Menu
A+ A A-

Srpčanka jedina slijepa djevojka u svijetu grnčarstva

natasa slijepa srbac keramikaU organizaciji Opštinske organizacije slijepih i slabovidih lica i podršku Centra za kulturu, sinoć je u srbačkom Domu kulture otvorena izložba keramike osamnaestogodišnje slijepe umjetnice Nataše Arsenović iz Doboja. Riječ je o mladoj umjetnici koja je kao slijepa osoba prva u svijetu savladala tehniku grnčarstva, javlja dopisnik BN portala.

Uprkos hendikepu, ova djevojka čini prava čuda iako se ovim, za sada hobijem, bavi tek nešto više od godinu dana, kaže akademski vajar Drago Handanović u čijoj umjetničkoj radionici Nataša stvara razne predmete na grnčarskom kolu.

„Nataša je za kratko vrijeme toliko savladala ovu formu stvaralaštva da se keramikom može baviti samostalno. Ona je jedinstvena u keramičkom stvaralaštu, ali i po tome što njene sklupture namjenjene slijepim i slabovidim osobama“, dodaje Handanović.

Nataša kaže da je prvi susret sa grnčarstvom bilo iznenadjenje i za nju i za vajara Handanovića i porodicu jer je uočeno da posjeduje veliki talenat i osjećaj za umjetnost.

„Na prijedlog čika Drage i podršku porodice, počela sam dolaziti na časove. Nisam mogla ni naslutiti da će doći do ovoga i da će grnčarstvo ući u moj život“, priča ova mlada slijepa ali vedra i puna pozitivne energije djevojka. Ne zna koliko ima radova, zna da ih ima mnogo i da se nalaze u Dnevnom centru u Doboju, u kome je imala prvu izložbu.

Prije izložbe u Srpcu, koja će trajati petnaest dana, izlagala je i u galeriji Centra za kulturu u Doboju.

Školuje se u Centru za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju „Budućnost“ iz Dervente. Treći je razred Medicinske škole, želi da postane fizioterapeut i da se paralelno bavi umjetnošću.

Nataša je bez vida ostala u devetoj godini, a za savladavanje ovog hendikepa i pozitivnu energiju koju ima, kaže, zahvalna je porodici. Ona je brojnim posjetiocima, uglavnom članovima udruženja slijepih i slabovidih lica iz Srpca i susjednih opština, na opšte oduševljenje i praktično pokazala kako oblikuje predmete od keramike.

Predsjednik Opštinske organizacije slijepih i slabovidih Srbac, Božo Drinić, pozdravljajući posjetioce izložbe, naglasio je da je Nataša još jedan od brojnih primjera kako se slijepa lica mogu uspješno baviti raznim poslovima, pa i umjetnošću i da ona moraju dobiti odgovarajući tretman u društvu.

Muzika hobi

Ova mlada i ambiciozna djevojka kaže da je škola prioritet, pa onda keramika, ali ima i hobi koji je pomalo zanemarila zbog drugih obaveza. Nataša je završila osnovnu muzičku školu i svira klavir. Ne misli se odreći muzike. I za nju će se naći više vremena nakon završetka škole.

 

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Njemačka najpoželjnija zemlja za mlade

odlazak zeljeznicka stanicaMladi koji napuštaju Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Hrvatsku i Crnu Goru u svoju zemlju vratiće se samo ako im se osigura veća mogućnost za zaposlenje i izgradnju karijere, pokazali su rezultati „online“ istraživanja koje je u periodu od jula do avgusta 2017. godine realizovao Institut za razvoj mladih KULT.

U istraživanju je učestvovalo 720 ispitanika iz BiH, Srbije, Crne Gore i Hrvatske, osoba u dobi od 15 do 35 godina koje su se već odselile iz navedenih zemalja u protekle tri godine ili su pokrenule proces iseljavanja s namjerom da u bliskoj budućnosti napuste svoju zemlju.

Najveći broj ogovora dali su mladi u dobi između 21 do 30 godina starosti, uglavnom iz urbanih sredina.

Prema rezultatima ankete, najviše mladih odselilo je u Njemačku, a zatim slijede Austrija, Švedska, Slovenija, Ujedinjeno Kraljevstvo, Irska, Francuska, Španija, Holandija, Češka, prenosi N1.

 Više od 50% mladih u druge zemlje odlazi samostalno, više od 30% uz pomoć rodbine i prijatelja, dok ih manje od 10% za odlazak koristi usluge agencija za posredovanje u zapošljavanju.

Oko 80% mladih kao razlog za odlazak navelo je činjenicu da ne vide da će u njihovoj zemlji uskoro biti bolje, odnosno da ne vide vlastitu bolju budućnost, a kao razloge navode i nezadovoljstvo uzrokovano političkom situacijom, prisustvo korupcije, nezaposlenost, preveliku zastupljenosti nacionalnih, vjerskih i ratnih pitanja, te nezadovoljstvo poslom i primanjima.

U zemljama u koje odlaze, mladi prema podacima ankete očekuju bolji obrazovni i zdravstveni sistem, bolji životni ambijent, veću mogućnost zaposlenja i bolju bezbjednosnu situaciju. Više od 30% ispitanika ne planira se vratiti u svoju zemlju, dok će ostali to učiniti ako im se pruži mogućnost da u svojoj zemlji imaju kvalitetniji život.

Na pitanje da li je riječ o porodičnom iseljenju, blizu 60% ispitanika odgovorilo je pozitivno, više od 20% da se njihove porodice pripremaju za odlazak, dok je oko 10% odgovorilo negativno.

Bosnu i Hercegovinu najviše napuštaju građani deficitarnih zanimanja kao što su programeri, inžinjeri i građevinski inžinjeri, doktori i drugo medicinsko osoblje i visokokvalificirana radna snaga.

Najmanje dva miliona osoba porijeklom iz BiH živi u inostranstvu, što je 53% ukupnog broja osoba koje žive u BiH (3.791.622).

BiH napuštaju i brojni doktori, specijalisti, farmaceuti, medicinski tehničari i njegovatelji, što za posljedicu ima podatak da BiH trenutno ima 200 doktora na 100.000 stanovnika, što je manje od europskog prosjeka od 362 doktora.

Bosna i Hercegovina svrstana je na 131. mjesto od 133 države u kategoriji “odljev mozgova”. (Svjetski ekonomski forum, 2010.).

Od 1995. godine, BiH je napustilo 79% istraživača u području inžinjeringa, 81% magistara i 75% doktora nauka.

 

 

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Rogatičke trojke uživaju u šetnji sa djedom i bakom

rogatica trojke bebePrve rogatičke poslijeratne trojke Teodor, Anastasija i Mia, koje su dobili srećni roditelji Jovana i Darko Žižović 14. oktobra prošle godine, sve češće se mogu vidjeti u šetnji ulicama Rogatice i stazama Sportsko-rekreacionog centra.

U njihovom "trosjedu" voze ih djed Vitomir i baka Novka.

„Sa zadovoljstvom sam preuzeo ovu obavezu i nije mi teško da satima sa njima boravim. Oni su moja radost i snaga. Na ovaj način činim korist sebi, jer kao penzioner prepješačim poneki kilometar, a osjećam da su zadovoljni i moji unučići“, rekao je djed Vitomir sa čijeg lica, kažu svi koji ga poznaju, već skoro godinu ne silazi osmijeh.

 

 

 

 

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Oliver Dragojević boluje od tumora na plućima

oliver dragojevicOliveru Dragojeviću, legendarnom jugoslovenskom i hrvatskom kantautoru i pjevaču prije mjesec dana ustanovljen je tumor na plućima.

Dane provodi tako što odlazi na hemoterapiju, leži i gleda televiziju.

Dragojević se na vrijeme se obratio ljekarima, a čim mu je ustanovljen tumor krenuo je sa hemoterapijom, koju za sada dobro podnosi.

Oliver prvi put za srpske medije priča o svojoj bolesti i otkriva kako provodi dane.

„Ležim, gledam televiziju, tako sada izgledaju moji dani. Dobro sam, idem dalje. Moram da guram. Vidjećemo da li će sve biti u redu poslije ove druge ture hemoterapije. Sve je još jako neizvjesno i ne zna se šta će biti“, kaže za „Blic“ pjevač.

Kada se obratio ljekarima za pomoć, Oliver je bio podvrgnut raznim ispitivanjima nakon čega su ustanovili da ima tumor.

Na pitanje da li se uplašio kada mu je saopštena dijagnoza, pjevač kaže:

„Dobro mi protiče hemoterapija, ne pada mi teško. Kao svi ljudi, energija mi je normalna, nisam lud da se uplašim. Bolest je bolest, svako pati na svoj način i bori se da istraje u svojim nadama da izgura dalje“, rekao je Dragojević.

Dragojević vreme provodi uglavnom sa suprugom Vesnom u njihovom porodičnom domu, a problem mu zadaje to što je javnost zainteresovana za njegovo zdravstveno stanje.

„Ne znam zašto javnost toliko zanima moje zdravstveno stanje. Imam neki život koji je privatan i tako želim da bude, ali to više nije privatno jer se toliko piše o mojoj bolesti. Šta će to ljudima da čitaju da sam bolestan, toliko njih ima bolesnih“, rekao je pevač, a svima koji brinu za njegovo zdravlje je poručio:

„Svima zahvaljujem na brizi, ali ono što mi sada treba jeste mir“.

Pored supruge Vesne, uz Olivera su i njegovi sinovi Dino, Damir i Davor, kao i snaje i petoro unučadi, a posjećuju ga i prijatelji.

Podsjećanja radi, Oliveru je bolesno tkivo otkriveno u splitskom KBC-u kada mu je pozlilo na sahrani dobrog prijatelja.

Do tog trenutka pjevač nije osećao nikakve tegobe, osim uobičajenih za ljude njegove starosne dobi.

U 69. godini bio je u odličnoj kondiciji, a ništa nije upućivalo na tešku bolest. Naravno, Oliver s puno entuzijazma vjeruje u pozitivan ishod.

„Dobro sam, evo me s familijom u Veloj Luci, gledam more... Kako neću da budem dobro kad je tako. Dobro se osećam, još sam na pregledima. Sad ću tek da vidim gdje to vodi, kuda, šta, koja terapija... Ma dobro, treba odraditi te rutinske preglede. Kako se ono kaže, don’t give up ("ne odustaj"). Eto ga, tako napišite“, rekao je nedavno pjevač  za „Slobodnu Dalmaciju“.

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Pet trikova uz pomoć kojih će svaki dan biti produktivan

to do listIako se dan sastoji od 24 sata, često imamo osjećaj kako vrijeme „leti“. Zato je bitno što bolje i efikasnije iskoristiti sate u danu koji je pred nama.

Donosimo pet trikova koji će vam pomoći da na što produktivniji način iskoristite sate u vašem danu

Vježbajte ujutro

Navijte raniji alarm i odradite trening ujutro. Na taj način nećete imati izgovor preskočiti trening kao što biste to napravili naveče. Takođe, čitav dan osjećaćete se puno bolje i produktivnije.

Rasporedite kratke pauze tokom radnog dana

Iako se možda ne čini tako, ali kratke pauze od nekoliko minuta puno znače. Zažmirite i odmorite oči ili napravite nekoliko vježbi istezanja kako biste probudili tijelo.

Odredite tri prioriteta

Naravno da tokom dana imamo puno toga što trebamo odraditi, ali stvaranje prioriteta olakšaće vam taj proces. Svako jutro zapišite sebi tri najvažnije stvari koje do kraja dana morate napraviti.

Odvojite se od mobitelnog telefona

Sve češće nismo ni svjesni koliko vremena potrošimo na nepotrebno korištenje mobilnih telefona. Ako nije riječ o hitnoj ili poslovnoj situaciji, odložite mobilni tamo gdje vam neće biti nadohvat ruke.

Birajte slične odjevne kombinacije

Kako biste uštedjeli na vremenu, tokom radne sedmice birajte odjevne kombinacije s istom „formulom“. Na primjer, košulja, hlače i cipele na petu. Tako ćete uvijek znati što zapravo tražite kada ujutro otvorite ormar.

 

 

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Svjetski dan poljubaca

svjetski dan poljubacaŠesti dan jula rezervisan je za poljupce - najljepši izraz intimnosti i prisnosti među ljudima. Dan poljubaca počeo se obilježavati u Velikoj Britaniji kao neslužbeni praznik, a zadnjih se nekoliko godina obilježava u cijelom svijetu.

Poljupci imaju svoju nauku - filematologiju, a mi vam donosimo nekoliko zanimljivih činjenica o ljubljenju i poljupcima.

Za poljubac u obraz učestvuju samo dva facijalna mišića dok se za vrući, "francuski" poljubac uključe čak 34 mišića lica, a ljubeći se na francuski možete da izgubite po 5 kalorija svakih nekoliko sekundi.

Tokom poljupca u tijelu se otpušta hormon sreće - oksitocin i endorfini zbog čega se nakon ljubljenja osjećamo poletno i zadovoljno.

Međutim, studija objavljena u časopisu Mikrobiom potvrđuje da se tokom svakog poljupca izmijeni oko 80 miliona različitih mikroba, što je 77 hiljada više mikroba nego što se može naći u javnom toaletu.

Ali razmjena tih mikroba pomaže osobama da ojačaju imunitet i bore se protiv bolesti.

Na ljubljenje prosječno potrošimo 15 dana tokom života. Najduži poljubac na svijetu prema Guinisovoj knjizi rekorda trajao je 58 sati, 35 minuta i 58 sekundi.

Ljubljenje produžuje životni vijek. Istraživanja su pokazala da muškarci koji svaki dan poljube svoju partnerku barem jednom, u prosjeku žive i do pet godina duže.

Јedine životinje koje se ljube u usta su šimpanze, orangutani i mačke. Strah od poljupca i ljubljenja se naziva filematofobija.

Rimljani su ljubljenje svrstali u tri kategorije: Osculum - poljubac u obraz, Basium - poljubac u usta i Savolium - poljubac sa jezikom.

Ljubljenje na kraju svadbene svečanosti može se zahvaliti na drevnom rimskom tradicijom, gdje je poljubac korišten kao neka vrsta potpisanog ugovora između dvoje ljudi.

Prvi “filmski“ poljubac snimila je kompanija Edison 1896. Film je trajao trideset sekundi i sve vrijeme se prikazivao krupni plan poljupca muškarca i žene.

 

 

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Romantični djed supruzi priredio iznenađenje za pamćenje

bilbord godisnjica banjalukaUprkos silnim teorijama da ljubav blijedi s godinama jedan stariji Banjalučanin odvažno je stao nasuprot stereotipima i dokazao da pravu ljubav ni "zub vremena ne može da nagrize".

On je svojoj životnoj saputnici na romantičan i pomalo nesvakidašnji način čestitao značajan jubilej – pola vijeka zajedničkog života.

U ovom, hvale vrijednom, "ljubavnom poduhvatu" zaljubljeni muškarac poslužio se pjesmom Miroslava Ilića, pa je na bilbordu koji je postavljen u Ulici Kralja Petra I Karađorđevića, uz datum godišnjice braka, koja je po svemu sudeći sutra, ispisan i stih.

"Još te nešto čini izuzetnom ne samo lepota, voleo sam te i voleću te do kraja života", poručio je on svojoj supruzi.

Čestitamo zaljubljenom paru i želimo im da još mnogo godina uživaju u zajedničkom životu i obostranoj ljubavi.

 

 

 

 

Foto: N.Berina/RAS Srbija

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Momčilo oženio 82 momka i nijedan se nije razveo

momcilo cajo rogaticaBiti čajo u svatovima 82 puta i doprinijeti da se sklopi isto toliko brakova, od kojih nijedan nije razveden, velika je čast i zadovoljstvo.

Takvim skorom ponosi se Momčilo Rajak, rogatički čajo koji je nezamjenljiv majstor za svatovske ceremonije.

"Prvi put sam bio čajo na Sokocu prije više od 20 godina kada sam predvodio svadbu Gorana Neškovića. Valjda sam se tada pokazao uspješnim, pa sam sve češće pozivan da ženim i udajem. Ne činim to samo u Rogatici. Podjednako sam tražen i u Sokocu, Višegradu i Han Pijesku", hvali se Rajak koji je svakom domaćinu na svadbi desna ruka.

Za njih obavlja niz poslova. U prvom redu tu je pozivanje u svatove, za šta se posebno opremio.

"Golf 2 je prilično u godinama, ali još u dobrom voznom stanju i opremio sam ga tako da se uvijek zna u kakvoj sam misiji i da će uskoro biti svadbe. Obavezna je i pljoska, ali i flaša sa ljutom i mekom rakijom, koje zajedno sa mezom ne nudim da bih izvukao neku paru. Ako ko ipak da, dobro je, a ako i ne, da to je njegova odluka. Neizostavan je i čekić kojim najavljujem dolazak u kuću onog koga namjeravam zvati u svatove", ispričao je Rajak.

Odnedavno ima i megafon koji mu dobro dođe pri pozivanju svatova. Dodaje da uživa u ulozi čaje i posvećuje joj posebnu pažnju, zbog čega se potrudio da ima i odgovarajuću odoru.

"Na meni je uvijek tradicionalna narodna nošnja počevši od šajkače, preko gunjića sa svatovskim maramicama, do vunenih vezenih čarapa i opanaka sa kljunom", kaže čajo.

Uloga čaje je posebno važna u toku odlaska po mladu i njenog dovođenja u kuću mladoženje. Iako u svatovima uvijek ima puno gostiju, kada u ruke uzme čekić i čuturu njegova riječ se sluša.

"Sa čekićem, kao sredstvom rada, ja sam "glavnokomandujući" svatovima pri kićenju i vremenu boravka u nevjestinom rodu. "Komandujem" kad treba sjesti za ručak, kad treba polaziti. Brinem da vozači ne bi previše "cugnuli", da su im kola bezbjedna, a u dogovoru sa ženama "ukradem" po koju kokošku kojom se zakitim", kaže Rajak smješkajući se.

Po dolasku mladoženjinoj kući na njemu je cjelokupni tradicionalni srpski svadbeni običaj. Domaćinu pritiče u pomoć kako bi svaki svat sjeo na svoje mjesto unoseći pri tome i dozu humora. Njegove doskočice uvijek izazivaju smijeh i zadovoljstvo i po tome je nadaleko poznat.

"Uz čekić, šale i tradicionalno "mašala" izgovaram "taj i taj darivao je čaju sa..." Nerijetko "otvorim" novčanike i najvećih tvrdica", priča zadovoljno Rajak.

Za vrijeme veselja sa svatovima često komunicira

"Svatovima se sada obraćam uz pomoć mikrofona, ali i muzičarima kojima imam pravo da naredim da počnu svirku ili da je prekinu kako bih svatovima prenio moje ili domaćinovo važno saopštenje", kazao je Rajak.

Rajak do septembra ima već ugovorene četiri svadbe. Od septembra nada se novim angažmanima i primicanju broju 100 njegovih čajovanja. Veselo kaže da tradicija neće izumrijeti, jer još ima mladih koji vole svoje običaje.

Zaradio 200 evra

Momčilo Rajak najveću zaradu u ulozi čaje imao je na svadbi sina Drage Šalića iz sela Zakomo. Kad su svatovi sjeli da popiju kafu pred odlazak kući, Drago mu je dao 200 evra.

"Našao sam se u nezgodnom položaju, jer sam smatrao da tolike pare nisam zaslužio. Rijetko sam viđao vredniju novčanicu, a pogotovo vraćao kusur za nju. Kad je domaćin vidio da sam u "krizi", on je rekao da svi svatovi čuju: "Ne brini za kusur, to je tvoja zarada". Za mene je to bilo veliko iznenađenje, jer do tada, a bogami i sve do današnjih dana toliki honorar nisam zaradio", ispričao je Rajak.

 

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Omladina sve više puši nargilu koja je kancerogena

pusenje nargileDjeca u Srbiji i Republici Srpskoj masovno se truju veoma štetnim aromatizovanim duvanom u mnogobrojnim nargila-barovima širom zemlje, upozoravaju stručnjaci!

Vlasnici ovih barova dozvoljavaju maloljetnicima da slobodno puše nargile, uprkos upozorenjima stručnjaka i Svjetske zdravstvene organizacije da je jedna "seansa" štetnija od sto popušenih cigareta!

Osim toga, ljekari upozoravaju da je duvan u nargilama prepun kancerogenog katrana koji izaziva rak, a da kolektivno konzumiranje može da prouzrokuje širenje zaraznih bolesti.

Gore od cigareta:

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) zvanično je upozorila na štetnost duvana u nargila-barovima, objašnjavajući zašto je njihov efekat daleko štetniji od onog koji prouzrokuju cigarete.

"U nargilama dim od duvana prolazi kroz vodu, zbog čega se čini manje oštrim, pa onaj ko ga konzumira unosi u svoja pluća daleko veću količinu i dublje ga udiše nego prilikom običnog pušenja. Međutim, štetna svojstva se ne gube prolaskom kroz vodu, pa se procjenjuje da jedna seansa na nargilama ima efekat sto popušenih cigareta. Klasičan pušač obično udahne dim oko 12 puta, dok se preko nargile on udahne i do 200 puta! Tokom jednočasovnog pušenja nargile udahne se jedan litar čistog duvanskog dima. Duvan za nargile aromatizovan je voćnim smjesama, pa je njegov ukus slatkast i na prvi pogled ne djeluje štetno", objašnjavaju u SZO.

Primarijus dr Petar Borović u potpunosti je saglasan sa tvrdnjama SZO i upozorava da u dimu od nargile ima duplo više kancerogenih sastojaka nego u duvanskom.

"Najveći problem kod nargila je taj što dim prolazi kroz dugačku cijev i da bi zadržao prvobitan jak ukus, oni koji spremaju nargile moraju da stave mnogo više pojačivača ukusa, mirisa, katrana i ostalih štetnih, kancerogenih supstanci. To se radi da bi pušači bili zadovoljni, jer je dejstvo "nargile" tada daleko jače", ističe dr Borović, inače predsjednik Saveza za borbu protiv pušenja.

Prema njegovim riječima, svakodnevno uvlačenje aromatizovanog dima u pluća siguran je korak ka dobijanju nekog kancera.

"Pušači, među kojima je sve više mladih, nisu ni svjesni koliko je samo jedno pušenje nargile pogubno za njihovo zdravlje. Svakodnevnim konzumiranjem može se javiti zavisnost od šiše, ali doći i do teških oboljenja poput raka pluća, usta, nepca, bubrega, ali i srčanog i moždanog udara", naglašava naš sagovornik.

Doktorka Branka Grujić, specijalista opšte prakse, kaže za "Informer" da najviše zabrinjava činjenica što se sve više nargila-barova otvara pored škola, pa djeca imaju priliku da konzumiraju ovu "drogu" od ujutro do kasno u noć.

"Niko od nadležnih ne kontroliše kako posluju ovi barovi u kojima se ljudi nesvjesno truju. Čak i oni koji samo sjede u tim zamračenim i zagušljivim lokalima, a ne konzumiraju nargile mogu da imaju posljedice od štetnih materija i toksina koji izazivaju rak pluća i srčana oboljenja. Dim je gušći i jači od onog u cigaretama, ali ima prijatan miris, pa mnogi nisu ni svjesni koliko štetnih materija iz tog duvana ulazi u njihova pluća", kaže ona.

Širi se zaraza:

Doktorka Grujić dodaje da je veoma opasno što iz nargile puši više osoba, zbog čega postoji rizik od prenošenja tuberkuloze, hepatitisa, mononukleoze...

"Lula od nargile je plastična pa se bakterije lakše razmnožavaju nego na drugim materijalima. Tako da je bezbjednije kada bi više ljudi jelo istom kašikom, ili pili iz iste čaše, nego što dijele nargilu. Ovim problemom bi trebalo da se pozabave stručnjaci! Nadležne službe da zabrane maloljetnicima posjećivanje nargila-barova, dok bi inspekcija morala da provjeri higijenske uslove u ovim lokalima", naglašava naša sagovornica.

Nargila barovi: Ne tražimo djeci lične karte:

Ekipa "Informera" juče je obišla najpopularnije nargila-barove u centru Beograda. Prema riječima zaposlenih, ove lokale najviše posjećuju mladi, uglavnom maloljetnici, kojima niko ne traži lične karte. Ta djeca isključivo dolaze da uživaju u pušenju, pa neki od njih ne popiju ni piće, već se odmah dohvate lule.

"Nargile se redovno čiste nakon smjene, a svaki gost dobije plastični uložak koji stavi prije nego što udahne dim iz creva. Iako bi trebalo da kontrolišemo da li su naši gosti punoljetni, oslanjamo se isključivo na sopstvene procjene i dosad nam se nije dešavalo da nekog ne uslužimo zbog malo godina", kaže radnica nargila-bara u centru Beograda.

Ona dodaje da su cijene pristupačne i da "iznajmljivanje" nargile košta oko 600 dinara.

"Imamo dosta ukusa. Materijal, duvan i nargile nabavljamo u Beogradu, bez nekih posebnih sertifikata ili dozvola", dodaje ona.


ŠTA IZAZIVA PUŠENjE NARGILE:


* kancer pluća

* kancer usta

* srčani i moždani udar

* hepatitis

* mononukleozu

 

* tuberkulozu

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Pivo prija srcu i bubrezima

pivo kriglaNema razloga da osjećate grižnju savjesti ukoliko uz ručak volite da popijete pivo, naravno, pod uslovom da ne pretjerujete sa tim zadovoljstvom. Dvije čaše ili jedna flaša na dan organizmu donose višestruku korist, pokazuju istraživanja.

Pivo blagotvorno djeluje na zdravlje jer sadrži sve minerale žitarice od koje se pravi, a to je najčešće ječam, odnosno ječmeni slad. Najviše ima kalijuma, kalcijuma, fosfora i magnezijuma, dok, nasuprot tome, sadrži veoma malo natrijuma, pa mogu da ga piju i osobe na dijeti.

Preporučuje se i onima koji boluju od kamena u bubregu, jer povećava izlučivanje mokraće i ubrzava rastvaranje manjih kamenčića i njihovo izbacivanje.

Osim toga, pivo je naročito bogato vitaminom B6 koji štiti srce, krvne sudove i smiruje nervnu napetost. Zapravo, flaša piva dnevno zadovoljava potrebe našeg organizma za vitaminima grupe B, a pomaže i metabolizam šećera kao i ishranu kože. 

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Samohrana majka za volanom kamiona

samohrana majka kamionŠoferska je tuga pregolema, aj puče guma, a rezervne nema, kažu stihovi, a da je gorka ta kora hljeba zna i Jovanka Mišurić iz Doboja, prva žena u Bosni i Hercegovini koja vozi kamion, ali se ne žali, već gleda samo naprijed, u budućnost.

Ova četrdesetogodišnja samohrana majka četvoro djece nije birala poslove. Radila je na nadnicu, u šumskim gazdinstvima, konobarisala, "pekla se" za roštiljem u vrelim ljetnim danima, obijala pragove kao trgovački putnik.

Za 15 godina koliko je mijenjala poslove nije skupila ni dana radnog staža i tako je i došla za volan DAF-a od 40 tona.

"Tolike godine sam provela radeći sve i svašta i opet nigdje nisam ni dana bila prijavljena, niti imala osiguranje i to me pokrenulo. I tako sjednem jedan dan sa prijateljima i pitam ih gdje kod nas u ovoj BiH takvoj kakva je čovjek mora biti prijavljen? Rekli su mi da je jedino sigurno kao vozač kamiona, i tako dođem na ideju da se upustim u ovu priču", kaže Mišurićeva za "Nezavisne".

Iako je pokazala zavidno umijeće prilikom polaganja vozačkog ispita koji je riješila "iz prve", od samog početka naišla je na osudu okoline i nerazumijevanje ljudi koji su govorili šta će žena za volanom kamiona.

"Prvo su moja djeca i roditelji bili protiv toga, ali poslije određenog vremena, kada su vidjeli koliko sam odlučna, pomirili su se s tim. Znam i ja biti dama i po čitav dan biti u štiklama, ali nema tu budućnosti, raditi se mora da se osigura bolja budućnost", govori Mišurićeva.

Protivljenje porodice bilo je iz straha zbog njene bezbjednosti, dok je društvo reagovalo potcjenjivački i šovinistički.

"Tolika je diskriminacija da je to strašno. Na Zapadu žene voze brodove i avione, a kod nas ne može kamion. Svugdje u svijetu žena što više zna - više je cijenjena, a samo ovdje - Joka luda. Kad sam polagala vozački ispit, takve gluposti sam doživljavala da sam pitala instruktora jesam li ja možda vanzemaljac? Gdje god dođem podsmjehuju se i pitaju da li sam normalna", priča Jovanka.

U Srebreniku i Gračanici su nedavno tražili vozača kamiona, međutim kada se Jovanka pojavila rekli su joj da od toga nema ništa.

"Odmah u birou mi je žena rekla da nemam šta pokušavati. Traže se samo muškarci i da ja neću uspjeti, ni moći", govori ona.

Ipak, uporna kakva i jeste Jovanka je našla posao u "Trans ekspertu" iz Žepča, gdje počinje raditi za deset dana.

"Gazda je rekao da dođem na razgovor iduće sedmice da se to još malo utanači i da prođem obuku", kaže Jovanka. Poslije svega što je prošla poslala je poruku svim ženama širom BiH:

"Šta god želiš u životu bori se da to i ostvariš. Ako želiš da budeš dama bori se da budeš dama, ako želiš da voziš kamion bori se za to. Samo idite prema onom što volite i ostvariće vam se".

 

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Zorka Šobota u 90. godini vozi automobil

zorka sobota jugo1Zorka Šobota, koja je početkom aprila napunila 90 godina, ne posustaje za upravljačem crvenog "Juga" po kojem je, kao i svojoj vožnji, prepoznatljiva u cijelom kraju.

Zorkine komšije iz Laminaca i okoline zovu je lijevčanskim Šumaherom zato što voli brzu vožnju i to pokazuje, bez oklijevanja i straha, na seoskim, ali i gradskim cestama.

Nedavno su u Policijskoj stanici u Gradiški, posle pregleda i preporuke u Domu zdravlja, produžili Zorkinu vozačku dozvolu na još tri godine. Ona ovaj dokument sa ponosom pokazuje i opširno priča o svomo vozačkom iskustvu.

"Vozački ispit položila sam prije više od pedeset godina u Sarajevu, gdje sam živjela. Radila sam u to vrijeme u Autosaobraćajnom školskom centru. Naučila sam testove i uvježbala vožnju, a na ispitu komisija mi je mogla samo da čestita, inače sve sam znala", hvali se Zorka svojom vozačkom vještinom, ali i podatkom da nikada nije imala saobraćajnih nezgoda niti je plaćala kazne zbog prestupa na putu.

"Prešla sam nebrojeno, na hiljade kilometara po cijeloj BiH i drugim državama. Vozila sam mnoge tipove automobila, od "fiće" pa dalje…", kaže Zorka nabrajajući sela i gradove koje je pohodila svojim prevoznim četvorotočkašima.

"Sada imam "Juga", ćerka Radmila koja živi u Banjaluci obećala mi je ustupiti svoj "Hjundai". I sada svuda putujem, a ona uporno ponavlja: "Joj, nemoj mama ti voziti, samo me sekiraš". Ne vrijedi, jer ja bez automobila ne mogu funkcionisati", uvjerava krepka i vitalna starica za koju je, bez uvida u lična dokumenta, teško se može povjerovati da je rođena 1927. godine.

Uvijek je nasmijana, duhovita i šaljiva, u društvu mladih. Takav je njen karakter, kaže komšija Vujadin Macura iz Laminaca koji sa sinom Ratkom brine o Zorkinom automobilu.

"Mi smo njen mehaničarski tim jer kada se nešto pokvari, ona nas pozove i mi smo odmah na licu mjesta. Ne voli ona da nešto ne štima i da vozilo nije u potpunosti ispravno. Tu sve mora biti u skladu sa saobraćajnim normama", priča Vujadin.

Na ljekarskom pregledu koji je prethodio produžetku dozvole za vožnju, veli Vujadin, Zorka je bila veoma odlučna i principijelna.

"Ma sve sam vidjela i znala što su me pitali. Fizička kondicija za desetku. Na tabli sam vidjela sve redove brojeva i slova izuzev posljednjeg, gde je bilo nešto krakato, kao mala žaba. Zato sam povjerovala da neću zadovoljiti, ali mi je doktorica kazalazorka sobota vozacka da mlađi ne vide i po tri reda. Rekla je: - Zorka, sada ću propisati naočale sa dioptrijom od 1,5, koje vam do sada nisu trebale, ali od sada neka Vam se nađu pri ruci, u vožnji", referiše Zorka iskustvo sa ljekarskog pregleda u gradiškom Domu zdravlja.

Upozorila je tada da će, bez obzira na ishod pregleda i policijskog odgovora na zahtjev za produženje dozvole, ona i dalje voziti jer je to, kaže, neophodno.

"Rekla sam, ja ne mogu zamisliti dan bez vožnje i automobila. Ne mogu biti na jednom mjestu niti čekati da me neko drugi vozi. U Gradišku idem redovno, ali biram ipak kada je manje automobila na putu, zato i odlazim rano, a vraćam se kasno. Vujo kaže da je to bećarska vožnja, a onda se svi smiju. Ja samo prašim cestom, stariji se sklanjaju i krste kao da sam umrla, a omladina samo odmahuje, pozdravlja i smije se", opisuje Zora svoju svakodnevicu koju još dugo ne želi mjenjati.

Zorkina logika

Na primjedbe da brzo vozi i ne smanjuje brzinu kada naiđe na oštećenu cestu ili vozilo u suprotnom pravcu, Zorka iznosi svoju vozačku logiku.

"Ma nema kod mene greške. Ko da svaki čas mijenja brzine, ja ubacim u treću ili četvrtu, a kvačilo ili mijenjač više i ne diram, samo udaram po papučici za gas i pjevam, a oko mene sve promiče, kuće i ljudi, kao da sam na ringišpilu", ističe Zorka.

Ona živi sama, a ima kćerku, četvoro unučadi i sedmoro praunučadi.

 

 

Foto: M.Pilipović /RAS Srbija

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
Pretplatite se na RSS feed