Menu
A+ A A-

Srpski egzodus iz Sarajeva: Sjećanja ne blijede ni 20 godina poslije Featured

  • Written by  Redakcija

sarajevo tabla egzodusMilorad Ćosović je 1996. pokupio onoliko koliko je mogao i zauvijek napustio Grbavicu. Sad živi u Istočnom Novom Sarajevu, na svega dva kilometra od svog ognjišta, a kao da je miljama daleko.

To mu, kaže, ne da mira, a naročito u danima obilježavanja srpskog egzodusa iz Sarajeva. Posljedice preživljenih trauma došle su na naplatu, priča Milorad.

''Imam podatke iz Crvenog krsta, do 2005. godine, gdje je više ljudi sa Grbavice, Ilidže i Hadžića pocrkalo, nego što je u ratu poginulo i pomrlo, eto kakav je osjećaj bio. Kakav je osjećaj kad smo se na Grbavici mi dogovorili nećemo ići, prihvatićemo vlast BiH i onda vidiš u, 12 sati, u 2, u 3, pakuje se onaj komšija, pa onaj i onda te uzme strah i jeza'', prisjeća se Milorad Ćosović, Sarajlija sa Grbavice.

Da se od tih slika ne može pobjeći, ni nakon dvije decenije, svjedoči Ilidžanac Goran Šehovac. Ilidžu su, kaže, morali napustiti i oni koji su dali živote da bi je odbranili.

''Tad je ogroman snijeg padao, minusi, hladno je bilo, totalna anarhija, niko ne zna gdje će, djeca promrzla, padaju u nesvijest, gladna djeca, mi ludi ne znamo šta od sebe da radimo, u tom momentu ne razmišljam gdje mi je otac, majka, sestra, nisam ni znao, jer sam bio zadužen, jer sam sa mrtvima išao, ništa mi nije bilo materijalno vrijedno, regal, kuća, auto, bilo mi je, sjećam se dobro, preko Trebevića, kamion mrtvih nam se prevrnuo'', priča Goran Šehovac, Sarajlija sa Ilidže.

A ni tada, kao ni ’92. godine nisu mogli da biraju. Sa onim što su mogli ponijeti prešli su na teritoriju Republike Srpske. Mnogi su se skućili u Semberiji, Podrinju i Istočnom Sarajevu, a i oni koji nisu, o povratku odavno ne razmišljaju.

To je, kažu, nažalost, završena priča.

 

 

 

Izvor: atvbl.com

Foto: arhiva

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
Login to post comments
back to top