Saša Knežević

Saša Knežević

URL web stranice:

Kolumna Saša Knežević: GRMI I SEVA

Napišite komentar

Nebo se otvorilo! Da nam je SP komentarisao grande Milojko Pantić, a ne ovi levati sa BHT, čuli bismo na njegovom kraju: Nebo se otvorilo! Komentatori, k`о komentatori, nema tu sreće, sve je to zaposleno znamo kako, ali ovi stručni komentatori, e to vam ne mogu oprostiti. Nakon finala Mali Švabin pola sata priča kako su Francuzi očajno igrali.

kolinda mokra

Veeeliki stručnjak lamentira nad nadmoćnim Hrvatima, i zabija iglu u oko svima kojima smo gledali kako ih ljudi razbijaju ko beba zvečku. Pa Lovren je za čitavu utakmicu uhvatio samo onu uniformisanu djevojku i to uz pomoć policije. Ali, Švabin Mali zna znanje, bio je prvak BiH, bio je i Leotar ako ćemo pravo, i to prvi.

Putin može biti ponosan na ruske klimatologe koji su namjestili mjesec dana sunca i kišu za kraj da se uvjerimo da Kolinda nije od šećera i da nosi grudnjak ispod dresa, ako je neko u to sumnjao. S druge strane ne može baš biti zadovoljan svojim ministrom bezbjednosti, pa je stvari nakon 51. minute u svoje ruke preuzeo Jevgenij Ziničev, donedavni VVP-ov tjelohranitelj, a odnedavno Ministar za vanredne sitacije. VVP je pokazao da mu teroristi, huligani i ostala boranija nisu ni do koljena, ali da onim dvjema ne može stati u kraj. Najmoćnijeg čovjeka svijeta javno zafrkavaju dvije djevojke koje se vole i koje on upravo zbog toga ne voli, a ne vole ni one njega.

Ako se neko zapitao zašto je kasnila završna ceremonija, očigledno nije dobro gledao svečanu ložu. Naime, u njoj je među desetinama suverena bio i specijalni izaslanik MD-a akademik Čović. Kad su VVP, KGK i Makaron trebali sići na zelenu travu on je pozvao svog ministra bezbijednosti da provjeri kakvo je stanje. Ako DM kaže da su žene pod kontrolom onda je tako, jer on je smrt za žene. U ovom slučaju je problemčić nastao u tome što ove žene nisu od onih žena kojima je neodoljiv DM-ov mačoidni TORzo, nego od onih koje, kako da objasnim, znate već.

Ziničev je u kratkom telefonskom razgovoru, preko Vibera jer je zvao DM a on štedi na službenom telefonu, osjetio lagani vibrato u njegovom Davaj i odlučio da sam stane iza VVP-a, ono dvoje se mogu i sami čuvati. Uostalom poznato je da Makaron pada na malo starije gospođe, a Kolinda, ona se i sama može od ženetina spasiti. I onda Nebo se otvorilo, sve kiše što mjesec dana nije u Moskvi palo prosulo se u trenu. Predsjednici kisnu, k`о AV onomad, i uneke Ziničev raširi metkobran, isti onakav kakav je onomad spasao glavu AV-u u Potočarima. Gleda Makaron đe je njemu, Kolinda ne haje, ona prima na grudi Modrića i ostale Rakitiće i svi se pitaju oće li joj izdržati šminka i nosi li grudnjak ispod kockastog dresa.

Novak nije bio te sreće da izgubi finale i da ga tješi buduća britanska imperatorka. Nakon što je stuk`o Rafu u finalu su mu poslali nekog Šveđanina. Sve je ličilo na onaj meč između Dolfa Lungrena i Stelonea u Rokiju 4, David protiv Golijata. Nole ga je uzeo na foru, slao mu niske i one zavrnute, a ovaj koji samo izgleda i ima ime kao Šveđanin, a zapravo je Afrikanac, je kao tipični predstavnik tenisa Crnog kontienenta pokušavao da ga izmori i kasnije uzme na snagu.

Kad mu je to uspjelo sa starcem Rožerom, što neće sa ovim što jede kao Kejt Mos u menopauzi, ali nesretnik nije znao za jadac. Jelena Jeca je, nakon što je sve pokušala da povrati Noleta đe mu je i mjesto, molila, kumila, plakala, dovodila mu gurue, rađala djecu, prijetila razvodom, skontala da se Srbin samo jedne stvari boji – straha. Mudrica je poćerala svekra, mendžera, trenere i ostale nebitne face u drugi red, a uza se metnula majku, tj. Noletovu taštu i ostalu tazbinu, pa ti vidi šta ti je činiti majčin sine.

Ostalo je istorija, nego poslije meča smo mogli vidjeti kako ga vodaju kroz neke hodničine, k`o u Vatikanu, plješću mu čuvari, konobari, hostese, neki u kravatama, a onda ga uvedoše u jedan sobičak, tamo ga sačekao budući kralj sa gospođom koja se, sva u žutom, poklonila našem Nolu. On ih upit`o za djecu, za zdravlje stare bake, ništa Bregzit, ništa politika. Prestolonasljednik se zahvalio zamolivši ga da prenese njegove pozdrave Aciki, to je onaj naš zamalokralj što je Nole od njega vidio da se jede trava, i ovim iz Krunskog savjeta, ako ih gdjegod sretne. Nema grljenja i ljubljena, Englezi su to i onda opet kroz hodničine i u drugi sobičak, tamo Jeca s familijom – svojom. Onaj mu se mali objesio oko vrata, ne pušta. Zagrli ih Nole, poljubi ga tašta, sve mu je oprostila. I onda mu oteše sina i on izađe na balkon, kao Musafa podiže pehar prema obožavateljima i oni povikaše: God save the King!

A na jednom drugom balkonu, na Petrovaradinu, vizavi Novog Sada koji je onomad bio tek novi sad viđenijih Petrovaradinaca, Ana Brnabić je još jednom pokazala svoju djevojku. Predsjednica vlade, a ne premijerka – premijerka može biti samo ženski primjerak kladionice Premijer, posjetila je Exit, sa svojom dugogodišnjom pratiljom. Ako joj je dugogodišnja onda se plavuša stvarno dobro drži. I ne, nisu došle da gledaju Pussy Riot, one su imale prečeg posla nego da đisaju po bini. Za mene ostaje pitanje, ako je blondi Anina djevojka, šta je Ana njoj, odnosno iz aspekta poučne priče o Noletu, čija će majka kojoj od njih biti tašta. To je suštinsko pitanje za budućnost Srbije.

A mene trznuše neki zvukovi ispred vrata. Otvorim ih kad napolju neka trojica, gilipteri neki u šorcevima, jedan istetoviran čuči, pomislih ovi ga biju.

– Dobro jutro!
– Vi ste?
– Mi smo iz Vodovoda, očitavamo.
– Trojica?
– Mi smo tim.
– Za šta, za basket?
– Za očitavanje, jedan čita, on zapisuje, a ja vozim.
– Šta voziš?
– Ladu.
– Kako bi bilo momci da vi imate neka obilježja, uniforme, da znamo čiji ste?
– Nema para u firmi, ne plaća narod vodu. Evo kažu da će opština dići kredit.
– Za uniforme?
– Vala bolje da nam uzmu kakav bolji auto, ona Lada je đe je tu je.
– Vi gospodine, bogami, ove vode trošite k`o da je pijete, promumlja tetovirani. Onoj dvojici šega, i ne pozdraviše me a odoše, valjda na pivu – i danas je kišilo i sutra će kaže radio...

Jarac Mudrijaš

Kolumna Saša Knežević: LET THE SUNSHINE IN ILI FACING A DYING NATION

Napišite komentar

Ulazim tako prije neki dan u jednu uspješnu banku da platim RTV taksu za prošlu godinu, taman sam se nameračio da im ne plaćam, ali mi jedan upućen čovjek reče da će me goniti na sud, odnositi stvari iz kuće, djecu mi oteti... Visok datum za penzije, a u banci desetak starijih ljudi. Najstariji i najslabiji sjede, oni vitalniji se naslonili na zid i pušu, dobri su to Srbi što još znaju za red. Dok sam čekao na šalteru prilazi jedna starina i pita:

kosa1

„Ima li je šćeri?“ Gospođa završi transakciju, a potom ukuca nešto u kompjuter. „Ništa još gospodine!“ „Biće, jako je jedanes`“, reče čiča i vrati se svome mjestu kraj zida.

U trenu sam shvatio da svi oni čekaju invalidninu, kako naš narod naziva tu naknadu za izgubljenog sina i supruga i dođe mi da plačem, da vrištim, da... Oni, roditelji najboljih od Nas, čekaju ponizno da neko, negdje u nekoj kancelariji „pusti invalidninu“, da plate račune za struju kojim će Elektrodistribucija finansirati izbore dezerterima, da kupe unucima prije sedam dana obećanu čokoladu, novi kišobran da uzmu kod Kineza, jer danima pada ko u Makondu. Gdje će vam duša?

Kao što je nekada pjevalo nekadašnje Zabranjeno pušenje „Pare pokreću svijet, politiku i nogomet“, pa je red prije svega i prvenstveno o parama zboriti. U budžetu Republike Srbije, odakle je valjda mislio posegnuti AV, ostalo je 10000000 evra, iliti 1200000000 dinara namjenski planiranih za vrhunske rezultate u sportu. Dakle, može biti za gradom uništene malinjake, plastenike, ratare, hljebotvorce svake vrste i da prekoostane 10 posto za istopaćenike u bratskoj Republici Srpskoj. Inače se valja zapitati: „Gdje nestadoše pare“? Postoji vjerovatnoća da je AV planirao da fudbalere nagradi iz sopstvenog džepa, ali onda se postavlja pitanje, odakle njemu 120000000 dinara. Nije on Palma pa da iz džepa kešira sirotinji narodne pare. Zamislite, npr. neki ministar uđe u učionicu ili recimo u autobus i prisutnoj djeci kešira po dvadeset maraka (cirka 10 evra iliti 1200 dinara) da imaju za sladoled. Đe to ima?

Opet mi sve na um pada fudbalski kontekstuirana pivska mudrost: “Kada pomisliš da nije lako / znaj da nikada nije ni bilo!“ Pomislim kako li je samo bilo u ratu, ali se onda sjetim da sam i ja tamo bio. Kažu da je ovakvo ljeto započelo i `92. Ja se stvarno toga ne sjećam, valjda sam bio isuviše mlad da bi mi bilo bitno kakvo je napolju vrijeme, a i dešavale su se neke daleko važnije stvari. Moja mama kaže: „Isto je vako bilo kad su naše kuće gorile, magluština ništa se nije vidjelo. Samo dim.“ Nek je živa glava, nek su djeca živa, nek...

Sjećam se, nekako kad smo počasnim plotunom ispraćali poginule da je uvijek i na svakom groblju bilo blato neko i da smo se svaki put posmrzavali, ali ko je za to mario, otišao je još jedan od nas. Svi su pili mnogo i brzo da ne bi plakali, jer se ni plakat` ne može svaki dan. I sjećam se koliko smo se sprdali kad smo polagali zakletvu. Ja sam se tek bio vratio iz rahmetli JNA i pričao sam kako smo se dogovorili da dok budemo polagali zakletvu na ono zajedničko Ja odgovorimo na najluđi način. Orilo se Paja Patak, Brus Vilis, Safet Sušić, Brus Springstin... Stariji su se smijali, mlađi nisu kontali, jer nisu bili na svojoj zakletvi, i kad je počela ta ceremonija na nekoj livadi od snajpera sklonitoj, a kišilo je i ja sаm pušku okrenuo naopako, na ono opšte Ja svi su se okrenuli ka meni. Saša Knežević! I tad sam bio dovoljno mudar da shvatim da sa nekim stvarima nema zajebancije. Sa otadžbinom.

Ja sam svoje, kao i toliki, pošteno odslužio u dvije vojske. Tri godine, najbolje godine recimo, protraćio sam u uniformama, kao nikakav vojnik. Od šljema sam oćelavio, od kiša silnih i vlage fasovo sve upale zgloba što postoje u svijetu, i izgubio skoro sve. Danas se suočavam sa umirućom nacijom kojoj pripadam i porijeklom i krvlju i sudbom, a ne mogu da učinim ništa. Ni za one kojih više nema, a bez kojih ne bi bilo ničega, ni za one za koje vrijedi živjeti i vrijedi se boriti. Kako i čime? Da li u nekom udžbeniku stoji tekst te naše zakletve? Da li se negdje spominje Vojska Republike Srpske, linije fronta, herojski podvizi, kukavičke izdaje? Pa šta ako VRS više ne postoji, postojimo mi, valjda. Dying nation.

Na TV-u gledam MD-a koji povodom Vidovdana, dana te iste VRS, dodjeljuje ordenje ovom i onom i pitam se zna li iko od njih uopšte šta je to Vidovdan? Zašto mi pravoslavni Srbi slavimo Vidovdan, a ne Svetog mučenika Kneza Lazara i Svete srpske mučenike i popovi s nama i vladike? Ko je bre taj Vid? Znam ja, nego pitam, retorički. I ja bih dao orden Arno Gujonu koji je učinio više za Srbe na Kosovu, a Kosovo nije ime nego ljudi koji na njemu žive, nego svi srpski gospodari, od Kralja Pere koji ga je onomad s Milanom Rakićem povratio, zajedno. I još neki dobiše ordenje poimenice i sto vojnika VRS đuture, bez imena i adrese i podari predsjednik „Medaljom zasluga za narod“ slovenačkog košarkaša Zorana Dragića.

Zašto ne Zlatana Ibrahimovića, vjerujem da preostali pripadnici VRS imaju znatno više simpatija prema Ibri, a i on je naš, kad se već nije sjetio Žorža Vee, onog koji je prvi ukaz kao predsjednik Liberije potpisao povlačenje priznanja Kosova. Ko ne zna, Liberiju je osnovalo Američko društvo za kolonizaciju s ciljem da Afriku kolonizuju oslobođenim crncima. Ti su američki crnci vladali domorocima do pred kraj dvadesetog vijeka i onda se zaratilo, znate kako je u ratu.

U ratu vam uvijek fali sunca, isto ljetos. I neće ga biti još neko vrijeme jer su Rusi prošli u četvrtfinale. U Srba jedni navijaju za Hrvate, drugi za Ruse. Navijali bi za Srbe, ali... Neću o fudbalu, samo se nadam da će Kokeza razriješiti MK-a neviđenih jada, pa da ga Vučela po hitnom postupku imenuje za trenera Partizana uz sprazumni raskid ugovora sa MĐ-om kojeg komotno mogu postaviti za selektora, to svakako svako može biti.

A AC i ZZ, predsjednici vlada dvije balkanske zemlje sporazumjeli su se da se BJRM odsad zove Sjeverna Makedonija. Jedini kojima se to sviđa u njihovim domovinama jesu makedonski šiptari. I opet tenzije, demonstracije, kordoni, nacionalisti, paljenje zastava, a sve to bez potrebe. Mnogo jednostavnije je bilo da se ta država zove Južna Srbija, kako se oduvijek i zvala, srpski parlament, čak i ovakakav kakav jeste ne bi imao ništa protiv, a pojedini njegovi članovi bi itekako bili sretni zbog toga, a i Marko Kraljević Prilipski već jednom u nepoznatom grobu svom da se smiri. I nek se Makedonci i dalje zovu Makedonci i nek jezik zovu makedonskim imenom, kad mogu Crnogorci – može svak.

Kad smo već započeli stihovima iz „Kose“ da i na kraju zamolimo pogane Ruse da nam vrate naše sunce da progledamo bar na Vidovdan, da djevojke mogu obući ljetne haljine i sandale, da možemo jesti sladoled a da nas narod ne gleda kao mahnitove, da moleri mogu krečiti a da im se zidovi suše, da možemo iznijeti ćilime na cestu da ih operemo, da čujemo dječju vrisku dok igraju žmire u prvi mrak... The rest is silence.

 

Kolumna Saša Knežević: LADA NIVA

Napišite komentar

Najveći švaleri ne gledaju fudbal. Oni za vrijeme Svjetskog nam prvenstva sjede po uglovima kafića koji nisu vidno obilježeni pivskim reklamama i zastavama susjednih zemalja, zavisi u kom dijelu BiH se nalazite, fensi lokalima u kojima uopšte nema TV-a i dejstvuju. Ostatak muške populacije ima mjesec dana odmora. To vrijedi i za najmuževnije među nama.

lada niva vs traktor

Vladimir Vladimirovič je u društvu Mohamada bin Salmana pratio otvaranje SP-a. Svjetski mediji su se danima bavili time o čemu su dvojica muškaraca pričala u svečanoj loži i šta im je onoliko bilo šega na kraju. Ergo, VVP je na početku zamolio MbS da za svaki go u toj utakmici smanje cijenu goriva u RS za jedan fening i da na taj način pomogne svom drugu iz hodnika MD, da ne pristane na ultimativni pritisak huligana s ulice, ali da gorivo, zahvaljuću njemu pojeftini u njegovoj Državičici. Bi kako bi, što su Rusi šutnuli u go ušlo je, da su Saudijci imali snage da dođu do šenaesterca vremešni Ignaševič i tolerantni Akinfejev bi pustili u go. MD je Viberom poslao poruku minut prije kraja “Malo je”, i Saudijci se posklanjaše s terena i padoše još dva komada, pa mu je na kraju razdragani VVP odgovorio “Malo je kad biju”.

Inače ne razumijem politiku onog Infanti(l)na koji je sve muslimanske reprezentacije nagurao da igraju u tri zadnja dana Ramazana i na Bajram. I svi primili golove u zadnjoj minuti. Ne mogu ljudi kile. Onom Marokancu nesretnoom se zanesvjestalo, sam sebi go dao i još se raduje. Isto Zair `74. Inače na uspomenu na najubjedljiviju pobjedu SFRJ na SP, u udžbenicima Geografije u RS ta se država još uvijek naziva Zair, mada se odavno premetnula u NR Kongo. Ne mogu da vjerujem da bar Sonja Biserko nije na to reagovala, mislim na Rusiju, fudbal, vjerske slobode. Gospođe, dajte si malo gledati fudbal.

Zaigrala i Srbija. Pobijedili Kostariku, znate danas svako igra fudbal. Opet nas je Mustafa vadio na početku, dok se naši malo aklimatizuju na protivnika, na travu u Samari, dok kroz znoj izbace sinoćnji mamurluk. Osim Ljajića, koji ne samo da nije imao snage da igra, nego nije mogao ni himnu da pjeva, naši ne poste, pa se moglo malo. Malo realno, u odnosu na Argentince i Brazilce. Oni na oči nisu mogli gledati. Nisu se valjda još aklimatizovali na rusku vodku, treba im još koji dan, kasnije će sve ići kao po loju. Zapravo nas je izvadio Kolarov. Za majstorsku golčinu je dobio Ladu Nivu. On je očekivao da je dobiti bar Sputnik, s obzirom na mjesto odigravanja utakmice, kad ono ključevi od Nive. Nove, 4X4, klima, alimunijumske felne, elektronski podizači stakala. Zamišljam kapitena kako ju parkira pred neki beogradski spalav, a trebe ko trebe – nisu gledale SP i ne kontaju da je baš zbog nje on glavna faca. Inače se Lada zvala Žigulin, ali su joj Sovjeti promijenili ime jer je Evropljane to ime asociralo na riječ žigolo, kako god, ode Niva u prave ruke.

U BiH SP možeš gledati samo na BHTV1, ako si redovno plaćao pretplatu RTRS ili FTV. Za tri dana smo sve reklame zapamtili. Najupečatljivija je ona za neki univerzitet Upišite … univerzitet i zaposlite se u kontroli leta, Upišite … univerzitet i zaposlite se kao… Čekaj malo! Ja sam mislio da fakultet upišeš da bi na njemu studirao, naučio nešto o nečemu što te zanima u životu i kao kruna svega, za nekoliko godina razmišljao o zaposlenju. Otkako su nam fakultete zamijenili univerziteti očigledno ih je dovoljo upisati. Otvorite šareni sajt bilo kog privatnog univerziteta u BiH i dobićete bezbroj korisnih, zanimljivih i veoma primamljivih informacija, sve osim jedne – imena nastavnika. Ako uopšte postoji taj meni dobićete informaciju da je stranica u pripremi, a univerzitet se diči dvanaestogodišnjom tradicijom. Ima na prvoj strani slika rektora i još dvoje u togama i podatak o gostovanju eminentnog profesora iz… Realno, šta će im profesori kad se univerzitet upisuje radi posla, a ne radi znanja. A znamo kako se to u nas radi.

A nekad smo upisivali Svjetsku književnost. Nismo ni hajali što su uz nju prikačili bibliotekarstvo. Bolje i to nego da si moramo stavljati kamen u cipelu. Kad, ako završiš, Svjetsku književnost nisi imao nikakvo zvanje, osim ovom bibliotečkog, posao si mogao naći kao Stojan Janković iz filma Ni na nebu ni na zemlji, a opet je bilo tri kandidata na jedno mjesto i sve odlikaši, pravi iz Prve gimnazije ili gimnazija iz BiH, ovim iz tehničkih ni dokumente nisu primali, nego su ih namah prebacivali na Sociologiju ili Odbranu i zaštitu. Studirali smo ono što volimo, ono o čemu želimo nešto više da naučimo od najboljih profeosra na svijetu, čija imena nisu stajala na sajtu jer nije ni bilo sajta, ali su svi znali ko su. A i nas bi roditelji radije upisali na Elektrotehniku ili Medicinu, ali nisu se miješali, jer su nas voljeli i važnija im je bila naša naivna ambicija od posla u kontroli leta. Ako za dvije-tri godine ne bi makli s prve ili bi komšiluk posumnjao da se čudno ponašamo i oblačimo, prebacili bi nas na Pravo. Tamo studiraju oni bez ambicija koji su pobjegli od opanka i Šarave i sad kad su otvorili ova teška vrata ni đavo ih iz Saraj’va neće oćerati. I evo, Bogu hvala svi smo se negdje zaposlili, niko ne radi u kontroli leta, ali preživljavamo. Studiranje je naljepši dio života, tako ne misle samo muškarci koji su bili u JNA, a nisu studirali. Nikada nisam čuo nekog ministra, nekog rektora, pa čak ni dekana da kaže “Djeco, studirajte ono što volite, ono što vas čini srećnim”.

Umjesto toga godinama slušamo kako je upisna politika usklađena sa tržištem rada. Onda je bolje da se učlane u perspektivne stranke, nego da studiraju. Recimo u SDS. Oni su sada dio SZP-a. Njihov najveći ravnopravni dio. Izbacili su slogane za predstojeće izbore. Prvo su sačekali da to učine Oni, da im se ne zalome isti. Onaj “SVIće” se zasigurno sviđa Vuku i ostalim Draškovićima, ali ovaj “U ime naroda!” mnogima se ne može dopasti. Prva asocijacija je kultni mračni istoimeni film Živka Nikolića. One sa boljim pamćenjem ovo direktno asocira na drugoporatne godine u kojima su delegate narodne vlasti, organizovani u družinu zvanu UDBA, svašta činili pod devizom “U ime naroda!” Ovo je, svakako, u dosluhu sa politikom čvrste ruke DM-a koji samo čeka da se domogne vlasti veće od ove ministarske koju trpi tri godine dana i da sa volovskom žilom krene u narod, a sve u njegovo ime i za njegovo dobro.

Neće On, dobar mi je DM. Koliko se samo trudio da nam doglavi da u nas nema izbjeglica od svakle, da to što ih i nema znači da s njima nemamo ni problema. Ali đavolje televizije sve čine da ga demantuju, a i mi ih srećemo na cesti, kraj ceste, u njivi, u prodavnici, na granici. Gdje god da su jedino im važno da odavde pobjegnu. Nisu mi jasni, kao što mi nije jasna ni ova vlast koja ništa ne čini da ih zadrži. Mi ih gonimo umjesto da ih ko Merkelova asimiliramo, damo im neku socijalu, upišemo na univerzitete. Za početak ih možemo smjestiti u dovršeni, ali neupotrebljivi zatvor u Istočnoj Ilidži. Novo sve, miriše polikolor i ona farba na vratima, restoran nov, viljuške se cakle i šerpe, a i što će nama zatvor kad su nam najveći lopovi na TV-u.

Dok ovo pišem došli iz Elektrodistibucije komšiji na vrata da mu isključe struju. Duguje 21 KM za april. Čovjek stranac, nije dolazio nakon sezone, kažem doći će ovih dana na odmor. Vlast neumoljiva, sve u ime naroda hoće da mu plombiraju sat i ja se vratim u stan i dam im 21 KM. Možda čovjek ima nešto u zamrzivaču, meni će smrditi. Oni ljuti što su se potezali po ovakvom danu, a četvorica ih, pokupiše alat i uđoše u Ladu Nivu.

TO JE VUK, TO JE VUK!

Napišite komentar

Ezopova didaktička pripovijest o tome kako su i koliko u laži/šali kratke noge ne može se primijeniti na BiH. Ovdje dok god čobani viču „To je vuk!“ ima magaraca da im u to povjeruju, čak i kad odavno nema njegovog stada. Nemaštovitost i neinventivnost naših političara je odavno otužna.

kolarov splavovi

Ništa novo da smisle, nikog novog da nam poture, da se ofarbaju, začešljaju na drugu stranu, da pokušaju nekom novom intresantnom laži da nam uljepšaju dan. Stari, izlizani, potrošeni slogani za koje im neke barabe naplaćuju velike pare. „Pod zastavom Srpske!“ Kao naslov filma iz zlatnih godina Holivuda sa Gregori Pekom i Džejn Mejnsfild. Kandidujete se za predsjednika BiH sa ovim sloganom. Sad zamislite da se Čanak za predsjednika Srbije kandiduje sa sloganom „Pod zastavom Vojvodine!“ Nije ni važno, važno je sa bine zapjevati „To je vuk, to je vuk!“

Protivteža dolazi sa druge televizije, kod nas je sve zasnovano na binarnim opozicijama, odakle nam javljaju da je „opozicija“ potpisala sporazum kojim se kune „rahmetom dedinim“ kako će u predizbornoj trci svojski podržati zajedničke kandidate. Ako malo razmislimo, nema u tome ničega spornog, mislim da im je veći problem da te koji ih podržavaju zadrže u svojim redovima nakon što budu izabrani. Zapravo ima i nešto sporno. Kako se opozicijom može nazvati družina u kojoj sjedi jedna glava troglavog predsjedništva BiH i još nekoliko funkcionera ove države! Ako nam je predsjednik države opozicija, onda je kod nas sve naopako.

A nije. Sve je pod kontrolom. Uzaludničkim sam poslom boravio u zgradi na Marijinom dvoru, ne u SSC-u, u onoj pored. Tamo sve funkcioniše kao po loju. Na svakom ulazu, a imaju tri, po tri policajca. Pitam jednog je li ovo naš ulaz. On pita, a koji smo to mi. Pa Srbi, zar se ne vidi. Objasnim mu da sam vidio tri ulaza i ušao na srednji prema brojčanosti i konstitutivnosti, a i učinilo mi se da su ona treća vrata pomanja. On se smije, misli zezam se. A mi gusle sa sobom ponijeli. Pitam onda koji je od vas naš, njima opet šega. Uozbiljio se kad je vidio gusle, zvao specijalu, sekretara Skupštine, Hazima iz obezbjeđenja. Nisu nam dali da zagudimo, jer je zasjedala Skupština, a u zgradi je udarena loša izolacija, ko kad je sve to pravljeno od humanitarne pomoći. Perifernim vidom šmeknem BB-a, onog što je bio prvi borac RS-a, pa malo tamo – malo vamo, uglavnom njemu vazda dobro, i velim da zovnem čovjeka da nam pomogne, on je vazda bio častan i pošten Velikosrbin, ali on se osmjehnu i uleti u lift. Vuk dlaku mijenja...

Nismo zapjevali, ali smo se svačega nagledali i najeli na račun UN. Sparina i sva vrata otvorena, a unutra u tim kancelarijama po šest, sedam žena, muškaraca, različite dobi i uzrasta, nacije, boje kože, ali pred svakim monitor, hrpa papira i šoljica kafe. Nema tu džabalebarenja, nego kafu srču uz rad. A zagušljivo, vidiš da su te prostorije projektovane za troje, uvrh glave četvero. Tako se moglo u socijalizmu, sada je obim posla mnogo veći, složeniji, traži veći broj zaposlenih, a i „svastikin mali je završio Informatiku u Travniku i ne znamo šta ćemo s njim“. Čim se naruši nacionalni sastav Mi moramo primiti „onu od kuma mi što je na masteru iz menađmenta na Sokocu“ i onda i oni dovedu jednog što „studira onlajn Univerzitet u Ogulinu“ i da ne bude raspar dovedoše jednog crnpurastog iz reda Ostalih, ili je to možda samo neka izbjeglica iz Pakistana koji je skonto da se skloni s vrućine dok ne dobije papire za Alemanju.

Ja sam mislio da je ovako samo tamo gdje vladaju ovi koji su pozicija, a da je tamo gdje vlada opozicija drukčije i da ćemo i mi glasanjem za tu opoziciju dati svoj glas za kvalitativnu promjenu, da ćemo sa reformi preći na promjene i sa agendi na delanje. Ko kad sam glup za diplomu. Da sam slušao shvatio bih da to niko od njih nije ni obećao i da su i oni složno vikali: „To je vuk, to je vuk!“ Ostaje mi da poslušam sina koji me je pitao imam li ja pravo glasa. Na moj pozitivan odgovor zamolio me da poput milion Egipćana i ja na listu dodam Mohameda Salaha i zaokružim njegovo ime. Salah je onaj grguravi što je cijelu sezonu igrao ko na drogama i onda u finalu LŠ, u sred Ramazana našao da se rve sa Ramosom. Kuš na Ramosa crni Salaše?

Dakle, fudbal! MK, a da nije Marko Kraljević nikada nigdje ne bi mogao biti selektor reprezentacije osim u Srbiji. Pravi trener odveo reprezentaciju na SP i onda njega izabralo da smijeni pravog trenera. Nije meni što je iz Zenice, nego kad ga vidiš, a pogotovo kad progovori... Sjetih se, davno nekad prije dvadesetak godina Bora i Nele – Nele i Bora, Zabranjena čorba i Riblje pušenje napraviše pred neki šampionat dvije pjesme „Pobedničku“ i „Gubitničku“. Znali su, sve ti džaba i Piksi i Dejo i Mijat i Miha, kad imaš Santrača. Nismo džaba tih godina nesretnog Miloševića vrijeđali uzvikom „Slobo Santraču!“ Đe ih nađu? Ko da smo ih na izborima birali. Vazda najgori od najgorih vode reprezentaciju u fudbalu. Vidi samo – u košarci Sale Đorđević, odbojci Nikola Grbić, vaterpolu Dejan Savić, u fudbalu Mladen Krstajić. Pošlo na SP i nije poveo Gaćinovića, kud ćeš bez Gaćinovića u boj! Ja mu predlažem da i ne ide, da se ne izlaže trošku, da se zbog „teškog nazeba“ vrati iz Austrije dok je još vrijeme. Oće li ti Rukavina čuvati Neimara crnjane, Grujić, koji ne igra ni u drugoj ligi će ti zaustaviti Šaćirija, Džaku i ostale Švajcarce, ovaj Karleušin će nadigrati Firmina i Seferovića? Sinoć se trećepozivci Čileanski igraju s njima, Mustafa te vadi iz bule, a on kaže vidjeli smo gdje smo. I mi smo, svi osim Kolarova koji još nije odmamuro. Kapiten koji je, u zao čas zamijenio pravog kapitena!

Kolarov kapiten. To je mjerilo vrijednosti. U zemlji u kojoj malinari - hljebotvorci štrajkuju, a premijer(ka) ne dozvoljava ministru ni da priča s njima, jer se pravila na Farmi moraju znati, gdje izmišljeni doktor nauka postaje ministar finansija, a glupi Bosanac selektor fudbalske reprezentacije Aleksandar Kolarov i jeste za Vođu. Zato u srpskom jeziku postoji jasna distinkcija između pojmova vođa i Vožd. Vođa je onaj Domanovićev, a Vožd je onaj iz Radovanjskog luga. Miloš, koji nije ni bio Obrenov, ali se nazvao Obrenovićem iz čega je postanula čitava lažna dinastija Miloševića, a ne Obrenovića, poslao je Đorđijevu glavu u Stambol. Da je bio pismen napisao bi na ceduljčetu sultanu „To je vuk, to je vuk!“

Jarac Mudrijaš

Priključi se za RSS feed

Moj stav

Prev Next