Promocija romana ''Podmukla tišina'' Nikole Vuksanovića u Palama

Napišite komentar

Promocija romana ''Podmukla tišina'' autora Nikole Vuksanovića iz Pala biće održana u utorak, 17. jula 2018. godine u Kulturnom centru Pale sa početkom u 20:00 časova.

podmukla tisina pale

Radi se o romanu prvencu pomenutog autora, koji je u žanru kriminalistike.

Promocija se organizuje u saradnji sa izdvačkom kućom "Besjeda" iz Banjaluke. Izdvač knjige je Goran Mikulić, direktor izdvačke kuće "Rabić" iz Sarajeva.

''Ko iskreno i strasno ljubi, istinu, slobodu i otadžbinu, slobodan je i neustrašiv kao Bog, a prezren i gladan kao pas''

Napišite komentar

Čuveni srpski pisac, pjesnik i političar Petar Kočić rođen je na današnji dan, 29. juna 1877. godine u selu Stričići na Zmijanju, na planini Manjači, kod Banjaluke, u današnjoj Republici Srpskoj i BiH. Kočić je jedan od najznačajnijih srpskih pisaca i pjesnika.

petar kocic 1

Kočić je i sam istraživao sopstveno porijeklo. Nije ostala tačna predstava o starini njegovog prezimena ni po njegovim hroničarima, ni po njegovim istraživanjima. Najdalje se došlo do zaključka da su Kočići starinci Zmijanja, i da je njihova postojbina u blizini Stričića u selu Donje Ratkovo -opština Ribnik.

Rodio se na Zmijanju u vrletnom trouglu planina između Banjaluke, Jajca i Ključa, iznad rijeka Ribnika i Sane, od oca Jovana i rano umrle majke Mare, koju nije ni upamtio. Brat se zvao Ilija, a sestra Milica. Porodična slava bila je Ignjatije Bogonosac.

Osnovnu školu je učio u manastiru Gomionica gdje mu je otac, zakaluđerivši se kao udovac, bio iguman. Gimnaziju je počeo učiti u Sarajevu, ali je zbog srbovanja istjeran iz trećeg razreda te prešao u Beograd i tu završio gimnaziju.

Filozofiju je učio u Beču. Godine 1904. je došao u Srbiju i kratko vrijeme bio nastavnik u Skoplju. Poslije dvije godine se preselio u Sarajevo, kao činovnik ''Prosvete'', ali je ubrzo otpušten zbog učešća u radničkom štrajku i protjeran u Banjaluku.

Uoči aneksije Bosne i Hercegovine od Austrougarske, Kočić je pokrenuo list ''Otadžbinu'' u Banjaluci i stvorio svoju političku grupu koja je propovijedala borbu protiv Austrije i naročito nepoštednu borbu protiv ostataka feudalnog ropstva.

petar kocic 2

Kao nacionalni i socijalni revolucionar, Kočić je bio veoma omiljen u narodnim masama i kod napredne omladine pa je izabran i za poslanika austrougarskog provincijskog Bosanskog sabora u Sarajevu. Vidjevši u njemu protivnika države, državni organi su ga često hapsili i krivično gonili.

Na Kočića se gledalo kao na jednog od najsmjelijih podstrekača srpskog narodnog ponosa i propovijednika društvene pravde. On je od onih u nizu srpskih pisaca i intelektualaca, kojima je ropstvo i pravdanje pravde na slobodu odnosilo glavninu snaga.

Uoči Prvog svjetskog rata na njemu su primjećeni znaci duševnog rastrojstva. Oboljeli Kočić umro je u beogradskoj duševnoj bolnici za vrijeme okupacije.

Prvo značajnije Kočićevo književno djelo, pod nazivom Pjesme, objavljeno je 1898. godine. Petar Kočić je napisao tri zbirke pripovijedaka pod naslovom ''S planine i ispod planine''. Prva je objavljena 1902. godine, druga 1904, a treća 1905.

Godine 1910. objavljena je još jedna Kočićeva zbirka pripovijedaka, ovaj put pod naslovom ''Jauci sa Zmijanja'', po kojoj je 1974. godine snimljen i istoimeni film.

Petar Kočić je napisao i dvije političko-socijalne satire: Jazavac pred sudom (pozorišni komad) i Sudanija (dijalog). Snimljen je 1988. film Jazavac pred sudom po njegovom scenariju.

Analiza

Kočić se oduševljava jednostavnošću srpskog narodnog jezika i narodnim životom. On postaje pjesnik krajiških pejzaža i krajiškog života, slikar modrih planina i tamnih starih šuma, pjesnik seoskog zdravlja, primitivne snage ''kršnih devojaka i žestokih mladića''.

Moćan dah prirode i krepkog, prirodnog i primitivnog života osjeća se u svima njegovim pripovijetkama. Kao i Stanković i Ćipiko, tako i on ljubav shvata kao vrhovni nagon, neodoljiv i koban ujedno.

Njegova je velika popularnost vezana za njegov borbeni srpski nacionalizam i veliku ljubav prema srpskom krajiškom kmetu. On je smjeli i borbeni buntovnik ne samo protiv tuđinskog političkog podjarmljivanja već protiv svakog ekonomskog ropstva.

Mjestimično u svojim pripovijetkama i naročito u političko-socijalnim satirama, on postaje propovijednik slobode i društvene pravde, zaštitnik ubogog srpskog seljaka. U Davidu Štrpcu u ''Jazavcu pred sudom'' snažno je psihološki uobličio tip lukavog i prituljenog srpskog bosanskog seljaka, koga vara i pljačka tuđinska vlast i domaći zelenaši.

Književno veče Vanje Bulića večeras u Matičnoj biblioteci

Napišite komentar

Matična biblioteka Istočno Sarajevo večeras od 19:00 časova u svojim prostorijama organizuje književno veče Vanje Bulića. Osim romana ''Teslina pošiljka'', ''Viza za nebo'', ''Dosije Bogorodica'', ''Jovanovo zaveštanje'' biće promovisan novi roman ''Dušanova kletva''.

vanja bulic1

Zainteresovani mediji sa autorom mogu razgovarati prije početka književne večeri od 18.30 časova.

Vanja Bulić (1947) čitav radni vijek je proveo kao novinar u pisanim i elektronskim medijima. Za televiziju je uradio više od dvije i po hiljade jednočasovnih emisija, a pisao je za gotovo sve prestižne listove nekadašnje Jugoslavije. Radio je dokumentarne filmove, scenarista je tri TV serije.

Koscenarista je dugometražnog filma Lepa sela lepo gore i scenarista filma Drugo stanje. Napisao je zbirke priča: Kako sam gajio blizance (1995), Sto bisera (2009), Istorija u krevetu (2012) i Muškarac u izvesnim godinama (2014); romane: Tunel – lepa sela lepo gore (1996), Ratna sreća (1999), Zadah belog (2000), Vrele usne (2001), Parada strasti (2003), Drugo stanje (2006), Oko otoka (2009), Šole (2010), Simeonov pečat (2012), Jovanovo zaveštanje (2013), Dosije Bogorodica (2014), Devedesete (2015 – knjiga u kojoj se nalaze četiri romana objavljena devedesetih godina prošlog vijeka) i Teslina pošiljka.

Priredio je dnevnik iz Haga Veselina Šljivančanina Branio sam istinu (2012), a napisao je i romansirane biografije glumaca Petra Božovića i Marka Nikolića. Član je Udruženja novinara Srbije i Udruženja književnika Srbije.

Tužna sreća čika Jove Zmaja - 104 godine od smrti

Napišite komentar

Kaži mi, kaži, kako da te zovem. Kaži mi, kakvo ime da ti dam…možda su najpoznatiji stihovi ovog pjesnika, pravnika i ljekara. Najprije je bio poznat pod nadimkom Kiš Janoš, zatim Zmaj, a deca ga uglavnom znaju kao Čika Jova Zmaj.

jovan jovanovic zmaj

Rođen je 1833. godine u uglednoj građanskoj porodici u Novom Sadu. Rastao je u sjenovitoj Ulici Zlatna greda, i danas jednom od najtiših novosadskih sokaka u starom dijelu grada. U ovom gradu je završio srednju školu i započeo gimnazijske dane koje je nastavio u Halašu i Požunu.

Jovan Jovanović Zmaj se školovao u najljepšim gradovima Evrope. Studije prava upisao je u Pešti, a studirao je i u Beču i Pragu. U austrijskoj prijestonici upoznao je Svetozara Miletića, Đuru Jakšića i Branka Radičevića, koji je bio njegov najveći pjesnički uzor.

Nakon završenih studija, 1860. godine, vratio se u Novi Sad i postao jedan od najbližih Miletićevih saradnika u novosadskom magistratu. Ipak, ovaj posao ga nije ispunjavao. Napustio je magistrat i posvetio se književnom radu. Tada je pokrenuo književni časopis „Javor“ i satirični list „Komarac“.

ODAKLE ZMAJ?

Dobar poznanik autora čuvene Riznice pesma, Laza Kostić, pisao je da su Jovanovića zvali Kiš Janoš, što na mađarskom znači Mali Jovan. Tako su poznanici zvali i Jovanovog djeda zbog niskog rasta koji je naslijedio i njegov unuk.

Kasnije pjesnik dobija nadimak Zmaj. Ovom nadimku se Laza Kostić otvoreno čudio i govorio: Zar onaj omanji, vižljavi, lepuškasti, milokrvni mladić – i zmaj? U stvari, Jovan Jovanović je 1864. godine pokrenuo satirični list do čijeg je imena došao igrom riječi. Naime, 3. maj po julijanskom kalendaru bio je dan održavanja Majske skupštine 1848. godine, kada su Srbi u Sremskim Karlovcima dobili autonomiju kojom nisu bili zadovoljni.

Živjeli su u uvjerenju da ih je bečki dvor izigrao. Tako je 3. maj postao Zmaj, naziv jednog časopisa i vječiti nadimak jednog od najplodnijih pjesnika srpskog romantizma.

MUZA NA ZEMLJI

Zmaj je bio od onih muškaraca (danas rijetkih) koji su čvrsto stajali iza fraze „Voliš jednom u životu” i nije se libio da svoju ogromnu ljubav javno iskazuje. U nekim izvorima može se naći podatak da je Jovan, prije ženidbe, simpatisao dvije devojke, Manojlovićevu i Pintorovićevu, ali njegova jedina i najveća životna ljubav bila je njegova supruga Eufrosina Ruža Ličanin.

Njihova priča počela je jednog dana kad je Zmaj pošao u posjetu svojoj bolesnoj sestri od tetke, Pavi Nešković. Dok je sjedio pored sestrine postelje, na vratima bolničke sobe pojavila se njena drugarica. Umilna djevojka iz susjedstva sa čudnim, neobičnim i rijetkim imenom – Eufrosina Ličanin.

Ona je bila ćerka novosadskog trgovca Pavla Ličanina i njegove supruge Pauline. Pravo ime joj je bilo Eufrosina, mada se u nekim dokumentima može sresti i Rozina ili Jevrosima. Ipak, najpoznatije je ostala kao Zmajeva Ruža. Djevojka kojoj je posvetio stihove:

Al’ ja bih proveo
Čitav jedan vek,
Tražeći lepše,
Dičnije i slađe,
Milije ime,
Što još ne ču svet,
Da njim nazovem
Moj rumeni cvet.

U Ruži je Zmaj našao ženu svojih snova. Oduševljavala ga je nježnošću, odmjerenošću i velikom unutrašnjom duhovnom snagom za kojom je cijelog života žudio. O Ružinoj posebnosti govorio je još jedan velikan srpske umjetnosti – Đura Jakšić: ''Bila je nešto malo, lepuškasto, a pritom i lako i lukavo. Znaš, ja to kao moler (slikar) po vizionomiji slutim, a za drugo znaće Kiš'' (Đura je Zmaja zvao Kiš Janoš).

NESREĆA NE DOLAZI SAMA

Godinu dana nakon vjenčanja Zmaj odlazi u Peštu, gdje će biti upravnik Tekelijanuma, aktuar i djelovoditelj Matice srpske. Uporedo je u ovom gradu nastavio svoje obrazovanje, da bi krajem 1869. godine završio studije medicine.

Naredne godine vraća se u domovinu i počinje da radi kao ljekar u Novom Sadu i Pančevu. Ovaj period donijeće pjesniku nemjerljivu nesreću. Kao da se cijeli univerzum urotio da svu tugu spusti na pleća jednog čovjeka. Do 1872. godine umrlo je četvoro Jovanove djece – Mirko, Tijana, Sava i Jug.

Ni djetinjstvo nisu doživeli. Ubrzo nakon njihovog odlaska, iscrpljena tugom i bolešću umire pjesnikova muza i životna ljubav. Ruža je umrla u Pančevu 1872. godine ostavivši Jovu sa tek rođenom ćerkom Smiljkom, jedinim njihovim djetetom koje je nadživjelo majku.

Nakon velikih tragedija Jova usvaja dvije devojčice, Mariju i Anku. Sa svoje tri mezimice seli se u Futog. Ali, otac srpske dječje poezije kao da je nad svojom sudbinom nosio začarani krug nesreće, bola, tuge i nespokoja. Ne doživjevši drugi rođendan, umire i posljednje Ružino dete, Smiljka. Ako je i mogao da nađe utjehu za sve što ga je zadesilo, onda ju je pronalazio u Mariji i Ani. No, i njih će nadživjeti. Obje su umrle 1901. godine.

Čudno je to koliko čovjek nesreće može podnijeti. Jovan Jovanović Zmaj se od svoje branio pisanjem pjesama. Porodična tragedija bila mu je inspiracija za pisanje druge zbirke posvećene porodici. Đulići uveoci je zbirka elegičnih pjesama. Gorka, duboka, protkana lavinom emocija izazvanih nizom nemilosrdnih umiranja.

Kroz svoju liriku Čika Jova Zmaj usrećio je, vaspitao i odgajio generacije mališana, a nije imao bar malo zrnce sreće da uživa u odrastanju svoje djece i ljubavi njegove Ruže. Umro je u Sremskoj Kamenici 1904. godine.

 

''Zlatna Sova'' Draganu Tepavčeviću za roman ''Zna li ko engleski''

Napišite komentar

Danas je u Narodnom pozorištu Republike Srpske dodjeljena nagrada „Zlatna sova“ za najbolji neobjavljeni roman za 2018. godinu, koju dodjeljuje Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Istočno Sarajevo.

zlatna sova 2018 dodjela

“Zlatna sova” je jedna od najznačajnijih nagrada koja se dodjeljuje za neobjavljen roman napisan na srpskom govornom području. Na Konkurs za nagradu stiglo je 48 rukopisa koji su ispunjavali uslove, od čega je izabran uži izbor od šest rukopisa.

Prva nagrada na ovogodišnjem konkursu „Zlatna sova“ dodjeljena je romanu „Zna li ko engleski“, autora Dragana Tepavčevića koji živi i radi u Australiji.

Interesantno je da je upravo Tepavčević prije dvije godine dobio drugu nagradu „Zlatna sova“ za roman “Grad za nezbrinutu djecu”, koji je bio jedan od najprodavanijih romana Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva.

Za rukopis „Zna li ko engleski“, članovi žirija kažu da se već kod prvog čitanja izdvojio od svih ostalih rukopisa. U njemu autor pokazuje kako je moguće uklopiti i međusobno preplesti teme egzila, rata, istorije porodice, ljubavi i prijateljstva u čvrsto, zanimljivo, dinamično i emotivno literarno tkanje koje plijeni čitaočevu pažnju i drži je budnom.

– Jedan (ne)običan, pozlaćeni sat s početka dvadesetog vijeka vještom autoru dovoljna je poveznica oko koje se razgranava potraga za sudbinom Tome, brata naratorovog (Andrija) djeda koji je otišao i nestao u Americi, zemlji koja usisava ljude odsvakle i slabo ih vraća. Raseljavanje Hercegovine, od danka u krvi s početka sedamnaestog vijeka (1620), preko masovnog prekookeanskog iseljavanja s početka dvadesetog vijeka, zatim Balkanski, Prvi i Drugi svjetski rat i odbrambeno-otadžbinski rat u Hercegovini i Sarajevu 1992-1995, te bombardovanje Jugoslavije 1999. utkani su u priču o davno nestalom članu porodice i unuku njegovog brata koji, otišavši u tu istu Ameriku vijek kasnije, traga za istinom o svom pretku i njegovoj ljubavi, Jagliki. Ta istina, kako to u hercegovačkim pričama koje izniču iz legendi na mjestima gdje se spajaju mit i istorija biva, ne da se dokučiti lako. Do nje se dolazi kroz sjećanja na pričanje o sjećanjima drugih na one koji su „negdje“ bili, „nešto“ radili i tamo negdje „skončali“. Potraga je poput silaska u rudnik ispunjen tminom u kojoj je, ako se tračak svjetlosti uputi u pravom smjeru, moguće naći nebrušeni dijamant. Neispričana Tomina priča, taj nebrušeni dijamant, dobija u ovom rukopisu svoj oblik polako, iz više izvora, kroz vizure i pripovijesti više naratora, svih do jednog izniklih iz Hercegovine pune istorije, pamćenja i tajni, pune ljudi koji ne zaboravljaju ko su i odakle su ni poslije sedam decenija provedenih s one strane okeana, vezanih za kamen, žestoko Sunce, jaki mraz i kult sjećanja na one koje su bez traga odnijeli egzil i ratovi. Rukopis „Zna li ko engleski“ pravo je čitateljsko zadovoljstvo kako fabulom i sižeom, strukturom, bogatstvom likova, te sposobnošću autora da sažme riječi a rasprostre misli, tako i bogatstvom jezika i jezičkog izraza, te izuzetnim opisima pejsaža i mentaliteta ljudi jednog podneblja – navedeno je u saopštenju žirija.

Treća nagrada je dodjeljena za roman „Sjaj južnog krsta“ autora Čedomira Ljubičića iz Beograda, a druga nagrada je otišla u ruke autora Veroslava Rančića takođe iz Beograda, za roman „Nek se zvezde iskradu i noć krene“.

Rade Ristović, direktor Zavoda za udžebnike i nastavna sredstva Istočno Sarajevo izrazio je veliko zadovoljstvo što su u dosadašnjem radu u proteklih šest godina imali preko 500 rukopisa iz preko 8 evropskih zemalja i 2 rukopisa iz prekookeanskih zemalja.

– Zavod je po pitanju književnosti i kulture učinio mnogo, a samim tim pokazao i da smo željeli da dođemo do jednog dobrog i kvalitetnog romana. Upravo je konkurs prilika da se žiri, u nizu rukopisa koji su pristizali, oglasi za roman koji bi ponio titulu kao najbolji“, kazao je Ristović.

U ovogodišnjem žiriju bili su eminentni poznavaoci književnosti, prof. dr Sanja Macura, književnik Ranko Risojević i doc. dr Vladan Bartula.

– Ove godine je uži izbor po naslovima brojčano jednak prošlogodišnjem širem izboru. Ove godine stavljeno 6 rukopisa u uži izbor, a prošle godine je bilo svega 7 rukopisa koji su bili kandidovani uopšte za širi izbor – rekla je predsjednica žirija prof. dr Sanja Macura i dodala da je opšti utisak članova Žirija o kandidatima na ovogodišnjem konkursu dvostruk.

– Ostaje kod članova komisije žal što neki od autora nisu imali dovoljno daha da istrče kompletnu trku i što je nekoliko potencijalno kvalitetnih rukopisa, u kojima su pojedini dijelovi ukazivali na spisateljsku darovitost autora ostali nedorečeni, da li zbog htenja da budu završeni prije okončanja konkursa, da li zbog neiskustva ili pak nedostatka umijeća autora da dobro osmišljenu i započetu priču dovedu do kraja- kazala je Macura.

Jedan od članova žirija, književnik Ranko Risojević je naglasio da mu je čast što je bio član žirija ali da je ovo kako kaže težak posao i na neki način ako mu priđeš savjesno preodgovoran posao.

– Ovih šest romana koje smo odabrali i još možda dva romana su romani koje zaista vrijedi objaviti, i koje čitate sa čitalačkim uživanjem. Imamo romane koje ne ostavljaš dok ih ne dočitaš- rekao je Risojević.

Tri vrijedne nagrade

Prva nagrada obuhvata objavljivanje rukopisa u tiražu od 1.000 primjeraka, te novčanu nagradu od 5.000 KM, kao i 500 primjeraka odštampanog romana.

Druga nagrada obuhvata objavljivanje romana u tiražu od 500 primjeraka, te autorski honorar u iznosu od 1.000 KM, kao i 100 primjeraka romana.

Treća nagrada obuhvata objavljivanje romana u tiražu od 500 primjeraka, te autorski honorar u iznosu od 500 KM, kao i 100 primjeraka romana.

 

Foto: Zavod za udžbenike Istočno Sarajevo

''Odustajanje od knjige znači odustajanje od čovjeka''

Napišite komentar

Učenici i profesori JU SŠC "Pale" juče su, 24. maja  2018. godine, na Dan slovenske pismenosti i kulture – Dan slovenskih prosvjetitelja Ćirila i Metodija, sproveli su završne aktivnosti u okviru manifestacije "Dani knjige".

srednjoskolci setaliste

Žiri u čijem sastavu su bili profesori srpskog jezika i književosti, Branka Malinić Čugalj, Dijana Granić i Dragana Gutalj, proglasio je najbolje radove sa literarnog konkursa na temu "Odustajanje od poezije znači odustajanje od čovjeka" i pobjednike konkursa za najbolju dosjetku u vezi sa knjigom.

Pobjednica literarnog konkursa je Marija Blagojević, a drugo i treće mjesto osvojili su Igor Ilić i Snježana Spasojević. Najbolje tri dosjetke u vezi sa knjigom su: "Budi smiren i čitaj Besnilo" Jelene Kovač, "Čitanje ozbiljno šteti Vama i drugima oko Vas" Bogdana Mastilovića i "Nenačitan je lako pročitan" Rućžice Cvjetković.

Pobjednici su nagrađeni Pravopisom srpskog jezika, a drugoplasirani i trećeplasirani Andrićevom knjigom Znakovi pored puta.

Nakon proglašenja pobjednika, učenici i profesori šetali su od Srednjoškolskog centra "Pale" do Studentskog trga, a zatim do fontane na šetalištu gdje su zainteresovani građani mogli donirati knjigu za osnovne i srednje škole, vrtiće i Udruženje "Sunce".

Učenici su nosili transparente na kojima pišu izreke i misli o knjizi, kao i tri najbolje dosjetke o knjizi.

Desanka Maksimović - 120 godina od rođenja

Napišite komentar

Na današnji dan, prije 120 godina, u selu Rabrovica kod Valjeva rođena je naša pjesnikinja, profesor književnosti i akademik Srpske akademije nauka i umjetnosti Desanka Maksimović. Preminula je u Beogradu, 11. februara 1993. godine.

desanka maksimovic1

Maksimovićeva je bila najstarije dijete oca Mihaila, učitelja, i majke Draginje. Odmah poslije njenog rođenja, Mihailo Maksimović je dobio premještaj, te se porodica odselila u Brankovinu. U Brankovini je provela djetinjstvo, a u Valjevu je završila gimnaziju.

Početkom avgusta 1933. godine udala se za Sergeja Slastikova. Nije imala djece. Studirala je na odjeljenju za svjetsku književnost, opštu istoriju i istoriju umjetnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu.

Nakon diplomiranja, Desanka Maksimović je najprije radila u Obrenovačkoj gimnaziji, a zatim kao suplent u Trećoj ženskoj gimnaziji u Beogradu. U Parizu je provela godinu dana na usavršavanju kao stipendista francuske vlade.

Nakon što je od 3. septembra 1925. godine radila oko godinu dana u učiteljskoj školi u Dubrovniku, prešla je ponovo u Beograd gdje je radila u Prvoj ženskoj realnoj gimnaziji (a današnjoj Petoj beogradskoj gimnaziji). Jedna od njenih učenica bila je i Mira Alečković, koja je takođe postala pjesnikinja i bliska prijateljica Desanke Maksimović.

Početkom Drugog svjetskog rata je otišla u penziju, ali se u službu vratila 1944. i u istoj školi ostala do konačnog penzionisanja, 1953. Putovala je širom tadašnje Jugoslavije i imala veliki broj prijatelja među piscima i pjesnicima; u njih su spadali i Miloš Crnjanski, Ivo Andrić, Gustav Krklec, Isidora Sekulić, Branko Ćopić i mnogi drugi.

Dana 17. decembra 1959. izabrana je za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti, a 16. decembra 1965. za redovnog člana.

Preminula je 11. februara 1993. godine, u svojoj 95. godini. Sahranjena je u Brankovini kod Valjeva, u porti crkve Svetih arhanđela u okviru kulturno-istorijskog kompleksa.

Desanka Maksimović je bila pjesnik, pripovjedač, romansijer, pisac za djecu, a povremeno se bavila i prevođenjem, mahom poezije, sa ruskog, slovenačkog, bugarskog i francuskog jezika.

Objavila je oko pedeset knjiga poezije, pesama i proze za djecu i omladinu, pripovjedačke, romansijerske i putopisne proze. Svoje prve pjesme je objavila 1920. godine u časopisu "Misao".

Njena poezija je i ljubavna i rodoljubiva, i poletna, i mladalačka, i ozbiljna i osjećajna. Neke od njenih najpopularnijih pjesama su: "Predosećanje", "Strepnja", "Prolećna pesma", "Opomena", "Na buri", "Tražim pomilovanje" i "Pokošena livada".

Čuvši za strijeljanje đaka u Kragujevcu 21. oktobra 1941, pjesnikinja je napisala jednu od svojih najpoznatijih pesama "Krvava bajka" - pjesmu koja svjedoči o teroru okupatora nad nedužnim narodom u Drugom svjetskom ratu.

Pesma je objavljena tek poslije rata.

 

Promocija zbirke pjesama ''Uspješni ljudi'' autora Saše Nikolića

Napišite komentar

Promocija zbirke epskih pjesama ''Uspješni ljudi'' autora Saše Nikolića biće održana četvrtak, 17. maja 2018. godine, najprije u njegovom rodnom selu Drecelj, opština Olovo sa početkom u 13:00 časova ispred crkve u ovom selu, a zatim istog dana od 20:00 časova i u Kulturnom centru u Palama.

sasa nikolic uspjesni ljudi plakat

Na promociji knjige će, pored autora, u ime izdavača, govoriti recenzent knjige književnik Nedeljko Žugić i master ruskog i srpskog jezika i književnosti Nataša Lalović.

U programu promocije, nastupiće i narodni guslari Petronije Čolaković i Đorđe Nikolić. Stihove će govoriti Nevena Nikolić, Đurđina Gajović i Vasilije Nikolić.

Zbirka epskih pjesama ''Uspješni ljudi'' sedma je knjiga Saše Nikolića, mladog pjesnika u policijskoj uniformi, koji je u ovoj knjizi opjevao uspješne ljude, koje lično poznaje, te samim tim što ih je opjevao, uspješni ljudi su, kako je on za Sarajevo-RS portal rekao, postali besmrtni i vječno će da žive u njegovim pjesmama.

Promovisana knjiga o stradanju Srba u Sarajevu - ''Dosije Sarajevo''

Napišite komentar

Knjiga ''Dosije Sarajevo'' autora Milivoja Ivaniševića je, prema mišljenju recenzenata, knjiga bola i srpskih rana, ali i djelo koje će sačuvati sjećanje srpskog naroda na strašna stradanja Srba u Sarajevu i istinu o tome prenijeti budućim generacijama.

sarajevo grad

Prema riječima akademika Slobodana Remetića, koji je prisustvovao promociji knjige u Beogradu, srpski narod duguje veliku zahvalnost Ivaniševiću što je napisao ovu knjigu, koja će spriječiti da istina o Sarajevu i stradanju Srba bude ''stavljena pod tepih'', te da se prećuti kako je to iz ideološkh i drugih razloga činjeno sa Jasenovcem i drugim srpskim stratištima.

Remetić je ocijenio da je Ivaniševićeva knjiga – knjiga istine o žrtvama, ali i o tome kako su veliki na ovim prostorima igrali igru ''mačke i miša'' i izmišljali tragedije bošnjačkog naroda da bi anatemisali Srbe, navodeći kao primjer slučaj Markale.

Akademik Sreto Tanasić kaže da prvi put na promociji neke knjige ne može reći da se raduje što to čini, jer ona govori o tolikim žrtvama, među kojima su imena i njegovih bliskih poznanika.

Prema njegovim riječima, na spisku 7.428 žrtava je njegova prijateljica Jagoda Janković, mučena u kasarni – logoru "Viktor Bubanj", te Petar Gašić ubijen u logoru "Sunce" i njegov sina Oliver, kao i starica Stoja Mijatović ubijena na njivi u Zabrđu kod Rajlovca.

On je naglasio da je izuzetno značajno sačuvati imena stradalih, što je Ivanišević ovom knjigom i učinio, te da je to primjer kako bi trebalo prikupiti i popisati sve srpske žrtve u ratovima u 20. vijeku.

Novinar Jovan Bajić naglasio je da je Ivanišević neko koga bi u bivšoj Jugoslaviji s pravom nazvali velikim nacionalnim radnikom jer je sam učinio ono što kod Hrvata i Bošnjaka rade institucije.

"Da nije njega, bili bismo u haosu. On je zaslužan za prikupljanje podataka, ne samo za Sarajevo, već i za celu BiH. On je prikupio i objavio podatke za mnoga mesta", podsjetio je Bajić.

Nekadašnji profesor Sarajevskog univerziteta Mladen Ševaljić naglasio je da srpski narod duguje Ivaniševiću veliko hvala za ono što je uradio da bi istina o Sarajevu ugledala svjetlost dana.

Novinar iz Banjaluke Mira Lolić Močević smatra da je veoma važno da Ivaniševićeva knjiga bude prevedena na više jezika, te štampana i digitalizovana, da bi je vidio svijet.

Miroslav Divčić iz Istočnog Sarajeva je rekao da je Istočno Sarajevo samo toponim za Srbe koji tamo žive, da oni žive u Srpskom Sarajevu, a da Sarajevo nose u srcima.

On smatra da Ivaniševićeva knjiga treba da uđe u školsko gradivo i da bude poruka da se 65.000 Srba koji sada žive u Istočnom Sarajevu nisu odrekli grada iz kojeg su prognani, a koji su stvarali njegovi pradjedovi.

Autor knjige Milivoje Ivanišević zahvalio je svima koji su svojim prisustvom u Nacionalnom centru „Slobodna Srbija“ u Beogradu uveličali promociju njegove knjige i rekao da nikada neće prihvatiti tvrdnju da su Srbi gubitnici u proteklom ratu, jer oni, ne samo da su sačuvali teritoriju, nego imaju i svoju državu – Republiku Srpsku.

On je rekao da je njegova knjiga dokaz da su Srbi samo branili svoje, odbili prvi teški udarac islama na Evropu i dokument da UN nisu bile poštene i nisu zaštitile srpski narod u okolini Sarajeva.

 

Pjesnik u uniformi - Saša Nikolić izdao sedmu knjigu epske poezije

Napišite komentar

Pjesnik u uniformi, svima već dobro poznat, čest gost na TV kanalima, internet portalima, Saša Nikolić iz Pala ovih dana izdao je svoju novu knjigu - zbirku epskih pjesama ''Uspješni ljudi'', koju je odlučio najprije promovisati putem našeg Sarajevo-RS portala.

saas nikolic uspjesni ljudi

Nikolić je rekao da je uz dosta volje i truda uspio da napiše i izda novu knjigu, te tako poručio mladim ljudima da sa jakom željom, voljom i radom mogu sve postići da ništa nije teško.

On je u svojoj novoj knjizi opjevao, kako kaže, uspješne ljude, koje lično poznaje, te samim tim što su opjevani epskim stihovima, uspješni ljudi su, kako on kaže, postali besmrtni jer će vječno da žive u njegovim pjesmama.

"Po mom mišljenju, uspješni ljudi su oni koji imaju zdravlje, steknu svoju porodicu i rade posao koji vole. Svakom čovjeku, pored zdravlja, najbitnije je da izabere odgovarajućeg bračnog partnera, sa kojim će da stvori porodicu i da se tokom bračne zajednice vole, slažu, poštuju i podržavaju", kaže Nikolić.

Nikolić dodaje da je takođe, mnogo važno zanimanje i zaposlenje.

"Ako imamo zanimanje koje volimo, to jeste, ako imamo radno mjesto koje volimo, onda smo, zaista, uspješni ljudi. Mnogo je bitno da u ranoj mladosti imamo snove i želje, te da sa vjerom u Boga i u sebe, svojim radom i upornošću, ostvarimo te mladalačke snove", ističe Nikolić.

Govoreći o upornosti da istraje i izda novu, sedmu po redu knjigu, Saša Nikolić kaže da se uvijek treba rukovoditi onim što srpska narodna poslovica kaže: "Što danas možeš učiniti, ne ostavljaj za sutra!"

To je, prema njegovim riječima, jedan od uslova za uspjeh u životu i za ostvarenje svojih želja.

 

Izdavač knjige poezije ''Uspješni ljudi'' je Književni fond ''Sveti Sava'' Udruženje za izdavačko-kulturnu djelatnost Pale. Recezenti su književnik Nedeljko Žugić i master ruskog i srpskog jezika i književnosti Nataša Lalović.

Lektor je profesor Radomirka Lalović.

 

USPJEŠNI LJUDI

Evo novu knjigu objavljujem,
stihovima mnoge opisujem:
časne, dobre i uspješne ljude,
što se bore i kroz život trude.

Ostvarili životnu pobjedu,
knjiga mi je to sedma po redu,
zbirka epskih značajnih stihova,
to je moja sada knjiga nova.

Za dobrobit svoga roda radim,
s knjigom ovom poručujem mladim:
da se bore i kroz život rade
i uspješno bolji život grade.

Saznaćete kroz ove stihove:
kako svoje ostvariti snove
zato knjigu ovu pročitajte
i uspjehu svome se nadajte.

 

Manifestacija ''Noć knjige'' održana u pet gradova Republike Srpske

Napišite komentar

Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Istočno Sarajevo organizovao je, povodom Svjetskog dana knjige i autorskih prava, manifestaciju ''Noć knjige'' u pet gradova širom Republike Srpske.

zavod za udzbenike dan knjige

Sa čitaocima se sinoć družilo pet autora, koji su predstavili svoje knjige i potpisivali ih za posjetioce. U Istočnom Sarajevu sa posjetiocima se družila Danijela Mrda, koja je nedavno promovisala svoju zbirku poezije ''Noćni razgovori''.

Takođe, u Bijeljini knjige je potpisivala Nina Milanović za sve one koji su kupili njenu knjigu ''Ogledi iz sintakso-stilistike'', u Doboju je knjigu ''Krvne grupe'' promovisao Božidar Slavujević, u Banjaluci je Dragomir Kozomara promovisao djelo ''Naučimo akcente'', a u Trebinju sa čitaocima se družio Momčilo Golijanin, autor knjige ''U svjetlu riječi''.

Posjećenost je u svim prostorijama Zavoda, u pomenutim gradovima, bila velika, a čitaocima su knjige prodate u pola cijene.

SŠC ''Pale'' organizuje manifestaciju ''Dani knjige''

Napišite komentar

Povodom Svjetskog dana knjige, Srednjoškolski centar ''Pale'' u saradnji sa Aktivom nastavnika srpskog jezika i književnosti i bibliotekarom škole organizuje manifestaciju ''Dani knjige'', koja počinje u ponedjeljak, 23. aprila 2018. godine u 13:00 časova.

ssc pale zgrada sars

Iz SŠC ''Pale'' za Sarajevo-RS portal je saopšteno da ova manifestacija, koja će trajati do 24. maja, obuhvata niz raznovrsnih aktivnosti, poput radionica, podjele letaka sa prigodnim sadržajem, posjetu vrtićima, osnovnim školama i Udruženju za pomoć djeci i omladini sa posebnim potrebama ''Sunce''.

Pošto ''odustajanje od knjige znači odustajanje od čoveka'', vjerujemo da će ''Dani knjige'' probuditi vaše interesovanje, te da ćete se odazvati našem pozivu, poručuju iz SŠC ''Pale''.

 

Književnost

Prev Next