Menu
A+ A A-

Či' si ti mali?

  • Objavio:   Redakcija
Na Balkanu sve je moguće! Vijekovima bure baruta, trn u oku svakojakih svjetskih sila i moćnika, vječna tema rasprava i podjela. Vječito pitanje identiteta, čini mi se da je najbolji napadački mehanizam ako hoćemo nekoga ili neto da napadamo i dovedemo u upit. Iako dobro znamo, svi, ko smo i šta smo, prebrojani smo na ovaj ili onaj nači, ali se nekako u svom ličnom računu zabrojimo pa nam uvijek „fali jedan“. Naravno, onog koji fali ukrao nam je neko drugi, pa dobija na brojnosti u svojim redovima. Nije tu riječ o pukoj matematici, čini mi se da je to na strani psihologije. Nismo mi baš naivni da otimamo neku siću, mi se sporimo oko krupnijih riba. Pih, šta će nam neki seljak poderanih opanaka sa desetoro djece, na meti su učeniji ljudi. 
Kako i da znamo ko smo kad nam stalno ime mijenjaju. Pokušali su da nas objedine u jedno, te nas prekrstiše (neka mi partijaši oproste što koristim sporni termin „prekrstiše“ jer oni nemaju veze sa Bogom i krstom) u tamo neke Jugoslovene. Šanse nije bilo da smo mogli opstati pod tim imenom, poklali smo se prve prilike. Sad smo, konačno, Srbi. Ima i tu hijerarhije, nisu svi Srbi Srbi. Ima velikih i malih Srba. Ko se još „malim“ bavi, svima je zanimljivije ono veliko. Ubjedljivo prvi na ljestvici „VELIKIH SRBA“ su komunistički pokajnici, nekadašnje uzdanice Titovog režima. Umro stari Tito umrla Jugoslavija a oni, samo zamjenili kape i postali veliki Srbi. Lako ih je danas prepoznati, oni su srBske patriote, ultranacionalisti, krv bi prolili za srpstvo, ne slave jednu nego dvije krsne slave, vladiku zovu da im činodejstvuje, preziru ove male Srbe koji su bili i mali u Jugoslaviji, Bog da je prosti. Lako su postali Srbi, ikone i kandilo izvadili iz špajiza i ormara (u ormaru je sedam kutija sa sedam ključeva zaključanih u njoj su krili da su potomci svetog Save) skinuli paučinu i očistili prašinu, na taze okrečen zid okačili prađedovske relikvije i...postali Srbi. Lako zar ne. Parola je snađi se. Pažljivo ih slušajte kad se zapričaju u zanosu često kažu „Eeee nekad je dobro bilo“. Ne mogu da istjeraju iz sebe duh prošlosti. 
Najveći među najvećim, ideolog Srpskog naroda, srBski spasitelj od satanske ruke izbavitelj, kum nekad najboljih, sad najgorih (po volji naroda) Srba, bivši sužanj najvećeg srpskog zatvora u svijetu – pravni gorostas, vojvoda dr Šešelj.
U tom bunilu jugoslovenskog idealizma crvene knjižice su imali i oni, naše vjekovne komšije Alijini zeleni. Nekadašnji muslimani, aktuelnog naziva Bošnjaci. Kod njih je tek bunilo. Oni su se čak i u ratu dijelili. Babini (od riječi babo – ćale, ne baba) bošnjaci, Alijini, danas su Bakijevi. Teklo vrelo sa oca na sina. 
Najveći među njima, ni duhovno ni svetovno mu nije strano, ahmedija ga ne sputava da se bavi politikom, secesionista, gospodar minareta, menadžer i političar, dobar strateg i mudar igrač (nije reis Cerić), on je muftija Zukorlić.
Hrvatima, vjerujem nije ni najmanje lako. Dosta im što žive između Srba i Muslimana, pardon Bošnjaka. 
Nekako se presabrasmo, popisaše nas nedavno, svima je bilo na volju da se izjasni kako mu srcu drago. Šteta, po ove velike Srbe što statističari ne uvedoše opciju za nacionalno izjašnjavanje - velikoSrbin. Znamo, valjda, kako se zovemo i ko smo. Ali to pitanje nisu riješili svi. 
Pitanje svih pitanja – čiji je Nikola Tesla? 
Svi imamo dovoljno argumenata da kažemo – naš je! Skinuo nam je svima mrak sa očiju, upalio svjetlo valjda da jedni drugima u mraku oči ne vadimo. Ako ime čuvenog naučnika ukucate na sveznajući Gugl, poznata Vikipedija će da vam izloži sve svoje raspoložive informacije o ovom geniju svjetskog glasa za koga ne znamo čiji je. Ukoliko čitate na hrvatskom jeziku jasno piše „Nikola Tesla (Smiljan, 10.srpnja 1856 – New York, 7.sječnja 1943), je hrvatski znanstvenik i inovator svjetskog glasa“. Ako samo laganim potezom prebacite „enciklopediju“ na Srpski jezik izbaciće vam isto ovo ali malo drugačije, što bi rekao Vuk Karadžić („opet to, malo drukčije“) – „Nikola Tesla (Smiljan, 10. Jul 1856 – Njujork, 7.januar 1943) je bio jedan od najpoznatijih srpskih i svetskih pronalazača i naučnika u oblasti fizike, elektrotehnike i radiotehnike“. Dakle, Srpsko – Hrvatskog porijekla, sudeći po ovim podacima. Nikola, či' si ti? Da nisi Jugosoven?
Istini na volju, mi Srbi smo čudni po tom pitanju identiteta. „Ako nisi sad Srbin, bio si sigurno. Pogledaj malo rodoslov“, metodologija jasna. Nije se lako sa nama (bez obzira bili veliki ili mali) Srbima sporiti oko toga, kakvi crni istorijski fakti, kakve naučne činjenice, kome još trebaju dokazi, pa jesi li ti gled'o film Nož? Skoro svaki, a posebno ovi veliki, Srbin dobro zna onu scenu dijaloga između Sikter efendije i Alije/Ilije Osmanovića/Jugovića. „Kako ti se zvao otac?...i tako Srbin do Srbina do darvinovog majmuna“.., zaključuje legendarni Laušević stopljen u liku Alije i Ilije. 
Naravno, Tesla nije neka sitna riba. On je ipak krupan plijen zato se svi oko njega otimaju. Svojataju ga i Srbi i Hrvati. Da li vam je nešto čudno ovde? Pa naravno da jeste, a šta je sa Bošnjacima?
Čudno i nerazumljivo pismo rastumačio nam je Muamer efendija. „Pročitao sam sve i znam istinu...ne traži ono što je nađeno i ne gubi ono što je izgubljeno sigurno je da nisi ono što jesi i da jesi ono što nisi“. Sa tespihom u ruci, efendija je prelomio – otkrio je veliku dilemu i dobro čuvanu tajnu – Nikola Tesla je musliman! Pred sami kraj svog mukotrpnog i samačkog života, strešen više puta sa 220 volti, naizmjenični Nikola odluči se, hodeći pustom zemljom Američkom, odbaciti vjeru prađedovsku i uzeti vjeru Muslimansku. Odprilike ovako tvrdi svestrani efendija. A on kad tvrdi, to ne smijemo dovoditi u upit. Kad se mi Srbi (veliki i mali) i Hrvati nismo mogli dogovoriti, pošteno je da treća strana uzme stvar u svoje ruke. Trebamo biti zahvalni što je Nikola ostao na Balkanskom tlu, šta mislite da su nam ga oteli Ameri. Pa bi umjesto Nikole bio Džon. Simpatično ime za sina pravoslavnog sveštenika. 
Povodom „obrezanja Nikolina“, javnost se, poput nemirnog mora, uzburkala. Hrvatska je već najavila novu tužbu protiv Srbije, posebnom odjelu specijalnog suda u Hagu koji se bavi utvrđivanjem identiteta. Podsjećanja radi, taj čuveni sud je razotkrio pravi identitet dr Dragana Dabića i izveo ga pred lice „pravde“. Prva žena šahovnice simpatičnog prezimena, do daljnjeg je „zamrznula“ svaki diplomatski odnos sa zvaničnim Beogradom zbog, kako se navodi u saopštenju, falsifikovanja istine. A kum (u ostavci) najvećeg Srbina, čuveni intelektualac (po tome najsličniji Tesli) Tomica izrazio je žaljenje zbog reakcije naslednice trona Stjepana Mesića. Saputnik Tomice i prijatelja, čuveni Aca napredni, bio je kratak i jasan – „Poručujem usijanim glavama da niko ne sme da dira muslimane! Jel jasno to?“. 
Naravno, reakcije nisu izostale i sa ovu stranu Drine. Kako i ne bi, pa i mi hoćemo da koristimo SrBsku struju. Prvi čovjek na braniku otadžbine Mile od Laktaša kategoričan je u odbrani stava da niko ne smije da dovodi u upit Srpki identitet, naglašavajući da je Republika Srpska jača nego ikad – to su manipulacije i igre Sarajeva koje im u Republici Srpskoj neće proći. Republika Srpska je politički, institucionalno i ekonomski stabilna i jaka. Mi nećemo dozvoliti da se bilo ko poigrava sa njom, uradiću sve da ona postane još jača i stabilnija do konačnog osamostaljivanja i državnosti. 
Povodom ovog događaja Dodik se hitno sastao sa braćom preko Drine gdje su održali niz sastanaka sa predstavnicima Ruske federacije. 
 
Intersantna je činjenica da se povodom slučaja „Tesla“ od strane Evropksih zvaničnika još niko nije oglasio ali se svakako očekuje i njihova reakcija. 
Politički analitičari smatraju da bi slučaj „Tesla“ mogao da bude dodatna kočnica Bosanskohercegovačkom ali i Srbijanskom društvu na njihovom putu ka Euroatlanskim integracijama. 
 
Sva sreća pa je Nikola, još za života, kao da je znao šta ga čeka, odlučio da njegove posmrtne ostatke spale u Topalovića furuni, inače bi do izražaja došao plan najvećeg Srbina dr vojvode Šešelja kada je predlagao da se Titov grob otkopa i da se njegovi zemni ostaci razdijele po bivšim republikama pokojne Jugoslavije. 
 
Bilo kako bilo, Nikola nam je upalio svjetlo, da se ne koljemo u mraku sad to činimo kao civilizovan narod pod svjetlom. 
 
Ne bi da prorokujem zlu sudbinu, mislim da će Nikola ipak da postane Džon, izbićemo oči jedni drugima a itinoljubiva Evropa i blagočestiva Amerika ne vole sukobe i nemire, u duhu bratoljublja i čovjekoljublja oni će da presude – Džon je sada naš!

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
nazad na vrh

Vladimir D. Vasić