Menu
A+ A A-

Žirant

  • Objavio:   Goran Vračar

Ide ljeto. To se baš i ne vidi na ulicama moga grada koji je, prije neki dan, osvanuo pokriven pozamašnom količinom snijega (koji je svojim neobičnim proročkim sposobnostima predvidjela Seve Nacionale) i bacio me u rikverc bar 4 mjeseca, u vrijeme kada sam se čitava dva dana junački borio da otkopam lični i personalni automobil iz ruku Djeda Mraza a potom ga sa velikom tugom ostavio na mjestu jer se, inače revnosna komunalna služba, po ko zna koji put iznenadila snježnim padavinama u januaru. No, bi šta bi. Snijeg pade kad treba a bogami i kad ne treba. I svi šokirani. A bez veze, majke mi. Kao, nije nikad u martu pa otkud sad to. A stara, dobra sevdalinka, koju su pjevali naši preci kad su išli na ili sa prela (to je nešto poput derneka: mnogo momaka i djevojaka i poneka baba, strina, ujna, tetka ili druga pripadnica ženskog pola koje su bile zadužene da paze na čednost okupljenih ženskinja) ili kad bi popili koju više, govori o snijegu kad mu vrijeme nije: Snijeg pade na behar na voće..... Snijeg pade, drumi zapadoše i slično tek, omladinke koje su, netaknute, preživjele prelo, imale su mogućnost da svoje sexualne sklonosti i apetite podmire na drugom mjestu koje se vezivalo za poljoprivredne ili stočarske obaveze pa je tako časna i poštena Virgo Intakta seljančica veoma netaktično mogla da se pronađe na sijenu ispod kakvog seljačića ili dok je čuvala ovčice na kakvom proplanku pod nestašnim čobaninom. Uz čobana obavezno ide i svirala al ko je u dotičnu stvar duvao nije bitno za ovu priču. Elem, snijeg pade pa se diže (čitaj: otopi) i polako, kroz kišnu zavjesu, poče da se nazire budućnost. Sa svih strana na malim ekranima sjevaju ponude za ljetovanje na predivnim i idiličnim plažama bliskih nam susjeda ili dalekih nam obala prijateljskih zemalja koje su oduvijek prema našem i našim narodima iskazivali više nego prijateljske osjećaje, da ne kažem emocije. Možete da se bućnete u razna mora, Jadransko, Egejsko, Crveno i Crno (da bih otišao na Crno more moram da uletim u crveno na kartici) te na egzotična mjesta koja se nude diljem i širom planete. Svoje noge možete potopiti po raznim cijenama, od ’’džaba’’ u obližnjem potoku do 2.000 Evrića na Miločeru (oj svijela majska zoro....), ili možete da odete do, nekada sestre sa kojom ste dijelili i dobro i zlo, zajedničku sobu i kupatilo, Hrvatske, po relativno niskim cijenama. Naravno, ukoliko vam poslodavac Savjet ministara (ili bilo koji segment ’’zajedničkih organa’’ u kojima više primate što manje radite – dakle obrnuto proporcionalno). Donedavno su Seobe (Srba naravno) završavale u Grčkoj, toj bratskoj pravoslavnoj zemlji, kolijevci civilizacije, i džaba su nekadašnji sustanari, danas dobre komšije, Crnogorci, uzvikivali na radiju: Ne idite u Grčku da se grčite, dođite u Prčanj da se.....kupate! Grčka, ta zemlja velikih filozofa, Atine i Sparte, to mjesto na kome su se rađali, živjeli i bitisali nezaboravni bogovi čiji životi su oslikavali i određivali način  funkcionisanja Antičke Grče i komšiluka, danas je na rubu propasti. To je utješna konstatacija jer u mom životu, od malih nogu se govorilo da je neko propao ’’ko Grčka’’.... Vidovit narod nema šta. Još davno su znali da će Grčka da padne na koljena. Hvala Nijemcima i cijeloj EU. Al su im ga zavukli, svaka im čast. Danas EU kopa i rukama i nogama da spasi Grčku (kojoj spasa nema), skine je sa aparata za održavanje života i postavi na noge. Ne zato što vole Grke (čuj, Nijemci da vole Grke) nego zato što su bili budale. Davali su kredite (OGROMNEEEEEE) bez žiranata. Ko će to da vrati? A kod nas.... Ma nema šanse da dobiješ od banke na zajam 100 maraka a da nisi dinio rodni list, državljanstvo, ličnu kartu, vozačku dozvolu, prijavu mjesta boravka, pasoš (da ne pobjegneš) platne liste, matični broj, obim struka, visinu i težinu i sve to isto za još dva žiranta koja će, kad vi prestanete da vraćate kredit sa najpovoljnijom kamatom u zemlji od svega 13,6% (ne bi ni rođenom bratu dali tako povoljno) pozivati, prozivati i maltretirati do iznemoglosti. Ti žiranti su, po pravilu, vaši bivši najbolji prijatelji, bivši najrođeniji i najomiljeniji rođaci i bivši kumovi (bivši jer se stvar otela kontroli i više nikada kao nekad). I dok Grčka grca u dugovima, EU, u strahu da se ne raspadne jer će se tek raspadom utvrditi ko je koga i za koliko zavrnuo a kad se to utvrdi neće da prođe bez krvi, ni kod nas nije), naš običan i do guše zadužen čovjek razmatra ponude za ljetovanje. Jer ako sad ne ode, dogodine ko zna da li će. A već smo dužni. Koja hiljada gore ne znači ništa. Ako imaš žiranta pogotovo.

Poslednji put izmenjenoPetak, 10 April 2015 00:29

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
nazad na vrh

KOLUMNE