Menu
A+ A A-

Popularnost ili kvazipopularnost?!

  • Objavila:  Ana Markovic

neke djevojke su popularneMediji su nekada različite žanrove umjetnosti projektovali tako da ste „na izvol'te“ imali liste prvoplasiranih pjesama, najgledaniji televizijski šou program ili film sa najvećom godišnjom zaradom. Shodno tome, svako od nas je mogao da definiše sebe prema svom ukusu.

U to vrijeme, nije svako slušao rok muziku i nosio starke ili gledao „Ratove zvijezda“ jer su svi brujali o tome, nego je jednostavno mogao da izabere „Bolji život“, „Porodično blago“ ili možda „Srećne ljude“. I sve dok nije moralo da nam se sviđa „sve što vole mladi“ bili smo svjesniji zašto nam se nešto dopada ili ne dopada.

Jednostavno rečeno, znali smo ko smo, bez mogućnosti (ili sposobnosti) da zavaravamo sami sebe, pa onda i druge, gradeći nerealnu sliku (sliku nas kako bi drugi željeli da nas vide), a ne zapravo kakvi smo. Svaka megazvijezda je uglavnom nosila zasluge zbog kojih je baš ona popularna među širim masama.

Dalje, svako od nas je znao zbog čega nam se baš ta osoba sviđa, a ne neko drugi, koji je takođe podjednako dobar pjevač, glumac ili pisac. Na taj način su naši omiljeni likovi zapravo definisali naše ukuse. Međutim, vremena se mijenjaju. Informacione tehnologije dovele su svijet do toga da je postati popularan moguće bukvalno preko noći.

Sve što vam je potrebno jeste računar ili pametni telefon, internet i malo sreće. Svoju fotografiju ili video otpremite na neku od društvenih mreža...i to je to! Ukoliko se na vašu objavu klikne mnogo puta ili ona bude podijeljena, na korak ste do slave!

Nekada je bilo veoma teško, a prvenstveno i skupo, napraviti marketinšku kampanju za pojedinca ili kolektiv. A, danas to može svako od nas uraditi i iz proste zabave ili hobija zaraditi novac. Ali, kao i u gotovo svim životnim situacijama, tako i u ovoj, pred nama je takozvani „mač sa dvije oštrice“. Ova mogućnost jeftine i brze promocije zapravo i nije toliko dobra jer se nalazimo u vremenu kada vrtoglavom brzinom svijet obilaze fotografije ili snimci koji su na rubu pristojnosti.

Sve češće smo svjedoci da naša omladina više skoro da nema prave idole i uzore, odnosno nekoga na koga se može ugledati kako bi na pravi način mogli da počnu da uspješno kreiraju svoj životni put. A, sve to zbog toga što je došlo doba u kome se djevojčice ugledaju na starlete i njihov uspjeh i popularnost koju su stekle nimalo zavidnim kvocijentom inteligencije i (ne)morala, dok dječaci mogu da se ugledaju na neke „loše momke iz geta“ koji su popularni među ljepšim polom dok u kafićima demonstriraju silu noseći „utoku“ svuda sa sobom, pijući najskuplja pića i sjedeći u najboljim kafićima- što im se svakodnevno servira u muzičkim spotovima ili filmovima.

Omiljeni junaci globalnih medija današnjice postale su ličnosti koje su slavu stekle zahvaljujući detaljima iz svog privatnog života. Mnogi od tih ljudi čak i nemaju profesionalnu biografiju ili karijeru, ali su samo zbog spremnosti da dijele svoju privatnost sa nepoznatim ljudima širom planete, stekli slavu i novac.

Zahvaljujući medijima epikurejistički životni stil, potrošačke navike, globalni modni stil i bogatstvo slavnih, nažalost su postali mjerilo uspjeha i ideal kome teži masovna publika. Zahvaljujući, takođe, već nekoliko puta navedenoj tehnološkoj revoluciji i njenim odrazima na medijsku sferu, ne samo da mnogo više ljudi dobija priliku da postanu slavni, nego je i put do slave neuporedivo kraći.

Međutim, i sama slava je drugačijeg karaktera- neuporedivo je kraćeg „roka trajanja“. Jer, pomalo je nestvarno, ali i nezahvalno da ako slavu steknete na ovakav način, bez imalo truda, uživate u njoj do kraja života... zar ne? 

Ukoliko se samo malo osvrnemo na relativno bližu prošlost uočljivo je koliko se teško nekada dolazilo do slave. Bio je potreban talenat, a po nekoj prirodnoj pretpostavci, nisu svi ljudi talentovani za sve. Samom pojavom medijskih instant zvijezda zaista se može razumjeti krilatica koju nerijetko koriste poznati koji iza sebe imaju izgrađenu dugogodišnju karijeru, a koja glasi: „Trnovit je put do zvijezda“.

Posmatrajući hronološki: od daleke prošlosti, pa sve do kraja dvadesetog vijeka, može se uočiti jedna vrlo bitna stvar: ko su mladima bili uzori, odnosno, ko su bili oni čijim su stopama kretali da bi se ostvarili u životu? Ako se taj period detaljno izanalizira, lako se izvlači zaključak na koga su se mladi mogli ugledati i sa kime su se željeli poistovjetiti.

Rezultat jedne takve analize zapravo bi mogao pokazati koliko je društvo u tom periodu bilo zdravije i zrelije. Upravo tadašnja neiskvarenost ili današnja iskvarenost društva predstavlja jednu od njihovih glavnih karakteristika. Idoli mladih bili su Milena Dravić ili Nikola Tesla , na primjer. Dakle, to su bili ljudi koji su svojim radom i trudom postigli nešto u životu, došli na vrhunce karijera i zaslužili slavu.

Danas su na njihovo mjesto došli popularno nazvani seltoidi. O tim (kako sami sebe nazivaju) zvijezdama se piše u novinama (najčešće žutoj štampi), posvećeni su im udarni termini na televiziji, a i sami se oglašavaju na svojim nalozima na društvenim mrežama.

O njihovom privatnom životu svi znaju gotovo sve: s kim su u vezi, gdje ljetuju ili zimuju, kako se hrane, na koji način su „figuru doveli do savršenstva“, ili što je „najvažnije“- kako se bore sa celulitom. Međutim, njihova slava traje kratko: od nekoliko dana, pa sve do jedne sezone rijalitija u kom (najčešće) učestvuju. Na svu sreću!

Završavam ovaj tekst u nadi da će ovaj talas kvazipopularnosti uskoro da prođe, te da će medijska scena da se smiri... i ozdravi.

 

 

Poslednji put izmenjenopetak, 10 mart 2017 22:59

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
Više iz ove kategorije Sva se kola lome na mladima »
nazad na vrh

Ana Marković