Menu
A+ A A-

Aleksa Mirković na stepenicama uspjeha

aleksa mirkovic1Aleksa Mirković, devetnaestogodišnjak iz Valjeva, student prve godine Muzičke akademije Univerziteta u Istočnom Sarajevu, proteklih dana je poznato ime u dnevnim listovima u zemlji i regionu.

Razlog tome je apsolutna pobjeda u kategoriji mlađih studenata na 15. Međunarodnom takmičenju ''Naujene 2017'' u Letoniji, odakle se vratio sa osvojenom ''Grand prix'' nagradom. 

Sarajevo-RS: Koliko Vam znači osvojen ''Gran prix'' u Letoniji i šta jedna takva nagrada za studenta prve godine Muzičke akademije predstavlja?

Aleksa Mirković: ''Grand prix'' na jednom ovakvom takmičenju, kao što je ''Naujene'' u Daugavpilsu, u Letoniji, za mene je jedna od najznačajnijih nagrada do sada. Ne samo zbog toga što sam je osvojio u najstarijoj, studentskoj kategoriji, već zbog toga što mi je dodelio žiri sastavljen od 10 članova, najistaknutijih pedagoga i izvođača u svetu harmonike. Pored mene, u ovoj kategoriji, samo za starije studente, ''Grand prix'' je osvojio i jedan takmičar iz Ruske Federacije, što potvrđuje činjenicu da najuspešniji izvođači dolaze sa našeg područja i iz Rusije. Jako mi je drago da sam ovakvim rezultatima napravio svoje prve korake kao student i nadam se da ću na ovaj način nastaviti i dalje.

Sarajevo-RS: Kakav osjećaj je bio kada su Vas organizatori zamolili da ponovite nastup na koncertu?

Aleksa Mirković: Zaista sam bio počastvovan. I prethodnih godina sam učestvovao na ovom festivalu, pa sam znao da je predamnom velika odgovornost. S druge strane, razlog zbog kog sam pozvan jeste moje uspešno predstavljanje na prethodnim festivalima, koje je ulilo poverenje organizatoru, pa me sama pomisao na tu činjenicu hrabrila. Ono što je za mene bitno jeste energija publike. Ona je UVEK osetna, i umnogome doprinosi kvalitetu koncerta. Ovaj koncert je bio jedan od najposećenijih koncerata koje sam održao, i zaista mi je bilo drago kada sam na poslednjem poklonu video ozarena lica ljudi u publici. To mi je bila prava potvrda da sam uspeo u svojoj misiji.

Sarajevo-RS: Kako su Vas dočekali na Akademiji, da li su profesori zadovoljni Vašim nastupom na koncertu?

Aleksa Mirković: Što se tiče učešća, najvažnije mi je da posle nastupa moja profesorka Danijela Rakić i ja budemo zadovoljni i da iznova stignemo do cilja koji uvek stavimo ispred sebe, a to je DOBAR NASTUP. Ovog puta smo to u potpunosti ostvarili. Na takmičenja nikada ne idemo zbog nagrade, već da pokažemo ono na čemu smo zajednički radili u prethodnom periodu i to nekako uvek ima dobar ishod.

Sarajevo-RS: U Trebinju ste ponovo blistali, opišite nam trenutke sa tog nastupa?

Aleksa Mirković: Nastup u Kulturnom centru Trebinja u okviru Prazničnog koncerta studenata i profesora Muzičke akademije Univerziteta u Istočnom Sarajevu zaista je bio sjajan. Pre svega, ambijent u kome sam svirao, odnosno velikaaleksa mirkovic2 sala Kulturnog centra Trebinje jedna je od novijih sala na ovim prostorima, sa dobrim akustičkim mogućnostima. Bljesak reflektora na sceni, odvodi izvođača u ’’poseban deo sveta’’ i dopušta potpuno izolovanje od jave i potpunu posvećenost onome što radi.

Sarajevo-RS: Kako ste zapravo počeli da svirate harmoniku i zašto ste baš taj instrument odabrali?

Aleksa Mirković: S obzirom da potičem iz muzičke porodice, majka je profesor klavira, a brat klarinetista, još kao mali odlazio sam u Muzičku školu na koncerte. Tamo sam upoznao svog prvog profesora, Zorana Rakića, i zavoleo sam atmosferu koja je vladala na njegovim časovima, pa je i harmonika postala moj konačni izbor.

Sarajevo-RS: Koliko dnevno provodite vremena vježbajući harmoniku, odnosno pred nastup?

Aleksa Mirković: Ne postoji određeno vreme za vežbanje. Prosto, kao u svakom poslu – radi se dok se ne postigne sve što je potrebno. I tako svakog dana. Naravno, postoje i trenuci u kojima izvođač sebi može dozvoliti odmor, recimo posle nekog napornog perioda kada su se takmičenja održavala jedno za drugim, kao što se meni desilo sada. Međutim, važno je raditi svakodnevno, rad je osnova uspeha. Pored toga, bitno je i slušati muziku, jer se slušanjem najbolje uči!

Sarajevo-RS: Koje su to kompozicije koje najčeće izvodite, a u kojima najviše uživate?

Aleksa Mirković: Većinu programa čine originalna dela za harmoniku. Jedan deo programa su i kompozicije iz doba baroka. Ja najviše volim lirska dela, jer je za njih potrebna velika nadahnutost i kreativnost. Pored toga, na koncertima izvodim i neke od svojih kompozicija, pisane za solo hamoniku, koje sam pre par nedelja objavio u saradnji sa Udruženjem ljubitelja harmonike ’’MEH’’ iz Beograda.

Sarajevo-RS: Kakvi su Vam planovi za naredni period i šta Vas uskoro očekuje?

Aleksa Mirković: Planova ima mnogo. Voleo bih da nastupim na najvećem svetskom takmičenju za harmoniku ''Svetski trofej'' u Francuskoj, u oktobru, za koje se spremam već duže vreme, ali za to ću najpre morati da pronađem sponzore, kako bih uopšte mogao da otputujem na takmičenje. Sam put na ovo takmičenje znači veliki broj pripremnih koncerata tokom leta i na jesen, po Srbiji, BiH, a možda i negde dalje.

 

Foto: privatna arhiva Aleksa Mirković

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Volite ono što radite i uspjeh je zagarantovan

17351079 1277246505699655 800545574 nMilena Tunguz, manekenka iz Banje Luke, rođena je 3. marta 1994. godine. U slobodno se vrijeme bavi plesom, glumom, voli da crta, voli pozorište i knjige. Razgovarali smo sa Milenom, uspješnom mladom osobom.

 

SA-RS: Kada ste krenuli da se bavite modelingom i kako se rodila ljubav prema modelingu?

Milena: Pa sjećam se još iz ranog djetinjstva da sam porodici uvijek pokazivala kako manekenke hodaju i da sam kao djevojčica stalno govorila da ću biti model kad porastem. Tu želju majka mi je tek ispunila kad sam napunila 16 godina, tada me je upisala u školu manekenstva, koju sam redovno pohadjala do punoljetstva. Medjutim, nisam se tome mogla 100% posvetiti dok nisam završila srednju školu tako da po završetku škole sve je počelo da se polako obistinjuje.

SA-RS: Učestvovali ste na “Miss Earth-u” 2014. godine i osvojili lentu treće pratilje. Kako ste zadovoljni takmičenjem?

Milena: Da, odmah nakon završetka srednje škole, prijavila sam se na izbor za Miss Earth BiH jer sam smatrala da mi to može biti neka odskočna daska za svijet modelinga, nisam se mnogo prevarila, mogu da kažem da mi je to nekako i pomoglo u neku ruku, odmah poslije završetka izbora, gdje sam osvojila lentu “Miss Fire for Miss Earth BiH” 2014. Direkcija izbora me je poslala na prvo putovanje u Turskuu, tamo sam boravila tri mjeseca i naravno tu se ljubav prema modelingu povećala. Od tog prvog putovanja, obećala sam sebi da ću se posvetiti toj profesiji 100% i to će biti moj poziv u životu. Što se tiče samog takmičenja i svih ostalih, iskreno nisam neki ljubitelj, niti volim da se takmičim u ljepoti, jer ljepota je u oku posmatrača, tako da niko ne može sa sigurnosću donijeti sud o tome ko je najljepši itd, medjutim, prijavila sam se samo iz jednog razloga jer mi je trebao neki početak ovoga čime se trenutno bavim, tako da nisam pogriješila

SA-RS: Snimili ste dva filma u Indoneziji. Možete li nam reći više o tome?

Milena: Poslije Turske, otputovala sam za daleku Indoneziju i tamo sam boravila sedam mjeseci, i za samo tih sedam mjeseci dobila sam glavnu ulogu u dva filma, a tome se nisam baš nadala, jer do tad svi moji snovi i sva moja energija bila je usmjerena ka modeingu. Jedan film pod nazivom “From London to Bali” i on se već se emituje u indonežanskim kinima, dok drugi se još čeka, a nadam se da će uskoro biti i njegova premijera. Drugi film je pod nazivom “Hell End”, to je pola indonežanski, pola holandski film, jer se pričaju oba jezika u filmu, tako da mogu da kažem da sam morala dva jezika da savladam za tu ulogu i naravno, to me nije spriječilo jer sam imala ogromnu želju. Lokacije za snimanje filmova bile su Džakarta i Bali. Bilo je jednom rječju nevjerovatno iskustvo. Od tada imam tendenciju da mi jednog dana možda i gluma postane glavna profesija, tako da ćemo vidjeti, vrijeme je preda mnom.

SA-RS: Osim modelinga, bavite se još i glumom, crtanjem, plesom. Kako sve postižete?

Milena: Pa iskreno, veoma lako sve postižem, zato što to volim da radim i to me ispunjava. Jednostavno, uživam u tome. Modelingu sam najviše posvećena, jer mi je to trenutno glavna profesija, što bi se reklo, ja sam full time model. Glumom se bavim ponekad, kad iskrsne neka od prilika, kao u Indoneziji, mada što se tiče i modelinga može se reći da i tu gluma ne ispašta jer dobijam i mnoge tv reklame. Slikanje za sada mi je samo hobi, koji planiram jednog dana da malo više uozbiljim i da se više posvetim, ali se trudim da ništa ne ispašta. Zbog slikarstva planiram da možda kroz neko odredjeno vrijeme upišem Likovnu umjetnost, jer sam jako zainteresovana za istoriju umjetnosti i uživam dok slikam. Može se reći da sam umjetnički tip.

SA-RS: Snimili ste i modni editorijal za časopis Ljepota i zdravlje. Možete li reći nešto o tome?

Milena: Jesam, snimila sam dva puta editorijal za Ljepotu i Zdravlje. Prvi put na samom početku modelinga 2012, i sad ove godine poslije mog povratka iz Malezije. Mogu da kažem da gdje god da otputujem, da najviše poslova dobijam zbog tih fotografija, svi su oduševljeni sa talentom naših ljudi, a to mnogo govori.

SA-RS: Trenutno ste u Kuala Lumpuru i snimate reklamu. Kakvi su Vaši utisci?

Milena: Trenutno sam u Kuala Lumpuru, Maleziji, već drugi put i mogu reći da mi je ovdje odlično. Poslovi su na nivou, ali najviše radim reklame kao sto već rekoh, jer sam više komercijalni model, što je odlično, jer su ti poslovi najviše plaćeni. U slobodno vrijeme treniram, počela sam da se bavim i kick boxingom, tako da sam baš svestrana. To me ispunjava. Ovdje mi jako odgovara njihov način života i njihova kultura, osjećam se kao da sam kod kuće. Drugi put kad sam dolazila u Maleziju, čim sam na aerodromu čula njihov jezik, shvatila sam da mi je to baš nedostajalo, jer dosta razumijem Bahasu. Oduševljena sam Azijom naprosto i smatram da sam našla svoje parče neba baš ovdje.

SA-RS: Vaši planovi za budućnost?

Milena: Što se tiče skorijih planova, uglavnom su svi vezani za Aziju. Poslije Malezije imam u planu da obidjem Kinu, Tajland, Japan. Možda čak i Emirate, jer se dosta agencija interesuje za mene u Dubaiu. Imam želju da se vratim i za Indoneziju, da pogledam svoje filmove i da obidjem svoje prijatelje, a to je jedna od najljepših stvari u mom poslu, što stičem poznanstva i prijateljsta širom svijeta. Posije Azije planiram da idem za Ameriku, jer smatram da ću tada biti spremna za taj pohod i da sam sto bliže Hollywoodu, jer kao sto već rekoh na samom početku, tj nagovjestih, da sam još od ranog djetilnjstva jedan veliki hrabri sanjar koji korača sam do svog cilja.

 

 

Izvor: sarajevo-rs.com

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Vanja Danilović - Dama sa harmonikom

vanja danilovic harmonika 1Najbolji student drugog ciklusa studija Muzičke akademije Univerziteta u Istočnom Sarajevu za 2016. godinu i student master studija na pomenutoj akademiji, Fočanka, Vanja Danilović zajedno sa svojim kolegama Nikolom Pantelićem, Miljanom Đurović, Milicom Muhadinović i Stefanom Ćehom uspješno je održala cjelovečernji koncert kvinteta harmonika ''Accordeus'' u Sarajevu. 

Sudeći po reakcijama publike, koja je na svako djelo reagovala gromoglasnim aplauzom i riječima hvale, ovaj koncert možemo sa sigurnošću svrstati u niz uspješno realizovanih od strane pomenutih studenata Muzičke akademije Univerziteta u Istočnom Sarajevu. 

Taj koncert bio je samo mali povod da stupimo u kontakt sa dvadesetpetogodišnjom Vanjom Danilović i građanima našeg grada predstavimo njene dosadašnje rezultate i uspjehe na odsjeku za harmoniku.

Trud je bio ogroman, ali upornost i ljubav ka muzici i harmonici je prevladala, pa sada može biti sasvim zadovoljna postignutim. Danas nakon dosta rada i odricanja, ima priliku da mlađima prenese svoje znanje i koliko-toliko ih uvede u svijet muzike i harmonike, što i rado čini u Osnovnoj muzičkoj školi u Foči.

Sarajevo-RS: Kada ste osjetili želju da se bavite muzikom i zašto ste baš odabrali harmoniku?

Vanja Danilović: Smatram da svaki čovjek nosi u sebi osjećaj za lijepo, da radi nešto što mu prija. Mislim da nema ljepšeg osjećaja od onog kada se prepustite muzici, pomno je slušajući ili dok nešto radimo. Ja spadam u onu grupu ljudi koja spava i budi se uz muziku, slušam je dok vozim, spremam hranu ili čistim stan. Naprosto, sastavni je dio moje svakodnevnice.  Tako je bilo i kada sam bila dijete.

Prvo sam igrala u folkloru dvije godine, a sa devet sam već odlučila da se upišem u muzičku školu. Priznajem, tada nisam razmišljala o ozbiljnijem bavljenju muzikom, više je to bio hobi, još jedna „sekcija“ u nizu, od brojnih koje sam pohađala kao djevojčica. Za harmoniku, naravno, nisam htjela ni da čujem, izbor je bio slučajan i, nazovimo, prisilan. Zakasnila sam na prijemni ispit za muzičku školu, nije bilo mjesta na klaviru i jedino što sam mogla da izaberem, u to vrijeme, bila je harmonika. Danas me je dovela dovde gdje jesam, pokajala se nisam i mnogo sam srećna što se bavim ovim poslom, naročito što sviramo tako neobičan instrument, netipičan za ženu.

Sarajevo-RS: Sa kolikim muzičkim znanjem ste se upisali na osnovne studije Muzičke akademije?

Vanja Danilović: Srednju muzičku školu sam završila u Istočnom Sarajevu kao učenik generacije Gimnazije i srednje stručne škole Istočna Ilidža. Nikada se prije mene nije desilo u školi da takvu titulu ponese neko iz odjeljenja muzičke škole, pored nekoliko razreda gimnazije, ekonomske i medicinske. Zahvalna sam svojim profesorima u srednjoj školi na kvalitetnom znanju koje su mi pružili sa kojim sam postala redovni student na Muzičkoj akademiji 2011. godine.

Sarajevo-RS: Koje kompozicije najčešće izvodite i u kojim najviše uživate?

Vanja Danilović: Imala sam priliku u srednjoj školi da sarađujem sa sadašnjim profesorom, mentorom Dražanom Kosorićem, koji je, pored pedagoškog rada i trenutnog vođenja Akademije kao dekan i uspješan kompozitor. Prvi put samkvintet harmonika 2017 se upoznala sa njegovim stvaralaštvom 2009. godine kroz „Koncertni komad za harmoniku i klavir“ i od tada sviram minimalno dva do tri puta godišnje njegova djela, što kao solista na harmonici, kroz razne ansamble i naravno u orkestarskom izvođenju.

Neke sam izvodila i premijerno, zatim, dešavalo se da neka djela budu lično meni posvećena, a oni koje se bave ovim poslom znaju da nema ljepšeg osjećaja nego kada kompozitor svoje djelo posveti određenom izvođaču. Stil koji njeguje kompozitor Kosorić je stil u kome sam se pronašla dosta ranije i u potpunosti odgovara mom temperamentu, karakteru, a što se tiče njegovih djela, u potpunosti uživam svirajući ih.

Mislim da ne mogu izdvojiti nijednu kompoziciju u kojoj posebno uživam svirajući. Čim sam je stavila na svoj repertoar znači da u sebi sadrži neku nit koje me vezuje za istu. U neformalnom razgovoru sa profesorom prije nekoliko dana, rekao mi je da sam najveći promoter njegovih djela ovdje, na ovim prostorima. Mislim da sam vam dala odgovor na pitanje.

Sarajevo-RS: Kada ste imali prvi javni nastup i kako je on protekao?

Vanja Danilović: Sjećam se da je bio decembar mjesec, prvi razred osnovne muzičke škole, znači 2001. godina. Bila sam uzbuđena, kao i svako dijete kada stane pred veliki auditorij, puna sala amfiteatra Srednjoškolskog centra. Sve vrijeme sam lupkala desnom nogom, držeći sebi ritam. Sjećam se da me je nastavnica iskritikovala, ali ujedno joj je bilo drago na mom prvom javnom nastupu. Dugo se nisam vraćala unazad prisjećajući se prvog izlaska na scenu, jako sam se obradovala ovom pitanju.

Sarajevo-RS: Koliko jedan nastup zahtijeva rada i truda oko pripremanja, da li ste se nekad razočarali jer ste mislili da ste mogli ili trebali više se spremati?

Vanja Danilović: Stati pred publiku, ma u kolikom broju, zahtijeva fizičku i psihičku spremnost. Zavisi od izvođača do izvođača i njegovih sposobnosti, iskustva, smjelosti, ali generalno se može govoriti o jednom dužem vremenskom periodu, minimalno mjesec dana, kadkad i mnogo više. S druge strane, trenutak igra veliku ulogu u našem poslu, ako se desi pravi momenat, nijedna prepreka ne spriječava odličan performans, dok se kod manje dobrih trenutaka čovjek bori sa raznim okolnostima, ali svakako vješto sakrivajući od slušalaca.

Trudimo se ne razočarati se tako lako, svako izvođenje treba učiniti posebnim, naučiti nešto novo i iznova i iznova spoznati sebe u datim momentima. Koliko god da umjetnik radi na nekom djelu, uvijek postoje detalji koji se, i nakon dužeg vremenskog perioda dorađuju, koriguju u svrhu bolje interpretacije. Kada više radimo mi više istražujemo, spoznajemo, tako da nam vremena nikada nije dosta da bismo došli do, nazovimo konačnog rješenja.

Sarajevo-RS: Možete li izdvojiti najznačajnije nastupe i nagrade za Vas do sada?

Vanja Danilović: Svaka nagrada mi je podjednako bitna, od prvih koje sam dobila u osnovnoj školi smatrajući to mojim najvećim uspjehom, pa do danas. Mogu reći da ih brojim 31. do sada, 17 prvih, 9 drugih i 5 trećih nagrada u disciplinama harmonika solo izvođač i kamerna muzika.

Velikim uspjehom smatram učešće na otvaranju velikog festivala harmonike „Akordeon art“ u sastavu ''Eudiates tria'' gdje smo predstavljale našu akademiju u Istočnom Sarajevu, u maju 2015. godine. To je za nas bio veliki uspjeh, iako je u pitanju festival u našem gradu, ali broj takmičara, članova žirija i gostiju iz inostranstva ga stavljaju rame uz rame sa navjećim svjetskim festivalima klasične muzike.

Naredne godine, sa kvintetom harmonika „Accoredus“ zatvorili smo festival kao laureati XII kategorije.

vanja danilovic harmonika 3Sarajevo-RS: Napredak na Muzičkoj akademiji po završetku studija donio Vam je titulu najboljeg studenta drugog ciklusa studija, koliko to priznanje znači za Vas?

Vanja Danilović: Bila bih neiskrena kada bih rekla da mi priznanje kao najboljeg studenta drugog ciklusa studija u Republici Srpskoj ne znači ništa. S druge strane, nisam imala za cilj tokom studiranja biti najbolja niti se nekome dokazivati. Uvijek sam govorila da samo radim ono što volim i rezultat dolazi sam po sebi. Tako je bilo i sa ovim priznanjem. Ništa više truda nisam uložila u odnosu na prethodne godine studija.

Ukupan rezultat svakako da me je obradovao i drago mi je da mogu nekome da dam podstrek svojim primjerom. Najviše me raduje što to vidim kod svojih učenika i što se zajedno trudimo postići iste rezultate, a u dvije godine mog pedagoškog rada mogu reći da sam ponosna na naša ostvarenja.

Sarajevo-RS: Do odbrane master rada ostao je još i završni master koncert. Da li je to kruna Vašeg dosadašnjeg rada u muzičkom obrazovanju ili imate nove planove?

Vanja Danilović: Odbranu ću smatrati krunom mog dosadašnjeg rada. Planiram da to bude izvedeno na malo drugačiji način nego inače, ali otom potom. Mislim da ću nakon odbrane malo stati sa istraživanjem u ulozi studenta. Željno iščekujem svoje slobodno umjetničko izražavanje. O planovima ne bih sada govorila. Imam mnoštvo ideja, čekam da se iskristališe ona najbolja.

Sarajevo-RS: Tokom marta mjeseca imate tri vrlo važna takmičenja, ukratko nam opišite šta Vas to očekuje i koliko iziskuje rada i truda?

Vanja Danilović: Trenutno sam najaktivnija u ansamblu „Accordeus“ koga, pored mene čine i moje drage kolege sa treće godine studija – Miljana Đurović, Milica Muhadinović, Nikola Pantelić i Stefan Ćeha. Kao kvintet harmonika smo jako aktivan sastav i veoma me raduju enegrija i ambicija ovih mladih, velikih ljudi i umjetnika. Iza sebe već imamo dva solistička koncerta, a kroz nekoliko dana očekuju nas još dva u Beogradu.

Naime, 9. marta smo učesnici velikog takmičenja kamerne muzike „Davorin Jenko“ u Beogradu, gdje će se pored nas takmičiti razni ansambli sa prestižnih akademija iz regiona i šire. Potom, 13. i 14. marta, zajedno sa pijanistkinjom Sonjom Radojković održaćemo cjelovečernji koncert u „Parobrod“ sali, kao i u Muzeju Narodnog pozorišta Grada Beograda. Nedavno smo primili vijest da smo učesnici ovogodišnjeg festivala „Zeničko proljeće“, tako da nas publika u Zenici očekuje 29. marta u Muzeju grada Zenica, a ovih dana očekujemo i termin za salu Banskog dvora u Banja Luci u okviru festivala „Dani Vlade Miloševića“.

Za nas nema vikenda, praznika i neradnih dana. Dešava se da i danima kojim radim, nakon posla sjedam u autobus i dolazim u Istočno Sarajevo na Akademiju gdje me moji prijatelji spremni čekaju u učionici da krenemo sa radom. Svih petoro smo iz pet različitih gradova, spojili smo Srbiju, Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu u jedan ansambl koji je pokazao da može skladno i uspješno da funkcioniše bez obzira na sve razlike koje nosimo sa sobom kao individue.

Mnogo rada stoji iza našeg uspjeha, strpljenja, podrške našeg mentora Dražana Kosorića, kao i svih profesora sa Akademije u Istočnom Sarajevu. Postali smo sastav koji ne služi samo u svrhu rješavanja ispitnih i predispitnih obaveza, već prvi kvintet harmonika koji je krenuo sa koncertnom i takmičarskom djelatnošću kao slobodni i samostalni umjetnici i za sada nam dobro ide. Svi imamo svoje zadatke u sastavu, neko više, neko manje, ali svi učestvujemo u organizaciji obične probe, pa do velikog koncerta.

Sarajevo-RS: Ono što je možda najbitnije u svemu ovome, koliko ste Vi i Vaša porodica zadovoljni Vašim uspjehom i napretkom na polju muzike?

Vanja Danilović: Bez podrške porodice i najbližih ne bi bilo ovolikog uspjeha. Tu su moji roditelji koji su odgovorili želji jedne tinejdžerke koja je sa 15 godina odlučila da se preseli u drugi grad radi ozbiljnijeg bavljenja muzikom, koje je moglo da bude prolazna faza kao i kod svakog djeteta u tim godinama.

Potom kupovina instrumenta, ostvareni uslovi za što bolje školovanje, svakako da im dugujem veliku zahvalnost. Uspjeh je najmanja stvar koju sam mogla da im uzvratim za svih deset godina podrške i razumijevanja, s obzirom da se niko iz moje porodice ne bavi ni sličnim poslom. Hvala im još jednom!

Foto: privatna arhiva Vanja Danilović

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Uz veliki trud i zalaganje postižu se veliki rezultati

plesni klub nikaPlesni klub "NIKA" Sokolac počeo je sa radom još 2010. godine i za nepunih sedam godina rada, osvajao je i osvaja mnoge nagrade na državnim prvenstvima, takmičenjima.
Razgovarali smo sa Milicom Kapović, koreografom plesnog kluba "NIKA".

Sarajevo-RS: Kada je Vaša grupa krenula sa radom i koliko ona broji trenutno članova?

Milica: Naša plesna grupa je krenula sa radom 2010. godine, trenutno broji 80 članova

Sarajevo-RS: Vi ste koreograf u plesnoj grupi NIKA. Koliko vam je potrebno da smislite koreografiju i koliko vam traje proba?

Milica: Vrijeme za smišljanje koreografije zavisi od nivoa moje trenutne kreativnosti. Nekada koreografiju mogu da završim i za jedan dan, a nekada to potraje. Naši treninzi traju po sat i po.

Sarajevo-RS: Učestvovali ste na seminaru za koreografe. Šta za Vas predstavlja i koliko vam znači to iskustvo?

Milica: Učestvovala sam na licencnom seminaru za koreografe, Saveza Modernih plesova BiH. Pa to je za mene veoma značajno u vidu edukacije.

Sarajevo-RS: Članica Vaše grupe Andrijana Amović je učestvovala na takmičenju "Ja imam talenat" i prošla. Možete li reći nešto više o tome?

Milica: Andrijana je član našeg kluba već 4 godine. Ona je primjer da se uz redovni rad , trud i njen talenat,  postižu veliki rezultati. Ona je uspješna i na takmičenjima gdje oduševljava i osvaja prva mjesta. Mi smo jako ponosni na nju i sada još više radimo, vježbamo i spremamo koreografiju za drugi krug.

Sarajevo-RS: Koji su Vam planovi za budućnost?

Milica: Mi i dalje planiramo da naporno vježbamo, idemo na takmičenja, učestvujemo u raznim TV emisijama i manifestacijama. Od 5.marta ćemo početi držati časove plesa za djecu Lukavice, Dobrinje i šire. Časovi će se održavati u Osnovnoj školi "Osman Nuri Hadzic" utorkom i nedjeljom od 18h. Rezervacije raspoloživih termina se vrše preko telefona 066211565.

 

 

Izvor: sarajevo-rs.com

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Ostvaren značajan napredak u razvoju opštine Istočno Novo Sarajevo

ljubisa cosic 2

Načelnik opštine Istočno Novo Sarajevo Ljubiša Ćosić rekao je u razgovoru za Sarajevo-RS  da je  tokom svog prvog mandata na mjestu prvog čovjeka opštine Istočno Novo Sarajevo 2012. godine do početka drugog mandata 2016. godine radio i nastaviće da radi na unapređenju i boljem razvoju ove opštine, kako u infrastrukturnom smislu tako i u podršci sektoru privrede, stabilizaciji opštinske uprave i zapošljavanju građana.

On je govorio i o izgradnji najvažnijih projekata opštine kao što su izgradnja poslovne zone ''Vranješ'', rekonstrukcija i izgradnja novih saobraćajnica, gradskog trga, rekonstrukcija sportske dvorane i drugih projekata. 

Osvrnuo se i na probleme u opštini kao što je neriješeno pitanje radnika ''RAOP-a'', nesuglasicama sa rukovodstvom opštine Istočna Ilidža po pitanju komunalnih preduzeća i drugim pitanjima koja su aktuelna na području ove gradske opštine u gradu Istočno Sarajevo.

Sarajevo-RS: Možete li uporediti stanje u opštini Istočno Novo Sarajevo u prvom mandatu i danas, kada ste otpočeli svoj drugi četverogodišnji mandat. Koliko je opština napredovala i šta je značajno učinjeno?

Ljubiša Ćosić: Nijedan političar, pa samim tim ni načelnik opštine, ne može sebi dati za pravo da kaže da je tokom njegovog mandata sve počelo, i da prije toga ništa nije bilo. Samim tim, smatram da je opština Istočno Novo Sarajevo, krajem 2012. godine, kada sam preuzeo dužnost načelnika, bila u određenoj fazi razvoja koju je započela praktično od završetka ratnih dešavanja. Ipak, svaka nova vlast, ima svoje viđenje i pravac za koji smatra da lokalna zajednica treba da slijedi i put kojim treba da se razvija.

Na osnovu prezentacije tog pravca i naravno rezultata, građani se odlučuju da daju povjerenje jednoj vlasti. U skladu sa tim, želim da istaknem da smo mi u prethodne četiri godine razvoj opštine Istočno Novo Sarajevo vodili u tri smjera: jačanje infrastrukture u ruralnim i urbanim dijelovima opštine, podrška sektoru privrede i razvoj, i stabilizacija opštinske uprave, zajedno sa svim komunalnim preduzećima u vlasništvu opštine i javnim ustanovama čiji je osnivač opština. Smatram da smo u sva tri smjera dosta radili i da u ovim oblastima postoje vidljivi, mjerljivi i jasni rezultati.

U oblasti infrastrukture se najviše radilo i tu svakako treba istaći razvoj centralne rekreacione gradske zone ispoljen kroz izgradnju gradskog parka ''Gavrilo Princip'', obdaništa ''Patrijarh Pavle'', dva dječija igrališta, izgradnje novih i rekonstrukcije postojećih gradskih saobraćajnica, parking prostora, uvođenja sistema LED rasvjete, itd. Naravno, i u seoskim mjesnim zajednicama se ulagalo mnogo sredstava u razvoj vodovodne i kanalizacione mreže, rekonstrukciju postojećih i izgradnju novih saobraćajnica, izgradnja dva dječija igrališta, rasvjeta u selima, itd.

Bitno je svakako istaći da smo pomagali i nastavićemo pomagati izgradnju dvije crkve na području opštine, da smo završili prvu fazu izgradnje proširenog dijela Doma zdravlja, te da ćemo ove godine ovaj posao okončati, da smo zaštitili i tako reći ''zatvorili'', a samim tim i spriječili od propadanja objekat galerije ''Kućanski'', koji će u ovom mandatu biti završen i postaće muzej, da smo izgradili lovački dom u Tvrdimićima, na Trebeviću, i nastavljamo razvoj ovog turističkog centra.

Generalno, ne postoji dio opštine kome se nije posvećivala pažnja u pogledu razvoja i jačanja bilo kog oblika infrastrukture. Naravno, na polju podrške privredi smo igrali proaktivnu ulogu u odnosu sa privrednicima, koja se manifestovala kroz formiranje Savjeta za razvoj privrede, izradu studije izvodljivosti za poslovnu zonu ''Vranješ'', koja će u naredne dvije godine biti izgrađena i u nju će se useliti određen broj privrednih subjekata, razvili smo sistem podsticaja privrede i poljoprivredi, koji je često na meti kritika, ali ja smatram da ko kog da radi, uvijek će biti na meti kritičara, jer smo mi jednostavno takav narod. Ipak, mi nastavljamo da radimo.

Sarajevo-RS: U oblasti infrastrukture najavili ste rekonstrukciju i završetak radova na sportskoj dvorani, izgradnju trga. Kada građani mogu očekivati početak i završetak tih projekata?

Ljubiša Ćosić: Najznačajniji kapitalni projekat u opštini Istočno Novo Sarajevo u ovom mandatnom periodu, za nas je rekonstrukcija sportske dvorane i izgradnja gradskog trga. Nakon urušavanja dvorane u februaru 2012. godine, iljubisa cosic kabinet nacelnika uklanjanja ostataka urušene krovne konstrukcije u proljeće 2013.godine, mi praktično nismo bili u mogućnosti, isključivo zbog nedostatka finansijskih sredstava da idemo dalje sa realizacijom ovog projekta.

U toku 2016. godine uspjeli smo da izdvojimo dio sredstava za izradu glavnog projekta za dvoranu i gradski trg, već smo dobili idejno rješenje i očekujemo da ćemo, nakon minimalnih korekcija, imati završen glavni projekat dvorane i gradskog trga do polovine aprila ove godine.

Moram istaći da smo već u poodmakloj fazi dogovora sa Vladom Republike Srpske oko sufinansiranja ovog projekta u iznosu od 3-4 miliona KM, tako da ćemo sa jednim dijelom učešća iz budžeta opštine, nadam se, nakon što dobijemo procjenu vrijednosti radova iz glavnog projekta, zaokružiti finansijsku konstrukciju. Nakon toga, idemo sa operativnim pripremama tenderske dokumentacije i raspisivanjem tendera.

Jedan dio dogovora ćemo morati postići i sa novom administracijom Grada Istočno Sarajevo, u čemu se nadam da neće biti problema. I da dam prezican odgovor, naši optimistični planovi su da ćemo krajem ovog ljeta započeti sa izvođenjem radova, a da će završetak ovog projekta biti realizovan do kraja građevinske sezone u 2018. godini.

Sarajevo-RS: Tokom predizborne kampanje 2016. godine kao jednu od važnijih aktivnosti naveli ste izgradnju poslovne zone. Koliko je to važan projekat za građane ove opštine i koliko je to zapravo ostvarivo u našoj lokalnoj zajednici?

Ljubiša Ćosić: Kao što sam već rekao, radi se o izgradnji poslovne zone ''Vranješ'', površine 4,5 ha, koja je već definisana kroz studiju izvodljivosti, imamo još jedan mali dio regulacionog plana ''Vranješ'' da izmjenimo, što ćemo završiti do sredine godine.

Skupština opštine u prethodnom mandatu je utvrdila povoljniju cijenu zemljišta, sa 50 % nižim troškovima rente i uređenja gradskog građevinskog zemljišta za preduzeća koja budu kupci zemljišta i budu gradila poslovne objekte u zoni, tako da sam siguran da ćemo, najdalje do kraja iduće godine, imati popunjenu poslovnu zonu sa najmanje 10 poslovnih objekata postojećih i novih investitora u opštini Istočno Novo Sarajevo.

Krajnji cilj su svakako nova radna mjesta i nadamo se da će ih biti najmanje 150 i jačanje snage privrede u Istočnom Novom Sarajevu.

Sarajevo-RS: Već duže vrijeme jedno od aktuelnih pitanja u Istočnom Novom Sarajevu je preduzeće ''RAOP'', čijim radnicima još uvijek nisu isplaćene plate i doprinosi. Kakvo je Vaše viđenje i potencijalno rješenje tog problema?

Ljubiša Ćosić: Prije svega, želim da istaknem da se radi o neuspjehu, i to prvo Vlade Republike Srpske i njihovom odnosu prema poslovanju ovog preduzeća, odnosno onoga što se dešavalo nakon što su ruski investitori kupili nepokretnu imovinu i osnovali nova preduzeća, pa sve do neuspjeha koji ja doživljavam kao lični, jer sam vjerovao u ovaj poslovni aranžman. Međutim, ni u kom slučaju nismo prestali da vodimo računa o imovini koja je ostala iza ruskih preduzeća i pokretnoj imovini bivšeg ''RAOP-a'' u vlasništvu Vlade Republike Srpske.

U stalnom sam kontaktu sa ministrom industrije kada je u pitanju ovaj problem i istrajaćemo u namjeri da spasimo ovo što je ostalo do eventualne pojave novih investitora. Radi potpune istine, treba reći da se jedan dio radnika naplatio kroz sudska izvršenja, a od novca koji su te 2013. godine uplatili ruski kupci za nepokretnu imovinu preduzeća, ali i da jedan dio radnika, uglavnom oni koji nisu tužili, nije naplatio ništa, i teško da će u postupku stečaja ''RAOP-a'', uspjeti bilo šta da naplati.

ljubisa cosic na izboru sportisteSarajevo-RS: Tokom Vašeg prvog mandata bilo je nesporazuma oko održavanja gradske čistoće na području Istočnog Novog Sarajeva i Istočne Ilidže. Da li je taj problem riješen formiranjem ''KOMIL-a''?

Ljubiša Ćosić: Kada je u pitanju naš odnos sa opštinom Istočna Ilidža u pogledu njihove odluke o osnivanju vlastitog komunalnog preduzeća, odnosno ''KOMIL-a'', potrebno bi bilo dosta rečenica i objašnjenja, za koje smatram da su već davno prošlo vrijeme u ovom momentu. I dalje smatram da se radi o pogrešnoj odluci vlasti u Istočnoj Ilidži, odluci koja je našem preduzeću KP ''Rad'' nanijela značajnu poslovnu štetu, iz koje se još nismo izvukli.

A potrebno je da podsjetim javnost da u KP ''Rad'' 50% radnika čine stanovnici opštine Istočna Ilidža i da je ovo preduzeće usluge na području Istočne Ilidže pružalo vrlo profesionalno, te da samim tim nije bilo potrebe za osnivanjem novog preduzeća. Moglo se dogovoriti i zajedničko vlasništvo u KP ''Rad'' od strane dvije opštine, ali sada, nakon svega, sam ubijeđen da je osnivanje ''KOMIL-a'' rezultat isključive političke odluke rukovodstva opštine Istočna Ilidža.

Nama, u opštini Istočno Novo Sarajevo, još uvijek ostaje neizbježna obaveza da KP ''Rad'' finansijski stabilizujemo, odnosno ujednačimo prihode i rashode preduzeća, što je jako teško s obzirom na veliki broj zaposlenih i izdvajanja za njihove bruto plate. Na kraju, želim da odgovorim, trenutna stvarnost u naše dvije opštine, na ovako malom prostoru su KP ''Rad'' sa svim infrastrukturnim i tehničkim resursima, opterećen velikim brojem radnika i ''KOMIL'' bez ikakve vlastite infrastrukture i tehničkih resursa, ali kao potpuno novo preduzeće.

Sarajevo-RS: Kako će biti riješen problem o regulisanju javnih parkirališta i javnog oglašavanja, o čemu se raspravljalo na prethodnoj sjednici Skupštine opštine, a što je rasplamsalo raspravu među odbornicima?

Ljubiša Ćosić: Taj problem je već riješen usvajanjem Odluke o javnim parkiralištima i Odluke o javnom oglašavanju na području opštine, tako da praktično problema nije ni bilo, već se samo radilo o različitim mišljenjima odbornika pozicije i opozicije. Kada govorimo o javnim parkiralištima, postoje tačno određena javna parkirališta, način njihovog održavanja i naplate parkinga na istim, tako da ova oblast funkcioniše.

Raspravu o Odluci o javnom oglašavanju već dvije skupštine su izazvali bilbordi sa ličnim porukama pojedincima koji su se u prethodnom periodu pojavili na području naše opštine. Bilo je različitih viđenja rješavanja ovih potencijalnih problema u budućnosti, mi smo predložili i izabrali jedan.

I sve što mogu reći je, da ukoliko se u budućnosti slučajno pojavi prijetnja postavljanja ove vrste poruka na bilbordima u Istočnom Novom Sarajevu, o kome god da se radi, ona se neće ostvariti, odnosno bilbordi neće biti postavljeni, a vlasnici bilborda i naručioci poruka će biti sankcionisani.

Sarajevo-RS: Koji je Vaš stav po pitanju izgradnje brze ceste (autoputa) Sarajevo – Beograd. Za koju ste Vi opciju i zbog čega?

Ljubiša Ćosić: Odmah želim da kažem da sam pesimista po ovom pitanju i smatram da će proći još dugo vremena dok se po ovom pitanju, odnosno povezivanju Istočnog Sarajeva i Sarajeva sa Beogradom brzom cestom ili autoputem, bude konkretno razgovaralo.

Smatram da se radi o prilično neutemeljenoj priči koja gotovo i da nema jasan početak, a jasan početak bi značio izradu studije izvodljivosti koja stručno treba da da odgovor na pitanje koji su to potencijalni pravci, koliko bi koštala izgradnja svakog od pravaca, pa potom konačna odluka o pravcu, zatim izrada glavnog projekta, eksproprijacija zemljišta na trasi, tender za izbor izvođača, i tek potom izgradnja. A nisam pomenuo izvore finansiranja.

Zbog ovoga što sam rekao smatram da se radi o klasičnoj ''zabavi za narod'' i iskreno ne sviđa mi se što baš nas Beograd hoće ovim da ''zabavi'', i eventualno posvađa. Onog momenta kada ovo bude zaista ozbiljna priča, moj stav će biti, mada ne znam koliko će se uvažavati stavovi lokalnih političara, da to bude trasa koja ide isključivo teritorijom Republike Srpske, jer naše stanovništvo ostvaruje najviše komunikacije sa Beogradom i Republikom Srbijom, mi smo ti koji sa Srbijom imamo specijalne i paralelne veze, Srbija je naša matica, tako da je logično, da ako se pitamo to bude putna komunikacija isključivo teritorijom Republike Srpske.

 

 

 

 

 

Izvor: sarajevo-rs.com

Foto: arhiva

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Mladi više da se posvete aktivizmu

16114742 10209890798764793 5019342121166141432 nBiti aktivan znači znati šta hoćeš i želiš I možeš uraditi za zajednicu. Na taj način direktno se utiče na lični razvoj kao i razvoj svoga grada i zajednice. Biti aktivan znači imati aktivnosti koje omogućavaju upoznavanje novih ljudi, putovanja, sticanje novih znanja.

Mladi predstavljaju izuzetno značajnu kategoriju stanovništva i buduće nosioce promjena u društvu. Zato je neophodno posvetiti adekvatnu pažnju njihovim potrebama, stavovima i željama, kao i podršci i razvoju aktivizma mladih.
Da bi smo se pobliže upoznali sa omladinskim aktivizmom, razgovarali smo sa Stefanom Terzićem I Strahinjom Savićem, omladinskim aktivistima iz Istočnog Sarajeva.

Sarajevo-RS: Recite nam nešto više o sebi i čime se sve bavite?

Stefan: Zovem se Stefan Terzić, rođen sam na 12. septembra 1993. na Ilidži. Student Elektrotehničkog fakulteta u Istočnom Sarajevu, i živim na Sokocu poslednjih 20 godina. Volonter sam Crvenog krsta već nekih 6 godina, i instruktor prve pomoći. Pored Crvenog krsta, član još mnogo Nevladniih organizacija, posebno bih naveo Pokret mladih “Adresa” iz Istočnog Sarajeva, jer se nalazim u upravnom odboru te organizacije. Osim toga dio sam još par projekata, od kojih bi izdvojio projekat međureligijski projekat “Koračajmo zajedno” i najveći projekat u BiH koji radi na pomirenju “PRO-Budućnost” u kojem sam član ekspertske grupe projekta.

Strahinja: Strahinja Savić, živim u Istočnom Sarajevu. Student sam treće godine na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, na odsjeku za Međunarodne odnose i diplomatiju. Aktivan sam u nevladinom sektoru prethodnih sedam godina.

Sarajevo-RS: Zašto ste odabrali omladinski aktivizam kao vrstu društvenog djelovanja?

Stefan: Pa prvobitno zbog sebe, jer vam omladinski aktivizam pruža neograničene mogućnosti u pogledu edukacije, putovanja, upoznavanje novih ljudi i umnogome pomaže u zdravoj izgradnji ličnosti. I još jedan jako bitan razlog jer sam želio da promjenim zajednicu oko sebe i nisam htio da budem pasivan posmatrač nego da Ii sam mogu nešto da promjenim, a omladinski aktivizam vam definitivno pruža mogućnosti za to.

Strahinja: Smatram da mladi imaju priliku za aktivno učešće u stvarima kojih se tiču, i tu priliku je najbolje iskoristiti kroz omladinski aktivizam, bar u periodu dok smo mladi.

Sarajevo-RS: Koliko dugo se bavite omladinskim aktivizmom?

Stefan: Pa iskreno volio bih da sam ranije počeo, ali tek negdje sa 17 godina sam postao volonter Crvenog krsta koji je moja prva ljubav. Od tada pa do danas je prošlo nešto više od 6 godina. Planiram se baviti time dok god to budem mogao. Sadašnji zakon RS kaže da smo mladi do 30 godina, ali postoje indicije da će to produžiti do 35 pa se radujem tome.

Strahinja: U organizacijama civilnog društva sam nekih sedam godina, no prve dvije godine sam se još uvijek upoznavao sa nekim stvarima, dok sam zadnjih pet godina u potpunosti uključen u ovu sferu društva.

Sarajevo-RS: Smatrate li da mladi trebaju posvetiti više vremena aktivizmu?
15977732 10209890798244780 5998344675835472859 n
Stefan: Mladi definitivno treba da posvete više vremena aktivizmu, jer većina mladih nije uopšte uključena u bilo kakav vid organizovanja mladih, što je jako loše. Danas mladi imaju sasvim dovoljno vremena i za školu I za vannastavne aktivnosti. A kroz omladinski aktivizam mogu da steknu znanja koja će im biti sutra od koristi I da napune svoj CV jakim referencama kako bi lakše došli do zaposlenja.

Strahinja: Riječ aktivizam se može tumačiti na više načina. Aktivizam nije samo putovati po seminarima, usavršavanjima. Nije samo ni biti volonter neke organizacije, aktivizam je i očistiti komšiji snijeg u dvorištu, pokupiti papir sa ulice i baciti ga u smeće. Kada bi svako dao svoj mali doprinos, mnoge stvari bi izgledale drugačije.

Sarajevo-RS: Smatrate li da je mladima omladinski aktivizam korisniji od političkog?

Stefan: Možda politički može da bude korisniji u nekom materijalnom smislu, ali ja bih uvijek izabrao nevladin sektor. Danas rijetko ko vidi nešto dobro u politici i odmah ljudi pocinju da vas etiketiraju, zbog jedne Ili druge stranke. U omladinskom aktivizmu imate puno više mogućnosti I više polja na kojima možete da djelujete i pomognete svom gradu I državi.

Strahinja: Smatram da od političke participacije mladi ne trebaju bježati, svjesni smo činjenice da živimo u višepartijskom sistemu u državi u kojoj je skoro pa jedini način da se dobije posao, upravo članstvo u nekoj od političkih opcija koje nam se nude, no mladi to trebaju iskoristiti na način da se kroz taj angažman oni dodatno usavršavaju, da pomognu svojoj zajednici i da budu promjena, ne čekajući pri tome da im se sve servira. Omladinski aktivizam je odlična početna stepenica za budući angažman mladih kada je u pitanju uključivanje u bilo koje procese donošenja određenih odluka u društvu.

Sarajevo-RS: Koje omladinske organizacije preporučujete za početak karijere u omladinskom aktivizmu?

Stefan: Naravno moram da promovišem Pokret mladih “Adresa”. To je jedna mlada organizacija, koja će tek za par mjeseci da napuni godinu postojanja. Ali već iza sebe imamo sjajne aktivnosti poput studijskog putovanja u Zagreb I Grac, kamp na Trebeviću, razmjene učenika sa evropskim programom Erasmus. Iako je organizacija jako mlada, vode je ljudi koji imaju ogromno iskustvo u NVO sektoru. Većinom smo fokusirani na grad Istočno Sarajevo ali naš domen djelovanja je cijela država. Svojim novim volonterima pružamo mogućnosti da se odmah uključe na velike projekte preko naših partnerskih organizacija I uvijek smo otvoreni za svaku vrstu saradnje i spremni da pomognemo u svakom momentu.

Strahinja: Preporučio bih svakome da, za početak, počne od organizacija koje primarno djeluju na lokalnom levelu, u mojoj opštini to je svakako pokret mladih "Adresa", te koristim ovu priliku da pozovem sve mlade da se jave meni lično ili na stranicu organizacije ukoliko žele da urade nešto korisno za sebe i svoju lokalnu zajednicu, da se jave.

Sarajevo-RS: Organizovali ste na Sokocu projekat "MultInkubator". Možete li reći nešto više o tom projektu?

16003074 10209890797844770 1931261265039605764 nStefan: Bio sam koordinator projekta “MultInkubator” koji se održao od 23.12. do 25.12.2016. godine u Sokocu. Vidio sam potrebu da aktiviram mlade Sokočane koji imaju ogroman potencijal, a ne znaju kako da realizuju svoje ideje. MultInkubator je okupio 20 mladih ljudi ne samo sa Sokoca nego I sa prostora grada Istočno Sarajevo kako bi se mladi što bolje povezali zbog buduće saradnje. Mladi su imali priliku da nauče više o civilnom društvu, kako se drže radionice te kako napisati projekat i gdje dobiti novac za realizaciju. Projekat je bio više nego uspješan i imaće odlične rezultate jer učesnici rade na dva nova projekta koja će biti, nadam se, uspješno realizovani.

Strahinja: Kada je u pitanju projekat "MultInkubator" govoriću ispred donatora, s obzirom da sam upravo ja odgovorna osoba ispred donatora za ovaj projekat. Multinkubator je zaista trebao opštini Sokolac, Multinkubator treba skoro svakoj opštini, kako bi se mapirali mladi ljudi koji žele, mogu i hoće da urade nešto dobro za sebe i svoje društvo. Ovo je bila odlična prilika da se mladi edukuju, da se upute kako i na koji način da realizuju svoje ideje. Smatram da je ovaj projekat i više nego opravdao sva očekivanja.

Sarajevo-RS: Kao uspješni omladinski aktivisti koji se bave motivisanjem i “buđenjem” mladih, kakva je vaša poruka za njih? Šta da rade oni koji žele da rade na sebi i da se usavršavaju?

Stefan: Iskoristiću divan citat Margaret Mid koji kaže: “Nikada ne sumnjajte da mala grupa promišljenih, posvećenih građana može promjeniti svijet. U istoriji je samo to bilo dovoljno”. Preporučujem mladima da se aktiviraju i sami otkriju koliku zapravo imaju moć u svojim rukama!

Strahinja: Jednostavno, prilika ima i više nego dovoljno. Nemojte sjediti kući i čekati da vam neko nešto ponudi. Tražite, grabite, aplicirajte, učite, usavršavajte se, kitite svoj CV. Budite uporni i ako nema puta, kreirajte ga sami za sebe!

Sarajevo-RS: Kakvi su vaši lični planovi za budućnost?

Stefan: Naravno, volio bih da se zaposlim u nekoj od organizacija koja se bavi mladima, jer mi je to san da cijeli svoj život posvetim mladim ljudima, ali vidjećemo gdje će me put odvesti.

Strahinja: Primarno mi je da završim studije, a za dalje, vjerovatno drugi ciklus studija, možda čak negdje van Bosne i Hercegovine.

 

 

 

 

Izvor: sarajevo-rs.com

Foto: facebook

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Mladi mogu kreirati promjene kroz politiku

16010533 10211281644980594 1277007895 oRiječ politika je već odavno ''ogađena'' među stanovnicima ove naše, između ostalog, politikom napaćene zemlje, zemlje na koju ćemo se u nastavku teksta i usredotočiti.

Iako politika nije baš najpopularnija u narodu, jer se kod nas na Balkanu smatra da onaj koji se bavi politikom nije naročito pošten čovjek, sve više mladih pristupa nekoj političkoj partiji sa uvjerenjem da će na taj način riješiti problem zaposlenja i opstanka u društvu.

Da bismo se malo bolje upoznali kako mladi politički aktivisti iz Istočnog Sarajeva vide razvoj političke situacije u BiH i Republici Srpskoj, razgovarali smo sa Vladimirom Pejičićem iz Istočne Ilidže, koji je nedavno završio Akademiju za političke lider(k)e i koji nam je govorio o svom angažmanu u politici i položaju mladih u društvu.

Sarajevo-RS: Šta Vas je motivisalo da izaberete politiku kao poziv i da li nakon završene Akademije planirate da se aktivno posvetite politici?

Vladimir Pejičić: Kao neko ko je dugi niz godina stanovnik Istočnog Sarajeva uvidio sam potrebu za poboljšanjem životnih uslova – kako na lokalnom, tako na regionalnom i državnom nivou. S obzirom da Republika Srpska stagnira u svakom mogućem pogledu, a najviše ekonomskom, javila se potreba kod mene i kod drugih mladih ljudi da stvaraju nešto novo, da kreiraju promjene – promjene koje će doprinijeti razvoju opštine Istočna Ilidža.

Kada sam dobio poziv pred lokalne izbore 2008. učlanio sam se u Srpsku demokratsku stranku prepoznavši u tome siguran korak na putu ličnog usavršavanja i, ujedno, korak bliže mogućnostima rada na zadatim ciljevima promjene. Tog dana je počeo moj aktivni politički angažman. Diploma mi samo služi kao dodatni podsticaj da naučim neke nove modalitete za vođenje savremene politike, jer kada za godinu dana razgovarate sa iskusnim političarima kao što su Mladen Ivanić, Branislav Borenović, Igor Radojičić, Jakob Finci, Siniša Karan itd., sigurno da ćete nešto novo naučiti i pokušavati da usvojite što više od njihovog političkog iskustva i načina pomoću kojih su prevazišli određene prepreke.

Sarajevo-RS: Da li smatrate da veći broj mladih u politici može generalno popraviti položaj mladih u društvu?

Vladimir Pejičić: Naravno. Ali međutim, veliki broj mladih ljudi nema povjerenja prema našim „starim" političarima, pa se teško odlučuju da se počnu baviti politikom. Obično vladaju ta malo konzervativnija mišljenja kako se političari bore samo za16010561 10211281644940593 271034324 o sebe, a manje za državu i ljude koji u njoj žive i, najgore od svega – da su svi isti. Nisu svi isti i ne mogu biti. Ko hoće da vidi „ono dobro" u ljudima koji vode ovu državu naravno da će vidjeti, ko neće tražiće samo one negativne stvari. Naravno, u životu ko radi taj griješi, pa su tako i političke greške vrlo česte.

Sarajevo-RS: Šta mislite o konstataciji da mladi kad uđu u politiku ne posvećuju dovoljno pažnje položaju mladih i problemima, već se bore za lični napredak?

Vladimir Pejičić: Put jednog mladog političara koji se bori za društvo je vrlo težak, najviše u onom trenutku kada se nađe u dilemi da li da nastavi da se bori za dobrobit svih ili postane rob politike. Poznajem ljude i koji se bave problematikom mladih a i one koji se bore za lični politički opstanak, mogu da kažem da razumijem i jedne i druge, ali ipak ove druge ne opravdavam. Ipak, mislim da sam pomogao mnogim mladim ljudima na razne načine, ne toliko kroz svoj politički rad koliko kroz implementaciju različitih omladinskih projekata, jer sam trenutno više angažovan u nevladinom sektoru koji je u bliskoj vezi sa politikom, ali o tome ipak treba da govore drugi, a ne ja.

Sarajevo-RS: Šta je po Vama najpotrebnije rješavati po pitanju mladih u Istočnom Sarajevu i Republici Srpskoj, u cjelosti?

Vladimir Pejičić: Problemi mladih su višestruki. Svjedoci smo da se BiH i dalje vrlo teško oporavlja od ratnih dešavanja iz pretprošle decenije. Generalno, socijalni status svih ljudi koji u njoj žive je težak. U cijeloj toj postratnoj priči najviše strada omladina. Naravno, najveći problem je nezaposlenost, pored toga postoji problem vrlo lošeg obrazovnog sistema, nesistematskog zapošljavanja u javnom sektoru, privatni sektor skoro pa ne postoji.

Već duže vrijeme nisam čuo da se u Istočnoj Ilidži otvorila neka firma koja je počela aktivno da posluje. Nije ni u ostalim djelovima Republike Srpske bolje, mislim da je stanje u Istočnom Sarajevu pandan i za druge lokalne zajednice. Ja sa druge strane smatram da su mladi vrlo inertni.

Želja većine je da završe fakultet i dobiju posao u državnim institucijama, ali to nije nimalo lako. Ipak, ako bih bio neko ko je u situaciji da donese malo veće promjene, više bih investirao u privatni sektor i to bi izazvalo rast ekonomske aktivnosti. Naravno, treba napomenuti da naše lokalne zajednice izdvajaju jedan dio novca za pokretanje start-ap biznisa, ali to nije dovoljno da bi se pokrenuo neki ozbiljniji posao.

 

 

 

 

 

 

Izvor: sarajevo-rs.com

Foto: facebook (privatna arhiva)

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Razgovor sa mladom i talentovanom Unom Dimitrijević

una dimitrijevicUna Dimitrijević, desetogodišnja djevojčica iz Niša, javnosti je postala poznata po učešću u prvoj sezoni popularne TV emisije ''Pinkove zvezdice'', koja se emituje drugu godinu zaredom na televiziji Pink. Una  je mlado, kreativno i veoma talentovano dijete čiji su dar za muziku primjetili roditelji i prijavili je na ovo takmičenje.  

''Muzikom sam počela da se bavim veoma rano. Roditelji su primetili moj talenat kada sam imala tri godine, jer sam ponovila celu pesmu Laure Pausini. Onda sam sa šest godina počela da pevam u horu "Čarolija" i tako saznala za takmičenje ''Pinkove zvezdice'', otkriva nam na početku razgovora za portal Sarajevo-RS Una Dimitrijević.

Ona ističe da je prezadovoljna svojim učešćem u ovom talent show-u, jer je prije svega stekla ogromno iskustvo i shvatila koliko zapravo voli scenu.

''Kroz takmičenje sam napredovala u pevanju, mada sam tada bila stvarno mala, ali ipak sada se oseća napredak, jer od početka takmičenja nisam prestala da pevam. Srećna sam što sam učestvovala sa toliko talentovane dece, a Marija Serdar je sigurno bila najbolja od svih! Kada sam je čula kako peva " One night only" bila sam očarana'', ističe Una za Sarajevo-RS.

Una kaže kako na početku nije bila svjesna da je na takmičenju. Scena ju je potpuno očarala, jedva je čekala da se ponovo nađe na istoj. Što se tiče žirija, koji su tad činili Jelena Tomašević, Hari Mata Hari, Leontina Vukomanović, Milan Stanković i Goca Tržan, kaže da se nekih plašila.

''Nekih sam se plašila, a neke obožavala, onako kako to može neko sa devet godina.  Nije bilo lako kada se setim sada, ali je bilo lepo i puno sam naučila iz svega. Sećam sa samo da je meni bilo važno da u svakom krugu budem bolja nego u prethodnom, i da uvek unesem nešto novo'', kaže Una i dodaje:

''Tokom prve sezone sam se družila sa svima, mada najviše sa onima koji su mi bliski po godinama, Lenom, Milicom Ilić, Todorom koji je iz mog grada, Davidom, Jovanom.  Ostala sam u kontaktu sa mnogima, to mi puno znači, Lenu volim puno, nedavno smo se videle na jednom međunarodnom festivalu u Beogradu, na kome sam u ogromnoj konkurenciji osvojila drugo mesto, gde je došla da podrži Milicu Ilić i mene, što mi je puno značilo. David Radosavljevic je takođe mnogo dobar, uvek mi je odgovarao na poruke'', navodi Una.

Kada smo je pitali može li nam opisati sebe, ko je zapravo Una Dimitrijević, ona je rekla:

''Teško mi je opisati sebe. Ja sam jedna devojčica iz Niša koja ima puno različitih interesovanja, ali najviše na svetu voli muziku. Bukvalno se sa muzikom budim, moram obavezno kada ustanem da odlušam omiljene kompozicije, dok se spremam za školu. Imam iste brige kao i moji vršnjaci, da uvek stignem da sve naučim za školu. Za sada mi dobro ide. Odličan sam đak i na tromesečju sam imala samo jednu četvorku. Nadam se da cu je uskoro popraviti. Volim da se družim, mada nemam uvek baš puno vremena, jer idem i na klavir, glumu, učim jezike. Naravno, obožavam i igrice i htela bih da sam non stop na internetu, ali se roditelji ljute (smijeh)'', otkriva nam ova divna djevojčica.

Pored pjevanja i svih aktivnosti koje je nabrojala, Una posjeduje još jedan talenat, a to je klavir. Mada kako kaže klavir voli da svira, ali ipak više voli da pjeva. Kaže da bi njena mama voljela da više vremena posvećuje klaviru, jer je una dimitrijevic 5osvajala nagrade i na tom polju, međutim Unin prioritet je pjevanje i to je ono što je ispunjava.

U julu ove godine Una Dimitrijević je učestvovala na Slavjanskom bazaru i kako kaže to je nešto najljepše što je do sada vidjela.

''Festival Slavjanski bazar je nesto najlepše sto sam do sada videla, toliko je dobro organizovan, svi su posvećeni takmicarima, svaki trenutak je osmišljen. Ponosna sam što sam predstavljala svoju zemlju na ovom festivalu. Posebno sam se družila sa devojčicama iz Letonije i Litvanije. Tu je bilo 20 zemalja,  ozbiljna konkurencija. Ja sam osvojila peto mesto i dobila pozive za još nekoliko prestižnih festivala u Italiji, Malti i Izraelu'', kaže Una i dodaje:

''Imala sam čast da pevam na gala koncertu, na koji se poziva samo prvih pet učesnika, na kome je pevao i Aleksandar Dima, pobednik Evrovizije iz Norveške. Stvarno predivno i ogromno iskustvo''.

Una ističe da joj je direktorica festivala ''Slavjanski bazar'' prišla i čestitala nakon druge festivalske večeri, kada se pjevao internacionalni hit. Una je pjevala ''One night only'' od Dženifer Hadson. Direktorica joj je rekla da je bila najbolja, a to je za nju, kako kaže, velika čast.

Pored ''Slavjanskog festivala'' Una Dimitrijević se može pohvaliti i učešćem na međunarodnom festivalu ''Music for kids'' koji je održan u Jašiju, u Rumuniji, gdje je osvojila drugo mjesto.

''Tamo sam pozvana da učestvujem na još jednom festivalu " Euro star" koji se održava u aprilu 2017. godine na Malti. Festival "Golden voices " za koji sam dobila poziv na Slavjanskom bazaru, održava se u junu 2017. godine. Moraću da odlučim na koji festival da idem. Ono što mi je posebno drago je što su to festivali na koje se ide isključivo po pozivu'', ističe Una.

I za kraj, poručuje da ima još mnogo planova, ali da nigdje ne žuri. Najvažnije od svega je da uči i napreduje. Takođe otkrila nam je nešto vrlo zanimljivo.

''Volela bih da glumim u jednom mjuziklu, o tome maštam, da putujem i pevam, i mnogo bih volela da dođem u Republiku Srpsku, Pale i Banjaluku, i još puno gradova. Moj tata radi na fakultetu na Palama i mnogo bih volela da me dovede jer mi je pričao koliko je tamo lepo. Naravno  volela bih da vidim i druge gradove'', kaže Una Dimitrijević na kraju našeg vrlo zanimljivog razgovora.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Izvor: sarajevo-rs.com

Foto: facebook.com/privatna arhiva/Una Dimitrijević

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Bjelica: SDS prihvatio poruku naroda

milovan bjelica intervju sa rsRazgovarali smo sa načelnikom opštine Sokolac Milovanom Bjelicom nakon njegove pobjede na Sokocu, gdje je po drugi put zaredom ostvario pobjedu i postao novi-stari načelnik opštine pobjedivši sa više od hiljadu glasova razlike svog protivkandidata Bojana Koprivicu iz SNSD-a. U intervjuu načelnik Bjelica nam je istakao na koji način se SNSD u ovoj opštini ''služio'' da bi došao do pobjede, te da će SDS prebroditi poraz na izborima i ponovo ''stati na noge''.

Sarajevo-RS: Kako ste zadovoljni rezultatima proteklih izbora za načelnika opštine Sokolac?

Milovan Bjelica: Pobijedio sam za 1.100 glasova više od svog protivkandidata iz SNSD-a i, naravno, zadovoljan sam. Moje zadovoljstvo je tim veće, jer sam pobijedio u nemogućim uslovima, u kojima je SNSD koristio sve raspoložive resurse, od zloupotrebe javnih preduzeća, izvlačenja novca iz tih preduzeća, zapošljavanja u ta preduzeća, do kupovine glasova i bezočnih prijetnji, pritisaka i ucjena.

Sarajevo-RS: Kada Vam je bilo teže osvojiti poziciju načelnika opštine, 2012. ili sada, 2016. godine?

Milovan Bjelica: Bilo je teško i 2012. godine i sada. Prvi put zato što je SNSD tada već bio na vlasti u Sokocu, na nivou RS i BiH i što su, takođe, koristili sva raspoloživa sredstva da zadrže vlast na Sokocu, iako su ga pretvorili u rutinu i izvor bogaćenja interesne grupe ljudi. Na poslednjim izborima bilo je isto tako teško, razloge za to sam već naveo. Tu je, naravno, i činjenica da je republička vlast u protekle četiri godine na sve moguće načine pokušavala da opstruiše rad u opštinama u kojima je SDS na vlasti, među njima i Sokolac, imajući maćehinski odnos prema tim opštinama.

Na taj način oni nisu radili samo protiv SDS, mene ili drugih načelnika iz SDS, već protiv naroda u opštinama na čijem čelu su ljudi iz naše stranke. Toliko o SNSD-u i njihovoj brizi za dobrobit sopstvenog naroda.

Sarajevo-RS: Kako komentarišete ubjedljivu pobjedu SNSD-a u Republici Srpskoj i loš rezultat SDS-a, pogotovo nakon što su Pale nakon 20 godina ''pale'' u ruke SNSD-a?

Milovan Bjelica: Zbog svega onoga što je SNSD uradio loše, po Republiku Srpsku i srpski narod, oni su lokalne izbore doživjeli kao borbu na život i smrt. I tako su djelovali, pokrenuli su svu raspoloživu mašineriju, koristili javne resurse, izvukli iz njih enormno veliki novac za kampanju, kupovali glasove, cijena je negdje dostizala i 400 maraka po glasu. Trebala im je ta pobjeda da bi narod stavili kao štit pred događajima koji mogu uslijediti, a koji nisu optimistični po Republiku Srpsku.  

Mi se, nažalost, nismo adekvatno pripremili za njihov takav nastup. Oni su zloupotrijebili Referendum o Danu Republike, imali podršku suspendovanog glavnog tužioca Gorana Salihovića, koji je, ničim izazvan, nekoliko dana pred izbore poslao poziv za saslušanje Miloradu Dodiku. To je, uz referendum, bio prelomni trenutak. Uz sve to, odluka Ustavnog suda BiH o ukidanju odredbi Zakona o praznicima Republike Srpske, koje se odnose na 9. januar, donesena samo dan pred izbore, bili su katalizator koji je preusmjerio nezadovoljstvo naroda prema političkom Sarajevu i kaznio nas, zato što smo u Savjetu ministara, umjesto da je vrednovao rad u lokalnim zajednicama i nerad republičke vlasti.

Sada mi imamo jednu vrlo čudnu situaciju da smo mi od naroda kažnjeni i za nerad SNSD-a.  Naravno, mi smo shvatili poruku naroda, idu velike promjene u SDS, brojni će snositi odgovornost, SDS neće propasti, oporaviće se i pobijediće za dvije godine. Živi bili, pa vidjeli.

Što se tiče Pala, za sve postoji prvi put, pa i to da Pale padnu u ruke SNSD-a. Isto kao što će uskoro Laktaši pasti u ruke SDS-a. Taj gubitak na Palama nije ništa ni manje ni veći, ni u simboličkoj ni u bilo kojoj drugoj ravni od gubitka drugih opština i ostalih opština uopšte na kojima SDS do proteklih izbora nije bio na vlasti.

Nama su sve opštine i gradovi jednako važni i radujemo se pobjedi u svakoj od njih i patimo zbog poraza u svakoj od njih.milovan bjelica intervju sa rs 2

Sarajevo-RS: Da li očekujete uskoro formiranje i konstituisanje Skupštine opštine i skupštinskih tijela?

Milovan Bjelica: Centralna izborna komisija BiH je verifikovala mandate i lako ćemo konstituisati Skupštinu opštine, jer imamo većinu sa PDP-om.

Sarajevo-RS: U posljednje vrijeme u medijima se govorilo o dugovanjima preduzeća ''Šume Srpske'' prema opštini Sokolac, možete li nam objasniti o čemu se tu radi i koliko to utiče na funkcionisanje budžeta opštine?

Milovan Bjelica: To je opštepoznata priča, u kojoj je oštećen, ne samo Sokolac, već i druge opštine na čijem području se siječe šuma, posebno opština u kojima su načelnici iz SDS-a. Generalni direktor „Šuma Srpske“ Risto Marić odbija da uplati opštini Sokolac 530.000 konvertibilnih maraka na ime naknade za sječu šume, čime je ugrozio funkcionisanje opštine i onemogućio nam da servisiramo svoja kreditna zaduženja.

Marić odbija da uplati taj novac i pored činjenice da je opština usvojila godišnji plan kako će ta sredstva namjenski utrošiti. Novac, koji “Šume RS” izbjegavaju da uplate na račun opštine Sokolac, čini oko deset posto opštinskog budžeta i taj novac planiran je za vraćanje kredita, plaćanje PDV-a, kao i finansiranje infrastrukturnih projekata.

Mi smo o svemu obavijestili Poresku upravu Republike Srpske i tražićemo prinudnu naplatu sredstava, kao i NLB Razvojnu banku, kod koje ima kreditna zaduženja. Uz to, generalni direktor “Šuma Srpske” Risto Marić i v.d. direktora Šumskog gazdinstva “Romanija” Rade Dangubić, po naređenju čelnika sokolačkog SNSD-a Mirka Čolovića, ne dozvoljavaju dostavu šumskih energenata “Toplani”, zbog čega je ozbiljno doveden u pitanje početak grejne sezone.

Sve ovo pokazuje da SNSD ne prašta onima koji su ih na izborima pobijedili 2. oktobra i da su, kivni i bijesni zbog poraza, spremni da dovedu u pitanje funkcionisanje cjelokupne lokalne zajednice i njenih stanovnika. Čak do mjere da ih puste da se smrzavaju, samo da bi zadovoljili svoje osvetničke nagone.

 

 

 

 

 

 

 

Izvor i foto: sarajevo-rs.com

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Britki kist paljanskog oficira

aleksandar krunic profilnaAleksandar Krunić je mladi slikar sa Pala, čiji je talenat otkrio njegov kolega sa posla, pa je ubrzo taj talenat prenio na papir. Najčešće slika motive mrtve prirode, vjerske objekte i prirodu, ali ističe da sve zavisi od inspiracije u datom momentu.

Sarajevo-RS: Kada ste otkrili talenat i kako ste počeli da se bavite slikarstvom?

Aleksandar Krunić: Ja sam imao sreću da moj talenat otkrije moj radni kolega Zoran Kovačević, inače samouki slikara sa preko 25 godina iskustva. Na osnovu jednog mog crteža , on je procijenio da jednostavno moram pokušati raditi uljanim bojama. Poklonio mi je sav pribor za slikanje i ja sam počeo da slikam. Tada sam na mala vrata ušao u sasvim novi svijet, iskustvo, koje mi je do tada bilo skoro pa i neinteresantno.

Sarajevo-RS: Koje motive najčešće slikate i šta Vas najviše inspiriše?

Aleksandar Krunić: Sve zavisi od inspiracije i raspoloženja. To su većinom pejzaži, nekad mrtva priroda a nekad apstrakcija, sa kojom još uvijek eksperimentišem. Najviše volim da slikam motiv violine i to su mi do sada najdraže slike koje sam naslikao.

Sarajevo-RS: Izdvojio bih sliku manastira Ostrog, šta ona predstavlja za Vas?

Aleksandar Krunić: Manastir Ostrog mi je do sada najzahtjevniji motiv, jer zaista uložim dosta truda i vremena dok naslikam tu sliku. To svjetski poznato svetilište, koga cijene ljudi različitih religijskih orjentacija, daje jednu posebnu dozu ozbiljnosti, odgovornosti i poštovanja tako da je na posebnom mjestu u odnosu na druge slike.

Sarajevo-RS: Šta mislite o umjetnicima koji svoje slike ostavljaju u sirovoj formi, pa posmatrači ponekad ne uspijevaju da odgonetnu o čemu se zapravo radi, kakva je to umjetnost?

Aleksandar Krunić: Svaki umjetnik ima apsolutnu slobodu u kreaciji svog svijeta na platnu. Način na koji će se izraziti i na koji način će ostvariti komunikaciju sa posmatračem je takođe individualan. Sa druge strane, kao što se kaže, ''ljepota je u oku posmatrača''. Neko će ''pročitati'' i osjetiti umjetnikovu poruku ili ta komunikacija neće biti ostvarena. O ukusima ne vrijedi raspravljati i svako umjetničko djelo, u većem ili manjem broju, ostvari komunikaciju sa svojim posmatračem.

Sarajevo-RS: Da li je za jednog umjetnika važno samo da proda sliku ili da ona ''putuje'', da je vidi što više ljudi?

Aleksandar Krunić: Komercijalizam ne bi trebao biti u prvom planu niti kod jednog umjetnika. Pravi umjetnik uživa u stvaranju svog djela. Iako mi je slikarstvo hobi i dodatni izvor prihoda, svaki put kad imam vremena nastojim da slikam ''za svoju dušu'', a ne isključivo po narudžbi kupca.

Sarajevo-RS: Koliko Vam je važno da Vaša slika ostvari ''dijalog'' sa kupcima i ko su Vaši kupci?

Aleksandar Krunić: Opet se moram vratiti na komunikaciju između slikara i posmatrača. Ako svojim umjetničkim djelom, izazovem pozitivna osjećanja kod posmatrača onda sam ostvario svoj cilj. Što se tiče kupaca, većina je sa područja Bosne i Hercegovine mada ih ima i u nekoliko evropskih država pa i u SAD.

Sarajevo-RS: Ko su Vam uzori u slikarstvu?

Aleksandar Krunić: Možda će Vas iznenaditi što mi uzor nisu globalno poznata imena kao što je Pikaso, Rembrant i slično. Izuzetno cijenim umjetnost Alfredo Rodrigeza, meksičkog slikara. Od naših, samoukih ali sa preko 40 godina iskustva u slikarstvu, to su sigurno Josip Kler i Srećko Radulović, slikari iz Srbije.

Sarajevo-RS: Na kojim izložbama ste do sad učestvovali i kakve utiske nosite sa istih?

Aleksandar Krunić: Uzimajući u obzir da se slikarstvom bavim tek nekih šest godina, do sada nisam napravio samostalnu izložbu i pored preko 150 slika koje sam naslikao. Učestvovao sam na dvije kolonije u Jelovcima, u okolini Pala i na tri zajedničke izložbe grupe slikara. Samo pozitivna iskustva nosim i sa izložbi i kolonija.

Sarajevo-RS: Da li uskoro planirate novu izložbu?

Aleksandar Krunić: Prvenstveno trebam više slobodnog vremena da bih naslikao dovoljan broj novih slika za izložbu. Većinu slika prodam tako da ove koje imam kod sebe ne bi bile dovoljne za izložbu kakvu ja zamišljam. Ne želim da to forsiram po svaku cijenu ali nadam se da ću uspjeti organizovati samostalnu izložbu naredne godine.

 

 

 

 

Izvor: sarajevo-rs.com

Foto: Aleksandar Krunić privatna arhiva

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Znanjem i radom do uspjeha

stefan malbasic sa rsDonosimo Vam priču o Stefanu Malbašiću, srednjoškolcu iz Pala koji je osvojio srebrenu medalju na geometrijskoj olimpijadi koja je održana u Iranu.

Sarajevo-RS: Kakav je osjećaj osvojiti srebrenu medalju na ovako velikom takmičenju?

Stefan: Osjećaj je neopisiv. Za većinu je uspjeh biti prvi u školi, a kamoli osvojiti medalju na internacionalnom takmičenju kao sto je Iranskoj geometrijskoj olimpijadi. Mada na vrhu uvijek duvaju hladni vjetrovi sa kojim se treba izboriti. Loše je to što se generalno talentovanovanim mladim ljudima posvećuje vrlo malo pažnje, zbog čega mnogi odlaze iz zemlje ili odustaju od svojih snova. Mislim da je to velika šteta za naše društvo.

Sarajevo-RS: Da li si se nadao nagradi?

Stefan: Svi koji učestvuju na nekom takmičenju očekuju pozitivan  ishod i ja sam vjerovao u sebe. Smatram da je generalno u životu uvijek bolje pokušati sa pozitivnim afirmacijama umjesto stalnog ponavljanja negativnih misli. Sa znanjem i radom sve je moguće ostvariti.

Sarajevo-RS: Stefane reci nam nesto više o samoj organizaciji takmičenja, koliko je bilo učesnika, da li si upoznao druge takmičare, da li ste imali vremena za druženje?

Stefan: Iranska geometrijska olimpijada prvi put je održana 2014. godine, na kojoj su sudjelovali samo učenici iz Irana. Međutim, organizatori ovog takmičenja su odlučili da ga u narednim godinama prošire i na ostale zemlje svijeta koje su za to zainteresovane. Svaka sudionica organizuje  takmičenje  u okviru svoje države i to za tri razine:

* Osnovni - za učenike 7. i 8. razreda;

* Srednji - za učenike 1. i 2. razreda;

* Napredni - za učenike 3. i 4. razreda.

 Prema propisima takmičenja, svaka država treba da pošalje rezultati 4 najbolja učenika u svakoj kategoriji. A potom će odbor Iranske geometrijske olimpijade sortirati rezultate svih država i odrediti pobjednike.

Sarajevo-RS: Koliko dugo si se pripremao za takmičenje i da li ti je neko pomagao u pripremama?

Stefan: Mladi ljudi se sa matematikom, njenim ljepotama i stalnim izazovima na koje ona upućuje, upoznaju kroz nastavu u školama. Međutim, odavno je uočeno da se, zbog različitog stepena zainteresovanosti za matematiku i sposobnosti za njeno razumijevanje i rad, na časovima ne mogu zadovoljiti zahtjevi izvjesnog broja učenika, koji pokazuju posebne sklonosti prema matematici i radoznalost da saznaju više od onoga što im škola može pružiti. Zbog toga za ovo takmičenje, kao i za ostala takmičenja na kojima učestvujem, pripremam se sam prerađujući zadatke sa nacionalnih olimpijada iz ostalih država širom svijeta.

Sarajevo-RS: Tvoji dalji planovi?

Stefan: Volio bih upisati Moskovski državni univerzitet Lomonosov, ali još uvijek nisam donio konačnu odluku. Naravno, oblast kojom bih se bavio bila bi u vezi sa prirodnim naukama.

Treća Iranska geometrijska olimpijada održana je 8. septembra 2016. godine u 31 državi sa preko 2.500 učesnika. Na ovom takmičenju učestvovale su: Albanija, Alžir, Argentina, Armenija, Bangladeš, Bosna i Hercegovina, Brazil, Bugarska, Kina, Kostarika, Hrvatska, Češka, Dominikanska Republika, Ekvador, El Salvador, Estonija, Iran, Irska, Kazahstan, Kirgistan, Makedonija, Malezija , Meksiko, Nizozemska, Nikaragva, Nigerija, Panama, Peru, Rusija, Tadžikistan, Ukrajina.

 

 

 

Izvor i foto: sarajevo-rs.com

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Posjeta crkvi Svetog Kirila i Metodija u Malmeu

crkva sv kirila malme 2016 sa rsU Malmeu, trećem po veličini gradu u Švedskoj, koji se nalazi u pokrajini Skone (Švedski: Skåne) nalazi se Srpska pravoslavna crkva Svetog Kirila i Metodija, koju smo posjetili tokom našeg boravka u Švedskoj.

Tom prilikom razgovarali smo sa sveštenikom i starješinom hrama ocem Milanom Gardovićem, rođenim Sarajlijom porijeklom iz Rudog, čiji je život obilježila velika tragedija na sopstvenoj svadbi, gdje je ubijen njegov otac, stari svat, Nikola Gardović.

Međutim, glavni cilj naše posjete hramu Svetog Kirila i Metodija bilo je upoznavanje sa srpskom tradicijom u Švedskoj i načinom na koji Srbi u Malmeu njeguju i čuvaju tradiciju, i identitet srpskog naroda.

O svemu tome upoznao nas je otac Milan, pomenuvši istoriju ove crkve i eparhije Britansko-skandinavske, i kada je ona osnovana.

’’Eparhija britansko-skandinavska je jedna od novijih eparhija u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Formirana je 1991. godine, a do tada crkve u koje su sad u njenom sastavu su pripadale Australijsko-novozelandskoj i Evropskoj eparhiji. Naš prvi vladika u eparhiji Britansko-skandinavskoj je i sadašnji vladika Dositej, čije je sjedište u Stokholmu. Od tog vremena pa do sada mnogo crkava na području naše eparhije, kako u Skandinaviji tako i u Velikoj Britaniji je kupljeno, a jedna je sagrađena. Ranije, u cijeloj Švedskoj bile su svega četiri crkvene opštine, a danas ih je sedam’’, započinje priču otac Milan Gardović u intervjuu za Sarajevo-RS.

Crkvena opština Svetog Kirila i Metodija, koja nas je ugostila u nedjelju, je formirana 1972. godine o Svetom Dimitriju i druga je po redu crkvena opština u Švedskoj. Iste godine, par mjeseci ranije, u Vasterasu nedaleko od Stokholma formirana je prva crkvena opština.

’’Prvi sveštenik u crkvu Svetog Kirila i Metodija dolazi 1973. godine i to je bio prota Mile Miljić, koji se zadržao svega dvije ipo godine, a na čije mjesto 1975. godine dolazi otac Metodije Lazić, tadašnji jeromonah, koji ostaje do 90tih godina prošlog vijeka. On je napravio velike promjene sa našim parohljanima. Najprije je crkvu otkupio od švedske protestanske crkve zajedno sa pomoćnim objektima, ali ne i zemljom. Početkom rata u Bosni, crkvu su zapalili maloljetnici, delikventi, od kojih je jedan porijeklom iz Hrvatske, što je oca Metodija dovelo do nervnog sloma, nakon čega se penzionisao’’, kaže sveštenik Gardović, uvodeći nas u priču o nastanku srpske crkve u Malmeu.

Otac Milan je najprije službovao u Stokholmu, odakle je 1998. godine blagoslovom i odlukom vladike Dositeja postavljen za starješinucrkva sv kirila i met malme unutra sa rs hrama Svetog Kirila i Metodija u Malmeu, gdje je već osamnaestu godinu zaredom. Od tog vremena pa do sada mnogo važnih stvari je promijenjeno i riješeno, kao što je otkup zemlje na kojoj se crkva nalazi, čime je to zemljište postalo crkvena svojina i vlasništvo SPC.

’’Od 2000. godine počeli smo sa renoviranjem crkve i konstantno radimo na njenom proširenju. Crkva je građena kao montažna, a u to vrijeme, 70tih godina, bilo je veoma malo takvih vjerskih objekata u Švedskoj. U svakom narednom ulaganju u crkvu, nastojali smo da zadržimo prvobitni izgled, prilagođavajući se švedskim standardima, iako oni odobravaju svaku promjenu. Tako da, kao što se vidi na fotografijama, naša crkva građena je po uzoru na ruski stil pravoslavnih crkava sa jednom kupolom. U narednom periodu imamo u planu da unesemo i našu arhitekturu, pa ćemo od naredne godine početi sa renoviranjem ulaza gdje će se dograditi 80 kvadratnih metara prostora. Ono što je bitno istaći, od prošle godine smo postali vlasnici zemljišta na kojem se crkva nalazi, pa smo tako otklonili svaku bojazan da ne ostanemo uskraćeni za prostor na kome se crkva nalazi. Novac za otkup zemljišta u iznosu od 160.000 evra pokrili smo sredstvima iz kredita koji smo podigli’’, ističe otac Milan Gardović za Sarajevo-RS.

Ono što svakako predstavlja mali problem za njega jeste to što radi sam i ponekad, kad to obaveze dozvoljavaju i vrijeme, u crkvi u Malmeu gostuju drugi sveštenici iz susjednih parohija u Skandinaviji. Međutim, prema informacijama kojim raspolaže, hram Svetog Kirila i Metodija bi mogao postati bogatiji za još jednog sveštenika.

Crkva u Malmeu svjedok je čuda Svetog Vasilija Ostroškog, koji je spriječio vatrenu stihiju da uništi svetinju

''U ovoj godini se očekuje dolazak novog sveštenika. Ranije, kada to obaveze dozvole moje kolege sveštenici dolaze iz drugih parohija ili ja gostujem u njihovim, gdje imamo zajednička bogosluženja. Te 1991. godine kada je crkva gorjela, izgorjele su samo pripratne prostorije na ulazu, a kada je vatra došla do ikone Svetog Vasilija Ostroškog i dalje se nije širila. Obavezno, od tada, na praznik Svetog Vasilija Čudotvorca dolaze sveštenici iz drugih parohija i zajedno proslavljamo praznik u našoj crkvi. Imamo i jednom godišnje Svetu tajnu Jeloosvjećenja na Veliku Srijedu gdje se okuplja više sveštenika, tako da održavamo i tu vrstu duhovne zajednice’’, ističe otac Milan.

Ove nedjelje bili smo svjedoci velikog broj hrišćana, ne samo Srba, već i Rusa i Rumuna koji dolaze na liturgije, gdje zajedno učestvuju u molitvi Gospodu i posjećuju ovu srpsku svetinju. Taj podatak nam uliva nadu da je naš narod u dijaspori ostao privržen svojoj istoriji, identitetu i da nije odstupio od Boga.

’’Sam Gospod sve više ustrojava pa i ovdje u našoj parohiji. Ovdje su prve generacije Srba došle 60tih godina. Međutim, do početka rata na Balkanu, ovu crkvu je posjećivalo svega dvadesetak vjernika koji su redovno dolazili na službe. Dolaskom naših ljudi koji su izbjegli sa ratom zahvaćenih područja u Bosni, Hrvatskoj i Srbiji, taj broj je polako počeo da raste. Osvježena je, ne samo naša parohija, nego i mnoge širom Skandinavije. Oni su sa sobom ponijeli ljubav i vjeru, a samo kroz Crkvu su znali da mogu da opstanu’’, navodi sveštenik Milan.

otac milan i ja malme sa rsSveštenik Milan Gardović je donedavno imao kontakte sa crkvenim opštinama u Mitropoliji dabrobosanskoj, a ranije je po blagoslovu patrijarha Pavla pomagao djecu ratnih vojnih invalida i poginulih boraca porijeklom iz sarajevske opštine Hadžići.

’’Blagoslovom blaženopočivšeg patrijarha Pavla, koji je organizovao humanitarnu akciju ''Milosrđe'', koja se i danas postoji, a sa podrškom Vlade Republike Srpske, 1995. godine preuzeli smo odgovornost da stipendiramo oko 140 djece poginulih boraca i ratnih vojnih invalida iz Hadžića. Stipendije u to vrijeme su iznosile oko 30 njemačkih maraka mjesečno. Što se tiče aktivnosti i pomaganja, prošle godine sam lično dio novca odnio u crkvu Ognjene Marije u mjestu Čelopek, nedaleko od Zvornika, i tu sam jednoj porodici, koja ima čak devetoro djece, uručio oko 500 evra pomoći’’, ističe sveštenik Milan.

Ono o čemu rijetko govori jeste porodična tragedija koja je zadesila njegovu porodicu na svadbi u Sarajevu, gdje je ubijen njegov otac Nikola Gardović, a za čije ubistvo je okrivljen Ramiz Delalić – Ćelo. S obzirom da je Nikolu poznavalo mnogo Sarajlija, koji danas mahom žive u Istočnom Sarajevu i širom Republike Srpske i Srbije, otac Milan Gardović ističe sljedeće:

’’Božija promisao je bila takva, a mi smo zato hrišćani, jer znamo da nosimo ono što je dobro, ali i ono što je teško. Molimo se da je Gospod bio milostiv i da je mog oca nagradio Carstvom nebeskim, jer je nas djecu vaspitao da budemo ljudi i usmjerio ka Bogu. Od nas petoro djece, trojica smo sveštenici i jedna sestra je udata za sveštenika. Što se tiče njegove tragične smrti, vrijeme će u budućnosti pokazati da li je on samo slučajna žrtva rata i daj Bože da ih više ne bude. Bez obzira što je prošlo mnogo godina od završetka rata i dalje postoje mnoge nerazjašnjene stvari. Volio bih da pravoslavni hrišćani gledaju u budućnost, jer sam Hristos nam je dao i naučio nas da ne gledamo na ono što je bilo, već da čekamo budućnost, a to je Vasrksenje i ponovni dolazak Hrista’’, rekao je za kraj otac Milan i kao posljednju poruku braći u Republici Srpskoj i Srbiji poručio:

’’Da znamo zbog čega jesmo tu, zbog čega postojimo i da težimo ka onom savršenstvu, a to je ono što nam je sam Gospod ostavio. Kako je blaženopočivši patrijarh Pavle rekao: BUDIMO LJUDI’’.

 

 

 

 

 

 

 

Izvor i foto: sarajevo-rs.com

 

 

 

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
Pretplatite se na RSS feed