Danijela Sremac je predsjednik Srpskog Instituta, magistar diplomatije i američke spoljne politike, poznata je u dijaspori kao vodeći glas u Vašingtonu u odbrani srpskih teritorijalnih i ljudskih prava tokom sukoba u Bosni i Hercegovini, Krajini i na Kosovu od 1992 do 2000 godine. Nastupala je na preko 200 televizijskih i radio programa na Si-En-Enu i svim glavnim kanalima i programima u Americi. Nastupala je kao pozvan gost u glavnim američkim institucijama za spoljnu politiku i redovno upoznavala američku javnost, članove američkog Kongresa i Vlade sa problematikom Balkana. Napisala je dvije uspješne knjige: "Rat Rečima" - u kojoj opisuje propagandni rat i uticaj medija na američku politiku prema Balkanu, koju je izdao ugledni američki izdavač Praeger 1999 godine (jedina knjiga izdata na engleskom koja se koristi na fakultetima i predstavlja argumente sa srpske perspektive) i knjigu "Srce Srbije" koja je jedina knjiga napisana na engleskom i srpskom sa 356 slika u boji, u luksuznom izdanju koja prikazuje sve o srpskoj kulturi, turističke destinacije, tradicije, kuhinju, sport, istoriju, čak i srpske proizvode. Više nego dovoljno razloga za intervju za portal Sarajevo-RS! SA-RS: Bili ste vrlo često usamljeni u odbrani Srba tokom devedesetih godina na najuticajnijim svjetskim medijima, kada su svi Srbe vidjeli kao agresore i zločince. Smatrate li da je taj vaš angažman ispunjen patriotizmom, ljubavlju prema svom narodu i prije svega hrabrošću i dosljednošću u zastupanju srpskih interesa dovoljno poznata činjenica našem narodu? Pored toga što ste imali satisfakciju podrškom naših ljudi iz Amerike i Kanade, da li su Vam se na dosljedan način „odužile“ Srbija i Republika Srpska? Naravno, naši ljudi u Americi i Kanadi su mi dali dragocenu podršku za ono što sam radila i takođe meni je najveća satisfakcija i nagrada sama po sebi bila ono što sam osećala u srcu znajući da sam dala sve od sebe na pravom mestu i u momentu kada je bilo kritično da predstavim srpski glas i da se suprostavim lošim stavovima Klintonove administracije i u Bosni i na Kosovu. Ali naši izbori u životu nas uvek odvedu u specificnom pravcu, i interesantno je da, iako sam ja zavrsila magistraturu u diplomatiji na jednom od najboljih fakulteta u toj struci u Vašingtonu, umesto da odem u normalan pravac ulaska u američku vladu, moje opredeljenje srpstvu me koštalo udobne karijere u američkoj birokratiji. Imajući to u vidu, moram da priznam da vam mogu pokazati kutije i kutije video snimaka sa televizijskih programa na kojima sam nastupala u Americi u odbrani teritorijalnog prava srpskog naroda u Republici Srpskoj i pravo srpskog naroda na Kosovu, ali nemogu vam pokazati čak ni pohvalnicu za moj rad od vlade Republike Srpske ili Srbije. Često mi naši ljudi kažu da ne shvataju kako je moguće da mi nije dato neko priznanje, ali čini mi se mnogi na Balkanu ne znaju sta se dešavalo u Americi tokom 90-ih godina, a nisam ni ja na to baš nesto insistirala. Možda znaju vise Bošnjaci i Hrvati o mojim aktivnostima nego naši, ali smatram da je sve to nebitno, i treba gledati u budućnost i stvarati nove ideje. SA-RS: U jednom intervjuu za SI TV rekli ste da Srbi trebaju gledati naprijed. Koji bi Vaš savjet bio vlastima u Srbiji ukoliko se desi da neke oblasti traže autonomiju ili pokušaju proglasiti nezavisnost? Prije svega mislimo na oblast Sandžaka i Vojvodine ili ako se Republika Srpska odluči za put nezavisnosti? Veoma je bitno da se danas grade mišljenja u Vasingtonu a ne sutra kada je kasno. Znači Srbija treba da redovno ukazuje pažnju na svoje zakone koje podržavaju prava svih etničkih grupa, da stvara dobre i jake odnose sa Vašingtonom, da objašnjava da održavanje teritorijalnog integriteta Srbije podržava stabilnost na Balkanu—sve to treba činiti da ne bi u momentu nekih problema stvorila se suprotna strana da ocrnjava Srbiju u Americi. A što se tiče otcepljenja Republike Srpske, mislim da se mora dobro sagledati šta je u bliskom i dugoročnom interesu srpskog naroda. Sasvim je moguće da će doći momenat kada današnja neefikasna i disfunkcionalna organizacija entiteta Federacije počne da otežava ekonomske i regulativne reforme koje su potrebne Republici Srpskog da bi napredovala i da bi zaposlila narod. U tom momentu narod bi trebao da glasa šta želi, i ako pratimo legalni presedan koji je međunarodna zajednica primenula kada je priznala Kosovo, logično je da bi trebali prihvatiti takođe želje većine srpskog naroda u Republici Srpkoj. Ali smatram da smo daleko od tog momenta. Mislim da se treba prvo kuća dobro srediti pre nego sto se pođe na put. SA-RS: Smatrate li da su Srbi na prostoru Balkana izvukli neku lekciju iz ratova devedesetih kako se postaviti prema međunarodnoj zajednici a prije svega prema SAD-u? Naravno, volela bi da su izvukli pouke, ali plašim se da većina ljudi i dalje veruju da je američka politika pitanje neke teorije zavera velikih sila, da Amerika misli jednom glavom i da ima neke skrivene ciljeve na Balkanu. A u suštini, činjenice i sve ono što sam lično iskusila i videla tokom 90-ih godina govori da je američka anti-srpska politika bila uzrok niza kompleksnih faktora i da je bila jedna velika greška koja se utemeljila posebno pod Bilom Klintonom i koja se nije mogla lako obrnuti—do dan danas. Poznavajući tačno šta se dešavalo sa perspektive ovog kontinenta iz dana u dan, reakcije na svaki događaj na Balkanu, pouka koju bi ja volela da prihvate naši lideri je da se ne moze Vašington ignorisati. I kada te protivnici ocrnjavaju svakodnevno, godinama ispred najveće sile na svetu, ne moze se očekivati ravnopravnost prema narodu čije vođe to dozvole. I takođe, ne mogu se mediji ignorisati. Mediji su najveća sila u Americi danas i multimedija je jezik 21-og veka. Ono što je potrebno je aktivno multimedijsko predstavljanje stavova koji podržavaju interese srpskog naroda ispred svih međunarodnih organizacija, a posebno u Vašingtonu. Ono što predstavlja moderno oružje su “reči”. Zato sam nazvala moju prvu knjigu “Rat rečima” i izuzetno mi je drago da je krajem 1999-e godine ugledni izdavač Praeger Publishers izdao ovu prvu i jedinu knjigu na engleskom koja opisuje istinu iza medijskog rata i pravim zbivanjima 90-ih godina. SA-RS: Godine oporavka su jako bolne, prije svega one ekonomske jer nam se čini da ono što nije uništeno ratom jeste poslijeratnim privatizacijama i malverzacijama. No i pored svega imamo šta ponuditi svijetu i investitorima. Kolike su realne šanse da Republika Srpska privuče ozbiljne investicije iz SAD-a, s obzirom da imamo i predstavništvo za te namjene u Vašingtonu? Veoma mi je drago da Republika Srpska ima predstavništvo za saradnju, trgovinu i ulaganje u Vašingtonu i naravno tu postoji lepa saradnja sa Srpskim Institutom posebno pošto se Obrad Kesić, direktor kancelarije, i ja poznajemo već dugo godina. Mislim da rad Srpskog Instituta i planovi kako da se sagledaju zakoni koji utiču na privredu i koji bi privukli investitore, sasvim se uklapaju i odlicno dopunjavavaju rad predstavništva kako bi pridobili investitore iz SAD i zahteva dodatne naktivnosti u samoj Republici Srpskoj, a to je ono na cemu Srpski Institut planira da radi. Inicijativu koju smo započeli u vezi stvaranja nove ekonomske zone u Banja Luci utemeljilo se sa Pismom namera koje je Željka Cvijanović potpisala u ime Vlade prošlog septembra. Ovo je znatan korak u pravcu osiguravanja investitora da je Vlada Republike Srpske progresivna i spremna da odobri rad na novom regulativnom okviru u toj zoni. Drugim recima, radimo na tome da kreiramo privredno okruženje koje privlači investitore i preduzetnike (a to je nova zona sa novim regulativnim-zakonskim okvirom) i to podržava napore svih predstavništava Republike Srpske da se pridobiju strani investitori. Mislim da Republika Srpska ima mnogo da ponudi, sad samo treba da se poprave zakoni pod kojim bi preduzetnici i investitori sa kapitalom širom sveta zaista bili zainteresovani da učestvuju. SA-RS: Na čelu ste Srpskog instituta u Vašingtonu. Šta vidite kao najveću ulogu te institucije i na koji ste projekat posebno ponosni? Mislim da smo dosta uspeli da uradimo od marta 2013. godine kada smo osnovali Srpski Institut. Stvorili smo prisutnost srpske dijaspore u Vašingotnu koja pre nije postojala, što znači redovna prisutnost na raznim konferencijama koje se odnose na Balkan u institucijama za spoljnu politiku u Vašingtonu, kontakti sa članovima Kongresa i američke vlade i predstavljanje informacija koje podržavaju interese srpskog naroda. Održali smo prvi forum Srpskog Instituta novembra 2013. godine, gde smo diskutovali o raznim temema delovanja u Vašingtonu i pozvali smo takođe grčke predstavnike, koji imaju veliko iskustvo u Vašingtonu. U cilju da Srpski Institut postane izvor za informacije u dijaspori sa multimedijskom komunikacijom, stvorili smo prisutnost na internetu i društvenim mrežama, napravili smo najveću bazu podataka Srba u Americi, postavili znatan broj video snimaka i intervjua na nas YouTube kanal - SITV, šaljemo elektronske vesti "SI News" na vise od 6.000 e-mail adresa našim ljudima širom SAD i Kanade. SA-RS: Šta podrazumjeva Projekat otvaranja specijalne ekonomske zone u Beogradu i Banja Luci? Jedan od najznatnijih postignuća instituta u cilju da se pomogne ekonomski razvoj Srbije i Republike Srpske desilo se septembra 2014. godine kada smo organizovali put da bi pravnik i ekonomski ekspert Shanker Singham, iz "Babson Global" došao za Banja Luku gde je Željka Cvijanović, Premijer Vlade RS potpisala Pismo Namera koje omogucava otvaranje specijalne zone u Republici Srpskoj koja primenuje novi regulativni okvir zakona na kojima tek treba da se sarađuje sa stranim savetnicima iz američkih fakulteta i domaćim advokatima. U Srbiji, imali smo značajne sastanke sa predsednikom Tomislavom Nikolićem, ministrom inostranih poslova Ivicom Dačićem, ministrom finansija Dušanom Vujovićem i drugim zvaničnicima gde nam je data podrška za ideju osnivanja specijalne ekonomske zone u Beogradu pod nazivom “Teslagrad.” SA-RS: Srpski institut aktivan je i na području RS. Šta je njegov osnovni zadatak u RS? Da li Vas uskoro možemo očekivati u Republici Srpskoj i kojim povodom? Ponosni smo da smo prva organizacija iz dijaspore i da smo otvorili "granu" Srpskog Instituta u Republici Srpskoj. Naš glavni cilj je da pomognemo koliko možemo narodu Republike Srpske na jedan nepolitički način. Nadamo se da će SI Centar u Banja Luci postati inkubator za mlade profesionalne ljude u poljima politike, prava i ekonomije i da će to biti centar za istraživanje na visokom nivou i razmene ideja po svim pitanjima koja bi unapredila razvoj Republike Srpske. Drago mi je da planiram posetu Republici Srpskoj krajem aprila i da učestvujem na našoj prvoj konferenciju SI Centra u Banja Luci. Očekujem da će biti veoma zanimljivih diskusija o raznim ptanjima—pravnim, ekonomskim i drugim koracima koje neophodno napraviti za budući prosperitet Republike Srpske. SA-RS: Poznato nam je da se bavite umjetnošću: slikarstvom, muzikom ali i književnošću. Šta je u tom smislu Vaša najveća ljubav i da li uskoro možemo očekivati nešto kreativno iz Vaše “radionice”? Teško je izabrati najveću ljubav, volim sve kreativne projekte, sve načine komunikacije nekih ideja - vizuelno ili preko muzike ili knjige, a takođe video i filmski projekti me interesuju. Uskoro planiram da snimim CD koji se zove “Srce Balkana” sa poznatim pesmama i baladama uz akustične instrumente. Prva svrha CD- a je da se američko tržište i publika upoznaju malo sa našom muzikom i da je zavole, a unutar CD omota sve te pesme će biti prevedene i na engleski. Drugi cilj je da svi prihodi od prodaje CD-a budu namenjeni za humanitarne projekte Srpskog Instituta. Takođe, krajem godine počinjem projekat snimanja filma za američku televiziju o Srbiji i Republici Srpskoj, jedan putopis kroz kulturu, istoriju, muziku i tradiciju srpskog naroda, kao i predstavljanje turističkih destinacija, koji bi se emitovao na American Public Television. Film će pratiti moju knjigu "Srce Srbije: Turneja kroz kulturu". Tweet