Menu
A+ A A-

Sarajevo, šta od tebe osta' ? Istaknut

  • Objavio:   Redakcija

Sarajevo, grad na Miljacki, nekadašnji olimpijski grad, sve više liči na Divlji Zapad. Šta je danas ostalo od nekadašnjeg Sarajeva? Šta je ostalo od nekadašnje svjetlosti sarajevske? Gdje se to izgubio Olimpijski duh? 
Nažalost malo toga što ga je činilo biserom Bosne. Svjetlost slabašna i prigušena. Olimpijski duh, davno isčezao! Zamjenili su ga neki mračni i tamni duhovi Sarajeva.
Ubistva, ranjavanja, samoubistva, razbojništva...nažalost su svakodnevnica grada na Miljacki! Danas se za ovaj grad vežu, skoro pa, samo negativne stvari. Podjele prema nacionalnoj, vjerskoj, konfesionalnoj pripadnosti, to je danas (političko) Sarajevo! Nema više jedinstva, ljubavi, razumijevanja, raznolikosti, iako to svi zagovaraju. Sarajevo je izgubilo svoj nekadašnji sjaj, koji je poput jutarnje rose sijao u srcu Bosne i Hercegovine. Teška je istorija ovog malog grada. Često puta krvlju ispisana, četo puta mržnjom okovana. „Teško zemlji kuda vojska prođe“, reče mudri Njegoš. Sarajevo je pretrpilo i age i begove, i careve i kraljeve, sve je to preko pleća svojih prebacilo i u riznicu istorije zauvijek pohranililo, a evo i danas trpi, čini mi se najteže vlastodršce ikada.
Crnim slovima, u knjigu istorije, zapisane su devedesete godine. Do tih crnih dana živilo se u ljubavi, miru, toleranciji, slozi, sve do onoga trenutka kad puščano zrno poče krojiti istoriju. Od toga dana Sarajevo gubi svoj sjaj, polagano tone u suton mržnje i podjele. Tu, na hladnom asfaltu sarajevskih ulica gasili su se životi nedužnih ljudi. Gasili su se mladi životi! Zbog čega? Zašto? Sarajevo mudro tajnu skriva. Sa hladnom i kao suze čistom vodom Miljacke krv nedužna se pomješa. Sarajevo, dolino krvi, i uspomena! Tih devedesetih godina, postavi se granica među narodima, krvlju se ispisa. Granica koja dijeli „nas“ od „njih“. Ko smo mi? Ko su oni? Čemu podjele? Zašto šutiš? Zašto tajnu čuvaš?,.. grade na Miljacki. Rat nije birao, stradali su i ginuli svi, bez obzira da li su bili Srbi, Muslimani, Hrvati...Jugosloveni.
Ni danas, dvije decenije nakon krvavih podjela slika Sarajeva nije mnogo bolja. Multietničnost, multikulturalnost, multikonfesionalnost, nekada su bile glavne odlike Sarajeva, danas samo mrtvo slovo na papiru. Nekada su nas te razlike činile prepoznatljivim u svijetu, nekada su se svi ponosili tim razlikama. A danas? Crkve, džamije, sinagoge, katedrale govore i svjedoče o nekadašnjim kvalitetima Sarajeva. Govore o prošlim vremenima. Vremenu kada nije bilo bitno kako se zoveš i kako i gdje se Bogu moliš. Na cijeni je tada bilo nešto drugo. Šta je danas ostalo od multietničnosti, multireligioznosti? Šta ostade od nekadašnje ljubavi? Samo gorke uspomene i sjećanja. Nažalost, među ljudima je napravljena podjela, razdor. Političke glavešine zagovaraju mir, toleranciju, ali iz svojih udobnih fotelja i komfornih kabineta. Šta je u praksi? I danas se neki mršte i škrguću zubima kada se u Sarajevu pomene bilo šta što ima prefiks Srpsko. Na svu sreću riječ je o malim grupama ili grupicama koje žive u tami prošlosti. Ratne rane još nisu zacjeljene, nisu izvidane. A kako i da se zamire kad ih mržnjom razdiru. Dokle ćemo se djeliti na naše i njihove? Da li će možda doći nekad vrijeme da se slobodno hodi pored Stare Crkve, Sabornog hrama, kad se zvona začuju da se krstom prekrstimo. U Bosni, glasu mujezina nikad nisu smetala crkvena zvona. Da li će doći vrijeme kad se nećemo dijeliti prema imenu i prezimenu? Da li će se obnoviti porušeni mostovi sarajevskih ljubavi među ljudima, koji su mržnjom porušeni? U svemu ovome mi igramo glavnu ulogu. Narod kaže „na mladima svijet ostaje“, pa da li će mladi okrenuti list i početi graditi novu budućnost? Hoćemo i moramo! Da li će se obnoviti nekadašnja ljubav i poštovanje? Siguran sam da hoće. Znam da hoće, vjerujem i osjećam to. Mi mladi smo na potezu. Ne smijemo ni po koju cijenu dozvoliti da nas šačica ekstremista i fundamentalista, bez obzira koji nacionalni prefiks imali, podijele i razdvoje. Ono što se desilo prošloga vijeka ne služi nikome na čast i nije niti smije da bude zaboravljeno ali ne smije da bude predmet razdora i podjele. Ne smijemo na mrtvačkom odru svojih srodnika da gradimo samrtnu budućnost nas i djece naše. 
I pored mračne strane imamo mnogo toga po čemu smo poznati u svijetu, mnogo toga pozitivnog. Lijep je grad na Miljacki, nekom posebnom ljepotom, koja uprkos svemu nije uvenula! Jedini spas za sve nas jeste ljubav, tolerancija, razumijevanje. Kad se mržnja prevaziđe, tada će nam svima biti bolje. Pozvani smo, mi pravoslavni bar, da ljubimo bližnjeg svog, a svaki čovjek stvoren po liku i podobiju Božijem je naš bližnji. Ni iskamska religija ne uči mnogo drugačije. I ona svoje sledbenike podučava da „poštuju svoje komšije“. Potrebno je da se međusobno poštujemo. Ako ništa drugo, potrebno je da gradimo dobre međuljudske i komšijske odnose između dva susjedna grada - Sarajeva i Istočnog Sarajeva. Poštovanje, tolerancija i mir moraju da budu zajednički njima, odnosno nama.

 Foto: olympic.org.nz

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
Više iz ove kategorije « Kosovski boj danas Či' si ti mali? »
nazad na vrh

KOLUMNE