Menu
A+ A A-

Sva se kola lome na mladima

  • Objavila:  Ana Markovic

mladi zajedno sa zastavamaDvadeset i prvi vijek je, a mi još uvijek živimo u prošlosti. Živimo u tim nesretnim devedesetim, koje su za ovaj naš prostor, prostor Bosne i Hercegovine bile čak i teže nego mračni, srednji vijek u svijetu. Razumijem, teško je zaboraviti određene stvari.

Teško je zaboraviti stradanja. Teško je priznati sebi da tvoj otac, stric, djed, ujak nije živ. Da su ga ubili. Teško je... ali, zar nije teže što to sebi svaki dan ponavljaš? Što iznova diraš ranu koja boli?

Ali, opet, ne krivim sve po tom pitanju. Ne krivim djecu što su zadojena mržnjom. Krivim roditelje! Krivim i društvo, koje nam je rasparčano poput ogledala koje je bačeno... smrvljeno u hiljade komadića... koji se ne daju sastaviti.

Možda i daju, ali se tragovi vide... i vidjeće se uvijek. A, još i znamo da slomljeno ogledalo donosi nesreću i da ga kao takvo ne treba držati „u kući“!

Mladi treba da nađu način na koji će se zaštiti od svih tih margina bosanskohercegovačkog društva. Trebaju naći neki luft. Iskopati rupu. I marljivo raditi i istrajavati. Baš kao što rudari kopaju jame rudnih nalazišta, tako i mladi treba da budu uporni i kopaju svoj put, svoje rudno nalazište, svoje blago. Jer, na mlađima svijet ostaje!

Kako budućnost da nam bude svijetla, ako počiva na društvu sa toliko anomalija? Samo mladi mogu da ga izliječe. Da pomognu da zacijele stare rane. Da ga njeguju i da na kraju uberu najljepše plodove. Da u svijetu o nama pričaju sa divljenjem. Da pričaju kako imamo uspješne studente.

Kako imamo potencijale. Dakle, ključno je obrazovanje! „Čovjek uči dok je živ!“... Koliko sam samo puta čula tu prostu rečenicu. Da, prostu, a opet tako proširenu. Tako punu nekog elana. Tako motivirajuću. I stvarno, kako godine lete, sve više shvatam koliko je važno učiti, duhovno hraniti sebe... lijepo je, da, baš je lijepo počastiti sebe nekim dobrim štivom.

Još je ljepše nekom drugom pokloniti knjigu! Ili ga, jednostavno, počastiti nekom izrekom, da se zapita, da razmišlja, šta ste mu to zapravo htjeli reći?

Kakvu poruku poslati? Samo najmudriji tako razgovaraju: u neobavezan razgovor ubace neku „kap“ mudrosti i natjeraju sagovornika da se dobro zamisli... Ali ne, danas je postalo nekako logično da pišete što jednostavnije, sa što manje riječi, ako je moguće samo slati popularne smajlije i stikere, eventualno koristiti skraćenice... sve se okrenulo! Nizbrdo, nažalost.

Upravo zbog toga, ljudi treba da čitaju! Da uče! Da dijele svoje znanje! U današnje vrijeme, vrijeme tehnološkog buma, sve nam je na dohvat ruke. Internet nam je omogućio pristup skoro svim djelima svjetskih mislilaca, tako da se ne možemo „vaditi“ na to kako nemamo para za knjige, nemamo para za članarine, nemamo vremena da odemo u biblioteku.

Istini za volju, danas se i živi brzo, ali isto kao što imamo vremena za društvene mreže, imamo vremena i za čitanje. Ako ništa, upravo na društvenim mrežama postoji hiljade stranica edukativnog karaktera. Hiljade virtuelnih biblioteka. kafa kahvaPa, ljudi, sve nam je tu, a opet tražimo izgovore!

Citat koga se uvijek sjetim kada sa nekim razgovaram o učenju i školovanju, o našem, bosanskohercegovačkom obrazovnom sistemu, glasi ovako: „Nema gorih ljudi od onih koji se protive prosvećenju i obrazovanju naroda. Takvi, da mogu, i sunce bi ugasili“ (Dositej Obradović). Mnogi, koji ne poznaju dovoljno dobro Bosnu i Hercegovinu, kao državu svoje vrste, vjerovatno će se zapitati, zašto upravo ovaj citat?

Odgovor je jednostavan: naš veliki pisac, naš prvi ministar prosvjete, naš veliki Dositej, kao da je predvidio šta će se vijekovima poslije njega desiti među njegovim narodom. Da, upravo tako! Predvidio je da će da se rode oni koji će od jednog jezika praviti dva- tri! Predvidio je da roditelji neće dati djeci da idu u škole, jer se tamo uči „srpski“, a ne „bosanski jezik“.

Predvidio je i da će se ići do te mjere da se napiše i Rječnik tog novog jezika i to po principu „nije šija, nego vrat“! I kako mi da idemo naprijed? Kako kad nas vraćaju stalno nazad? Opet ponavljam: samo obrazovanjem!

Samo oni koji su dovoljno duhovno nahranjeni mogu da učine nešto. Da kažu jedno glasno „NE!!!“ političkom miješanju u sve sfere društva. Da puste da učimo, da pričamo istim jezikom, da se razumijemo, da ne okrećemo glave jedni od drugih pri samom izgovoru imena...

Ukoliko bi obrazovanje samostalno gradilo svoje strategije, svi njegovi planovi bili bi uspješno realizovani! Ne bi više bilo one strašne pojave koja posljednje dvije decenije intelektualno obezglavljuje Bosnu i Hercegovinu- ne bi više bilo sada već popularnog „odliva mozgova“. Mladi bi učili, u njih bi se ulagalo, a oni bi to sve kasnije vratili i to sa kamatom. Jer bismo u svijetu bili priznati.

Ne bi se o nama pričalo kao o dželatima ili žrtvama genocida. Pričalo bi se, kao što se nekada pričalo o Tesli, o Milutinu Milankoviću, o Meši Selimoviću ili slavnom Ivi Andriću, sa divljenjem i poštovanjem! Pričalo bi se o tome kako u jednoj maloj zemlji, tamo, kako bi Desanka Maksimović rekla, „na brdovitom Balkanu“, žive mladi ljudi koji su pobijedili predrasude i zajedničkim snagama svoje društvo izvukli sa dna...

U samom zaključku željela bih da pošaljem poruku zvaničnicima Bosne i Hercegovine: Ako mladima dopustite da govore istim jezikom, da diplome stečene u jednom entitetu priznate u onom drugom, sve će biti bolje! Put mira će biti popločan i prohodan budućim pokoljenjima!

P.S. Obrazovanje je najmoćnije oružje koje možete upotrijebiti da promijenite svijet!!! (Nelson Mendela)

 

 

 

 

Anin blog

Poslednji put izmenjenoČetvrtak, 09 Mart 2017 18:29

Podijeli ovaj članak

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
nazad na vrh