Promocija knjige ''Sa druge strane obloga'' Bogdana Stevanovića Blogdana u Matičnoj biblioteci

Napišite komentar

Promocija knjige ''Sa druge strane obloga'' autora Bogdana Stevanovića Blogdana biće održana u internet čitaonici Matične biblioteke Istočno Sarajevo, u četvrtak 28. marta, u 18:00 časova.

maticna biblioteka ulaz sars

Iz Matične biblioteke, koja je i organizator ove promocije knjige, kažu da nakon prošlogodišnje, vrlo uspješne promocije, Blogdan dolazi ponovo u Istočno Sarajevo sa novim knjigama i novim pričama.

Knjiga ''Sa druge strane obloga'' ima dva dijela, odnosno dva poglavlja, a čitalac bira da li će je čitati od početka ili od kraja, jer je kraj zapravo novi početak. Poglavlje Obloge sadrži priče u kojima Blogdan daje portret vremena u kom živimo, suočavajući nas na svim onim pred čim zatvaramo oči i stežemo srce.

Od sada u Matičnoj biblioteci moguće iznajmljivanje knjiga putem elektronske baze podataka

Napišite komentar

Automatska pozajmica oko 50.000 knjiga koje su do sada obrađene, a čime će znatno biti unaprijeđen rad sa čitaocima, od 1. februara se nalazi na snazi u elektronskom katalogu Matične biblioteke, saopšteno je danas medijima.

maticna biblioteka ulaz sars

Bibliotekar Slađana Bratić kaže da će na ovaj način korisnicima biti omogućeno iznajmljivanje knjiga putem elektronske baze podataka, rezervacije knjiga, lakši protok informacija i direktni kontakt korisnika sa Bibliotekom.

Automatska pozajmica podrazumijeva upisivanje čitalaca u elektronsku bazu, a za ovo su se pripremali protekle četiri godine.

Tokom godine biće unesen i drugi neknjižni materijal koji biblioteka posjeduje i ovo će značajno da nam olakša posao. Ovim se otvaraju i nove mogućnosti za komunikaciju sa korisnicima elektronskim putem kako bismo ih obavještavali o onome šta je aktuelno.

Na primjer, ukoliko neko rezerviše knjigu, putem mejla će dobiti obavještenje da je knjiga u biblioteci i da je može preuzeti.

"Kada se učlani korisnik će moći u bilo kojem trenutku da uđe u karticu, pomoću šifre i broja članske karte, i provjerava koje knjige ima na zaduženju, kada treba da ih vrati i da eventualno produži taj rok. Imaće i ličnu istoriju čitanja i tako voditi evidenciju o pročitanim knjigama", istakla je Bratićeva.

Drugo javno slušanje radio drama i minijatura ''Četiri slike traže slušaoca''

Napišite komentar

Drugo javno slušanje (januarsko izdanje) radio-drama i minijatura iz produkcije Studija "Teatrolog" biće održano danas u internet čitaonici Matične biblioteke Istočno Sarajevo sa početkom od 17:00. Pored slušanja autorskih radova polaznika Studija, posjetioci će imati priliku vidjeti i projekciju fotografija Darka Kovačevića.

maticna3

Radio darme su nastale u produkciji studija ''Tetrolog'' kao nastavak projekta škole kreativnog pisanja u okviru koje je nastala knjiga ''Četiri slike traže pisca''.

Polaznici škole koji su objavili priče u knjizi nastavili su projekat pod mentorstvom teatologa Zorana Todorovića i snimili radio drame i minijature čiji prvio dio je bio predstavljen u novembru.

Iz Matične biblioteke kažu da je važno dati podršku mladim ljudima koji su radili na ovom projektu i kulturnom životu u Istočnom Sarajevu.

Danilo Kiš: O nacionalizmu

Napišite komentar

Nacionalizam je, pre svega, paranoja. Kolektivna i pojedinačna paranoja. Kao kolektivna paranoja, ona je posledica zavisti i straha, a iznad svega posledica gubljenja individualne svesti; te, prema tome, kolektivna paranoja i nije ništa drugo do zbir individualnih paranoja doveden do paroksizma.

danilo kis ilustracija

Ako pojedinac, u okviru društvenog projekta, nije u stanju da se “izrazi”, ili zato što mu taj društveni projekt ne ide na ruku, ne stimuliše ga kao individuu, ili ga sprečava kao individuu, što će reći ne daje mu da dođe do svog entiteta, on je primoran da svoj entitet traži izvan identiteta i izvan tzv. društvene strukture. Tako on postaje pripadnik jedne skupine koja postavlja sebi, bar na izgled, kao zadatak i cilj probleme od epohalne važnosti: opstanak i prestiž nacije, ili nacija, očuvanje tradicije i nacionalnih svetinja, folklornih, filozofskih, etičkih, književnih, itd.

Sa teretom takve, tajne, polujavne ili javne misije, N.N. postaje čovek akcije, narodni tribun, privid individuuma. Kad smo ga već sveli na tu meru, na njegovu pravu meru, pošto smo ga izdvojili iz krda, u koje se on sam smestio – ili gde su ga drugi smestili, imamo pred sobom individuu bez individualnosti, nacionalistu, rođaka Žila (Jules).

To je onaj Sartrov Žil, koji je porodična nula, čija je jedina osobina da ume da prebledi na pomen jedne jedine teme: Engleza. To bledilo, to drhtanje, ta njegova “tajna”, da ume da prebledi na pomen Engleza, to je jedino njegovo društveno biće i to ga čini značajnim, postojećim: nemojte pred njim pominjati engleski čaj, jer će vam svi za stolom početi namigivati, davaće vam znake rukama i nogama, jer Žil je osetljiv na Engleze, zaboga, pa to svi znaju, Žil mrzi Engleze (a voli svoje, Francuze), jednom rečju, Žil je ličnost, on postaje ličnost zahvaljujući engleskom čaju.

Ovaj i ovakav portret, primenjiv na sve nacionaliste, može se slobodno, a po ovoj shemi, razviti do kraja: nacionalista je, po pravilu, kao društveno biće, i kao pojedinac, podjednako ništavan. Izvan ovog opredeljenja, on je nula. On je zapostavio porodicu, posao (uglavnom činovnički), literaturu (ako je pisac), društvene funkcije, jer su one isuviše sitne u odnosu na njegov mesijanizam. Treba li reći da je on, po opredeljenju asketa, potencijalni borac koji čeka svoj čas. Nacionalizam je, da parafraziram Sartrov stav o antisemitizmu, “potpun i slobodan izbor, globalan stav koji čovek prihvata ne samo prema drugim nacijama nego i prema čoveku uopšte, prema istoriji i društvu, to je istovremeno strast i koncepcija sveta”.

Nacionalista je, po definiciji, ignorant. Nacionalizam je, dakle, linija manjeg otpora, komocija. Nacionalisti je lako, on zna, ili misli da zna, svoje vrednosti, svoje, što će reći nacionalne, što će reći vrednosti nacije kojoj pripada, etičke i političke, a za ostale se ne interesuje, ne interesuju ga, pakao to su drugi (druge nacije, drugo pleme). Njih ne treba ni proveravati. Nacionalista u drugima vidi isključivo sebe – nacionaliste. Pozicija, rekosmo li, komotna. Strah i zavist. Opredeljenje, angažovanje koje ne iziskuje truda. Ne samo “pakao to su drugi”, u okviru nacionalnog ključa, naravno, nego i: sve što nije moje (srpsko, hrvatsko, francusko…) to mi je strano. Nacionalizam je ideologija banalnosti. Nacionalizam je, dakle, totalitarna ideologija.

Nacionalizam je, uz to, ne samo po etimološkom značenju, još poslednja ideologija i demagogija koja se obraća narodu. Pisci to najbolje znaju. Stoga je pod sumnjom nacionalizma svaki pisac koji deklarativno izjavljuje da piše “iz naroda i za narod”, koji svoj individualni glas tobože potčinjava višim, nacionalnim interesima. Nacionalizam je kič (a, da se podsetimo, Kič bi se mogao meriti stepenom banalnosti svojih asocijacija – A. Mol.), u srpsko – hrvatskoj varijanti, nacionalizam je borba za prevlast oko licitarskog srca.

Nacionalista, u principu, ne zna ni jedan jezik, niti tzv. varijante, ne poznaje druge kulture – ne tiču ga se. Ali stvar nije tako prosta. Ako i zna neki jezik, što će reći da kao intelektualac ima uvid u kulturno nasleđe neke druge nacije, velike ili male, to mu znanje služi samo tome da uspostavlja analogije, na štetu onih drugih, naravno. Kič i folklor, folklorni kič, ako vam se tako više sviđa, nisu ništa drugo do kamuflirani nacionalizam, plodno polje nacionalističke ideologije. Zamah folklorizma, kod nas i u svetu, nije antropološke prirode, nego nacionalističke. Insistiranje na famoznom coleur locale-u takođe je, ako je izvan umetničkog konteksta, što će reći da nije u službi umetničke istine, jedan od vidova nacionalizma, prikrivenog.

Nacionalizam je, dakle, prevashodno negativitet, nacionalizam je negativna kategorija duha, jer nacionalizam živi na poricanju i od poricanja. Mi nismo ono što su oni. Mi smo pozitivan pol, oni negativan. Naše vrednosti, nacionalne, nacionalističke, imaju funkciju tek u odnosu na nacionalizam onih drugih: mi jesmo nacionalisti, ali oni su to još i više, mi koljemo, kad se mora, ali oni još i više; mi smo pijanci, oni alkoholičari; naša istorija je ispravna samo u odnosu na njihovu, naš je jezik čist samo u odnosu na njihov.

Nacionalizam živi od relativizma. Ne postoje opšte vrednosti, estetičke, etičke, itd. Postoje samo relativne. I u tom smislu, u prvom redu, nacionalizam jeste nazadnjaštvo. Treba biti bolji samo od svoga brata ili polubrata, ostalo me se i ne tiče. Skočiti malo više od njega, ostali me se ne tiču. To je ono što smo nazvali strah. Ostali čak imaju pravo da nas dostignu, da nas prestignu, to nas se ne tiče. Ciljevi nacionalizma uvek su dostižni ciljevi, dostižni jer su skromni, skromni jer su podli. Ne skače se, ne baca se kamena s ramena da bi se dostigao svoj sopstveni maksimum, nego da bi se nadigrali oni, jedini, slični a tako različni, zbog kojih je igra i započeta.

Nacionalista se, rekosmo, ne boji nikog, osim svog brata. Ali od njega se boji strahom egzistencijalnim, patološkim: pobeda izabranog neprijatelja jeste njegov apsolutni poraz, ukidanje njegovog bića. Pošto je strašljivac i nikogović, nacionalista ne ističe sebi više ciljeve. Pobeda nad izabranim neprijateljem, onim drugim, jeste apsolutna pobeda. Stoga je nacionalizam ideja beznađa, ideologija mogućne pobede, zagarantovana pobeda, poraz nikad konačan. Nacionalista se ne boji nikoga, “nikoga do Boga”, a njegov bog jeste bog po njegovoj meri, bledi rođak Žil, negde za nekim drugim stolom, njegov brat rođeni, isto toliko nemoćan kao i on sam, “ponos porodice”, porodični entitet, svesni i organizovani deo porodice i nacije – bledi, blesavi rođak.

Rekli smo, dakle, biti nacionalista znači biti individuum bez obaveze. “To je kukavica koja ne želi da prizna svoj kukavičluk; ubica koji potiskuje svoju naklonost ka ubistvu, nemoćan da je sasvim priguši a koji se, ipak, ne usuđuje da ubije, osim iz potaje ili anonimnosti gomile, ili u nekakvom pravednom ratu. Nezadovoljnik koji u mirnodopsko vreme ne usuđuje da se pobuni iz straha od konsekvenci svoje pobune” – slika i prilika citiranog Sartrovog antisemite.

I odakle, pitamo se, taj kukavičluk, to opredeljenje, taj zamah nacionalizma u naše doba? Pritisnut ideologijama, na marginama društvenog kretanja, zbijen i izgubljen među konfrontiranim ideologijama, nedorastao individualnoj pobuni, jer mu je ona uskraćena, individuum se našao u procepu, u praznini, ne učestvuje u društvenom životu a društveno biće, individualista a individualnost mu uskraćena u ime ideologije, i šta mu preostaje drugo nego da svoje društveno biće traži drugde? Nacionalista je refulirani individualista, nacionalizam je refulirani (kolektivni) izraz tog i takvog individualizma, ideologija, i antiideologija…

 

Dječija biblioteka Istočno Sarajevo proslavlja osmi rođendan

Napišite komentar

Dječija biblioteka koja posluje u okviru Matične biblioteke u Istočnom Sarajevu u petak, 28. decembra 2018. godine sa početkom u 12:00 časova, proslaviće svoj osmi rođendan, saopšteno je za Sarajevo-RS.

djecija biblioteka rodjendan

Foto: Dječija biblioteka (arhiva)

''Matična biblioteka od osnivanja radi u interesu svih naših građana, a posebnu birgu za najmlađe pokazali smo otvaranjem Dječije biblioteke, prije osam godina. Slobodno možemo reći da smo generacijama postali jedno od najdražih mjesta u gradu", navodi se u saopštenju iz Matične biblioteke.

U saopštenju se dodaje da su za proslavu rođendana za sve korisnike i posjetioce Dječije biblioteke pripremili poseban program u kojem će učestvovati učenici Srednje škole ''28. juni'' i polaznici radionica Dječije biblioteke.

Prostorije Dječije biblioteke nalaze se u Spasovdanskoj ulici na broju 21.

Saši Nikoliću drugo mjesto na guslarskom takmičenju ''Zlatne gusle'' u Ljubljani

Napišite komentar

Pjesnik Saša Nikolić iz Pala osvojio je još jednu nagradu na Međunaronom takmičenju u Ljubljani. Naime, Udruženje srpskih književnika u Sloveniji je u junu tekuće godine objavilo konkurs Međunarodnog guslarskog takmičenja ''Zlatne gusle'' u Ljubljani, najbolji od najboljih, koji je zatvoren 20.jula 2018. godine.

zlatne gusle ljubljana

Komisja je 23. jula 2018. godine zasjedala u Ljubljani i tom prilikom dodijelila drugo takmičarsko mjesto pjesniku Saši Nikoliću iz Pala za pjesmu ''Dan Republike Srpske''.

Prvo mjesto je osvojio pjesnik Milorad Šarović iz Beograda sa pjesmom ''Smrt Gavrila Principa'', a treće Ratko Popović iz Banjaluke sa pjesmom ''Orao Svetog Save''.

Odlikovanja gore pomenutim pjesnicima biće uručena 25. i 26. avgusta 2018. godine u Ljubljani na manifestaciji pod nazivom ''Veseli dani srpske dijaspore Slovenije''

Promocija knjige ''Ko to ne smije da nas nasmije: život i djelo Sima Klarića''

Napišite komentar

Matična biblioteka Istočno Sarajevo organizuje promociju knjige Dušana Zurovca ''Ko to ne smije da nas nasmije: život i djelo Sima Klarića'', koja će se održati u Domu za starija lica Istočno Sarajevo sutra, 18. jula 2018. godine sa početkom u 17.00 časova.

dusan zurovac

O knjizi će govoriti autor Dušan Zurovac i Marijana Petronić. Knjigu je objavila Matična biblioteka, a predstavlja osvrt na život i djelo književnika Sima Klarića, saopšteno je za Sarajevo-RS iz Matične biblioteke.

Simo Klarić rođen je 1924. godine u Borijama, kod Kalinovika. Učesnik je NOR-a od 1941. Novinarstvom se bavio od 1947. godine. Radio je u Sarajevu, Beogradu i Moskvi. Za potrebe škola u Srbiji priredio je veliku knjigu izbora iz poezije i proze Branka Ćopića (370 stranica) "Zlatne bajke o ljudima - Branko Ćopić u sto lekcija", prvo izdanje 1991, kasnije još dva izdanja. Simo Klarić je zastupljen u prvoj jugoslovenskoj antologiji humora, sa još dvanaest humorista, "Savremeni jugoslovenski smijeh", štampanoj 1959. godine.

Objavio knjige: «Gligereva stijena», proza za djecu (1955); dvije knjige humorističke proze: «Mi, šala i život» (1957) i «Adam, Eva i hljeb» (1963). Romane: «Koliba na Zobištu» (1983), humoristički roman «Ljudi naročitog kova» (1995), roman o građanskom ratu i izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine «Raskućeni» (1997), zbirku «Lovčeve priče» (1998, drugo izdanje 2004), knjigu humorističke proze «Nasmijte se ljudi» (1999), roman «Milioner» (2001), zbirku poezije «Bosanske balade» (2002, drugo izdanje 2003), roman «Borjani» (2005) i roman «Rasulo» (2006).

 

Promocija romana ''Podmukla tišina'' Nikole Vuksanovića u Palama

Napišite komentar

Promocija romana ''Podmukla tišina'' autora Nikole Vuksanovića iz Pala biće održana u utorak, 17. jula 2018. godine u Kulturnom centru Pale sa početkom u 20:00 časova.

podmukla tisina pale

Radi se o romanu prvencu pomenutog autora, koji je u žanru kriminalistike.

Promocija se organizuje u saradnji sa izdvačkom kućom "Besjeda" iz Banjaluke. Izdvač knjige je Goran Mikulić, direktor izdvačke kuće "Rabić" iz Sarajeva.

''Ko iskreno i strasno ljubi, istinu, slobodu i otadžbinu, slobodan je i neustrašiv kao Bog, a prezren i gladan kao pas''

Napišite komentar

Čuveni srpski pisac, pjesnik i političar Petar Kočić rođen je na današnji dan, 29. juna 1877. godine u selu Stričići na Zmijanju, na planini Manjači, kod Banjaluke, u današnjoj Republici Srpskoj i BiH. Kočić je jedan od najznačajnijih srpskih pisaca i pjesnika.

petar kocic 1

Kočić je i sam istraživao sopstveno porijeklo. Nije ostala tačna predstava o starini njegovog prezimena ni po njegovim hroničarima, ni po njegovim istraživanjima. Najdalje se došlo do zaključka da su Kočići starinci Zmijanja, i da je njihova postojbina u blizini Stričića u selu Donje Ratkovo -opština Ribnik.

Rodio se na Zmijanju u vrletnom trouglu planina između Banjaluke, Jajca i Ključa, iznad rijeka Ribnika i Sane, od oca Jovana i rano umrle majke Mare, koju nije ni upamtio. Brat se zvao Ilija, a sestra Milica. Porodična slava bila je Ignjatije Bogonosac.

Osnovnu školu je učio u manastiru Gomionica gdje mu je otac, zakaluđerivši se kao udovac, bio iguman. Gimnaziju je počeo učiti u Sarajevu, ali je zbog srbovanja istjeran iz trećeg razreda te prešao u Beograd i tu završio gimnaziju.

Filozofiju je učio u Beču. Godine 1904. je došao u Srbiju i kratko vrijeme bio nastavnik u Skoplju. Poslije dvije godine se preselio u Sarajevo, kao činovnik ''Prosvete'', ali je ubrzo otpušten zbog učešća u radničkom štrajku i protjeran u Banjaluku.

Uoči aneksije Bosne i Hercegovine od Austrougarske, Kočić je pokrenuo list ''Otadžbinu'' u Banjaluci i stvorio svoju političku grupu koja je propovijedala borbu protiv Austrije i naročito nepoštednu borbu protiv ostataka feudalnog ropstva.

petar kocic 2

Kao nacionalni i socijalni revolucionar, Kočić je bio veoma omiljen u narodnim masama i kod napredne omladine pa je izabran i za poslanika austrougarskog provincijskog Bosanskog sabora u Sarajevu. Vidjevši u njemu protivnika države, državni organi su ga često hapsili i krivično gonili.

Na Kočića se gledalo kao na jednog od najsmjelijih podstrekača srpskog narodnog ponosa i propovijednika društvene pravde. On je od onih u nizu srpskih pisaca i intelektualaca, kojima je ropstvo i pravdanje pravde na slobodu odnosilo glavninu snaga.

Uoči Prvog svjetskog rata na njemu su primjećeni znaci duševnog rastrojstva. Oboljeli Kočić umro je u beogradskoj duševnoj bolnici za vrijeme okupacije.

Prvo značajnije Kočićevo književno djelo, pod nazivom Pjesme, objavljeno je 1898. godine. Petar Kočić je napisao tri zbirke pripovijedaka pod naslovom ''S planine i ispod planine''. Prva je objavljena 1902. godine, druga 1904, a treća 1905.

Godine 1910. objavljena je još jedna Kočićeva zbirka pripovijedaka, ovaj put pod naslovom ''Jauci sa Zmijanja'', po kojoj je 1974. godine snimljen i istoimeni film.

Petar Kočić je napisao i dvije političko-socijalne satire: Jazavac pred sudom (pozorišni komad) i Sudanija (dijalog). Snimljen je 1988. film Jazavac pred sudom po njegovom scenariju.

Analiza

Kočić se oduševljava jednostavnošću srpskog narodnog jezika i narodnim životom. On postaje pjesnik krajiških pejzaža i krajiškog života, slikar modrih planina i tamnih starih šuma, pjesnik seoskog zdravlja, primitivne snage ''kršnih devojaka i žestokih mladića''.

Moćan dah prirode i krepkog, prirodnog i primitivnog života osjeća se u svima njegovim pripovijetkama. Kao i Stanković i Ćipiko, tako i on ljubav shvata kao vrhovni nagon, neodoljiv i koban ujedno.

Njegova je velika popularnost vezana za njegov borbeni srpski nacionalizam i veliku ljubav prema srpskom krajiškom kmetu. On je smjeli i borbeni buntovnik ne samo protiv tuđinskog političkog podjarmljivanja već protiv svakog ekonomskog ropstva.

Mjestimično u svojim pripovijetkama i naročito u političko-socijalnim satirama, on postaje propovijednik slobode i društvene pravde, zaštitnik ubogog srpskog seljaka. U Davidu Štrpcu u ''Jazavcu pred sudom'' snažno je psihološki uobličio tip lukavog i prituljenog srpskog bosanskog seljaka, koga vara i pljačka tuđinska vlast i domaći zelenaši.

Književno veče Vanje Bulića večeras u Matičnoj biblioteci

Napišite komentar

Matična biblioteka Istočno Sarajevo večeras od 19:00 časova u svojim prostorijama organizuje književno veče Vanje Bulića. Osim romana ''Teslina pošiljka'', ''Viza za nebo'', ''Dosije Bogorodica'', ''Jovanovo zaveštanje'' biće promovisan novi roman ''Dušanova kletva''.

vanja bulic1

Zainteresovani mediji sa autorom mogu razgovarati prije početka književne večeri od 18.30 časova.

Vanja Bulić (1947) čitav radni vijek je proveo kao novinar u pisanim i elektronskim medijima. Za televiziju je uradio više od dvije i po hiljade jednočasovnih emisija, a pisao je za gotovo sve prestižne listove nekadašnje Jugoslavije. Radio je dokumentarne filmove, scenarista je tri TV serije.

Koscenarista je dugometražnog filma Lepa sela lepo gore i scenarista filma Drugo stanje. Napisao je zbirke priča: Kako sam gajio blizance (1995), Sto bisera (2009), Istorija u krevetu (2012) i Muškarac u izvesnim godinama (2014); romane: Tunel – lepa sela lepo gore (1996), Ratna sreća (1999), Zadah belog (2000), Vrele usne (2001), Parada strasti (2003), Drugo stanje (2006), Oko otoka (2009), Šole (2010), Simeonov pečat (2012), Jovanovo zaveštanje (2013), Dosije Bogorodica (2014), Devedesete (2015 – knjiga u kojoj se nalaze četiri romana objavljena devedesetih godina prošlog vijeka) i Teslina pošiljka.

Priredio je dnevnik iz Haga Veselina Šljivančanina Branio sam istinu (2012), a napisao je i romansirane biografije glumaca Petra Božovića i Marka Nikolića. Član je Udruženja novinara Srbije i Udruženja književnika Srbije.

Tužna sreća čika Jove Zmaja - 104 godine od smrti

Napišite komentar

Kaži mi, kaži, kako da te zovem. Kaži mi, kakvo ime da ti dam…možda su najpoznatiji stihovi ovog pjesnika, pravnika i ljekara. Najprije je bio poznat pod nadimkom Kiš Janoš, zatim Zmaj, a deca ga uglavnom znaju kao Čika Jova Zmaj.

jovan jovanovic zmaj

Rođen je 1833. godine u uglednoj građanskoj porodici u Novom Sadu. Rastao je u sjenovitoj Ulici Zlatna greda, i danas jednom od najtiših novosadskih sokaka u starom dijelu grada. U ovom gradu je završio srednju školu i započeo gimnazijske dane koje je nastavio u Halašu i Požunu.

Jovan Jovanović Zmaj se školovao u najljepšim gradovima Evrope. Studije prava upisao je u Pešti, a studirao je i u Beču i Pragu. U austrijskoj prijestonici upoznao je Svetozara Miletića, Đuru Jakšića i Branka Radičevića, koji je bio njegov najveći pjesnički uzor.

Nakon završenih studija, 1860. godine, vratio se u Novi Sad i postao jedan od najbližih Miletićevih saradnika u novosadskom magistratu. Ipak, ovaj posao ga nije ispunjavao. Napustio je magistrat i posvetio se književnom radu. Tada je pokrenuo književni časopis „Javor“ i satirični list „Komarac“.

ODAKLE ZMAJ?

Dobar poznanik autora čuvene Riznice pesma, Laza Kostić, pisao je da su Jovanovića zvali Kiš Janoš, što na mađarskom znači Mali Jovan. Tako su poznanici zvali i Jovanovog djeda zbog niskog rasta koji je naslijedio i njegov unuk.

Kasnije pjesnik dobija nadimak Zmaj. Ovom nadimku se Laza Kostić otvoreno čudio i govorio: Zar onaj omanji, vižljavi, lepuškasti, milokrvni mladić – i zmaj? U stvari, Jovan Jovanović je 1864. godine pokrenuo satirični list do čijeg je imena došao igrom riječi. Naime, 3. maj po julijanskom kalendaru bio je dan održavanja Majske skupštine 1848. godine, kada su Srbi u Sremskim Karlovcima dobili autonomiju kojom nisu bili zadovoljni.

Živjeli su u uvjerenju da ih je bečki dvor izigrao. Tako je 3. maj postao Zmaj, naziv jednog časopisa i vječiti nadimak jednog od najplodnijih pjesnika srpskog romantizma.

MUZA NA ZEMLJI

Zmaj je bio od onih muškaraca (danas rijetkih) koji su čvrsto stajali iza fraze „Voliš jednom u životu” i nije se libio da svoju ogromnu ljubav javno iskazuje. U nekim izvorima može se naći podatak da je Jovan, prije ženidbe, simpatisao dvije devojke, Manojlovićevu i Pintorovićevu, ali njegova jedina i najveća životna ljubav bila je njegova supruga Eufrosina Ruža Ličanin.

Njihova priča počela je jednog dana kad je Zmaj pošao u posjetu svojoj bolesnoj sestri od tetke, Pavi Nešković. Dok je sjedio pored sestrine postelje, na vratima bolničke sobe pojavila se njena drugarica. Umilna djevojka iz susjedstva sa čudnim, neobičnim i rijetkim imenom – Eufrosina Ličanin.

Ona je bila ćerka novosadskog trgovca Pavla Ličanina i njegove supruge Pauline. Pravo ime joj je bilo Eufrosina, mada se u nekim dokumentima može sresti i Rozina ili Jevrosima. Ipak, najpoznatije je ostala kao Zmajeva Ruža. Djevojka kojoj je posvetio stihove:

Al’ ja bih proveo
Čitav jedan vek,
Tražeći lepše,
Dičnije i slađe,
Milije ime,
Što još ne ču svet,
Da njim nazovem
Moj rumeni cvet.

U Ruži je Zmaj našao ženu svojih snova. Oduševljavala ga je nježnošću, odmjerenošću i velikom unutrašnjom duhovnom snagom za kojom je cijelog života žudio. O Ružinoj posebnosti govorio je još jedan velikan srpske umjetnosti – Đura Jakšić: ''Bila je nešto malo, lepuškasto, a pritom i lako i lukavo. Znaš, ja to kao moler (slikar) po vizionomiji slutim, a za drugo znaće Kiš'' (Đura je Zmaja zvao Kiš Janoš).

NESREĆA NE DOLAZI SAMA

Godinu dana nakon vjenčanja Zmaj odlazi u Peštu, gdje će biti upravnik Tekelijanuma, aktuar i djelovoditelj Matice srpske. Uporedo je u ovom gradu nastavio svoje obrazovanje, da bi krajem 1869. godine završio studije medicine.

Naredne godine vraća se u domovinu i počinje da radi kao ljekar u Novom Sadu i Pančevu. Ovaj period donijeće pjesniku nemjerljivu nesreću. Kao da se cijeli univerzum urotio da svu tugu spusti na pleća jednog čovjeka. Do 1872. godine umrlo je četvoro Jovanove djece – Mirko, Tijana, Sava i Jug.

Ni djetinjstvo nisu doživeli. Ubrzo nakon njihovog odlaska, iscrpljena tugom i bolešću umire pjesnikova muza i životna ljubav. Ruža je umrla u Pančevu 1872. godine ostavivši Jovu sa tek rođenom ćerkom Smiljkom, jedinim njihovim djetetom koje je nadživjelo majku.

Nakon velikih tragedija Jova usvaja dvije devojčice, Mariju i Anku. Sa svoje tri mezimice seli se u Futog. Ali, otac srpske dječje poezije kao da je nad svojom sudbinom nosio začarani krug nesreće, bola, tuge i nespokoja. Ne doživjevši drugi rođendan, umire i posljednje Ružino dete, Smiljka. Ako je i mogao da nađe utjehu za sve što ga je zadesilo, onda ju je pronalazio u Mariji i Ani. No, i njih će nadživjeti. Obje su umrle 1901. godine.

Čudno je to koliko čovjek nesreće može podnijeti. Jovan Jovanović Zmaj se od svoje branio pisanjem pjesama. Porodična tragedija bila mu je inspiracija za pisanje druge zbirke posvećene porodici. Đulići uveoci je zbirka elegičnih pjesama. Gorka, duboka, protkana lavinom emocija izazvanih nizom nemilosrdnih umiranja.

Kroz svoju liriku Čika Jova Zmaj usrećio je, vaspitao i odgajio generacije mališana, a nije imao bar malo zrnce sreće da uživa u odrastanju svoje djece i ljubavi njegove Ruže. Umro je u Sremskoj Kamenici 1904. godine.

 

''Zlatna Sova'' Draganu Tepavčeviću za roman ''Zna li ko engleski''

Napišite komentar

Danas je u Narodnom pozorištu Republike Srpske dodjeljena nagrada „Zlatna sova“ za najbolji neobjavljeni roman za 2018. godinu, koju dodjeljuje Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Istočno Sarajevo.

zlatna sova 2018 dodjela

“Zlatna sova” je jedna od najznačajnijih nagrada koja se dodjeljuje za neobjavljen roman napisan na srpskom govornom području. Na Konkurs za nagradu stiglo je 48 rukopisa koji su ispunjavali uslove, od čega je izabran uži izbor od šest rukopisa.

Prva nagrada na ovogodišnjem konkursu „Zlatna sova“ dodjeljena je romanu „Zna li ko engleski“, autora Dragana Tepavčevića koji živi i radi u Australiji.

Interesantno je da je upravo Tepavčević prije dvije godine dobio drugu nagradu „Zlatna sova“ za roman “Grad za nezbrinutu djecu”, koji je bio jedan od najprodavanijih romana Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva.

Za rukopis „Zna li ko engleski“, članovi žirija kažu da se već kod prvog čitanja izdvojio od svih ostalih rukopisa. U njemu autor pokazuje kako je moguće uklopiti i međusobno preplesti teme egzila, rata, istorije porodice, ljubavi i prijateljstva u čvrsto, zanimljivo, dinamično i emotivno literarno tkanje koje plijeni čitaočevu pažnju i drži je budnom.

– Jedan (ne)običan, pozlaćeni sat s početka dvadesetog vijeka vještom autoru dovoljna je poveznica oko koje se razgranava potraga za sudbinom Tome, brata naratorovog (Andrija) djeda koji je otišao i nestao u Americi, zemlji koja usisava ljude odsvakle i slabo ih vraća. Raseljavanje Hercegovine, od danka u krvi s početka sedamnaestog vijeka (1620), preko masovnog prekookeanskog iseljavanja s početka dvadesetog vijeka, zatim Balkanski, Prvi i Drugi svjetski rat i odbrambeno-otadžbinski rat u Hercegovini i Sarajevu 1992-1995, te bombardovanje Jugoslavije 1999. utkani su u priču o davno nestalom članu porodice i unuku njegovog brata koji, otišavši u tu istu Ameriku vijek kasnije, traga za istinom o svom pretku i njegovoj ljubavi, Jagliki. Ta istina, kako to u hercegovačkim pričama koje izniču iz legendi na mjestima gdje se spajaju mit i istorija biva, ne da se dokučiti lako. Do nje se dolazi kroz sjećanja na pričanje o sjećanjima drugih na one koji su „negdje“ bili, „nešto“ radili i tamo negdje „skončali“. Potraga je poput silaska u rudnik ispunjen tminom u kojoj je, ako se tračak svjetlosti uputi u pravom smjeru, moguće naći nebrušeni dijamant. Neispričana Tomina priča, taj nebrušeni dijamant, dobija u ovom rukopisu svoj oblik polako, iz više izvora, kroz vizure i pripovijesti više naratora, svih do jednog izniklih iz Hercegovine pune istorije, pamćenja i tajni, pune ljudi koji ne zaboravljaju ko su i odakle su ni poslije sedam decenija provedenih s one strane okeana, vezanih za kamen, žestoko Sunce, jaki mraz i kult sjećanja na one koje su bez traga odnijeli egzil i ratovi. Rukopis „Zna li ko engleski“ pravo je čitateljsko zadovoljstvo kako fabulom i sižeom, strukturom, bogatstvom likova, te sposobnošću autora da sažme riječi a rasprostre misli, tako i bogatstvom jezika i jezičkog izraza, te izuzetnim opisima pejsaža i mentaliteta ljudi jednog podneblja – navedeno je u saopštenju žirija.

Treća nagrada je dodjeljena za roman „Sjaj južnog krsta“ autora Čedomira Ljubičića iz Beograda, a druga nagrada je otišla u ruke autora Veroslava Rančića takođe iz Beograda, za roman „Nek se zvezde iskradu i noć krene“.

Rade Ristović, direktor Zavoda za udžebnike i nastavna sredstva Istočno Sarajevo izrazio je veliko zadovoljstvo što su u dosadašnjem radu u proteklih šest godina imali preko 500 rukopisa iz preko 8 evropskih zemalja i 2 rukopisa iz prekookeanskih zemalja.

– Zavod je po pitanju književnosti i kulture učinio mnogo, a samim tim pokazao i da smo željeli da dođemo do jednog dobrog i kvalitetnog romana. Upravo je konkurs prilika da se žiri, u nizu rukopisa koji su pristizali, oglasi za roman koji bi ponio titulu kao najbolji“, kazao je Ristović.

U ovogodišnjem žiriju bili su eminentni poznavaoci književnosti, prof. dr Sanja Macura, književnik Ranko Risojević i doc. dr Vladan Bartula.

– Ove godine je uži izbor po naslovima brojčano jednak prošlogodišnjem širem izboru. Ove godine stavljeno 6 rukopisa u uži izbor, a prošle godine je bilo svega 7 rukopisa koji su bili kandidovani uopšte za širi izbor – rekla je predsjednica žirija prof. dr Sanja Macura i dodala da je opšti utisak članova Žirija o kandidatima na ovogodišnjem konkursu dvostruk.

– Ostaje kod članova komisije žal što neki od autora nisu imali dovoljno daha da istrče kompletnu trku i što je nekoliko potencijalno kvalitetnih rukopisa, u kojima su pojedini dijelovi ukazivali na spisateljsku darovitost autora ostali nedorečeni, da li zbog htenja da budu završeni prije okončanja konkursa, da li zbog neiskustva ili pak nedostatka umijeća autora da dobro osmišljenu i započetu priču dovedu do kraja- kazala je Macura.

Jedan od članova žirija, književnik Ranko Risojević je naglasio da mu je čast što je bio član žirija ali da je ovo kako kaže težak posao i na neki način ako mu priđeš savjesno preodgovoran posao.

– Ovih šest romana koje smo odabrali i još možda dva romana su romani koje zaista vrijedi objaviti, i koje čitate sa čitalačkim uživanjem. Imamo romane koje ne ostavljaš dok ih ne dočitaš- rekao je Risojević.

Tri vrijedne nagrade

Prva nagrada obuhvata objavljivanje rukopisa u tiražu od 1.000 primjeraka, te novčanu nagradu od 5.000 KM, kao i 500 primjeraka odštampanog romana.

Druga nagrada obuhvata objavljivanje romana u tiražu od 500 primjeraka, te autorski honorar u iznosu od 1.000 KM, kao i 100 primjeraka romana.

Treća nagrada obuhvata objavljivanje romana u tiražu od 500 primjeraka, te autorski honorar u iznosu od 500 KM, kao i 100 primjeraka romana.

 

Foto: Zavod za udžbenike Istočno Sarajevo