više osjećaja prema socijalnim kategorijama, jer izgubili smo onaj najzdraviji sloj stanovništva, tj. srednji stalež koji je osnovni pokretač svakog društva i imamo veoma mali broj ultra-bogatih ljudi, a imamo veliki broj ljudi na rubu egzistencije. Druga stvar, u ovom budžetu su se mogle ostvariti uštede u budžetu po mnogim stavkama, a nije ih bilo. Treća stvar, imamo veliku zaduženost kreditima, a još teža stvar je loša struktura tih kredita jer oni ne idu u stvaranje novog proizvoda, već u pokrivanje već postojećih "rupa".

Inače, veći problem od budžeta je ekonomska politika Vlade RS koja ne uspjeva iz godine u godinu da ostvari one, sopstvene, zacrtane projekcije o rezultatima. Svojevremeno su prije pet godina najavljivali da će prosječna plata biti 950 KM, a ona je bila 820 KM, a ni danas se nije značajno povećala. Zamislite, kad oni ne uspiju ostvariti svoje sopstvene projekcije, a tek onda da se poredimo sa nekim mnogo razvijenim zemljama. 

Mislim da sve svoje greške pokušavaju namiriti sve većim "zavlačenjem ruke u džep" građanima Republike Srpske. Kada to mislim, hoću da kažem da su sve stavke u padu, a samo rastu krediti, poskupljuje cijena električne energije, uveli su akcize. Znam da će u slučaju dolaska na vlast ove garniture vladajućih na nivou BiH, njihov prvi potez biti povećanje PDV-a, koji će biti 19% ili 21%.

Naša politika koju mi zagovaramo je sasvim drugačija. To je reprogram postojećih obaveza, smanjivanje kreditnih zaduživanja, a taj prostor koji se na taj način uštedi, usmjeriti u rastereće privrede, otvaranje radnih mjesta, uštede po svim nivoima u budžetu. To prije svega znači da moramo neke anomalije koje se pojavljuju u društvu, ispraviti, a to je da imate ljude koji imaju po četiri vrste primanja iz budžeta RS i sračunato je da ti ljudi primaju blizu 10.000 KM, a sa druge strane imate četveročlanu porodicu gdje niko ne radi. 

Mora se smanjiti taj socijalni jaz, jer ako dođe do raslojavanja društva, to nas može odvesti u vrlo negativnom pravcu, a posljedice mogu biti nesagledive i to su prve stvari koje se moraju uraditi. 

SA-RS: Kako reagujete na odluku Vlade RS da RŽR "Ljubija" skine sa liste strateških preduzeća i akcije prodaje na banjalučkoj berzi?

Miroslav Brčkalo: Klub poslanika PDP je bio najaktivniji po tom pitanju. Ja sam lično na sjednici Odbora za privredu uspio da izglasamo javno saslušanje po pitanju prodaje RŽR "Ljubija" i mogu reći da je se taj potez kasnije pokazao kao jako dobar, jer smo mi kasnije na tom javnom saslušanju čuli dosta zanimljivih stvari. Moram da kažem da PDP nije bio "advokat" niti "Mitala" niti Evgenija Zotova sa druge strane. Ključna rečenica koju smo mi tada govorili jeste da se bojimo da kolateral odnosa između Zotova i "Mitala" ne budu postojeći radnici "Ljubije" i bojimo se da taj predmet ne završi na Međunarodnom arbitražnom sudu u Parizu. 

Da, osim radnika, kolateral ne bude i budžet Republike Srpske. Bilo je tu dosta međusobnih optužbi i dosta teških riječi između dvije strane. Nas ne zanimaju te dvije strane, ali nas zanima ono što je interes Republike Srpske u ovom trenutku, a to je da čekamo rezultate Poreske uprave, da ona utvrdi da li je tamo bilo tih tzv. "transfernih cijena" i da li je budžet RS u prethodnom periodu oštećen za taj iznos, koji su u prvobitno naveli.

Mi smo to na pitanje RŽR "Ljubija" pristupali odgovorno prema državi, a ne da smo se bavili nekim stranačkim odnosima. Pošto nije bilo izvjesno da bi ta prodaja mogla proći bez ozbiljnijih posljedica po budžet Republike Srpske mi se nismo odlučili da podržimo. Međutim, vidimo da je sada SNSD-ova i SP-ova struktura odlučna da ide u prodaju RŽR "Ljubija" zbog nedostatka novca, oni će tu odluku u, vjerovatno, narednim mjesecima sprovesti. 

SA-RS: Koliko će rad Narodne skupštine Republike Srpske biti opterećen predizbornim aktivnostima?

Miroslav Brčkalo: Biće itekako opterećen, ja očekujem da predsjednik Narodne skupštine RS Nedeljko Čubrilović sazove dosta manje sjednica u ovoj izbornoj godini i dosadašnja praksa je pokazala da čim se "zakuva" atmosfera u NS RS, on odmah pribjegava da saziva manje sjednica, odnosno teži da prođe što duži period kako bi se situacija smirila. Mogu reći da ćemo mi pokušavati da budemo drugačiji od ostalih, da je PDP u proteklom periodu upozoravao na sve afere i anomalije, i da ćemo u narednom periodu staviti akcenat na konkretna rješenja. 

PDP je stranka koja dosta pažnje daje da izradu kvalitetnog programa i mi smo jedini koji smo u ovoj godini promovisali "Program obnove Republike Srpske", gdje se govori o moralnoj, ekonomskoj, demografskoj, socijalnoj i svako drugoj obnovi Republike Srpske i uspostavljanju prava i pravednijoj i pravičnoj Srpskoj. I pokušaćemo da, kroz konkretne mjere, programom dopremo do ušiju naših građana RS i da pored kritike aktuelnog stanja, pokažemo da imamo konkretna rješenja.

SA-RS: Hoće li Savez za promjene imati zajedničke kandidate za predsjednika Republike Srpske i srpskog člana Predsjedništva BiH? Kada se mogu znati imena kandidata?

Miroslav Brčkalo: Vjerujem da hoće. Kao šef Kluba poslanika PDP u NS RS, prema anketama koje smo radili, Mladen Ivanić trenutno dominira političkom scenom u BiH i naša politika će biti bazirana na njegovoj kandidaturi. Mislim da kod naših kolega iz Saveza za promjene nije sporna ta kandidatura i da je samo pitanje da li će Mladen Ivanić ići za srpskog člana Predsjedništva BiH ili za predsjednika Republike Srpske, ali ostavićemo to na kraju stranačkim organima i koalicionim partnerima da vidimo koja je najbolja opcija.

Moje lično mišljenje da je neki adekvatan termin saopštavanja tih imena će biti otprilike u martu i mislim da je to sasvim dovoljno blizu izbora. S druge strane, što se tiče druge kandidature, u to ne bih ulazio i prognozirao koji je najbolji kandidat ispred Srpske demokratske stranke. 

SA-RS: Kakva su Vaša lična očekivanja i gdje sebe vidite u slučaju pobjede Saveza za promjene na Opštim izborima 2018. godine?

Miroslav Brčkalo: Po prirodi nisam ni pesimista, niti optimista. Trudim se da budem realan i pragmatičan, a puno stvari se može desiti do izbora koje mogu značajno uticati na sam ishod ovih izbora. Veoma je nezahvalno davati prognoze po tom pitanju.

S druge strane, nemam nikakvih ličnih ambicija i ja sam timski igrač. Ako dođe rezultat, lakši dio je napraviti raspored, tako da svako bude tamo gdje može najviše uraditi kako bi popravio ovu, prilično tešku situaciju u Republici Srpskoj.

 

 

Mitrić-Štifanić: Ispunili smo najznačajniju misiju, a to je školovanje pozorišne i filmske publike

Napišite komentar

aleksandra mitric stifanic sarsTokom 2017. godine Forum teatar iz Istočnog Sarajeva održao je svoje tri tradicionalne kulturne manifestacije, koje su i ove godine u Kulturnom centru Istočno Novo Sarajevo okupile veliki broj građana Istočnog Sarajeva, ljubitelje poezije, pozorišne i filmske umjetnosti, glumce, pjesnike, književnike, filmske i pozorišne radnike i druge.

Prema riječima selektora i umjetničkog direktora Međunarodnog filmskog festivala "Prvi kadar" Aleksandre Mitrović - Štifanić za Sarajevo-RS portal, 2017. godina je bila neizvjesna i nepredvidiva, ali prvenstveno, veoma uspješna i praznična.

SA-RS: Koliko ste zadovoljni učinjenim u toku 2017. i da li je bilo teško "izboriti se" sa organizacijom manifestacija?

Aleksandra Mitrić-Štifanić: Njen početak označio je i početak realizacije projekta "Standardi i angažman za spriječavanje nasilja nad ženama i porodičnog nasilja u Bosni i Hercegovini", koji Forum teatar sprovodi u saradnji sa Asocijacijom XY, uz podršku UN Women i Švedske agencije za međunarodni razvoj i saradnju. Projekat je nastavak aktivnosti Forum teatra, u radu sa mladima, na polju edukacije vršnjačkih edukatora i podizanja svijesti o nasilju, uz različite programske aktivnosti, u cilju borbe protiv svih oblika nasilja.

Potpisivanjem Memoranduma o saradnji sa srednjim školama Istočnog Sarajeva, Forum teatar se izdvojio kao vodeća organizacija u borbi protiv nasilja na teritoriji Istočnog Sarajeva. Nakon toga, uslijedilo je i potpisivanje Memoranduma o saradnji sa Opštinom Istočno Novo Sarajevo i Kulturnim centrom Istočno Novo Sarajevo, u cilju kvalitetnije zajedničke saradnje i sprovođenja zajedničkih projekata na polju kulture i umjetnosti.

Iako je početak godine bio gotovo neizvjestan za manifestacije koje realizujemo, zbog neisplaćenih sredstava za 2016. godinu, od strane Ministarstva prosvjete i kulture, kašnjenja konkursa Ministarstva, smanjenih budžeta za kulturu u opštinama i Gradu, "izborili" smo se da one budu održane, na veliko zadovoljstvo publike Istočnog Sarajeva.

SA-RS: "Lut fest" je ove godine postao punoljetan, da li ste zadovoljni proteklim festivalom i koliko je on napredovao za tih 18 godina postojanja?

Aleksandra Mitrić-Štifanić: Osamnaesti "Lut fest" se, kao i svi punoljetni, prvo susreo sa problemima. Zbog navedenih okolnosti, festival je morao da budu pomjeren, pa se, umjesto u maju održao u septembru, što nam je otežalo realizaciju ostalih aktivnosti, ali s obzirom na to da je bio veoma uspješan, to nam je dalo dodatnu energiju da nastavimo u tom duhu.

Moto ovogodišnjeg festivala "Lutkarski bal punoljetstva" najavio je pravo rođendansko slavlje u duhu lutkarstva i lutkarske umjetnosti, kao i učešće najznačajnijih profesionalnih lutkarskih pozorišta iz regiona i svijeta. Slavljeničkimitric stifanic sekulic 18. "Lut fest 2017", u godini svog punoljetstva, pokazao je zrelost u organizacionom, produkcionom i programskom konceptu.

Selekcija je obuhvatila različite vidove lutkarskih formi iz nekoliko zemalja regiona i Evrope, i time zadovoljila međunarodni karakter festivala. Izuzetno bogat i kvalitetan prateći program festivala ponudio je brojne radionice, promocije knjiga, master klas, i omogućio učesnicima festivala da razmjene mišljenja i iskustva.

U duhu praznične atmosfere održan je i Lutkarski bal na otvorenom, na kome je učestvovalo oko 1000 mališana Istočnog Sarajeva, predvođenih laureatom festivala Branislavom Milićevićem-Kockicom. To sve ide u prilog tome koliko je festival napredovao i dostigao pravi međunarodni nivo, zahvaljujući odličnom timu koji predvodi osnivač festivala i direktor Vitomir Mitrić, reditelj.

SA-RS: Koliko je prema Vašem mišljenju ovaj festival praćen i poštovan od strane resornog ministarstva i koliku podršku ima, počev od lokalnih do republičkih vlasti?

Aleksandra Mitrić-Štifanić: Resorno ministarstvo podržava festival od samog početka sa najvećim sredstvima, u odnose na ostale pokrovitelje i sponzore. Pored toga, festival je ocijenjen kao najznačajnija i najbolje rangirana manifestacija na konkursu Ministarstva.

Festival ima podršku i lokalnih vlasti, ali s obzirom na njegov međunarodni karakter, značaj u razvoju kulture i umjetnosti u Istočnom Sarajevu, kao i promociji grada, smatramo da bi podrška trebala da bude još veća, u finansijskom smislu.

SA-RS: Glumac i reditelj Lazar Ristovski ocijenio je "Prvi kadar" kao "užasno značajan". Koliko Vam te riječi znače i kako ste zadovoljni ovogodišnjim Prvim-Pravim kadrom?

Aleksandra Mitrić-Štifanić: Ne samo njegove riječi, koje su označile važnost festivala za cijelu regiju i svijet filmske umjetnosti, nego je i njegov dolazak dokazao koliko je festival poštovan i značajan. Njegovo prisustvo je ove godine posebno uveličalo festivalsku atmosferu i programski sadržaj i učinio Istočno Sarajevo, pravim filmskim gradom, tokom trajanja festivala.

Pored toga, značajno je bilo i prisustvo glumice Gorice Popović, autorske ekipe filma "Kozje uši", koji je premijerno prikazan na otvaranju festivala, brojni gosti iz svijeta filma i odlična selekcija i program ovogodišnjeg festivala.

festival poezije djecaPored najznačajnijih filmskih ostvarenja dokumentarnog i kratkog igranog filma, posebno je bio bogat prateći program festivala, sa masterklas predavanjem Borisa Mitića, jednog od trenutno najtraženijih predavača, promocijom Bukurešt film festivala, radionicom animiranog filma, promocijom knjige o Saši Petroviću, projekcijom digitalizovane verzije kultnog filma "Skupljači perja" i premijernim prikazivanjem filma "Igla ispod praga".

Moto festivala Prvi kadar-pravi kadar potvrdio je da je festival i ove godine ostvario značajan uspijeh u predstavljanju pravih umjetničkih vrijednosti filmske umjetnosti. Festival je održan u organizaciji produkcije "Prvi kadar", čiji je osnivač Forum teatar.

SA-RS: Nakon 16 godina održavanja, kakve rezultate je zabilježio ovogodišnji Festival poezije za djecu i ima li Istočno Sarajevo mlade pjesnike koji će u dogledno vrijeme krenuti stopama svojih, starijih, sugrađana?

Aleksandra Mitrić-Štifanić: Ovogodišnji festival poezije za djecu i mlade nosio je simboličan naziv "Ala je lep ovaj svet" sa snažnom porukom da njegujemo prave i iskrene vrijednosti, čemu nas uči i pisana riječ za djecu. Bio je posvećen Jovanu Jovanoviću Zmaju, velikanu srpske poezije za djecu i okupio je značajne pjesnike za djecu iz regiona i zemlje.

U okviru festivala organizovani su programi: Svečana akademija, radionica poezije "Đulići", "Riznica za Zmaja", promocija novih knjiga Mirka Vikovića, promocija multimedijalne publikacije "Pesme za decu", Jova Jovanović-Zmaj i program "Pjesme nagrađenih".

Ovogodišnji konkurs je okupio mlade pjesnike iz Republike Srpske, Federacije BiH, Srbije, Crne Gore i Makedonije. Nakon 16 godina održavanja festivala, ono što je najvažnije je to što je on pokrenuo generacije i generacije mladih da pišu i bave se poezijom.

Istočno Sarajevo je iznjedrilo nekoliko mladih pjesnika, koji su ove godine nagrađeni izuzetnim nagradama, a među njima su Anja Golijanin i Marko Košarac, učenici OŠ "Sveti Sava", ali i oni stariji, u kategoriji od 18 do 30 godina, u kojoj se izdvojio Boris Đorem, kao dvostruki dobitnik nagrade "Radoslavnica"2, za najboljeg mladog pjesnika za 2016. i 2017. godinu.

SA-RS: Uprkos godinama rada i truda na ovom polju, Forum teatar nema na raspolaganju savremenu binu gradskog pozorišta ili filmsko platno bioskopa. Vidite li želju nadležnih da se ovaj problem riješi?

Aleksandra Mitrić-Štifanić: Zahvaljujući dobroj saradnji Forum teatra sa Ambasadom Bugarske u BiH, ove godine je uz njihovu podršku renovirana sala Kulturnog centra, pri čemu je kulturni centar dobio nove stolice, a publika komfor i udobnost. Potrudili smo se da sopstvenim sredstvima poboljšamo filmsku projekciju, ali nam je za to neophodna i podrška drugih, a prije svega gradskih institucija.

Istočnom Sarajevu treba profesionalno pozorište i bioskop, kako bi se zadovoljili tehnički zahtjevi manifestacija koje se organizuju. Mi smo uradili najznačajniju misiju, a to je školovanje pozorišne i filmske publike, njihov povratak bioskopu, a sada je na gradskoj vlasti da uradi sljedeći korak.

 

Aleksandra Mitrić-Štifanić rođena je 3. januara 1982. godine u Sarajevu. Fakultet dramskih umetnosti završila je u Beogradu 2006. godine, na odsijeku za produkciju dramskih umjetnosti i medija.

Dobitnik je nagrade "Bojan Lukić" za učenika generacije Katedre za filmsku i TV produkciju 2001. godine, a filmom i televizijom se bavi od 1996. godine. Radila je kao autor dječjih emisija u produkciji RTRS, a zatim kao izvršni producent TV emisija, reklamnih spotova, predsjedničkih kampanja, namjenskih i dokumentarnih filmova i serijala za vodeće domaće i strane produkcije.

Kao izvršni producent realizovala nekoliko značajnih dokumentaraca, u produkciji Forum teatra Istočno Sarajevo koji su učestvovali na međunarodnim filmskim festivalima, a od 2007. godine radi kao selektor i umjetnički direktor Međunarodnog filmskog festivala "Prvi kadar" u Istočnom Sarajevu.

Pored toga producent je Međunarodnog festivala profesionalnih lutkarskih pozorišta za djecu "Lut fest" i Međunarodnog festivala poezije za djecu i mlade. Kao član žirija radila na Međunarodnom festivalu animiranog filma "Konstantinov zlatnik" u Nišu 2016. i na Sarajevo film festivalu, za selekcije BH studenstki film 2017. godine. 

U novembru ove godine pohađala specijalnu akademiju u ovkiru festivala IDFA u Amsterdamu. Trenutno je na master studijama "Umetnost dokumentarnih formi", na Akademiji umetnosti, Beograd.

Tošić: Turizam "žila kucavica" grada Istočno Sarajevo

Napišite komentar

igor tosic sarsO razvoju turizma, dosadašnjim i budućim aktivnostima na promociji, planovima i idejama za unapređenje turizma, te aktivnostima za predstojeću zimsku sezonu razgovarali smo sa direktorom Turističke organizacije Istočno Sarajevo Igorom Tošićem.

On je u intervjuu za Sarajevo-RS portal rekao da grad Istočno Sarajevo i Sarajevsko-romanijska regija itekako imaju šta da ponude turistima koji ove krajeve posjećuju tokom ljetne i zimske turističke sezone, te da treba više i jače raditi na promociji i investicijama u ljetni turizam, posebno na Jahorini.

SA-RS: Šta to Turistička organizacija Istočnog Sarajeva ima da ponudi tristima u toku nove 2017/18. sezone?

Igor Tošić: Turistička organizacija Istočnog Sarajeva ima itekako šta da ponudi, zahvaljujući investicijama koje su se realizovale na području grada Istočno Sarajevo. Treba naglasiti svakako Ski centar "Ravna planina", koja završava prvu fazu projekta postavljanja kabinske gondole i koja će biti sigurno prva na Balkanu. Prva faza iznosi jedan kilometar i 300 metara to je do vrha skijališta na Ravnoj planini. Druga faza koja će biti jako interesantna i značajna za Istočno Sarajevo jer je u planu da, od naredne godine, ide do Jahorine, što će ujedno biti i jaka veza ove dvije planine koje će biti povezane skijalištem.

Staza će iznositi čak 15 kilometara, to znači da skijaš koji dođe na Jahorinu da skija, moći da siđe na Ravnu planinu. Sigurno je da će to svima probuditi maštu i interesovanje da isprobaju avanturistički turizam. Posebno treba istaći investicije koje su se realizovale na Jahorini a to je proširenje staza po FIS standardnima, ravnanje, crne staze prelaze u crvene i plave, to znači da će biti ustupnije za skijaše rekreativce i za mlađe generacije koje su nam jako bitne.

Kada se završi sistem vještačkog osnježavanja sigurno je da će se Jahorina uvrstiti u destinaciju broj jedan u regiji, iako je sada po statističkim podacima, koje ima Turistička organizacija, najposjećenija regija u cijeloj Republici Srpskoj. Tu je naravno i Trebević koji je doživio ekspanziju zahvaljujući investitorima koji su ovdje uložili novac i napravili jedan ozbiljan kompleks, koji ima bogatu ponudu u ljetnom periodu. Postoji još mnoštvo mikro destinacija kao što su lovišta, pećine, rijeke, izvori i izletišta.

SA-RS: Kako ste zadovoljni proteklom ljetnom turističkom sezonom i šta je prema Vama najveća ljetna atrakcija na području Istočnog Sarajeva?

Igor Tošić: Ljetna turistička sezona daje ogromnu satisfakciju za rad jer poredeći prošlu ljetnu sezonu, ova je što se tiče broja noćenja na Jahorini bolja je za 30 odsto. Takođe, radićemo na ljetnoj ponudi u smislu popunjavanja sadržaja i investicija kako bismo privukli što više turista, da bi planina živjela tokom cijele godine.

U planu je da se završi jezero koje će biti rezervoar za sistem osnježavanja, a koje će biti nova atrakcija, sa novim sadržajima i gdje će se moći uživati u šetnji i raznim aktivnostima. Plan Olimpijskog centra "Jahorina" je da napravi bob stazu i mini parkiće za djecu, kao našu najvažniju populaciju i sve to sigurno daje za pravo da mislimo da će svaka naredna sezona da bude sve bolja i bolja, jer turizam je "žila kucavica" ove regije i grada Istočno Sarajevo.

SA-RS: Kakvo je Vaše mišljenje o planovima novog rukovodstva OC “Jahorina“ kada se radi o radovima za zimsku sezonu?

Igor Tošić: Osjeti se velika energija koju oni ulažu u planinu kao destinaciju, temeljno se pristupilo uređenju staza po FIS standardima gdje će se moći održavati najveća takmičenja, a naravno to je dokaz da možemo iznijeti jedan veliki projekat koji je pred nama, a to je EYOF 2019. Sigurno je da imaju znanje koje su primjenili i trebamo im zbog toga biti zahvalni. Investicije su usmjerili u otklanjanje nedostataka na planini što će sigurno u budućnosti donijeti velike rezultate.

SA-RS: Ekonomisti tvrde da turizam u Istočnom Sarajevu nije u potpunosti iskorišten. Koja je Vaša ideja i na koji način možemo uspostaviti stanje da ova regija bude vodeća u Srpskoj kada je u pitanju turizam?biljana i tosic sars

Igor Tošić: Potpuno se slažem sa ovom tvrdnjom, pomak je u investicijama koje će sigurno da obezbijede da ogroman broj ljudi, a pogotovo stanovnika ovog grada može da živi i radi od turizma. Takođe privatni sektor i dobavljači treba da budu zadovoljni investicijama, a da bi korisnik bio zadovoljan potreban je sadržaj za koji su potrebna ulaganja koja bi ujedno obezbjedila radna mjesta.

Naš grad ima ogroman potencijal za razvoj turizma, svjedoci smo da će na Sokocu, u naselju Vidrići da se gradi etno-selo. Investitori iz Zvornika, koji su ovu ideju s oduševljenjem prihvatili, vide šansu da će stvoriti nekoliko radnih mjesta, te da će opština Sokolac postati življa.

SA-RS: Pećina Orlovača spada u red najposjećenijih lokacija u ljetnom periodu na području opštine Pale, međutim prilazni put na uređenje čeka već godinama. Da li će biti pomaka naredne godine?

Igor Tošić: Istina je da spada u red najposjećenijih lokacija u ljetnom periodu na našim prostorima. Brojne ekskurzije dolaze u obilazak pećine, a prilazni put čeka na uređenje već nekoliko godina. Ono što mogu da tvrdim, jeste da ću pokušati da napravim pritisak na opštinsku vlast da se pronađu sredstva i da se to uradi, jer je značajan resurs.

Rješavanje problema prilaznog puta je od višestrukog značaja i iskreno se nadam rješenju ovog problema. Ja ću uzeti obavezu na sebe da to prezentujem i da tražim sredstva za završetak tog problema.

SA-RS: Kakva je Vaša saradnja sa turističkim organizacijama iz susjednih gradova i regiona?

Igor Tošić: Mogu slobodno da se pohvalim fantastičnom saradnjom posebno sa turističkim organizacijama iz regiona. Imamo potpisan ugovor o saradnji sa turističkom organizacijom iz Beograda. Nedavno smo potpisali sporazum o saradnji sa Turističkom organizacijom Trebinja. Potpisali smo i protokol o saradnji sa gradom Trebinjem, a bila je posjeta Turističke organizacije Istočno Sarajevo i novinara sa ove regije gradu Trebinju, gdje smo mi izašli njima u susret da promovišemo njihove turističke sadržaje i potencijale na našim prostorima.

Takođe, prošle sedmice smo ugostili Turističku organizaciju Trebinja sa svim medijskim kućama iz Hercegovine, te dali doprinos promociji i svemu onome što se gradi. Želimo da što bolje ispromovišemo naš turizam da bi efekat bio puno bolji.

Već smo najavili sporazum o saradnji sa Turistčkom organizacijom Zlatibor, koji su fantastično razvili ljetnji turizam i to je ono malo što nama nedostaje na Jahorini, da upotpunimo sadržaje i da to bude jedna sjajna priča koja će živjeti tokom čitave godine. U saradnji sa njima želim da primjenim neka njihova iskustva.

I u narednom periodu ćemo da tražimo partnere s kojima ćemo ostvariti saradnji od obostrane koristi i da kreiramo neki zajednički turistički proizvod.

SA-RS: Šta je ono što je po Vama dobro na Zlatiboru, a treba da se vidi i kod nas?

Igor Tošić: Baza treba da budu naši najmlađi, a to su parkovi za djecu, vodeni, te adrenalinski parkovi, jer to je sigurno ono što bi i roditelji kada dovedu dijete željeli da vide i kod nas.

 

Turistička organizacija grada Istočno Sarajevo ljubiteljima prirode, turizma, planinarstva, skijanja, lova i ribolova nudi uživanje na planinama Jahorini, Trebeviću, Romaniji i Ozrenu, koji su dio netaknute prirode u zemlji legendi sa očaravajućim pejzažima, šumama, bistrim i izvornim rijekama i planinskim potocima.

Biti u okruženju guste šume, osjećati cijelim bićem zdravu i ugodnu planinsku klimu, zadivljen prizorima koji se pružaju s kamenih vrhova, glasom tišine i žuborom planinskih rijeka, a samo nepunih sat vremena udaljen od gradske vreve i užurbanog života, znači biti u Istočnom Sarajevu.

 

 

Aleksa Mirković na stepenicama uspjeha

Napišite komentar

aleksa mirkovic1Aleksa Mirković, devetnaestogodišnjak iz Valjeva, student prve godine Muzičke akademije Univerziteta u Istočnom Sarajevu, proteklih dana je poznato ime u dnevnim listovima u zemlji i regionu.

Razlog tome je apsolutna pobjeda u kategoriji mlađih studenata na 15. Međunarodnom takmičenju ''Naujene 2017'' u Letoniji, odakle se vratio sa osvojenom ''Grand prix'' nagradom. 

Sarajevo-RS: Koliko Vam znači osvojen ''Gran prix'' u Letoniji i šta jedna takva nagrada za studenta prve godine Muzičke akademije predstavlja?

Aleksa Mirković: ''Grand prix'' na jednom ovakvom takmičenju, kao što je ''Naujene'' u Daugavpilsu, u Letoniji, za mene je jedna od najznačajnijih nagrada do sada. Ne samo zbog toga što sam je osvojio u najstarijoj, studentskoj kategoriji, već zbog toga što mi je dodelio žiri sastavljen od 10 članova, najistaknutijih pedagoga i izvođača u svetu harmonike. Pored mene, u ovoj kategoriji, samo za starije studente, ''Grand prix'' je osvojio i jedan takmičar iz Ruske Federacije, što potvrđuje činjenicu da najuspešniji izvođači dolaze sa našeg područja i iz Rusije. Jako mi je drago da sam ovakvim rezultatima napravio svoje prve korake kao student i nadam se da ću na ovaj način nastaviti i dalje.

Sarajevo-RS: Kakav osjećaj je bio kada su Vas organizatori zamolili da ponovite nastup na koncertu?

Aleksa Mirković: Zaista sam bio počastvovan. I prethodnih godina sam učestvovao na ovom festivalu, pa sam znao da je predamnom velika odgovornost. S druge strane, razlog zbog kog sam pozvan jeste moje uspešno predstavljanje na prethodnim festivalima, koje je ulilo poverenje organizatoru, pa me sama pomisao na tu činjenicu hrabrila. Ono što je za mene bitno jeste energija publike. Ona je UVEK osetna, i umnogome doprinosi kvalitetu koncerta. Ovaj koncert je bio jedan od najposećenijih koncerata koje sam održao, i zaista mi je bilo drago kada sam na poslednjem poklonu video ozarena lica ljudi u publici. To mi je bila prava potvrda da sam uspeo u svojoj misiji.

Sarajevo-RS: Kako su Vas dočekali na Akademiji, da li su profesori zadovoljni Vašim nastupom na koncertu?

Aleksa Mirković: Što se tiče učešća, najvažnije mi je da posle nastupa moja profesorka Danijela Rakić i ja budemo zadovoljni i da iznova stignemo do cilja koji uvek stavimo ispred sebe, a to je DOBAR NASTUP. Ovog puta smo to u potpunosti ostvarili. Na takmičenja nikada ne idemo zbog nagrade, već da pokažemo ono na čemu smo zajednički radili u prethodnom periodu i to nekako uvek ima dobar ishod.

Sarajevo-RS: U Trebinju ste ponovo blistali, opišite nam trenutke sa tog nastupa?

Aleksa Mirković: Nastup u Kulturnom centru Trebinja u okviru Prazničnog koncerta studenata i profesora Muzičke akademije Univerziteta u Istočnom Sarajevu zaista je bio sjajan. Pre svega, ambijent u kome sam svirao, odnosno velikaaleksa mirkovic2 sala Kulturnog centra Trebinje jedna je od novijih sala na ovim prostorima, sa dobrim akustičkim mogućnostima. Bljesak reflektora na sceni, odvodi izvođača u ’’poseban deo sveta’’ i dopušta potpuno izolovanje od jave i potpunu posvećenost onome što radi.

Sarajevo-RS: Kako ste zapravo počeli da svirate harmoniku i zašto ste baš taj instrument odabrali?

Aleksa Mirković: S obzirom da potičem iz muzičke porodice, majka je profesor klavira, a brat klarinetista, još kao mali odlazio sam u Muzičku školu na koncerte. Tamo sam upoznao svog prvog profesora, Zorana Rakića, i zavoleo sam atmosferu koja je vladala na njegovim časovima, pa je i harmonika postala moj konačni izbor.

Sarajevo-RS: Koliko dnevno provodite vremena vježbajući harmoniku, odnosno pred nastup?

Aleksa Mirković: Ne postoji određeno vreme za vežbanje. Prosto, kao u svakom poslu – radi se dok se ne postigne sve što je potrebno. I tako svakog dana. Naravno, postoje i trenuci u kojima izvođač sebi može dozvoliti odmor, recimo posle nekog napornog perioda kada su se takmičenja održavala jedno za drugim, kao što se meni desilo sada. Međutim, važno je raditi svakodnevno, rad je osnova uspeha. Pored toga, bitno je i slušati muziku, jer se slušanjem najbolje uči!

Sarajevo-RS: Koje su to kompozicije koje najčeće izvodite, a u kojima najviše uživate?

Aleksa Mirković: Većinu programa čine originalna dela za harmoniku. Jedan deo programa su i kompozicije iz doba baroka. Ja najviše volim lirska dela, jer je za njih potrebna velika nadahnutost i kreativnost. Pored toga, na koncertima izvodim i neke od svojih kompozicija, pisane za solo hamoniku, koje sam pre par nedelja objavio u saradnji sa Udruženjem ljubitelja harmonike ’’MEH’’ iz Beograda.

Sarajevo-RS: Kakvi su Vam planovi za naredni period i šta Vas uskoro očekuje?

Aleksa Mirković: Planova ima mnogo. Voleo bih da nastupim na najvećem svetskom takmičenju za harmoniku ''Svetski trofej'' u Francuskoj, u oktobru, za koje se spremam već duže vreme, ali za to ću najpre morati da pronađem sponzore, kako bih uopšte mogao da otputujem na takmičenje. Sam put na ovo takmičenje znači veliki broj pripremnih koncerata tokom leta i na jesen, po Srbiji, BiH, a možda i negde dalje.

 

Foto: privatna arhiva Aleksa Mirković

Vanja Danilović - Dama sa harmonikom

Napišite komentar

vanja danilovic harmonika 1Najbolji student drugog ciklusa studija Muzičke akademije Univerziteta u Istočnom Sarajevu za 2016. godinu i student master studija na pomenutoj akademiji, Fočanka, Vanja Danilović zajedno sa svojim kolegama Nikolom Pantelićem, Miljanom Đurović, Milicom Muhadinović i Stefanom Ćehom uspješno je održala cjelovečernji koncert kvinteta harmonika ''Accordeus'' u Sarajevu. 

Sudeći po reakcijama publike, koja je na svako djelo reagovala gromoglasnim aplauzom i riječima hvale, ovaj koncert možemo sa sigurnošću svrstati u niz uspješno realizovanih od strane pomenutih studenata Muzičke akademije Univerziteta u Istočnom Sarajevu. 

Taj koncert bio je samo mali povod da stupimo u kontakt sa dvadesetpetogodišnjom Vanjom Danilović i građanima našeg grada predstavimo njene dosadašnje rezultate i uspjehe na odsjeku za harmoniku.

Trud je bio ogroman, ali upornost i ljubav ka muzici i harmonici je prevladala, pa sada može biti sasvim zadovoljna postignutim. Danas nakon dosta rada i odricanja, ima priliku da mlađima prenese svoje znanje i koliko-toliko ih uvede u svijet muzike i harmonike, što i rado čini u Osnovnoj muzičkoj školi u Foči.

Sarajevo-RS: Kada ste osjetili želju da se bavite muzikom i zašto ste baš odabrali harmoniku?

Vanja Danilović: Smatram da svaki čovjek nosi u sebi osjećaj za lijepo, da radi nešto što mu prija. Mislim da nema ljepšeg osjećaja od onog kada se prepustite muzici, pomno je slušajući ili dok nešto radimo. Ja spadam u onu grupu ljudi koja spava i budi se uz muziku, slušam je dok vozim, spremam hranu ili čistim stan. Naprosto, sastavni je dio moje svakodnevnice.  Tako je bilo i kada sam bila dijete.

Prvo sam igrala u folkloru dvije godine, a sa devet sam već odlučila da se upišem u muzičku školu. Priznajem, tada nisam razmišljala o ozbiljnijem bavljenju muzikom, više je to bio hobi, još jedna „sekcija“ u nizu, od brojnih koje sam pohađala kao djevojčica. Za harmoniku, naravno, nisam htjela ni da čujem, izbor je bio slučajan i, nazovimo, prisilan. Zakasnila sam na prijemni ispit za muzičku školu, nije bilo mjesta na klaviru i jedino što sam mogla da izaberem, u to vrijeme, bila je harmonika. Danas me je dovela dovde gdje jesam, pokajala se nisam i mnogo sam srećna što se bavim ovim poslom, naročito što sviramo tako neobičan instrument, netipičan za ženu.

Sarajevo-RS: Sa kolikim muzičkim znanjem ste se upisali na osnovne studije Muzičke akademije?

Vanja Danilović: Srednju muzičku školu sam završila u Istočnom Sarajevu kao učenik generacije Gimnazije i srednje stručne škole Istočna Ilidža. Nikada se prije mene nije desilo u školi da takvu titulu ponese neko iz odjeljenja muzičke škole, pored nekoliko razreda gimnazije, ekonomske i medicinske. Zahvalna sam svojim profesorima u srednjoj školi na kvalitetnom znanju koje su mi pružili sa kojim sam postala redovni student na Muzičkoj akademiji 2011. godine.

Sarajevo-RS: Koje kompozicije najčešće izvodite i u kojim najviše uživate?

Vanja Danilović: Imala sam priliku u srednjoj školi da sarađujem sa sadašnjim profesorom, mentorom Dražanom Kosorićem, koji je, pored pedagoškog rada i trenutnog vođenja Akademije kao dekan i uspješan kompozitor. Prvi put samkvintet harmonika 2017 se upoznala sa njegovim stvaralaštvom 2009. godine kroz „Koncertni komad za harmoniku i klavir“ i od tada sviram minimalno dva do tri puta godišnje njegova djela, što kao solista na harmonici, kroz razne ansamble i naravno u orkestarskom izvođenju.

Neke sam izvodila i premijerno, zatim, dešavalo se da neka djela budu lično meni posvećena, a oni koje se bave ovim poslom znaju da nema ljepšeg osjećaja nego kada kompozitor svoje djelo posveti određenom izvođaču. Stil koji njeguje kompozitor Kosorić je stil u kome sam se pronašla dosta ranije i u potpunosti odgovara mom temperamentu, karakteru, a što se tiče njegovih djela, u potpunosti uživam svirajući ih.

Mislim da ne mogu izdvojiti nijednu kompoziciju u kojoj posebno uživam svirajući. Čim sam je stavila na svoj repertoar znači da u sebi sadrži neku nit koje me vezuje za istu. U neformalnom razgovoru sa profesorom prije nekoliko dana, rekao mi je da sam najveći promoter njegovih djela ovdje, na ovim prostorima. Mislim da sam vam dala odgovor na pitanje.

Sarajevo-RS: Kada ste imali prvi javni nastup i kako je on protekao?

Vanja Danilović: Sjećam se da je bio decembar mjesec, prvi razred osnovne muzičke škole, znači 2001. godina. Bila sam uzbuđena, kao i svako dijete kada stane pred veliki auditorij, puna sala amfiteatra Srednjoškolskog centra. Sve vrijeme sam lupkala desnom nogom, držeći sebi ritam. Sjećam se da me je nastavnica iskritikovala, ali ujedno joj je bilo drago na mom prvom javnom nastupu. Dugo se nisam vraćala unazad prisjećajući se prvog izlaska na scenu, jako sam se obradovala ovom pitanju.

Sarajevo-RS: Koliko jedan nastup zahtijeva rada i truda oko pripremanja, da li ste se nekad razočarali jer ste mislili da ste mogli ili trebali više se spremati?

Vanja Danilović: Stati pred publiku, ma u kolikom broju, zahtijeva fizičku i psihičku spremnost. Zavisi od izvođača do izvođača i njegovih sposobnosti, iskustva, smjelosti, ali generalno se može govoriti o jednom dužem vremenskom periodu, minimalno mjesec dana, kadkad i mnogo više. S druge strane, trenutak igra veliku ulogu u našem poslu, ako se desi pravi momenat, nijedna prepreka ne spriječava odličan performans, dok se kod manje dobrih trenutaka čovjek bori sa raznim okolnostima, ali svakako vješto sakrivajući od slušalaca.

Trudimo se ne razočarati se tako lako, svako izvođenje treba učiniti posebnim, naučiti nešto novo i iznova i iznova spoznati sebe u datim momentima. Koliko god da umjetnik radi na nekom djelu, uvijek postoje detalji koji se, i nakon dužeg vremenskog perioda dorađuju, koriguju u svrhu bolje interpretacije. Kada više radimo mi više istražujemo, spoznajemo, tako da nam vremena nikada nije dosta da bismo došli do, nazovimo konačnog rješenja.

Sarajevo-RS: Možete li izdvojiti najznačajnije nastupe i nagrade za Vas do sada?

Vanja Danilović: Svaka nagrada mi je podjednako bitna, od prvih koje sam dobila u osnovnoj školi smatrajući to mojim najvećim uspjehom, pa do danas. Mogu reći da ih brojim 31. do sada, 17 prvih, 9 drugih i 5 trećih nagrada u disciplinama harmonika solo izvođač i kamerna muzika.

Velikim uspjehom smatram učešće na otvaranju velikog festivala harmonike „Akordeon art“ u sastavu ''Eudiates tria'' gdje smo predstavljale našu akademiju u Istočnom Sarajevu, u maju 2015. godine. To je za nas bio veliki uspjeh, iako je u pitanju festival u našem gradu, ali broj takmičara, članova žirija i gostiju iz inostranstva ga stavljaju rame uz rame sa navjećim svjetskim festivalima klasične muzike.

Naredne godine, sa kvintetom harmonika „Accoredus“ zatvorili smo festival kao laureati XII kategorije.

vanja danilovic harmonika 3Sarajevo-RS: Napredak na Muzičkoj akademiji po završetku studija donio Vam je titulu najboljeg studenta drugog ciklusa studija, koliko to priznanje znači za Vas?

Vanja Danilović: Bila bih neiskrena kada bih rekla da mi priznanje kao najboljeg studenta drugog ciklusa studija u Republici Srpskoj ne znači ništa. S druge strane, nisam imala za cilj tokom studiranja biti najbolja niti se nekome dokazivati. Uvijek sam govorila da samo radim ono što volim i rezultat dolazi sam po sebi. Tako je bilo i sa ovim priznanjem. Ništa više truda nisam uložila u odnosu na prethodne godine studija.

Ukupan rezultat svakako da me je obradovao i drago mi je da mogu nekome da dam podstrek svojim primjerom. Najviše me raduje što to vidim kod svojih učenika i što se zajedno trudimo postići iste rezultate, a u dvije godine mog pedagoškog rada mogu reći da sam ponosna na naša ostvarenja.

Sarajevo-RS: Do odbrane master rada ostao je još i završni master koncert. Da li je to kruna Vašeg dosadašnjeg rada u muzičkom obrazovanju ili imate nove planove?

Vanja Danilović: Odbranu ću smatrati krunom mog dosadašnjeg rada. Planiram da to bude izvedeno na malo drugačiji način nego inače, ali otom potom. Mislim da ću nakon odbrane malo stati sa istraživanjem u ulozi studenta. Željno iščekujem svoje slobodno umjetničko izražavanje. O planovima ne bih sada govorila. Imam mnoštvo ideja, čekam da se iskristališe ona najbolja.

Sarajevo-RS: Tokom marta mjeseca imate tri vrlo važna takmičenja, ukratko nam opišite šta Vas to očekuje i koliko iziskuje rada i truda?

Vanja Danilović: Trenutno sam najaktivnija u ansamblu „Accordeus“ koga, pored mene čine i moje drage kolege sa treće godine studija – Miljana Đurović, Milica Muhadinović, Nikola Pantelić i Stefan Ćeha. Kao kvintet harmonika smo jako aktivan sastav i veoma me raduju enegrija i ambicija ovih mladih, velikih ljudi i umjetnika. Iza sebe već imamo dva solistička koncerta, a kroz nekoliko dana očekuju nas još dva u Beogradu.

Naime, 9. marta smo učesnici velikog takmičenja kamerne muzike „Davorin Jenko“ u Beogradu, gdje će se pored nas takmičiti razni ansambli sa prestižnih akademija iz regiona i šire. Potom, 13. i 14. marta, zajedno sa pijanistkinjom Sonjom Radojković održaćemo cjelovečernji koncert u „Parobrod“ sali, kao i u Muzeju Narodnog pozorišta Grada Beograda. Nedavno smo primili vijest da smo učesnici ovogodišnjeg festivala „Zeničko proljeće“, tako da nas publika u Zenici očekuje 29. marta u Muzeju grada Zenica, a ovih dana očekujemo i termin za salu Banskog dvora u Banja Luci u okviru festivala „Dani Vlade Miloševića“.

Za nas nema vikenda, praznika i neradnih dana. Dešava se da i danima kojim radim, nakon posla sjedam u autobus i dolazim u Istočno Sarajevo na Akademiju gdje me moji prijatelji spremni čekaju u učionici da krenemo sa radom. Svih petoro smo iz pet različitih gradova, spojili smo Srbiju, Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu u jedan ansambl koji je pokazao da može skladno i uspješno da funkcioniše bez obzira na sve razlike koje nosimo sa sobom kao individue.

Mnogo rada stoji iza našeg uspjeha, strpljenja, podrške našeg mentora Dražana Kosorića, kao i svih profesora sa Akademije u Istočnom Sarajevu. Postali smo sastav koji ne služi samo u svrhu rješavanja ispitnih i predispitnih obaveza, već prvi kvintet harmonika koji je krenuo sa koncertnom i takmičarskom djelatnošću kao slobodni i samostalni umjetnici i za sada nam dobro ide. Svi imamo svoje zadatke u sastavu, neko više, neko manje, ali svi učestvujemo u organizaciji obične probe, pa do velikog koncerta.

Sarajevo-RS: Ono što je možda najbitnije u svemu ovome, koliko ste Vi i Vaša porodica zadovoljni Vašim uspjehom i napretkom na polju muzike?

Vanja Danilović: Bez podrške porodice i najbližih ne bi bilo ovolikog uspjeha. Tu su moji roditelji koji su odgovorili želji jedne tinejdžerke koja je sa 15 godina odlučila da se preseli u drugi grad radi ozbiljnijeg bavljenja muzikom, koje je moglo da bude prolazna faza kao i kod svakog djeteta u tim godinama.

Potom kupovina instrumenta, ostvareni uslovi za što bolje školovanje, svakako da im dugujem veliku zahvalnost. Uspjeh je najmanja stvar koju sam mogla da im uzvratim za svih deset godina podrške i razumijevanja, s obzirom da se niko iz moje porodice ne bavi ni sličnim poslom. Hvala im još jednom!

Foto: privatna arhiva Vanja Danilović

Ostvaren značajan napredak u razvoju opštine Istočno Novo Sarajevo

Napišite komentar

ljubisa cosic 2

Načelnik opštine Istočno Novo Sarajevo Ljubiša Ćosić rekao je u razgovoru za Sarajevo-RS  da je  tokom svog prvog mandata na mjestu prvog čovjeka opštine Istočno Novo Sarajevo 2012. godine do početka drugog mandata 2016. godine radio i nastaviće da radi na unapređenju i boljem razvoju ove opštine, kako u infrastrukturnom smislu tako i u podršci sektoru privrede, stabilizaciji opštinske uprave i zapošljavanju građana.

On je govorio i o izgradnji najvažnijih projekata opštine kao što su izgradnja poslovne zone ''Vranješ'', rekonstrukcija i izgradnja novih saobraćajnica, gradskog trga, rekonstrukcija sportske dvorane i drugih projekata. 

Osvrnuo se i na probleme u opštini kao što je neriješeno pitanje radnika ''RAOP-a'', nesuglasicama sa rukovodstvom opštine Istočna Ilidža po pitanju komunalnih preduzeća i drugim pitanjima koja su aktuelna na području ove gradske opštine u gradu Istočno Sarajevo.

Sarajevo-RS: Možete li uporediti stanje u opštini Istočno Novo Sarajevo u prvom mandatu i danas, kada ste otpočeli svoj drugi četverogodišnji mandat. Koliko je opština napredovala i šta je značajno učinjeno?

Ljubiša Ćosić: Nijedan političar, pa samim tim ni načelnik opštine, ne može sebi dati za pravo da kaže da je tokom njegovog mandata sve počelo, i da prije toga ništa nije bilo. Samim tim, smatram da je opština Istočno Novo Sarajevo, krajem 2012. godine, kada sam preuzeo dužnost načelnika, bila u određenoj fazi razvoja koju je započela praktično od završetka ratnih dešavanja. Ipak, svaka nova vlast, ima svoje viđenje i pravac za koji smatra da lokalna zajednica treba da slijedi i put kojim treba da se razvija.

Na osnovu prezentacije tog pravca i naravno rezultata, građani se odlučuju da daju povjerenje jednoj vlasti. U skladu sa tim, želim da istaknem da smo mi u prethodne četiri godine razvoj opštine Istočno Novo Sarajevo vodili u tri smjera: jačanje infrastrukture u ruralnim i urbanim dijelovima opštine, podrška sektoru privrede i razvoj, i stabilizacija opštinske uprave, zajedno sa svim komunalnim preduzećima u vlasništvu opštine i javnim ustanovama čiji je osnivač opština. Smatram da smo u sva tri smjera dosta radili i da u ovim oblastima postoje vidljivi, mjerljivi i jasni rezultati.

U oblasti infrastrukture se najviše radilo i tu svakako treba istaći razvoj centralne rekreacione gradske zone ispoljen kroz izgradnju gradskog parka ''Gavrilo Princip'', obdaništa ''Patrijarh Pavle'', dva dječija igrališta, izgradnje novih i rekonstrukcije postojećih gradskih saobraćajnica, parking prostora, uvođenja sistema LED rasvjete, itd. Naravno, i u seoskim mjesnim zajednicama se ulagalo mnogo sredstava u razvoj vodovodne i kanalizacione mreže, rekonstrukciju postojećih i izgradnju novih saobraćajnica, izgradnja dva dječija igrališta, rasvjeta u selima, itd.

Bitno je svakako istaći da smo pomagali i nastavićemo pomagati izgradnju dvije crkve na području opštine, da smo završili prvu fazu izgradnje proširenog dijela Doma zdravlja, te da ćemo ove godine ovaj posao okončati, da smo zaštitili i tako reći ''zatvorili'', a samim tim i spriječili od propadanja objekat galerije ''Kućanski'', koji će u ovom mandatu biti završen i postaće muzej, da smo izgradili lovački dom u Tvrdimićima, na Trebeviću, i nastavljamo razvoj ovog turističkog centra.

Generalno, ne postoji dio opštine kome se nije posvećivala pažnja u pogledu razvoja i jačanja bilo kog oblika infrastrukture. Naravno, na polju podrške privredi smo igrali proaktivnu ulogu u odnosu sa privrednicima, koja se manifestovala kroz formiranje Savjeta za razvoj privrede, izradu studije izvodljivosti za poslovnu zonu ''Vranješ'', koja će u naredne dvije godine biti izgrađena i u nju će se useliti određen broj privrednih subjekata, razvili smo sistem podsticaja privrede i poljoprivredi, koji je često na meti kritika, ali ja smatram da ko kog da radi, uvijek će biti na meti kritičara, jer smo mi jednostavno takav narod. Ipak, mi nastavljamo da radimo.

Sarajevo-RS: U oblasti infrastrukture najavili ste rekonstrukciju i završetak radova na sportskoj dvorani, izgradnju trga. Kada građani mogu očekivati početak i završetak tih projekata?

Ljubiša Ćosić: Najznačajniji kapitalni projekat u opštini Istočno Novo Sarajevo u ovom mandatnom periodu, za nas je rekonstrukcija sportske dvorane i izgradnja gradskog trga. Nakon urušavanja dvorane u februaru 2012. godine, iljubisa cosic kabinet nacelnika uklanjanja ostataka urušene krovne konstrukcije u proljeće 2013.godine, mi praktično nismo bili u mogućnosti, isključivo zbog nedostatka finansijskih sredstava da idemo dalje sa realizacijom ovog projekta.

U toku 2016. godine uspjeli smo da izdvojimo dio sredstava za izradu glavnog projekta za dvoranu i gradski trg, već smo dobili idejno rješenje i očekujemo da ćemo, nakon minimalnih korekcija, imati završen glavni projekat dvorane i gradskog trga do polovine aprila ove godine.

Moram istaći da smo već u poodmakloj fazi dogovora sa Vladom Republike Srpske oko sufinansiranja ovog projekta u iznosu od 3-4 miliona KM, tako da ćemo sa jednim dijelom učešća iz budžeta opštine, nadam se, nakon što dobijemo procjenu vrijednosti radova iz glavnog projekta, zaokružiti finansijsku konstrukciju. Nakon toga, idemo sa operativnim pripremama tenderske dokumentacije i raspisivanjem tendera.

Jedan dio dogovora ćemo morati postići i sa novom administracijom Grada Istočno Sarajevo, u čemu se nadam da neće biti problema. I da dam prezican odgovor, naši optimistični planovi su da ćemo krajem ovog ljeta započeti sa izvođenjem radova, a da će završetak ovog projekta biti realizovan do kraja građevinske sezone u 2018. godini.

Sarajevo-RS: Tokom predizborne kampanje 2016. godine kao jednu od važnijih aktivnosti naveli ste izgradnju poslovne zone. Koliko je to važan projekat za građane ove opštine i koliko je to zapravo ostvarivo u našoj lokalnoj zajednici?

Ljubiša Ćosić: Kao što sam već rekao, radi se o izgradnji poslovne zone ''Vranješ'', površine 4,5 ha, koja je već definisana kroz studiju izvodljivosti, imamo još jedan mali dio regulacionog plana ''Vranješ'' da izmjenimo, što ćemo završiti do sredine godine.

Skupština opštine u prethodnom mandatu je utvrdila povoljniju cijenu zemljišta, sa 50 % nižim troškovima rente i uređenja gradskog građevinskog zemljišta za preduzeća koja budu kupci zemljišta i budu gradila poslovne objekte u zoni, tako da sam siguran da ćemo, najdalje do kraja iduće godine, imati popunjenu poslovnu zonu sa najmanje 10 poslovnih objekata postojećih i novih investitora u opštini Istočno Novo Sarajevo.

Krajnji cilj su svakako nova radna mjesta i nadamo se da će ih biti najmanje 150 i jačanje snage privrede u Istočnom Novom Sarajevu.

Sarajevo-RS: Već duže vrijeme jedno od aktuelnih pitanja u Istočnom Novom Sarajevu je preduzeće ''RAOP'', čijim radnicima još uvijek nisu isplaćene plate i doprinosi. Kakvo je Vaše viđenje i potencijalno rješenje tog problema?

Ljubiša Ćosić: Prije svega, želim da istaknem da se radi o neuspjehu, i to prvo Vlade Republike Srpske i njihovom odnosu prema poslovanju ovog preduzeća, odnosno onoga što se dešavalo nakon što su ruski investitori kupili nepokretnu imovinu i osnovali nova preduzeća, pa sve do neuspjeha koji ja doživljavam kao lični, jer sam vjerovao u ovaj poslovni aranžman. Međutim, ni u kom slučaju nismo prestali da vodimo računa o imovini koja je ostala iza ruskih preduzeća i pokretnoj imovini bivšeg ''RAOP-a'' u vlasništvu Vlade Republike Srpske.

U stalnom sam kontaktu sa ministrom industrije kada je u pitanju ovaj problem i istrajaćemo u namjeri da spasimo ovo što je ostalo do eventualne pojave novih investitora. Radi potpune istine, treba reći da se jedan dio radnika naplatio kroz sudska izvršenja, a od novca koji su te 2013. godine uplatili ruski kupci za nepokretnu imovinu preduzeća, ali i da jedan dio radnika, uglavnom oni koji nisu tužili, nije naplatio ništa, i teško da će u postupku stečaja ''RAOP-a'', uspjeti bilo šta da naplati.

ljubisa cosic na izboru sportisteSarajevo-RS: Tokom Vašeg prvog mandata bilo je nesporazuma oko održavanja gradske čistoće na području Istočnog Novog Sarajeva i Istočne Ilidže. Da li je taj problem riješen formiranjem ''KOMIL-a''?

Ljubiša Ćosić: Kada je u pitanju naš odnos sa opštinom Istočna Ilidža u pogledu njihove odluke o osnivanju vlastitog komunalnog preduzeća, odnosno ''KOMIL-a'', potrebno bi bilo dosta rečenica i objašnjenja, za koje smatram da su već davno prošlo vrijeme u ovom momentu. I dalje smatram da se radi o pogrešnoj odluci vlasti u Istočnoj Ilidži, odluci koja je našem preduzeću KP ''Rad'' nanijela značajnu poslovnu štetu, iz koje se još nismo izvukli.

A potrebno je da podsjetim javnost da u KP ''Rad'' 50% radnika čine stanovnici opštine Istočna Ilidža i da je ovo preduzeće usluge na području Istočne Ilidže pružalo vrlo profesionalno, te da samim tim nije bilo potrebe za osnivanjem novog preduzeća. Moglo se dogovoriti i zajedničko vlasništvo u KP ''Rad'' od strane dvije opštine, ali sada, nakon svega, sam ubijeđen da je osnivanje ''KOMIL-a'' rezultat isključive političke odluke rukovodstva opštine Istočna Ilidža.

Nama, u opštini Istočno Novo Sarajevo, još uvijek ostaje neizbježna obaveza da KP ''Rad'' finansijski stabilizujemo, odnosno ujednačimo prihode i rashode preduzeća, što je jako teško s obzirom na veliki broj zaposlenih i izdvajanja za njihove bruto plate. Na kraju, želim da odgovorim, trenutna stvarnost u naše dvije opštine, na ovako malom prostoru su KP ''Rad'' sa svim infrastrukturnim i tehničkim resursima, opterećen velikim brojem radnika i ''KOMIL'' bez ikakve vlastite infrastrukture i tehničkih resursa, ali kao potpuno novo preduzeće.

Sarajevo-RS: Kako će biti riješen problem o regulisanju javnih parkirališta i javnog oglašavanja, o čemu se raspravljalo na prethodnoj sjednici Skupštine opštine, a što je rasplamsalo raspravu među odbornicima?

Ljubiša Ćosić: Taj problem je već riješen usvajanjem Odluke o javnim parkiralištima i Odluke o javnom oglašavanju na području opštine, tako da praktično problema nije ni bilo, već se samo radilo o različitim mišljenjima odbornika pozicije i opozicije. Kada govorimo o javnim parkiralištima, postoje tačno određena javna parkirališta, način njihovog održavanja i naplate parkinga na istim, tako da ova oblast funkcioniše.

Raspravu o Odluci o javnom oglašavanju već dvije skupštine su izazvali bilbordi sa ličnim porukama pojedincima koji su se u prethodnom periodu pojavili na području naše opštine. Bilo je različitih viđenja rješavanja ovih potencijalnih problema u budućnosti, mi smo predložili i izabrali jedan.

I sve što mogu reći je, da ukoliko se u budućnosti slučajno pojavi prijetnja postavljanja ove vrste poruka na bilbordima u Istočnom Novom Sarajevu, o kome god da se radi, ona se neće ostvariti, odnosno bilbordi neće biti postavljeni, a vlasnici bilborda i naručioci poruka će biti sankcionisani.

Sarajevo-RS: Koji je Vaš stav po pitanju izgradnje brze ceste (autoputa) Sarajevo – Beograd. Za koju ste Vi opciju i zbog čega?

Ljubiša Ćosić: Odmah želim da kažem da sam pesimista po ovom pitanju i smatram da će proći još dugo vremena dok se po ovom pitanju, odnosno povezivanju Istočnog Sarajeva i Sarajeva sa Beogradom brzom cestom ili autoputem, bude konkretno razgovaralo.

Smatram da se radi o prilično neutemeljenoj priči koja gotovo i da nema jasan početak, a jasan početak bi značio izradu studije izvodljivosti koja stručno treba da da odgovor na pitanje koji su to potencijalni pravci, koliko bi koštala izgradnja svakog od pravaca, pa potom konačna odluka o pravcu, zatim izrada glavnog projekta, eksproprijacija zemljišta na trasi, tender za izbor izvođača, i tek potom izgradnja. A nisam pomenuo izvore finansiranja.

Zbog ovoga što sam rekao smatram da se radi o klasičnoj ''zabavi za narod'' i iskreno ne sviđa mi se što baš nas Beograd hoće ovim da ''zabavi'', i eventualno posvađa. Onog momenta kada ovo bude zaista ozbiljna priča, moj stav će biti, mada ne znam koliko će se uvažavati stavovi lokalnih političara, da to bude trasa koja ide isključivo teritorijom Republike Srpske, jer naše stanovništvo ostvaruje najviše komunikacije sa Beogradom i Republikom Srbijom, mi smo ti koji sa Srbijom imamo specijalne i paralelne veze, Srbija je naša matica, tako da je logično, da ako se pitamo to bude putna komunikacija isključivo teritorijom Republike Srpske.

 

 

 

 

 

Izvor: sarajevo-rs.com

Foto: arhiva

Mladi mogu kreirati promjene kroz politiku

Napišite komentar

16010533 10211281644980594 1277007895 oRiječ politika je već odavno ''ogađena'' među stanovnicima ove naše, između ostalog, politikom napaćene zemlje, zemlje na koju ćemo se u nastavku teksta i usredotočiti.

Iako politika nije baš najpopularnija u narodu, jer se kod nas na Balkanu smatra da onaj koji se bavi politikom nije naročito pošten čovjek, sve više mladih pristupa nekoj političkoj partiji sa uvjerenjem da će na taj način riješiti problem zaposlenja i opstanka u društvu.

Da bismo se malo bolje upoznali kako mladi politički aktivisti iz Istočnog Sarajeva vide razvoj političke situacije u BiH i Republici Srpskoj, razgovarali smo sa Vladimirom Pejičićem iz Istočne Ilidže, koji je nedavno završio Akademiju za političke lider(k)e i koji nam je govorio o svom angažmanu u politici i položaju mladih u društvu.

Sarajevo-RS: Šta Vas je motivisalo da izaberete politiku kao poziv i da li nakon završene Akademije planirate da se aktivno posvetite politici?

Vladimir Pejičić: Kao neko ko je dugi niz godina stanovnik Istočnog Sarajeva uvidio sam potrebu za poboljšanjem životnih uslova – kako na lokalnom, tako na regionalnom i državnom nivou. S obzirom da Republika Srpska stagnira u svakom mogućem pogledu, a najviše ekonomskom, javila se potreba kod mene i kod drugih mladih ljudi da stvaraju nešto novo, da kreiraju promjene – promjene koje će doprinijeti razvoju opštine Istočna Ilidža.

Kada sam dobio poziv pred lokalne izbore 2008. učlanio sam se u Srpsku demokratsku stranku prepoznavši u tome siguran korak na putu ličnog usavršavanja i, ujedno, korak bliže mogućnostima rada na zadatim ciljevima promjene. Tog dana je počeo moj aktivni politički angažman. Diploma mi samo služi kao dodatni podsticaj da naučim neke nove modalitete za vođenje savremene politike, jer kada za godinu dana razgovarate sa iskusnim političarima kao što su Mladen Ivanić, Branislav Borenović, Igor Radojičić, Jakob Finci, Siniša Karan itd., sigurno da ćete nešto novo naučiti i pokušavati da usvojite što više od njihovog političkog iskustva i načina pomoću kojih su prevazišli određene prepreke.

Sarajevo-RS: Da li smatrate da veći broj mladih u politici može generalno popraviti položaj mladih u društvu?

Vladimir Pejičić: Naravno. Ali međutim, veliki broj mladih ljudi nema povjerenja prema našim „starim" političarima, pa se teško odlučuju da se počnu baviti politikom. Obično vladaju ta malo konzervativnija mišljenja kako se političari bore samo za16010561 10211281644940593 271034324 o sebe, a manje za državu i ljude koji u njoj žive i, najgore od svega – da su svi isti. Nisu svi isti i ne mogu biti. Ko hoće da vidi „ono dobro" u ljudima koji vode ovu državu naravno da će vidjeti, ko neće tražiće samo one negativne stvari. Naravno, u životu ko radi taj griješi, pa su tako i političke greške vrlo česte.

Sarajevo-RS: Šta mislite o konstataciji da mladi kad uđu u politiku ne posvećuju dovoljno pažnje položaju mladih i problemima, već se bore za lični napredak?

Vladimir Pejičić: Put jednog mladog političara koji se bori za društvo je vrlo težak, najviše u onom trenutku kada se nađe u dilemi da li da nastavi da se bori za dobrobit svih ili postane rob politike. Poznajem ljude i koji se bave problematikom mladih a i one koji se bore za lični politički opstanak, mogu da kažem da razumijem i jedne i druge, ali ipak ove druge ne opravdavam. Ipak, mislim da sam pomogao mnogim mladim ljudima na razne načine, ne toliko kroz svoj politički rad koliko kroz implementaciju različitih omladinskih projekata, jer sam trenutno više angažovan u nevladinom sektoru koji je u bliskoj vezi sa politikom, ali o tome ipak treba da govore drugi, a ne ja.

Sarajevo-RS: Šta je po Vama najpotrebnije rješavati po pitanju mladih u Istočnom Sarajevu i Republici Srpskoj, u cjelosti?

Vladimir Pejičić: Problemi mladih su višestruki. Svjedoci smo da se BiH i dalje vrlo teško oporavlja od ratnih dešavanja iz pretprošle decenije. Generalno, socijalni status svih ljudi koji u njoj žive je težak. U cijeloj toj postratnoj priči najviše strada omladina. Naravno, najveći problem je nezaposlenost, pored toga postoji problem vrlo lošeg obrazovnog sistema, nesistematskog zapošljavanja u javnom sektoru, privatni sektor skoro pa ne postoji.

Već duže vrijeme nisam čuo da se u Istočnoj Ilidži otvorila neka firma koja je počela aktivno da posluje. Nije ni u ostalim djelovima Republike Srpske bolje, mislim da je stanje u Istočnom Sarajevu pandan i za druge lokalne zajednice. Ja sa druge strane smatram da su mladi vrlo inertni.

Želja većine je da završe fakultet i dobiju posao u državnim institucijama, ali to nije nimalo lako. Ipak, ako bih bio neko ko je u situaciji da donese malo veće promjene, više bih investirao u privatni sektor i to bi izazvalo rast ekonomske aktivnosti. Naravno, treba napomenuti da naše lokalne zajednice izdvajaju jedan dio novca za pokretanje start-ap biznisa, ali to nije dovoljno da bi se pokrenuo neki ozbiljniji posao.

 

 

 

 

 

 

Izvor: sarajevo-rs.com

Foto: facebook (privatna arhiva)

Razgovor sa mladom i talentovanom Unom Dimitrijević

Napišite komentar

una dimitrijevicUna Dimitrijević, desetogodišnja djevojčica iz Niša, javnosti je postala poznata po učešću u prvoj sezoni popularne TV emisije ''Pinkove zvezdice'', koja se emituje drugu godinu zaredom na televiziji Pink. Una  je mlado, kreativno i veoma talentovano dijete čiji su dar za muziku primjetili roditelji i prijavili je na ovo takmičenje.  

''Muzikom sam počela da se bavim veoma rano. Roditelji su primetili moj talenat kada sam imala tri godine, jer sam ponovila celu pesmu Laure Pausini. Onda sam sa šest godina počela da pevam u horu "Čarolija" i tako saznala za takmičenje ''Pinkove zvezdice'', otkriva nam na početku razgovora za portal Sarajevo-RS Una Dimitrijević.

Ona ističe da je prezadovoljna svojim učešćem u ovom talent show-u, jer je prije svega stekla ogromno iskustvo i shvatila koliko zapravo voli scenu.

''Kroz takmičenje sam napredovala u pevanju, mada sam tada bila stvarno mala, ali ipak sada se oseća napredak, jer od početka takmičenja nisam prestala da pevam. Srećna sam što sam učestvovala sa toliko talentovane dece, a Marija Serdar je sigurno bila najbolja od svih! Kada sam je čula kako peva " One night only" bila sam očarana'', ističe Una za Sarajevo-RS.

Una kaže kako na početku nije bila svjesna da je na takmičenju. Scena ju je potpuno očarala, jedva je čekala da se ponovo nađe na istoj. Što se tiče žirija, koji su tad činili Jelena Tomašević, Hari Mata Hari, Leontina Vukomanović, Milan Stanković i Goca Tržan, kaže da se nekih plašila.

''Nekih sam se plašila, a neke obožavala, onako kako to može neko sa devet godina.  Nije bilo lako kada se setim sada, ali je bilo lepo i puno sam naučila iz svega. Sećam sa samo da je meni bilo važno da u svakom krugu budem bolja nego u prethodnom, i da uvek unesem nešto novo'', kaže Una i dodaje:

''Tokom prve sezone sam se družila sa svima, mada najviše sa onima koji su mi bliski po godinama, Lenom, Milicom Ilić, Todorom koji je iz mog grada, Davidom, Jovanom.  Ostala sam u kontaktu sa mnogima, to mi puno znači, Lenu volim puno, nedavno smo se videle na jednom međunarodnom festivalu u Beogradu, na kome sam u ogromnoj konkurenciji osvojila drugo mesto, gde je došla da podrži Milicu Ilić i mene, što mi je puno značilo. David Radosavljevic je takođe mnogo dobar, uvek mi je odgovarao na poruke'', navodi Una.

Kada smo je pitali može li nam opisati sebe, ko je zapravo Una Dimitrijević, ona je rekla:

''Teško mi je opisati sebe. Ja sam jedna devojčica iz Niša koja ima puno različitih interesovanja, ali najviše na svetu voli muziku. Bukvalno se sa muzikom budim, moram obavezno kada ustanem da odlušam omiljene kompozicije, dok se spremam za školu. Imam iste brige kao i moji vršnjaci, da uvek stignem da sve naučim za školu. Za sada mi dobro ide. Odličan sam đak i na tromesečju sam imala samo jednu četvorku. Nadam se da cu je uskoro popraviti. Volim da se družim, mada nemam uvek baš puno vremena, jer idem i na klavir, glumu, učim jezike. Naravno, obožavam i igrice i htela bih da sam non stop na internetu, ali se roditelji ljute (smijeh)'', otkriva nam ova divna djevojčica.

Pored pjevanja i svih aktivnosti koje je nabrojala, Una posjeduje još jedan talenat, a to je klavir. Mada kako kaže klavir voli da svira, ali ipak više voli da pjeva. Kaže da bi njena mama voljela da više vremena posvećuje klaviru, jer je una dimitrijevic 5osvajala nagrade i na tom polju, međutim Unin prioritet je pjevanje i to je ono što je ispunjava.

U julu ove godine Una Dimitrijević je učestvovala na Slavjanskom bazaru i kako kaže to je nešto najljepše što je do sada vidjela.

''Festival Slavjanski bazar je nesto najlepše sto sam do sada videla, toliko je dobro organizovan, svi su posvećeni takmicarima, svaki trenutak je osmišljen. Ponosna sam što sam predstavljala svoju zemlju na ovom festivalu. Posebno sam se družila sa devojčicama iz Letonije i Litvanije. Tu je bilo 20 zemalja,  ozbiljna konkurencija. Ja sam osvojila peto mesto i dobila pozive za još nekoliko prestižnih festivala u Italiji, Malti i Izraelu'', kaže Una i dodaje:

''Imala sam čast da pevam na gala koncertu, na koji se poziva samo prvih pet učesnika, na kome je pevao i Aleksandar Dima, pobednik Evrovizije iz Norveške. Stvarno predivno i ogromno iskustvo''.

Una ističe da joj je direktorica festivala ''Slavjanski bazar'' prišla i čestitala nakon druge festivalske večeri, kada se pjevao internacionalni hit. Una je pjevala ''One night only'' od Dženifer Hadson. Direktorica joj je rekla da je bila najbolja, a to je za nju, kako kaže, velika čast.

Pored ''Slavjanskog festivala'' Una Dimitrijević se može pohvaliti i učešćem na međunarodnom festivalu ''Music for kids'' koji je održan u Jašiju, u Rumuniji, gdje je osvojila drugo mjesto.

''Tamo sam pozvana da učestvujem na još jednom festivalu " Euro star" koji se održava u aprilu 2017. godine na Malti. Festival "Golden voices " za koji sam dobila poziv na Slavjanskom bazaru, održava se u junu 2017. godine. Moraću da odlučim na koji festival da idem. Ono što mi je posebno drago je što su to festivali na koje se ide isključivo po pozivu'', ističe Una.

I za kraj, poručuje da ima još mnogo planova, ali da nigdje ne žuri. Najvažnije od svega je da uči i napreduje. Takođe otkrila nam je nešto vrlo zanimljivo.

''Volela bih da glumim u jednom mjuziklu, o tome maštam, da putujem i pevam, i mnogo bih volela da dođem u Republiku Srpsku, Pale i Banjaluku, i još puno gradova. Moj tata radi na fakultetu na Palama i mnogo bih volela da me dovede jer mi je pričao koliko je tamo lepo. Naravno  volela bih da vidim i druge gradove'', kaže Una Dimitrijević na kraju našeg vrlo zanimljivog razgovora.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Izvor: sarajevo-rs.com

Foto: facebook.com/privatna arhiva/Una Dimitrijević